Cijena: 42,98 kn (14.09.2010.)
Žuto, crno, crveno? Tko bi znao to 🙂 Sve Babići i svi od Piližote. Crna je najprestižnija etiketa i 2006. godište mi se baš svidjelo, žuta je pretpostavljam zamijenila tradicionalnu Piližotinu etiketu Babića, a crvena? Dojam slijedi…
Zrelo, skoro trulo voće na nosu, odnosno taj Babić aspekt, specifične zemljane arome i stajski vonj koji mu daje „težinu“. Pomalo toplo, ali ne prevruće.
U ustima aromatski profil nose čvrste kiseline, možda malo i preacidične za ono što očekujem od Babića, ali aromatski spojevi koji vuku na višnju čine da ignoriram tu rigidnost.
Lijepo napravljeno, tradicionalno…mesnate, sočne teksture i sitnih tanina, „klizne“ uzduž nepca u relativno pristojan finiš.
Neće impresionirati na prvu loptu i baš zato mi se sviđa. Prvi šnjof i tek jedan gutljaj nisu dovoljni… Babić je zavodljiv na drugačiji način. Dobro da je tako.
Da ne odskaču malo te kiseline bilo bi to izvrsno, ali i ovako mi se jako sviđa (3/4 na skali 0-5) Na svoj način je „rigidno“, ali takvo i treba biti.
Dnevnik vinopije 
piližotin babić crna etiketa mi se daleko više sviđa…i za nekih 70 kuna čini mi se da je sada toliko u vrutku , to je odlično vino..ovi ostali su mi li-la… ne mogu se ni usporediti sa primjerice gracinovim babićem ili žukijevim…to je sasvim druga kategorija…cjenovno je to odmah vidljivo..gracin i žuki su oko 200 kuna..
…lijepo uočena “zanamariva” razlika u cijeni 😉 a crna (vrhunska) 2006. se i meni poprilično svidjela također.
Moram priznat da ne kuzim. Meni se Babich za sada cini kao jos jedna sorta s lijepim potencijalom bez vjestog i mudrog tumacha. Zhuki do vece, a Gracin do gotovo jednako velike mjere, po mojoj su definiciji po tim cijenama naprosto neslane shale. Vina u kojima sve vuce na svoju stranu, a nigdje cjeline: o balansu i nekakvoj harmoniji da ne pricamo. Drvo ne da nije integrirano vec, kao poslovicni duh na banketu, pluta po vinu, a o agresivnom i potpuno neobuzdanom alkoholu da ne pricamo. Operacija “Spaljeno grlo”…
Čuj, ne bih znao. Nisam se još odlučio na kupnju. Ali odličan komentar koji djeluje dodatno iskreno (usput i duhovito hihi)
ne znam tvrle, ne bi se složio s tobom. mislim da gracin ima vrlo lijepo izbalansiran babić. dosta je velika razlika po mom mišljenju između njegove 2005 i 2006, gdje je 2005 strašno vino koje mi se apsolutno sviđa dok je 2006 izgubljena u drvetu. 2007 je negdje na putu da bude 2005 ali, tanini nisu onako nježni kao 2005 i voćnost je nešto umjerenija čini mi se. cijena je visoka. to je stara tema koju ne trebamo vući za nos. bilo bi realnije da je 30 % niža. ali i dalje tvrdim da je u globalu jako dobar babić. Žukija nažalost sam kušao 3-4 puta, i možda je nešto problematičniji od gracina, odstupanja u kvaliteti vina s godištima je izraženija nego bi smjela biti.
Dao Bog da si u pravu… Sto se Gracina tice, 2005. nisam ni probao, tako da nemam pojma o tome. Ako ikad budem u prilici, svakako cu imati na umu ovo sto si rekao kao pozitivnu indiciju. Ove zadnje dvije berbe, negativan dojam, koji se, da ne petljam previse, uglavnom temelji na dva dosta izrazena dojma: a) jak osjecaj da se tu krije potencijal, ali da ga vinarev rad mnogo vise tlaci nego otvara, b) iako je, naravno, tesko zasigurno reci kako ce se ta dosadashnja vina razvijati, osobno -iz djelomice vec navedenih razloga- nisam veliki optimist. No, vidjet cemo… Zuki mi je apsolutno problematican, tamo bi se za promjenu dojma moralo desiti nesto doista drasticno. Slicno bih mogao reci i za Pilizotinu crnu etiketu.(Gasperov mi je, od tih tzv. top-drawer Babicha, najmanje udaljen od neceg sto bi mi bilo prihvatljivo, u tragovima je cak i zanimljiv, ali daleko je to sve od nekog hvalospjeva.) U svakom slucaju, drzim fige.
2005 od gracina je možda malo teže nabaviti..nadam se da ih negdje još ima…ako nađem, sjetit ću se i šaljem ti je za probu! 🙂
He he, bas si drag prijatelj i humanist! Zahvaljujem unaprijed, posebice na dobroj namjeri!