Cijena:
49,98 kn Spier, Pinotage, 2006. (23.07.2010.)
39,99 kn Cape Dream, Pinotage, 2008. (29.07.2010.)
Prošlo je previše vremena otkad sam zadnji put uživao u JužnoAfričkom Pinotage-u. Sorta je križanac Pinota Crnog i Cinsauta, a jasno pamtim i nečiju napomenu kako je Pinotage „odgovor Južne Afrike na Australski Shiraz i Argentinski Malbec“. To mi se svidjelo, kao što mi svidjela i sama sorta.
Odabir kandidata za ovo sučeljavanje nije bio jednostavan. Prvi kandidat nije bio upitan, Spierov classic Pinotage premda me bilo strah već postarijeg godišta. Drugi je trebao biti Nederburgov Pinotage koji nikad ranije nisam ni vidio, ali „mladen“ me uputio i …ništa od toga. (inače Nederburg ima zgodne crne kupaže; Baronne i Edelburg ili slično)
Kako nije bilo Nederburga, nije bilo jednostavno pronaći neki drugi Pinotage za konkuriranje Spieru. Ali ukazao se Cape Dream.
Od početnih opservacija i zapažanja, znakovito je da Spier koristi pravi pluteni čep, a Cape Dream „plastišu“ – loše pretskazanje, jer svega par izuzetaka pamtim koji čuvaju vino značajnije kakvoće.
Oba vina u čaši su skoro identične rubin crvene boje podjednake dubine, možda malo svjetlija ljubičastija nijansa u obrubu kod Cape Dreama.
Šnjofam Spier i prisjećam se već skoro zaboravljenog vonja kiselkaste truleži, odnosno zapaljene gume, odnosno nečeg specifičnog što je prvotno odbijalo vinopije, a danas se smatra sortnim obilježjem Južnoafričkog Pinotagea.
Čeka me ugodno iznenađenje jer nakon par gutljaja 2006. Spier Pinotage ne samo da se dobro drži već briljira! Puno i sočno, dugačkog aftertaste-a s profinjenim taninima, fine slatkoće uz visokih 14,5% alkohola, a smireno i zaokruženo, jednostavno blista! Džemasta voćnost – trešnje, maline, jagode plus šljive, ali aromatski nimalo napadno za modernog predstavnika Novog Svijeta.
Kiseline su još dovoljno mlade da vino poživi i dulje od predviđenih 4 godine, s tim da ne mogu reći da je vino dobilo na nekoj zrelosti već prije da je ostalo mlado.
U drugoj čaši je Cape Dream, više zadimljenosti na nosu, manje vanilije, a više drva. Alkohol izbija premda je nižeg udjela (13;9%) od Spiera.
U ustima se čini korektno, ali pomalo neusklađeno… nekako tanko pri sredini i svakako kraćeg trajanja. Korektno, ali nezanimljivo i banalno jednodimenzionalno, tek naizgled fer ponuda za cijenu (ova je akcijska niža za cca 8 kn).
Neujdenačenost komponenti uzduž palete teško da u ovom slučaju sugerira kako „vino još nije sjelo“ tako da nema neke isprike i sa svakim novim gutljajem sve više iritira. Nije to to. Jedva 2/3, zapravo to je čista „dvica“ na skali 0-5.
S druge strane, ocjena za Spier je iznenađujuće visokih 3/4. Uvjerljivi pobjednik.
Dnevnik vinopije 
ej Vinopija, ovaj drugi pinotage, Cape Dream si kupio u Billi?
ja osobno jako volim piotage iako ih nisam bas puno probal, osim meni za sada najdražeg Nederburgovog pio sam nekoliko Spierovih raznih serija i mislim neki iz bille prije dosta godina, šteta kaj nisi uspio nabaviti Nederburgov………..
Kupljeno u Sparu (mladen-ov hint) ali cijena je aktualna u Billi jer obećao sam si stavljati na site najnižu cijenu po kojoj je moguće kupiti vino MPC. Nederburg bi trebao biti dobar, ali generalno mi je žao što objavu nisam zaključio činjenicom da je u ovom trenutku ponuda južnoafričkih vina u RH globalno slaba. Trebao sam možda odmah provjeriti u Vrutku ima li slučajno još koji PInotage koji nije Spier… Mulderbosch nema Pinotage koliko znam. Možda je vrijeme za jedan Chenin Blanc ? 😉
Da se vratim na temu, treba obratiti pozornost i na to da su na policama Cape Dream etikete 2008., ali i 2006. godišta koje se prodaju po istoj cijeni.
hvala poštovanom na pinotageima.Drago mi je da se Spier iskazao jer mi se učinilo da su neki frktali na njegov spomen.Jest za razmjerno malo novaca, no tim više vrijedi svaki gutljaj..(Za vjerovati je da su skuplje inačice prekrasne).
Još uvijek vrijedi naputak za kupovinu Nederburgovog pinotagea u Beču.Ovaj put sam ga kupio u notornoj Billi,’07,’08 i ’09 godište(imat ću što pijuckati za uspoređivanje).Tome sam pridodao i jedan njihov Shiraz(netko ga je ovdje bio preporucio,žao mi je zaboravio sam tko)..Cijena po butelji 5 eura.
Probao sam ’07 i zanosno odlicna je.
I nekoliko obavijesti: Mercator ponovo ima Tomčev rajnski rizling ’04 po smiješnoj cijeni od 32 kune(sniženo s 92!). i k tome,iločki Traminac ’08,ne znam koje je godište bilo na krunidbi britanske kraljice,po 34 kune. I to još nije sve.Onaj tko ne želi potegnuti do Vrutka gdje bi Dingačev Dingač bio bar 5-10 kuna jeftiniji,u Mercatoru je 114, reklamiran kao sniženje.
mislim da vam Dinko može par riječi napisati o Tomčevom RR iz Mercatora 🙂 Cijena za Traminac je svakako interesantna ako je vino ispravno.
Reci Mladene jesi kupio/otvorio koju bocu?
Budući da sam samo na crnima,nisam.
da….
vidiš Dinko-Šminko je otvorio preko nekoliko tih rizlinga sa akcije u Mercatoru i svi do jednog su bili “corcked” 😦
Al traminac 2008 se ne bi trebao tako brzo pokvariti brijem….niš, piknul bum jednog za probu pa javim, ako netko proba prije mene neka pliz nadoštuka na ovaj post kvalitetu/očuvanost vina.
pozdrav
Žao mi je što je Dinko tako loše prošao.No,je li im išao vratiti i reklamirati?
kolko mi je poznato nije, a kakva je procedura inače jel znaš? u restoranima to ide jako elegantno ali u dućanu…? imaš iskustva?
Nikad nisam vracao bocu vina u trgovini, ali najjednostavnija i logična procedura bi bila otići u inkriminirani market,pri.javiti se na “informacije” i reći što je na stvari.U svakom bi se slučaju uporno držao činjenice da su prodali neispravnu robu.Pa, kad već uzimaju natrag mlijeko koje se usitilo…
Da ne idem za nekoliko sati na more,iz čiste zabave bih skočio do Mercatora i simulirao kriznu situaciju.
Iz mojeg iskustva, procedura je jednostavnija u vinotekama nego supermarketima… bitno je vratiti još punu bocu, argumentirati što nije u redu i tražiti novu ispravnu, a ne povrat novca… srećom nemam previše iskustva u tome, ali uglavnom je moguće. Mislim da nikome u lancu ne bi trebalo odgovarati da korisnik konzumira takav proizvod…
E pa da se i ja javim, ja sam ga fakat popušio s tim Tomčevim RRima, kupio sam ih 7 komada, 2 poklonio, 3 otvorio i svi koje sam do sada otvorio su bili “corked”.
Nažalost uopče mi nije palo na pamet da ih idem vraćat, mislim si dobil sam ih po 3struko nižoj cijeni, a ni računa više nemam.
Moglo bi se reći da nisam dovoljno osviješten potrošač.
Da, bitno je sačuvati račun. Moguće da ni sam ne bi išao reklamirati obzirom na ekstremno sniženje, ali to je “neispravan proizvod” i sad već ulazimo u napornu temu legislative i zaštite potrošača. Baš me zanima što Tomac misli o tome…
Da se ipak vratimo Pinotage-ima koji su ovde glavna tema. Sve u svemu ovo je neverovatna sorta koja nam moze dati neka neponovljiva vina ali i buckurise. Ipak na nasu srecu uglavnom se radi o ok vinima sa tek po nekom iznimkom. Pinotaz mozemo posmatrati i kao juznoafricki odgovor na australiske shiraze ili recimo argentinski malbec. Nastao je 1925. god. ukrstanjem Pinot Noir-a i Cinsault-a. Sama sorta je jako zahvalna za uzgajanje, rano sazreva i karakteristicna je po visokom sadrzaju secera. Zameraju joj to da iako potice od francuskih sorti nema puno toga zajednickog sa njima ali ni sa francuskim vinima uopste. Mozemo ga posmatrati kao vino iz novog sveta sa svim svojim dobrim i losim osobinama, licno sam fan vina iz novog sveta tako da su za mene te osobine uglavnom dobre.