Buhač, Merlot (vrhunski), 2009.

Cijena: 39,98 kn (10.12.2010.)

Ista berba, drugačija oznaka, identična etiketa i 0,1% alkohola razlike!?! Obzirom da je i cijena identična, vjerojatno sam postao svjedokom kako dva ista vina ne moraju nužno biti ista ili je čovjek dobio drugu oznaku iz Zavoda kad je naknadno poslao isto vino „s druge hrpe“ 🙂

Kad sam već prošle godine nahvalio Buhača kao jedno od najisplativih kupnji na domaćem tržištu, mene je zanimalo da li je isto vino različito?

Teoretski, različito je već samo zato jer sam ga otvorio baš sad, a ne recimo sutra ili jučer. U stvarnosti to je izgledalo ovako…

Šnjof, šnjof? Možda stvarno malo više dima na nosu?!?

Srk, žvak, gut… kao da je manje napadne voćnosti, da li i čvršće kičme?!? Kiseline su itekako tu. Tanini baš i ne osobito, premda se nagomilavaju s vremenom 🙂 Zato je mekoća teksture Merlota lijepo izražena. Kao da je ipak manje „meka“ u odnosu na kvalitetno…

Uspoređujem s prethodnim dojmovima i uglavnom mi sve ima smisla, ali ipak se bojim da nije isto „isto“ vino. Vrhunsko mi je svakako odlično, ozbiljnije i s potencijalom dozrijevanja, ali da li je osjetno bolje od kvalitetnog? Ako mi je ikad žao što nemam drugu butelju za usporedbu to je sad.

Oglasi

11 thoughts on “Buhač, Merlot (vrhunski), 2009.

  1. buonsangue 19/01/2011 / 21:58

    He he, dragi moj, ovo su ti sve banalne dvojbe. Evo ti jedna iz radionice majstora Ezopa: l
    “Ljetos na Visu neki furesht, nazovimo ga za potrebe ove basne npr. Furesht K, proba sve zivo sto postoji na otoku i, sasvim nekarakteristicno za spomenutog fureshta, dosta je zadovoljan nadjenim. Dovoljno zadovoljan da cak, potpuno nekarakteristicno za njegov odnos prema 98% hrvatskog vina, od ponekih vina kupi i 6-12 boca, mozda i vise. Medjutim, shalu na stranu: pri odlasku s otoka u auto treba primarno ukrcati familiju i osobne stvari, a nakon toga za kutije i kishtre s vinom ne ostade bas nista mjesta, pa se Furesht K. dogovori s odredjenim lokalnim vinarima da mu vino dostave naknadno na domicilnu adresu. Epizoda A: vinar A, autor na otoku nekoliko puta s konzistentnim dojmovima kushane odlicne, kocentrirane, slane i elegantne Vugave, zabunom dostavlja 6 umjesto 12 dogovorenih boca, sto se pokazuje kao relativno sretna okolnost: u ocito naknadno napunjenim i dostavljenim (a prethodno vec placenim) bocama nalazi se neka razvodnjena (naputak jurici: ovaj put sasvim doslovno, slucaj za inspekciju) tekucina kojom je eventualno isprao bacve, a koja u svakom slucaju s vinom kushanim mjesec dana ranije pod istom etiketom nema bash nista zajednicko, pa cak ni sam “genus” (ovo sto je dostavljeno tesko bi se moglo nazvati vinom, a da pritom u potpunosti ne relativiziramo znacenje te rijeci). Epizoda B: Furesht K. na otoku potpuno nenadano nailazi na, kako s oklijevanjem priznaje, jedno od dva ili tri najbolja ikad kushana hrvatska crna vina. Potpuno je fasciniran neocekivanim otkricem i u nevjerici otvara tijekom dva tjedna, svaki put u razmaku od nekoliko dana, tri boce, testira ih, kusha u razlicitim uvjetima, igra se s oblicima case i kolicinom zraka, ostavlja vino u otvorenom dekanteru preko noci, maltretira vino pod svakim mogucim kutem, ne bi li mu nashao slabu kariku, tocku na kojoj puca. Nista… vino je, znaci, stvarno mrak. Furesht K. odushevljeno kupuje jos i magnum, a nakon toga dogovara dostavu 12 boca tijekom jesenske sezone. S velikim odushevljenjem konacno prima dostavu i, kao prvo, primjecuje da su dostavljene boce, za razliku od ljetosnjih boca s karakteristicnim i efektnim dizajnom, oznacene prirucnim, improvizacijskim malim etiketicama koje ne nose ni godinu berbe. K. pomisli: “Nema, naravno, u sushtini nikakve veze, obzirom da znam koje je i kakvo je vino u boci: glavno da je vino tu. No ipak”, vrag mu ne da mira, “jest da nema veze, ali malo je cudna praksa da Vinar B klijentu koji placa bar ne javi da ce dogovoreno i placeno dobro primiti drukcije oznaceno no sto ocekuje, sa znatno promjenjenim vizualnim identitetom? U nekoj iole normalnoj zemlji to nikome ozbiljnom ne bi palo na pamet”. Pritom Fureshtu K. jos ne pada na pamet da se – kao sto novi “dizajn” sugerira -mozda i ovdje radi o naknadno napunjenim partijama, te da vino koje je primio mozda nije vino iz istog “batch-a” u kojem je ljetos toliko uzivao. No, upravo mu to pada na pamet tijekom kushanja prve od dostavljenih boca, pa zatim i druge, pa i trece. Za razliku od prvog slucaja, ovdje se ne radi o ocitoj prevari, vec o vinu koje je i dalje odlicno, ali naprosto naglasheno drugacije (i sasvim jasno ne bas toliko dobro) kao ljetoshnje boce.”
    Zanimljivi slucajevi za komentiranje i diskutiranje koji, mislim, potencijalno otvaraju citavu seriju zanimljivih pitanja…

    • vinopija 20/01/2011 / 13:53

      Bez obzira što smatram “moj slučaj” bitno drugačijim, takvi postupci koje si preuvjerljivo opisao i okorjele vinopije tjeraju da se zamisle. Tuga, jad, bijeda i čemer. Prije svega na mentalnoj razini. Mislim kako nisu ipak svi takvi i osobno želim ostati “naivno” optimističan, odnosno gajiti pozitivan pristup. Bez predrasuda, čiste glave prije uživanja u vinu.
      Ako me još to sljedeće vino odvede negdje gdje još nisam bio, sigurno ću ga zavoljeti. Taj trenutak nitko ti ne može oduzeti pa tako ni ljubav prema vinu.

      • buonsangue 20/01/2011 / 15:00

        Ma sigurno je drugacije, ovo s “banalnim dvojbama” sam napisao u zajebantskom tonu ;-). A ovu basnu sam ispricao samo zato sto me tema tocnog identiteta vina u boci koju si lateralno naceo u post-u podsjetila na tu pricu. Inace, ne mislim da su takvi dogadjaji razlog za neku depresiju ili posebno dalekosezne zakljucke. U prvoj pricici se radi o notornom moronu i prevarantu, konzekvence su jasne (ti ga odma zuvijek krizas s liste za tebe zivih vinara, a u ovo s inspekcijom se necu sad ni upetljavati…). Medjutim, druga pricica je, bar po meni, mnogo zanimljivija i ambivalentnija, te otvara, medju ostalim, npr. sljedece pitanje: na koji nacin Furesht K. moze dokazati da, uzmimo, 5-star vino koje je pio u kolovozu i 3+-star vino koje mu je dostavljeno doista nisu isto vino? Kako Furesht K. moze biti siguran da nisu u pitanju samo njegovi vlastiti osjetilni pupoljci koji su se ovaj put s njime grubo poigrali? Etc. I, za kraj, jedno od meni zanimljvijih pitanja. “Ako mi je ikad zao da nemam drugu butelju za usporedbu, to je sad” – zakljucujes ti svoje razmisljanje. A meni se, procitavsi to, u glavi javlja sljedeca misao : “A sto da, recimo, imas tu drugu butelju za usporedbu?”…

  2. ifke 20/01/2011 / 15:52

    Vrutkani su mi rekli da je to isto vino, sam da je dvaput išlo na zavod, a druga ekipa ocjenjivača mu je za tu drugu šihtu dala bodova za vrhunsko. Kaj se tiče alkohola, vino je živa stvar, to ide gore dole, to je normalno. Samo Buhač zaista zna…
    A što se tiče Tvrletove priče, koliko sam si puta, dobro opečen, reko: Samo probano kupuj, samo probano! I ni onda nisi ziher! U jugoist. Štajerskoj, u Kloechu, probo sam vina, kupio par butelja od svake sorte (bijela vina), i doma skužio da je švabo sve precizno poslago, samo – prethodno godište. #”!*pas ma$#”!!!!!!!

    • vinopija 20/01/2011 / 22:04

      Pretpostavio sam tako nešto u ovom primjeru. Priča s Buhačem je predobra da bi popustila na ovim banalnostima.
      @buonsangue: tim komentarom sam naravno htio reći kako bi druga butelja omogućila izravnu komparaciju umjesto usporedbi s bilješkama tj. objavljenim dojmom. Siguran sam kako ti je to blatantno jasno, ali nisam siguran na što ciljaš?

      • buonsangue 21/01/2011 / 10:24

        Pa, kao sto rece Ifke, vino je zhivo (tj. pravo vino, ili bar ono koje nije do monstruozne mjere zsticeno -tj. mumificirano- prezervativnim postupcima). Ciljam, dakle, na citav niz varijabli koje, prilikom takvih “usporedbi boca”, stoje izmedju kushaca i izvjesnosti. Jedna od tih varijabli, koju valja shvatiti najdoslovnije, jest da ne samo da “isto” vino u dva razlicita vremenska trenutka nije isto vino, vec ni kushac u dva razlicita degustacijska trenutka mozda nije isti kushac: covjekov organolepticki aparat je velicina koja oscilira unutar odredjenih vecih ili manjih amplituda, a ovisna je ponekad o sitnim ambijentalnim ili unutarnjim faktorima. Nevjerojatno je, na primjer, koliko atmosferski tlak moze utjecati sto na vino, sto na kushaca. Sve sto zelim reci da da, dakle, vec nash organolepticki aparat nije laboratorijski precizna savrshena sprava za utvrdjivanje “identichnosti” ili pinpoint definiranje razlika koje lezhe u relativno finim nijansama. Ciljam i na banalnu i dobro znanu cinjenicu da je kushanje postupak s veoma izrazhenom psihickom komponentom, a kushachev psihicki potencijal i stanje takodjer snazno variraju od dana do dana, od situacije do situacije. Da se malo nashalim jednim drasticnim primjerom, siguran sam da je Mumm mnogo bolji shampanjac kad se s njim polijevash nakon sto si upravo pobijedio na Hungaroringu, nego kad ga ispijash analiticki ili pak, ne daj bozhe, nakon ili usporedo s nekim poshtenim shampanjcem. Jos jedna stvar na koju ciljam je ono sto se u sudsko-proceduralnom rjecniku zove “chain of custody”. Da ti dam primjer: kako sam jako dobar s prije navedenim Fureshtom K., znam kako on, bas konkretno u ovoj situaciji, jos ima bar jednu bocu onog ljetoshnjeg “spektakularnog” vina s Visa, koje ga je toliko oborilo s nogu. Dakle, mogao bi pristupiti takvom tipu usporedbe stavljajuci na stol jednu od tih ljetoshnjih boca i jednu od ovih sto su stigle jesenas (kupljenih, da jos jednom naglasim, pod pretpostavkom da se radi o istom vinu kao i ljetos). Medjutim: rijetke boce koje je Furesht K. ljetos ponio kuci s Visa putovale su kuci po ljetnim temperaturama, dodushe u klimatiziranom automobilu na konst. temperaturi od 21C, ali su u utrobi trajekta bar 2 i pol sata bile na skoro 40C. Vjerojatnost da je doshlo do bilo kakvih kemijskih promjena koje bi znatno i odlucno utjecale na samo vino je mala, ali nitko ne moze garantirati da ne postoji. Jesenske boce su napustile podrum proizvodjaca tek u listopadu, te su, po neutralnijim, relativno hladnim, jesenskim temperaturama, dostavljene na kopno. Blablablabla, uglavnom, sad vidis na sto ciljam, i jasno ti je da bi se ovako moglo sad jos dva sata :-). Poanta (bar mislim) je, pojednostavljeno receno, sljedeca: kad se radi o sasvim ocitim i drasticnim razlikama (kao kod Fureshta K. u slucaju A), stvar je jasna. No, kad se radi o veoma suptilnim ili bar relativno suptilnim razlikama (kao kod tvojih Buhaca ili kod Fureshta K. u slucaju B), veoma je tesko i nezahvalno razlucivati o cemu se zapravo radi, a tvrditi bilo sto je gotovo nemoguce. Cijela prica je pomalo nalik onim “borderline corked” situacijama: mogao bi se zakleti da vino nije bas sasvim svoje, ali ne bi ipak bas dao ruku u vatru, jerbo vino bez obzira na sve 98% slici na sebe i sasvim se dobro pije. Corked or not?
        Bez obzira na to sto priznaje da je u slucaju B nemoguce biti siguran ili bilo sto ustvrditi, Furesht K. mi se povjerio da je, iako mozda iz veoma drukcijih razloga, na kraju Vinara B odlucio prekriziti, bas kao i Vinara A. Zanimljiva odluka.

  3. vinopija 24/01/2011 / 18:40

    Stvarno zanimljiva odluka. Svjestan sam te subjektivnosti i ponekad sam se iznenadio tih oscilacija i na vlastitiom primjeru…
    Zato i nisam prezahvalan sugovornik u uobičajenim diskusijama tipa “jedno je perfektno, a drugo je totalna katastrofa”… meni jednostavno kod nečeg ne odgovara npr. takva struktura i mogu pokušati objasniti što mi nije baš sjelo. Kod drugog mogu bez problema zažmiriti na atribute koje bi “čistunski pristup” istog trena eliminirao, jer sam uživao u tom doživljaju koji vjerojatno ne bi bio tako autentičan da je vino drugačije.

  4. ifke 25/01/2011 / 18:00

    Neki dan smo ih probali paralelno, kvalitetnog i vrhunskog. Kvalitetni mi ima na kraju puta kroz nepce neki pad i postane grub. Vrhunski mi se čini zaobljeniji i mekši. Aromatski skoro isti. U biti, razlike, ako ih uopće ima, su jako male i mislim da su rezultat vremenski različitog punjenja u boce.
    Nedavno sam probo i Iurisov merlot 2006, za koji smo “ustanovili” da je pao. Boca je bila samo lagano načeta i ostavljena tako začepljena dan i po. Kad se miris otvorio, pomislio sam…eee, ovakvi su valjda bordoi po 30 jevra. Dakle, odličan, sam se dečec malo zatvorio.
    Probo i “taj vaš” Piquentum. Zbilja neobičan tip vina, moderna rustikalnost…iako je odlično napravljeno, skladno i pitko, više volim voćni Coronicin tip malvazije. A pošto je C. u Dobrimvinima 59 kn, a Piq. 55 kn, za mene nije ni best buy. Po meni, fer cijena Piq – 35 kn, Cor – 40 kn.
    Znam da sam malo naporan, al u HR je to fakat fenomen. Dakle, u Vrutak je došo Kalazićev sauvignon 2008 i košta hebenih madrfakin 19.90 !!!! Probo ga jučer i odličan mi je: gorke trave, prezrelo voće, puncata usta slasti i ekstrakta, naravno 15 alc to se podrazumijeva, curi niz stijenke ko ulje. Deklariran ko kvalitetan, meni vrhunski. Nije mi Bljutković drag, al se slažem što je napiso u recenziji par Kalazovih vina: kupovati na kutije dok ne poskupi!

  5. finesse 01/02/2011 / 13:18

    je li moguće da je razlika u,1%vol. između dvije zaštićene količine “istoga” vina jednostavno pogreška Zavoda pri mjerenju
    uostalom, to može biti i statistička i analitička pogreška koja ulazi u normalan raspon svake analize
    dakle, vinar je prvo poslao na zaštitu određenu količinu vina koja je ocijenjena kvalitetnim i s određenim alkoholom, poslije je drugu cisternu “istoga” vina poslao nakon što je ipak dozrelo i prošlo potrebni put koji mu je donio nekoliko bodova razlike između kvalitetnog i vrhunskog
    a eto Zavod je ovaj put izmjerio neznatno različit alkohol
    (koji se suprotno tvrdnjama ne mijenja u cisterni ili boci, osim ako nekim tretmanom nije promijenjen…filtracija, bistrenje, punjenje…)
    zašto sam stavio navodnike na “isto” vino
    zato jer vino nikad nije isto, uvijek se mijenja, dovoljna je razlika da je neko vino napunjeno određeno vrijeme prije druge cisterne, pa da nastavi svoj razvoj uz barem tri različita faktora dozrijevanja…SO2, otopljeni kisik (koji ulazi skoro svakim tretmanom), temperatura…
    a ono drugo “isto” vino u cisterni možda još uvijek leži i miruje na hladnom, uz drugačiji SO2 i bez tretmana koji unose kisik
    a možda je i pretočeno nekoliko puta, filtrirano, držano na višem ili nižem SO2
    uglavnom, “isto” vino je ideja koju bi odmah potpisali mnogi vinari, jer bi to bilo krasno, eto jednom napravljen vrhunski proizvod ostaje takav vječno
    u stvarnosti…niti su potpuno iste boce jedne serije, (jer pluteni čep nijedan nije isti i što je duže na boci više će se boce razlikovati, niti je isto vino na početku i kraju punjenja…itd.), a tek zamislite kolike mogu biti razlike između različitih cisterni “istoga” vina
    naravno da su te razlike manje što je umijeće, odgovornost i znanje vinara veće, ali su ipak i neminovne
    e sad, to što u nas neki vinari zaista prodaju “muda pod bubrege” i vina istog godišta, oznake i zaštite se razlikuju kao dan i noć, to im sigurno ne služi na čast i odbiti će svakoga tko kupuje njihova vina zdravim razumom
    još više me nervira što neki renomirani proizvođači skupih vina sebi dopuštaju takve igrice koristeći ipak još uvijek veliki snobovski efekt pri kupnji pre(skupih) hrvatskih vina

  6. madiraza 15/03/2011 / 20:29

    probao za vikend i graševinu od buhača,chard još prije.i to drito od buhačevog prijatelja koji dila u zg po restoranima.vino je kao i graševina s malo pojačinim…čitaj podosta pojačanim kiselinama..iako izvrsno….čovjek kaže da je do godine..imali malu raspravu od pola sata:))u vezi buhača…i njemu merlot najbolji…nakon toga ja naručio pola litre solo.i glupi konobar mi donio neku razvodnenu graševinu..ja mu lijepo vratio i objasnio da to ne radi…proba jedno vino a konzumacija drugo.na kraju priznao da je točio iz drugog spremnika..bla bla….muljaža…tak da to i stari luk i smrdljivi čevapi koštalo krstitki koje sam mislio napraviti..50 -tak ljudi…onjko–konj.ak kome treba veza za veće količine bijelog buhača nek javi…………

  7. madiraza 15/03/2011 / 20:34

    e da.i što se tiće buhačevog vrhunskog i kvalitetnog merlota.to je potpuno isto vino.razlika je samo u veličini tanka u kojem je vino držano.tak mi čovjek rekao koji mu u podrumu stalno….znači isto vino…

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s