Cijena: cca 40 kn (prosinac 2010.)
Kategorija „supermarket vina“. Uopće ne znam čemu navodnici… potrudio sam se pronaći oznaku godišta, ali nema. Označeno je doduše 12,9% alkohola. Divno.
Parfimirani voćni sirup napadne floralnosti, kao mlada žena s previše parfema na sebi, toliko previše da shvatiš kako se ne radi o Eau de Parfum, već jeftinom dezodoransu. Napadno. Slatko. Voćno, na bljutavi način.
Srk, žvak, gut!?! Hm… poput razrijeđene bevande u koju je dodan sirup, žlica cukra i vrećica vinobrana. Vrlo pitko. Pre-pitko. Mislim da ću ga pomiješati s Frankovkom vulgaris u omjeru 50:40 i još 10% pretprošlogodišnjeg Portugisca i skuhati s puno šećera, cimeta i klinčića. Njam 🙂
Da sad vidim tko ima što protiv Yellow Taila? Australska Tga za Jug doktor je znanosti za ovog šampiona. Ali, standardni supermarket wine zaslužuje barem „dvojku“ jer netko se potrudio čak izbalansirati ovo tannin-free, boneless wine look-a-like čudo.
Dnevnik vinopije 
Alija, majstore!
Australian bush……zvuči ko jeftini aust. pornić……stari moj, nema tog cimeta i klinčića…
Zapravo mi se poderala vrećica s klinčićem i mslo previše upalo u kazanče… tako da se bojim kako “opit” nije do kraja proveden u kontroliranim laboratorijskim uvjetima…
Ovo vino se u Nemackoj prodaje po ceni od 1,5o do 2,oo EU. Za ovaj novac ono je sasvim ok, ali ne i za cenu koju mi u Srbiji, ali i vi u Hrvatskoj placate. Kod nas je to nekih 5-6 eu sto je za ovaj kvalitet stvarno mnogo te vise govori o gramzivosti trgovca nego o samom vinu. Pa ljudi moji ni “Casilero del Diablo” ne bi bio to sto jeste da kosta recimo 3o eu, zar ne? Ovo je u svakom slucaju neka polazna osnova kad govorimo o ovom vinu ali i generalno o vinima ovog tipa, dakle “supermarket” vina. Za pocetak lose je to sto kako vinopija rece nigde nema godista berbe. Alkohol je ok, buke aromatican vocan u stilu “new world” stila, ali sve u svemu nista posebno. Generalno mislim da smo ipak zadnjih godina precenili vina novog sveta, posebno kada su nam u pocetku dolazila po t.z.v. “damping” cenama , a nasa iz starog sveta podcenili, no to je ipak neko moje misljenje. Yellow tail je ipak svojevrsni “benchmark” kada su australijska vina u pitanju, tako da ga ne bih poredio sa ovim australcem. Za kraj ako cemo mu suditi po nemackoj ceni navedenoj na pocetku teksta, licno nemam sta da mu za taj novac prigovorim, rec je o vinu koje moze da se pije svaki dan i koje vas ipak nece preterano razocarati. No ako za isto vino platite 6 eu onda imamo jako losu sliku o ovom vinu, jer vam isto to vino sa prvim ispijenim gutljajem kaze: “ja ne vredim te pare”!
Godina proizvodnje 2008.Solidna trojka i ništa više….
igor, sad si već sumnjiv. Kako znaš godinu “proizvodnje” ?
Yellow Tail je jeftino i sub standardno vino ovde u Australiji ja ga koristim za kuvanje.
Australijska vina su jedna od najboljih u svijetu. Pocnite samo od Penfolds, Henschke Hill of Grace, pa do jeftinijioh kao sto su Tyrrells, Grand Burge and Pierre Nagion. Molim vas ako uspijete da probate nemojte da propsutite sansu da uporedite ta vina sa Yellow Tail…
Imamo mi i Penfolds, BIN 407 baš i nije opravdao cijenu u potpunosti (https://vinopija.wordpress.com/2010/04/23/penfolds-bin-407-cabernet-sauvignon-2006/), a našlo bi i par Rosemountovih dojmova 🙂
Australska ponuda u Hrvatskoj dobro mi je poznata, imamo još i d`Arenberg i Nephente i McWilliams i još ponešto, a uskoro ću baš jednog novog Australca kupiti i objaviti dojam te stoga zahvaljujem na preporukama… osobno bi recimo baš volio isprobati Tyrell`s Semillon 1986., Wendouree Cabernet Sauvignon 1998., Yarra Yering Dry Red #2 (66%CS, Merlot, Malbec, Petit Verdot) 1994., Clonakilla Shiraz Viognier 2008., i neki Shiraz hladnije klime, možda Craiglee Shiraz 1996.?!?
😉