Cijena: 24,98 kn (25.03.2011.)
Očekivano suzdržano na nosu, niti voćno, niti travnato, niti herbalno, čak niti vinozno u smislu gružđa… šnjof koji ne otkriva puno i time zapravo nagovještava sve.
Nizak alkohol (11,0%), ali i slador, izvrsno usklađene kiseline koje ujtelovljuju aromatičnost koja nije „aromatična“ već pitka razglednica iz kamena podneblja odakle dolazi…
Neutralni pratitelj hrani u kojem bi mogao uživati i samom. Tek nagovještaj mineralnosti iz pozadine sluti na prvorazrednu kvalitetu sirovine, tako grube riječi za bijelo grožđe Juga…
Doživljaj koji ravnomjerno uzduž nepca omogućuje uvid u bijelo nasljeđe Dalmacije.
Uravnoteženo. Pitko… Smiono. Još jedno vino u kojem treba znati uživati, a neće mu naći mane niti oni koji traže dobro vino u butelji za prihvatljive novce.
Moj novi favorit bijelog vina „za svaki dan“ koji je zaslužio 3/4 +. Antunović čini se ruši sterotipe po pitanju cijena i diktata ukusa tržišta i ovim putem kao kupac i konzument iskreno zahvaljujem.
Dnevnik vinopije 
Uz ovakve pohvale i cijenu, definitivno izgleda kao best buy. Kupim koji primjerak u sljedećem shoppingu.
Po mojem mišljenju, Rukatac kakav bi trebao biti. to ne znači da odbacujem nešto “ekspresivnije” pokušaje, naprotiv.
Kako bilo, za te novce se isplatilo, što zna biti itekako problematično u toj kategoriji cijena.
Usput, naletio danas u Plodinama na Čobankovićev Silvanac Zeleni 2009 na akciji. Cirka 18 kuna, inače je oko 39. Kupio bocu reda radi 😉
Jesi pio možda?
Gle, ovaj Ruukatac je stvarno O.K. vino, ne možeš sad tu Čobankovića vaditi zato što je još “jeftiniji” 😉
Inače, nisam probao Čobankovića…
Ma da, sorry, gledao sam gdje ovo da te pitam, a da nije direkt preko maila – a usput da možda nekome nešto znači ova informacija 🙂
Vidim da si neke slične dojave sačuvao i za svoj blog, čestititam! Samo daj! Stavim te na Blogroll 🙂
Zahvaljujem! Već koje vrijeme sam razmišljao o otvaranju bloga, ponajviše jer čitam vas 6-7 redovno, pa rekoh sam sebi imam i ja nešto za podijeliti o ljubavi prema hrani i vinu. Sa ovim prvim sam više na “ti”, ali i ovo drugo me jako zanima – zato su mi blogovi poput tvoga – recenzije i diskusije u komentarima odlično štivo, dakako uz pijuckanje i papirnate literature. Čovjek uči dok je živ 😉
Bogme, svašta sam i ja doznao i naučio kroz ove komentare. A prije koju godinu rekao bi da je blog teška glupost 😉
Moje osobno gastro iskustvo uglavnom se temelji na odluci što od dostupnog najbolje odgovara uz vino koje sam odlučio otvoriti… i par stvari koje volim raditi kad stignem što je nikad u zadnje dvije godine.
nije na odmet spomenuti da je Rukatac isto što i Maraština u dubrovniku,Krizol na cresu i Malvasija del Chianti u Italiji i nesto sto malo tko zna vino Pavlos(Paulos) iz grčke(potvrđeno DNK analizama).URijeci-Trsat prilikom arheoloških istraživanja pronađeni su iz rimskog doba fragmenti posude za vino na kojem je pisalo Pavlos odnosno pretpostavka da je to bas Maraština.
U pravu si, nije na odmet… nekako pretpostavljam da to zainteresirani promatrač ili zna ili lako može saznati, ali ovo za Pavlos nisam imao pojma eto… zahvaljujem na komentaru!
premda se pitam koliko su u to vrijeme imalu potrebu označavati sortu, prije mi ima smisla navođenje vinara ili vinograda na posudama za vino !?!
…mašti na volju…uzivaj;)