Cijena: N/A (studeni 2011.)
Dvije su vinarije Sladić u Skradinsko-pirovačkom vinogorju. Jedna, poznata najviše po Maraštini. Druga je OPG Marinko Sladić.
Ovo vino je došlo do mene preko vjernog komentatora ovih stranica i vinskog prijatelja Pattija. Ne znam što bolje reći osim da se ponovim, nisi trebao, ali dobro da jesi 😉 Osobito jer se radi o „neotkrivenim“, a autohtonim sortama Plavini i Lasini.
Trebao sam odabrati Pinot Noir čašu. Drugi put bit ću pametniji. Transparencija i elegencija zagasite rubin crvene boje na nosu se potvđuje vrlo aromatičnim senzacijama, ali delikatnog intenziteta. Ništa prodorno, ništa nametljivo, ali itekako dovoljno intenzivno. Suhe šljive i sok od višnje pozivaju na kušanje. Vrlo ugodne skoro kremaste teksture koja je suprotstavljena rustikalnim aromama u ovom suhom vinu s 12,9% alkohola i bogata ekstrakta, ali bez vidljive taničnosti.
Harmoničan je put kojim se Amicus Novus prezentira i sjajno je strukturirano za tu svrhu. Istovremeno nježan i rustikalan karakter ublažen drvom u dobru spoju. Tradicionalno i moderno. Opojno. Šarmantno. Za moj gušt možda i pretjerana (sumnjam da može biti spontana) malolaktika, u smislu da bi volio i robusnije kiseline.
Iz nekog razloga sam uživajući u ovom vinu napisao bilješku: „samo zadovoljen uvjet strogoće forme unutar kojeg odgoj može stvoriti dušu, dati će savršeno vino.“ WTF? Uglavnom, Sladićev Novus je moj novi amicus 😉 3do4 za početak da se ne umisli 🙂
Dnevnik vinopije 
Kaj ja znam, cca. 75% se slažem s tvojom recenzijom 😉
”Istovremeno nježan i rustikalan karakter ublažen drvom u dobru spoju.” Lijepo rečeno 🙂
Ovo ljeto sam ga prvi put probao i dominirale su ”njegove nježne godine” s drvenim notama u pozadini. Pred dva tjedna ponovo otvorio i, ovaj put, bocu kušao kroz nekoliko dana pa je strpljivost ovog frenda pretvorila u prijatelja. Mislim da i Plavina i Lasina spadaju u kategoriju onih sorti koje mogu dati meka, elegantna i zavodljiva vina, a ovo je prvo vino koje mi jasnije ukazuje na to (ako netko ima iskustava s ovim sortama, molio bi da podijeli).
Drvo mi je ovdje čak komponenta koju bi, unatoč tome što ne dominira, što manje volio osjetiti, ali vjerujem da ovo vino ima lijepu budućnost – što u boci, što u nadolazećim berbama (pa čak i ako vinar odluči rastaviti kupažu 😉 ).
Ocjena – vina(ri) za koje će se u budućnosti reći i čuti puno dobroga 🙂
“Za moj gušt možda i pretjerana malolaktika…”, (sumnjam da može biti spontana…)…
???
ah da… nemam informacije o vinificiranju jer ih niti ne želim znati kao što ih ne zna niti prosječan konzument. Ukoliko su korišteni kvasci (ti ćeš bolje znati točno koji i kojeg proizvođača 🙂 za provođenje alkoholne i kasnije malolaktične fermentacije, onda su i pre-dobro napravili posao za moj ukus.
S druge strane, vino sorte Lasine “prirodno” ne daje visoke kiseline pa je možda i bez legitimnih podrumarskih intervencija postignut doživljaj naglašeno “mliječan” 😉
by the way…ni alkoholna ni malolaktična fermentacija nisu samo “legitimne” podrumarske intervencije, nego normalni prirodni procesi kvarenja mošta 🙂
na raspolaganju su nam prirodni procesi koji nam mogu pomoći da podijelimo naš mošt samo poželjnim kvascima i bakterijama
u tom smislu jedina potrebna intervencija je mozak i još uvijek “nažalost” malo sumpornog dioksida
You guys sure know how to make wine sound yummy 🙂
😉
upravo tako, radije ne pretjerano koristiti tehničke opisne izraze, nego ih krivo koristiti…u ovom slučaju zbunjujuće 🙂
ne bi se mogao više složiti… u ovom slučaju i najmanje bitna degustacijska bilješka
He he, meni isto bas nije jasno zasto se u zadnje vrijeme nesto svi razbacuju te “malolaktika” ovo, te “malolaktika” ono. Na stranu to razumije li netko o cemu se uopce radi (ta me rasprava ne interesira), nije mi jasno zasto se ljudi uopce opterecuju time. Iz mog rakursa se stvar cini relativno nevaznom. U kulturno-estetskom smislu (u 95% slucajeva jedino sto me uopce zanima), jedino vino kod kojeg je -en gros- pitanje (blokirane/spontane/inicirane) malolakticke fermentacije kao dualitet opcija/dvojba uopce doista kljucno jest Champagne. A ovo drugo je sve ionako totalan “piffle”, hi hi 🙂
malolaktika je iz rakursa potrošača sasvim nevažan podatak, jer ne mora ništa govoriti o razini kiselosti vina, što može biti zanimljiv i koristan podatak pri odabiru vina, kao što je recimo podatak o sadržaju neprovrelog šećera (suho, polusuho, sec, demisec, brut, amabile…), koji nam ipak daje neku ideju o okusu vina i mogućnosti upotrebe uz neku hranu ili jednostavno ideji da li ćemo pogoditi ukus onoga kojem nudimo to vino
može biti važan podatak i recimo ako se radi o kalifornijskom chardonnayu, koji zna biti bitno različit ako je “maslačni” stil ili svježi voćni stil
nadam se da “malolaktika” neće postati nova “mineralnost” na forumu 🙂
“može biti važan podatak i recimo ako se radi o kalifornijskom chardonnayu, koji zna biti bitno različit ako je “maslačni” stil ili svježi voćni stil”__ Hee hee, dobarrrr….. 🙂
pa koliko me pamćenje i nepce služi podatak o malolaktičnoj fermentaciji i postotku novog drva je bi poprilično čest u opisima na promo materijalima, čak i etiketama kalifornijskih chardonnaya
to je jedno vrijeme očito bio marketinški zanimljiv podatak
kakva je situacija danas nisam baš upućen
Moze bit. As I said, it’s all complete piffle to me :-). S izuzetkom koji sam naveo :-).
hehehe….fakat, Tvrle, posle ovog čovek zbiljam zgubi volju za natočit si malo te vaše Plasine u colu…..kvasci, bakterje, e, buaz, pa ko bu ti pil te bolesti, e…. 🙂
ifke, postaješ vrlo asirtičan 😉
I feel so mineraly today, must be still full of Kalassyrtiko… 🙂
Grk Kalazorba 😉
Nemoj mislit da mi ta fora nije vec pala na pamet 🙂
Onda jedan Callazgramme za mene 😀
Sori, gotovo je s tim finjaka vinima od Kalazovih inkarnacija diljem Europe. Evo, kao dokaz da sam totalno maka, sad jedem usoljene srdelice i pijem Lipanovicev Mezot iz Spiegelau Grand Palais chasha za burgundac. 🙂 🙂
Čista obijest 🙂