Cijena Stagnum rose 2010: 94,25 kn (travanj 2012.)
Kad vidiš 14,7% alkohola na rose-u jasno ti je da se ne radi o neambicioznom vinu 🙂
Čim je prošle godine Frano Miloš tržištu predstavio iznenađenje, svoj prvi Stagnum rose, razmišljao sam cinično kao i većina konzumenata… problematična berba, umjesto „pravog“ Stagnuma, bit će rose.
Kako sam se samo prevario.
U čaši transparentno, ali jarke rubin crvene boje. Na nosu grejp, klementina, nar, sve bez trunke vrućine koju bi očekivao.
Nakon koncentriranog kušanja sada imam stav da Stagnum rose uopće ne treba promatrati pod najšire definiranim „rose stereotipom“ već kao crno vino u rose stilu. Smiješno je od Stagnum rose-a očekivati konvencionalno „ljetno rashlađenje“.
U povratnom okusu koji traje neopisivo dugo osjeti se Stagnum! Kontroverzan i istinski velik, ali pod povećalom lupe od rose-a 😉
Na sobnoj temperaturi je čaj, rashlađeno postaje sok, ali s okusom Stagnuma. Aromatično, saftno i voluminozno… koliko god većini vinopija zvučalo čudno, ovo je ružičasto vino s potencijalom odležavanja čiji je trenutak tek sad nastupio, a koliko će trajati?
Nadam se da će to ovisiti o tržištu, a ne nekim drugim interesima. Nije Frano Miloš jedini kojem Zavod za vinogradarstvo, vinarstvo i voćarstvo odbacuje vina. Ali jedini je koji se žali. U ovome je trenutku najkontroverznije vino na hrvatskom tržištu Milošev Stagnum rose berbe 2011. jer mu je Zavod zabranio promet (!) zbog „jako naglašenog neugodnog, oštrog mirisa etil-acetata i izražene hlapive kiselosti“ premda je isti uzorak besprijekorno prošao laboratorijsko ispitivanje.
O da, morao sam nabaviti makar neoznačenu butelju i bio sam dovoljno lud riskirajući zdravlje i zdrav razum, otvoriti to „neugodno vino“ istovremeno sa Stagnum rose 2010. kategoriziranim kao „kvalitetnim“.
Stagnum rose 2011. identične je boje u čaši, identične transparencije i jarke rubinski crvene boje. Na nosu je drugačije, najizraženije su arome crvene naranče, zašećerenog arancina, nešto za rose uobičajenih senzacija na gumene i žele bombone pa čak i ponešto topline na nosu, ali sve u svemu… divan nos.
Na nosu se naslućuje da će doživljaj vina na nepcu biti gladak i voluminozan poput 2010. godine, svakako „više crno vino negoli bijelo“.
Već prvi gutljaj to potvrđuje, uz nešto izražajnije vinske kiseline pa se odmah pitam kako je 2010. izgledala u ovoj fazi!?! Stagnum rose 2011. prodorniji je, još „preživahan“, ali odlično vino.
Puštam vino da stoji do sobne temperature ne bi li stimulirao određene procese u potrazi za acetonima, etil-acetatima i svim kemijskim terminima koji će zgaditi život svakom vinopiji.
Trudim se i trudim, nisam treniran nanjušiti etil-acetat u vinu, ali ako miriši ovako, volio bi više vina s etil-acetatom 🙂 Nakon sumanutog vrćenja vina u čaši slutim da sam registrirao stanovito „ljepilo“. Kao da sam na nekoj degustaciji u društvu svježe obrijanog ifke-a 🙂
Hm. Sličnu senzaciju doživljavam na 30% vina koja su uredno na tržištu, kupuju se i prodaju, ispijaju ili poklanjaju…
Zaključujem kako mi je potpuno nebitno miriši li nekom vino na etil-acetat ili magičnu prašinu. Stvarno nemam ništa protiv Zavoda i „zavodnika“, a još manje protiv kontrole zdravstvene ispravnosti proizvoda na tržištu, ali kao kupcu mi se nimalo ne sviđa da neka institucija temeljem senzorske analize isključivo odlučuje smijem li ja kupiti Stagnum rose!
Koja je svrha olfaktivnog traženja „mana“ u vinu? Da bi mi zabranili konzumaciju? Tko uopće želi imati takvu odgovornost i zašto?!? I najvažnije, tko to plaća?!? Ja! Svi vinopije, kroz trošarine, namete, štogod, a kako bi od mene pravili majmuna i financirali svoj besmisao.
Iako je i to praksa s ne baš benignim rezultatima, baš me briga kako će „zavodnici“ kategorizirati neko vino prema nekoj svojoj ne baš uvijek dosljednoj logici, jer nikom tko je istinski probao više od tri vina u životu „stolno, kvalitetno, vrhunsko“ ništa ne znači. Međutim, ZABRANITI PROMET?
Natjerao sam suprugu koja ne voli vina (jer je hipersenzitivna btw) da stavi čašu pred nos. „Miriši na kiseliš ko` svako drugo vino“, citiram 🙂
Uzrujan, nastavljam uz bijeli kruh pekare Trajković, a našla se i Panona salama u frižideru.
Oba vina uzdižu trivijalan doživljaj na gastro razinu. Preferiram 2010 jer je posloženo i godinu dana starije i bilježim zaključak: Ovo nisu rose vina. Ovo su suncem opaljeni Mali Plavci u rose interpretaciji, minimalistički okvir u kojem je razlika između „slona u staklani“ i „plesa po rubovima“ skoro nepostojeća. Nevjerojatno vino koje bi moglo ispratiti i ragu od zečetine.
Za kraj, citirat ću fragment jednog komentara (http://buonsangue.wordpress.com/2011/04/11/in-hoc-stagno-vinces/): „Postoji realni rizik da se podlegne diktatu lazhnih standarda, da relativnim modelima pristupimo kao da su apsolutni i univerzalni, da mozda poneku prigodnu i varijabilnu konvenciju ishitreno interpretiramo kao jednoznacno, “objektivno” mjerilo.
(Postoje, uostalom, i mode koje dolaze i prolaze. Postoje i citavi pseudoznanstveni aparati, komicni simulakrumi “objektivnosti”, kojima je jedini cilj da stvore privid opravdanosti prihodima koje pod njihovom krinkom ostvaruju ljudi koji prodaju dim.)“
Dnevnik vinopije 
Samo sam cekao ovo 😀
Upravo sam se vratio iz Šibenika. Bio kod Rudija u Pellegriniju, pa čakulali o maraškama. Navečer se vidimo.
PS. Bounsangue je najcitiraniji bloger sa najmanje objava. Ispada izrazito efikasan, gotovo kao vinarski Vasilij Zajcev 🙂
Možda da dodamo:
“Dva losha ubiše Milosha” 🙂
iliti 2 bad, Miloshs dead. 😀
“Dva losha („više crna vina negoli bijela“.) ubiše Milosha” 🙂
2 bad Milosh dead!
priznat ću da sam se nadao konkretnijim komentarima od ovih… po tko zna koji put imam osjećaj da se šačica ljudi trudi i prepire oko stvari koje većinu interesira kurtoazno, “u prolazu” i glavno da ih ne ometa dok traje zabava…
mislim da je ovo veliko pitanje, veće od Frane Miloša i aktualne blamaže u kojoj ograničeni pristup naglašava efemerne senzacije kao povod za cenzuru…
“mislim da je ovo veliko pitanje, veće od Frane Miloša i aktualne blamaže” ____ Slazhem se da se radi o pitanju najshirih mogucih implikacija po vino u Hrvatskoj, medjutim isto tako mislim da je ovdje konkretno jos “zanimljivije” to da nije slucajno da se to dogadja bas Frani Miloshu, kao ni to da se Zavod ponovo okomljuje na njega. Alpezin u casopisu Svijet objavljen predvidljivi, monotoni, arogantni i aparatchikski ekspoze u ime druge, ovom prilikom “prozvane” strane, srachunat da dokazhe suprotno, upravo potcrtava tu cinjenicu, i to iz razloga koji Alpezi ocito nisu bas suvise razvidni. Posebno bi bilo interesantno doznati mozda nesto vise o znacenju njene opetovane uporabe fraze “dorada vina”: kao, vinar poshalje zavodu vino, zavodu se nesto ne svidi, pa posalje vino vinaru natrag na “doradu”, on ga zatim “doradi”, i sve pet – evo mu markice (lajtmotiv koji se provlaci kroz dijelove teksta pripisane Alpezi). Volio bih malo vise cuti o tome kako konkretno izgledaju te “dorade” o kojima, kao o necemu samorazumljivom, tako vedro prica Alpeza. Dao Bog da se varam, no nekako imam osjecaj da bi od svega toga, u srazu s dominantnim suvremenim trendovima u razmishljanju o etici/estetici intervencije u vinarenju, ostali samo dugmici…
Jednaki, ako ne i veci, upitnik nad glavom ostavljaju i pojedini dijelovi intervencija ljudi koji su u istom clanku izabrani da predstavljaju rakurs aktivnih/vidjenijih/cjenjenijih vinara. Legendarna je npr., i na logickoj i na etickoj razini, provala Ivice Matosevica u osvrtu na kolegu Milosha: “On je rustikalan. Publici se svidja ili ne svidja, no isuvishe je znacajan da bi ga se penaliziralo sa scene”. Kapa dolje, majstore! Covjek ne zna odakle bi uopce poceo rasclanjivati, no za pocetak bode u oci ova formulacija “on je rustikalan”. Na stranu pitanje ima li smisla/je li doista opravdano Milosheva vina opisati kao “rustikalna” sa svim potencijalnim negativnim konotacijama i implikacijama ili takav izbor naprosto odaje loshe i povrshno poznavanje tih vina, na stranu to sto bismo onda u smislu ne samo vinske estetike, vec i tehnike, morali zamisliti kao suprotnost toj “rustikalnosti”, na stranu i to koliko je -onkraj mjestimicne uvrijezhenosti koja vishe odrazhava pojmovnu inerciju i tupost nego bilo kakvu intrinzichnu opravdanost – kategorizacija tog tipa uopce u ovom kontekstu smislena, upada u oci cinjenica da karakterizacija ovaj put eksplicite stize bas od vinara ciji bi se stil i vina doista bez prevelike generalizacije mogli opisati kao “provincijalni metroseksualizam” :-)… I tako dalje, i tako blizhe. Nisam siguran koliko mi se da ponovo upustati u citavu ovu diskusiju: sve sam rekao u post-u i komentarima koje ovdje citiras jos prije vise od godinu dana, ali ovi tupamarosi ocito ne citaju moj blog, a i da ga citaju sumnjam da bi od toga bilo konkretno za njih kakve koristi. Prosjecan akter vinske scene u Hrvata (ne samo vinari i zavodi, vec i ostali aspekti te scene) ionako ima attention span od dva jednoslozhna veznika, a citavu scenu -i to sam, uostalom, konstatirao na svom blogu pred gotovo dvije godine, a situacija se od tada u svakom slucaju nije popravila, dapache…- do zabrinjavajuce mjere jos uvijek karakterizira uporna dupeglavost koju nadmashuje jedino kolichina licemjernog samozadovoljstva.
No, da se vratim na pocetak: slazhem se u nachelu da se radi o pitanju shirih implikacija od “slucaja” koji je trenutno pred nama i njegovih neposrednih aktera, no, za razliku od Matosevica, Gracina i Alpeza koji su, grosso modo, savrsheno reproducibilni i zamjenjivi tipovi, sto bi rekli braca talijani “fatti a stampino”, Hrvatska ima samo jednog Franu Milosha.
A to je tek jedan od razloga zasto je u tom kontekstu potpuno irelevantno kuka li Alpezi ili ne neka “velika vinska kuca” kad im se vino tako vrati na “doradu”. Vecina ostalih morala bi biti razvidna svakome tko je u stanju zbrojiti dva plus dva, bas kao i to kakvi se “prioriteti” mogu kriti iza toliko ocitog non sequitura.
Malo si dugo čekao kume, mislim da je to problem, možda?.?.
Ali mislim da tek prava bura slijedi, siguran sam da će uslijediti brojni komentari,ali vas dvoje gore; slažem se s Vinopijom. Koshpa i zavod, ponovti dva puta za redom nakon mene istu glupu foru je stvarno 2 bad u doslovnom smislu od vas 2. Baš ste loshi.
Kao ljubitelja teorija zavjera i poznavatelja hrvatske (malo)DUŠ(nosti)E i njezinih karakteristika ajmo zaključiti prvu od dviju ključnih točaka ove priče:
1. VINO – mislim da se radi o super vinima, iako ih nisam probao, ali da mi netko kaže da je vidio novi mercedes na sajmu u Parizu, i da je super, a ja ga eto nisam vidio, vjerovao bih mu na riječ. Pa tako kume, mislim da je tu sve jasno i da će ovaj post, kao što bi i trebao biti (uz eto loš start), usmjeren na raspravu o spornom Pravilniku (NN 106/04) u vezi čega je i sam vinar hrabro istupio i upozorio javnost. Pa ajmo na točku 2.
2. koja se zove “ZAVODNIČKA PRESUDA 2012”. Mislim da kao komentator ovog posta treba dodati još malo informacija glede ove teme pa da se razvije radna temperatuea.
Idemo kronološki: dakle F.M. (52), Ponikve 15, 20230 Ston, dofurao Rose na zavod u Zagreb jer tako zakon kaže da se mora. Kao što mu je prošle godine prošao Rose 2010, čovjek mislio valjda neće biti problema. ISPODSTOLNO kao kategorija ne postoji, a kojeg pravog vinopiju formalnost zanima. I krenulo je mrak. Vino prošlo kemijsku analizu kao vrhunsko, dakle teških metala, metanola, žive, prekomjernog natrija, katrana i sličnog nema. Dakle može se piti. Popiješ i znaš da će sve biti OK, nije cijankalij.
Isto tako ispravan je vinski ocat, kvasina, također nema svih ovih štetnih sastojaka pa nikom nemožete zabraniti da se igra s njime APPELATION COLLECTION. Tužna je istina da ga ljudi koji nemaju novaca malo pomješaju s vodom i piju kao “ISPODSTOLNO” vino. Tko je god šetao siromašnijim selima s moju stranu Velebita i čakulao s penzionerima mogao je vidjeti ovu pojavu. Dakle ljudi koriste vinski ocat + H20 = vino po njima. To ziher smrdi po SHE laku za nokte iz DM-a, ali jebeš ga, nema boljeg, pa si cugnu.
Da li je tako Zavodu smrdio Rose 2011, ne znam, ali po njima organoleptički nevalja. I to je srž problema. Dakle sedmorica “veličanstvenih” dva puta ga je ispljuvala i rekla NO PASARAN FRANO. Nećeš ovaj put. I tu mi nešto smrdi. Dakle netko je uzeo za pravo da sjedne u mečku i kaže: “je istina auto je tehnički ispravan, prošao je test, može i rega, ali jebi ga meni štof na sjedalima i nije nešto, pa je moj opći dojam LOŠE” i puf mečka više ne igra. To je ključ problema. Dakle pravilnik u svom famoznom članku 25 kaže:
” Ako uzorak kod organoleptičkog ocjenjivanja za bilo koje od svojstava navedenih u obrascu za organoleptičko ocjenjivanje (bistroća, boja, čištoća, intenzitet i kvaliteta mirisa, čištoća, intenzitet, trajnosti i kvaliteta okusa i opći dojam) dobije ocjenu iz kolone »loše« navedenog obrasca, automatski se odbacuje bez obzira na ostale ocjene.
Dakle možeš dobit 5 iz svega od bistroće do kvalitete okusa, ali na kraju pogled ti skrene i ti nekako neharmonično zaokružiš LOŠE pod opći dojam, pitat ćeš se: čija majka crnu vunu prede. Još više plaši što ako samo jedan od članova komisije nije taj dan raspoložen, a svi ostali jesu i djele petake, opet rokneš. Takođet, ocjenjivanje naravno nije javno.
Ajmo teoretski, prvi put poslao FM vina i stvarno je moguće da se nešto dogodilo, kažem teoretski i da pomoćno osoblje se iskašljalo u uzorke pa su sedmorica odmah skužila SHE lak i rekla ne može. Ok, postoji mogućnost. E sad ni Murphy nije baš takva pizda da se po njegovom zakonu to dva put dogodi, pa FM u dobroj vjeri pošalje ponovo vinca na organoleptiku. Naravno komisija se promjeni, osim gđe Alpeze koja je sada tajnik, a ostali članovi su: Ivna Linke, Ingrid Palman, Miodrag Hruškar, Goran Marmilić, Irena Vrtarić, i predsjednik komisije Bernard Kozina (malo sam umoran pa mi se nedaju titule nabrajat, neka mi ne zamjere). I to je komisija koja u ponovljenom sastavu zapravo donosi konačnu odluku o zabrani puštanja vina u promet. Također FM nema više pravo na ponavljanje postupka, nego se može žaliti MPRiRrazvoja.
To je bed, dakle netko svojim dojmom ruši vino i kaže da ne zadovoljava za promet. To je scarry. Dakle vino je zdravstveno ispravno, gdje je tu strah. Zašto bi taj miris etil acetata pa čak i da postoji bio razlog ne puštanja u promet. Neki ljudi smrču ljepilo i uživaju u tome. Neki se pale na EUROSUPER kod rizlinga. Kakvih smeća sve ima na tržištu, a zakonski su morali proći istu proceduru pa su opet tamo. Na svoju žalost sam upoznao neke od načina kako se radi „cedevita“ vino, dakle instant vino i to te iste vjerojatno ne zabrinjava jer nije po njima bilo etilacetatno, a to što je od praha ili se klatilo u bulku od Ognjene zemlje do davde, nikom ništa. Ono što je nije egzaktno ponekad je opasno, podložno interpretacijama, osobnom dojmu, a nedaj bože i osobnim interesima.
Ovog zadnjeg me strah najviše.
Mislim da imenovanje ljudi nema svrhe jer mogao bi psa ili svinju tartufara dresirati da kudikamo preciznije uvjetovanim refleksima reagira na stimulanse iz njihove “aromatske karte”… želim reći da ti ljudi prate pravilnik i ovlašteni su ga tumačiti. Moj stav je da taj pravilnik i taj sustav ne služi svrsi! Sustav je taj koji treba mijenjati.
Nepravedan je prema vinarima i nepravedan je prema konzumentima, jer tko zna koliko je uzoraka “vinara” prošlo, a koji uopće nisu slali uzorke svojih vina i slične stvari koje se rade mimo “kontrole zavoda”, a daleko su štetnije i ozbiljnije za mene kao potrošača. Ja kao potrošač/konzument/kupac puta deseci tisuća takvih poput mene su razlog i svrha postojanja te institucije!
Nisam zadovoljan sustavom u kojem vjerojatno senzorsku analizu ne bi prošla neka od posebnih i meni najboljih vina na svijetu. Interesantno da su ista ta vina i favoriti malo većih stručnjaka, poznavatelja i MWjeva od bilo koga u državi.
Ova famozna “dorada” koju navodi buonsangue i mene je strašno zaintrigirala, ali nisam htio usmjeravati diskusiju u tom smjeru za koji naslućujem kako vodi do konflikta interesa i optužbi za korupciju i zloupotrebu ovlasti čime se ne bi trebao baviti ja, već državni inspektorat u svrhu zaštite poreznih obveznika, države i potrošača.
Ja samo apeliram: molim vas, nemojte mi određivati koje vino smijem konzumirati.
“Ova famozna “dorada” koju navodi buonsangue i mene je strašno zaintrigirala, ali nisam htio usmjeravati diskusiju u tom smjeru za koji naslućujem kako vodi do konflikta interesa i optužbi za korupciju i zloupotrebu ovlasti čime se ne bi trebao baviti ja, već državni inspektorat u svrhu zaštite poreznih obveznika, države i potrošača.” ___ Tu se -zbog jasnoce konteksta- moram sadrzajno ograditi: ja pri spominjanju te “dorade” uopce nisam imao na umu nista od ovoga sto si spomenuo. Ono sto je mene u toj “doradi” zaintrigiralo su pitanja cisto tehnicke naravi, tj narav oguceg raspona dodatnih vinarskih intervencija koje se podrazumijevaju pod tom “doradom”. Ovo sto ti ovdje spominjes kao moguce implikacije je sasvim druga tema.
Naravno da ne želim da Miloš ili bilo koji drugi vinar u ovoj fazi “dorađuje” vino i naravno da enolozi imaju brojne “kemičare” za preporučiti u sasvim legitimnim postupcima što otvara prostor za ovo što navodim. Stvarno mislim i ja da je to druga tema.
Ovo zadnje, što kažeš “nemojte mi određivati koje vino smijem konzumirati” je bit problema. Možda nisam bio dovoljno jasan oko pimjera s kvasinom, ali to je point. Tko može nekom zabraniti da pije kvasinu. To se stvarno događa. I licemjerno je da zavod ne traži onda da u zakonsku regulativu ne uđe odredba kod označavanja i deklariranja namirnica napomena: NI SLUČAJNO KONZUMIRATI KAO VINO, KORISTITI SAMO ZA SALATU.
Uloga zavoda nije edukacija pućanstva kakva vina bi trebali piti, već da li će se netko od tih vina (te tekuće hrane) otrovati ili ne. Dakle isključivo zdravstveni aspekt i ništa drugo.
Za organoleptike, senzorike, dojmove služe natjecanja gdje se dobivaju diplome, medalje, pehari i bodovi i tamo neka pobjedi najbolji, po sistemu, AKO NE MOŽE DRUGAČIJE, ONDA POŠTENO….to je moj dojam.
Ono što je najvažnije i najtužnije u svemu je činjenica, da je zbog nekog nemara ili jednostavno mogućnosti da se utjeće na vinsku scenu takav pravilnik i donešen. Praksa je pokazala da su se mnogi zakoni i pravilnici prepisali i nešto dobrusili bez sudjelovanja svih aktera te problematike, pa tako i ovaj. I tako se jednoj manjoj grupi ljudi dopustilo da bude BIČ BOŽJI i donosi odluke koje “nepočudne” vinare koštaju i novaca i živaca, tako i nas isto kao porezne obveznike o ćemu si pisao u postu.
Dakle taj pravilnik doslovno omogućava sistem da se određuje kakva će se vina piti. Dakle kakvi će biti standardi i što ćemo nametnuti tržištu kao jedino ispravno. Tim tragom, možda bi se mogao dopuniti zakon ili neki pravilnik koji bi prema kriterijima imenovao vina da se mogu nazivati sljedećim imenima: Graševina po hrvatskim standardima može isključivo biti ovakva da bi se tako zvala, Plavac ovakav a Maraština ovakva. Pa neka tako i bude. Ali ne daj bože kad bi i bilo tako to opet ne bi značilo da se neko vino ne može pustiti u promet. Ok Stagnum bi bio stolno vino od plavca koji se ne može zvati plavac ali mogao bi ići na tržište pod nazivom recimo Stagnum.
Ali mogao bi ići. Ovako još uvijek ne može.
evo kume…….kreće OLUJA SVIH OLUJA, gruda je sve veća kako se spušta nizbrdo, a tek smo krenuli….njušim rekordera
Nisam baš siguran 🙂 Iz niza razloga…
pa i meni se čini sad…….jutro je pametnije od večeri 😦
Veoma interesantan i pikantan tekst, ali rekao bih pravo mesto, pravo vreme, prava tematika. To što se desilo Frani Milošu, verovatno nije usamljen slučaj, ali jedino on o tome govori. To je naravno za njega i plus i minus. Plus, zato što o tome javno i transparentno govori. Minus, je svakako negativni efekat, koji se može pojaviti kod kupaca i konzumenata njegovih vina, jer se ova sjana vinarija stavlja u jedan negativan kontekst, koji se može odraziti na prodaju njegovih vina. Drugi se verovatno, suočavaju sa sličnim problemima, ali o tome ćute i kriju probleme kao “zmija noge”, upravo da ne bi doveli u pitanje svoj ugled i tržišnu poziciju. U celoj priči je interesantan podatak da Rose 2010 ima dozvolu, a Rose 2011 ne, iako je defacto reč o sličnom vinu, sličnoj tehnologiji proizvodnje. No nadležni su definitivno uočili neke nepravilnosti i odstupanja. Ostaje nada da se proizvodnja ovog Rose-a ne prekine, već da se sledeće godine, sve odradi bolje i pažljivije. Interesantno mi je, da se problem pojavio baš kod Rose-a sa kojim, u principu nikada nema nekih većih problema i dosta je zahvalan, što se proizvodnje tiče. Sa druge strane, Dalmacija i Rose su ipak malo ne istraženo područije, sa kojim se gospodin Frano, hrabro uhvatio u koštac. Po meni greška je insistiranje na, za jedan Rose previsokom procentu akohola. Mislim da će tu morati malo da se koriguje, recimo 13% bi bilo ok za jedan Rose. Kategorisati vino kao stono, kvalitetno, vrhunsko je jedna priča, ali sa druge strane zabraniti mu promet je ipak malo ozbiljnija priča, koju treba tako i shvatiti. Pohvale gospodinu Frani Milošu što je ipak o svemu ovome obavestio javnost, a mogao je kao i ostali ćutati o svemu ovome. E tu je rekao bih razlika izmedju njega i ostalih, a ta razlika se zove hrabrost i odgovornost, prema potrošačima i javnosti uopšte.
Vinopiji, svaka čast, na vrućoj temi i članku!
Pozdrav putniče, u velikoj večini se ne bih složio s vama. Ali drago mi je da vas vidim ponovo.
Hvala putniče na komentaru, ali ovo što u najboljoj namjeri sugeriraš upravo je ono što radi zavod, a ja tvrdim da ne bi smio raditi.
Da pojasnim, ako je posljedica da vinar korigira svoje vino prema nekom modelu, mora imati toliko i toliko alkohola, mora biti takvo i takvo – je upravo razlog revolta.
Tradicija rosea u Dalmaciji je opet treća priča i nema veze s ovom.
Isto tako, “uočili su nepravilnosti i odstupanja” poput policajca koji te zaustavi jer nisi primjetio da ti je crkla žarulja na zadnjoj poziciji pa te isključuje iz prometa, dok kraj njega kroz crveno prolaze kontigenti heroina bez registracije.
Bojim se da smo se nekako previše navikli na dvoličnost, nepravdu i dvostruka mjerila…
Ovakav oblik funkcioniranja institucije je sam sebi svrha i to mora prestati.
@Putniku: a zašto bi Miloš Rose trebao biti 13% vol.? Zato jer je u npr. u Provansi tako ili zato jer vam se previše osjeti alkohol? A jeste li ga probali?
Možda je on zamislio upravo takvo vino? Možda je napravio upravo izvanredan proizvod? A možda je i totalno pogriješio i napravio nešto što nitko ne može piti? U svakom slučaju, ono što je meni neprihvatljivo i nepitko, možda je nekome drugome “mrak”.
Dobar rose i nije baš tako zahvalno vino za proizvodnju, a u ovakvoj godini i pri takvom alkoholu uopće me ne čudi i da je imao “problematičnu” fermentaciju i visoke hlapive i etil-acetat.
Znači li to da bi onda trebao drugačije zamisliti svoj Rose?
Pa tržište će mu odgovoriti! Možda ne odmah, ali sigurno vrlo brzo. Uostalom, godinama je tržište i posao Plavcima cvao i iskorištavana je neukost hrvatskog potrošača, tek odraslog na Kašteletu i Matanu, ali nakon par godina odziv tržišta na Plavce koji ne vrijede tih novaca doveo je do punih podruma u Dalmaciji.
13% akohola naveo sam čisto hipotetički. Što se mene lično tiče, može imati akohola koliko god vinar, smatra da treba da ima. Provansa je dosta daleko otišla što se Rose-a tiče i svakako može služiti za ugled svima u svetu. Tržište je naravno konačni sudija i od njega u ostalom zavisi da li će odredjeni proizvod živeti ili ne. Punih podruma nema samo u Dalmaciji, ima ih poslednjih godina po celoj Evropi, a naročito u Francuskoj gde je to postao veliki problem za vinare.
Iako ne poznajem najbolje vina od Miloša, mislim da ovdje nije ni bitno radi li se o rustikalnim vinima ili savršenim primjerima tehničke ispravnosti vina dobivene korištenjem svih zakonski dozvoljenih ili nezakonitih “nedokazivih” načina “dorade vina”.
Poznavajući taj svijet iznutra, mogu žalosno konstatirati da prečesto “neintervencionistički” proizvođači često posežu za “superintervencijama” iz sive zone enologije, samo zato da im Zavod ne bi penalizirao vina.
U tom smislu Milošev iskreni istup i “tvrdoglavost” izuzetno cijenim.
Zavod ima svoju važnu funkciju potvrde i dokazivanja kontrole zemljopisnog podrijetla, zaštite potrošača od zdravstveno neispravnih proizvoda, ali kada u pitanje dođe određivanje kvalitativne kategorizacije vina i nametanje proizvođačima kakvo bi njihovo vino trebalo biti da bi nosilo naziv npr. vrhunsko, e tu su po meni malo izvan svojih dosega i okvira.
Čovjek ima vinograde, uredno prijavljenu i kontroliranu proizvodnju vina sa zaštićenog položaja, vino je prošlo kemijsku analizu, ali komisiji se ne sviđa i ne može u promet.
S druge strane, očito postoji dobar broj kupaca koji želi piti takav proizvod?
Meni bi možda razina etil-acetata bila previsoka da bi mi bilo privlačno i s gađenjem bih odbio gutljaj, ali isto tako moja žena poludi kada doma donesem kakav skupi francuski mekani “pljesnivi” sir i zasmrdim cijelu kuću.
Neka tržište ocijeni što je dobar proizvod, a što ne.
uspije li Miloš prodati dovoljne količine svog rosea s mirisom kvasine, da bi mu se i dalje isplatio posao, zašto ne bi i dalje to bio u mogućnosti.
Sama kategorizacija vina je totalno arhaični i neodrživi aparat koji služi samo da bi sebe samog održavao.
Zavod bi trebao određivati i kontrolirati podrijetlo i kemijsku ispravnost, a kategorizaciju (tj. cijenu koju je tržište spremno platiti) neka određuju oni koji plaćaju. Oni bi to trebali i još bolje raditi, uostalom, kada su tako spremni rušiti neko vino na osnovu organoleptike, zašto se nisu kvalitetnije (čitaj uopće) uhvatili sa organoleptički ispravnim primjercima “Vranca malog pelješkog” u prometu, jer dokazivanje podrijetla nije teško, dapače.
Nego, sve mi se čini da ovog prošlogodišnjeg Rosea iz priče uskoro neće biti nigdje za kupiti, a ovogodišnjeg možda nikako, a tako bih ga rado probao, pa makar završio u bazi za kvasinu koju skupljam od višaka najboljih vina 🙂
Potajno sam se nadao i pribojavao istovremeno hoće li se nakon dugo vremena javiti finesse i što će napisati 🙂
Zahvaljujem na komentaru. Svaka je na mjestu što se mene tiče 😀 Osobito dijelim i sentiment vezano uz “žensko nerazumijevanje sireva smrdljivaca” 😉
kaže fan of a BLUE CHEESE 🙂
“Iako ne poznajem najbolje vina od Miloša, mislim da ovdje nije ni bitno radi li se o rustikalnim vinima ili savršenim primjerima tehničke ispravnosti vina dobivene korištenjem svih zakonski dozvoljenih ili nezakonitih “nedokazivih” načina “dorade vina”. Poznavajući taj svijet iznutra, mogu žalosno konstatirati da prečesto “neintervencionistički” proizvođači često posežu za “superintervencijama” iz sive zone enologije, samo zato da im Zavod ne bi penalizirao vina.” ____ Odlican komentar o samoj srzhi problema. ___ “uostalom, kada su tako spremni rušiti neko vino na osnovu organoleptike, zašto se nisu kvalitetnije (čitaj uopće) uhvatili sa organoleptički ispravnim primjercima “Vranca malog pelješkog” u prometu, jer dokazivanje podrijetla nije teško, dapače.” ____ Briljantno formulirano. Pridruzujem se domacinovoj zahvali na javljanju – odlican post, me enjoyed 🙂
Finesse, slažem se s tobom. Baš oko ovog što si spomenuo glede utvrđivanja sortnosti i DNA analize glede “Vranaca malog pelješkog”. Negdje sam pročitao u nekom tekstu ili intervju s Milošem da “plavci” s izrazito niskim alkoholima (masovnija proizvodnja pakirana u 1L ) nisu u biti plavci jer su pretamni, makar su tako deklarirani. Navodno boja kod pravog plavca malog da ima tako niske alkohole (da je npr. ranije bran) je puno svjetlija (valjda ih nisu razvodnili :-). Jel to točno ili ne, ne znam. Neka netko stručniji od mene kaže više o tome, ako zna.
No ziher sam, da u RH, kad se počne događati veća potražnja za nekim proizvodom, autohtonim, njegova proizvodnja eksponencijalno raste bez obzira na startne pozicije. Npr. površina zasađenog dingača u odnosu na brojne deklarirane dingače na tržištu ili pak ponuda paške janjetine kao da je Pag maltene Korzika koliko se janjadi pod tim imenom proda.
E sad kako to nije direktno tema ne bih nastavljao. Usput slažem se da će 2010 rose nestati ako već nije, a sad što će biti s 2011 nakon odgovora na žalbu Miloša, preostaje nam jedino da čekamo. Bilo bi cool da mu usvoje žalbu i da se omogući vinu izlazak na tržište jer potražnja čeka. Sad koliko je to moguće u svijetu gdje će jedni vjerovatno pokrivati druge o tome se da raspravljati.
Ali opet se nameće pitanje? Zar je stvarno ta “lampica za rikverc svjetlo”, (kume pozicija je ipak važna 🙂 ) rikne i dođu panduri i isključe te; toliko važna da se nekom metaforički oduzme dozvola i isključi ga se do berbe 2012 iz prometa.
To me me mući. Koji su razlozi da je Miloš dobio “ukor pred isključenje”
1. da li zloća ili hrvatski jal (Miloš je ipak cool preko grane)?
2. da li jednostavno neduciranost ispitanika prema vinima na koje oni blago rečeno “nisu navikli”?
3. da li pogodovanje nekom vinaru, vinskoj kući? ali opet tu se radi o 3000 butelja nije neka strateška količina (makar 200 i kusur tisuća kuna nije za bacit),
4. ili nešto četvrto ili peto
kume, nemam pojma i ne zanima me… ovlasti kojom bilo koja institucija isključuje vino s tržišta temeljem isključivo olfaktivne impresije ukinuti i basta… tema druga je uvođenje nekog novog sustava kategorizacije i pojačane kotrole tamo gdje “voda curi na sve strane”
Pa da li voda curi ili ne ne znam, ali da li je mutna, mislim da je. A kad je mutna voda, vidljivost je slaba. Nije mi namjera, da ovdje radim neki novi 9/11 case, ali objektivno me zanima zašto se to čovjeku u zadnjih 5-6 godina ponovo događa. A svi znamo da nije loš vinar. Osim toga u nedjeljnom magazinu Svijet gđa Alpeza (da neko ne misli da nekog prozivam, samo navodim), kaže: iz prve prođe skoro 90% vina, a nakon “dorade” gotovo sva. O doradi neću jer ne znam o tome ništa, osim baznog pretakanja i prozračivanja. Ali FM dva puta u roku mjesec dana rokne na ispitu. Pa se nadam da mi dopuštaš da misli idu na tu stranu i pitam se: zašto baš njega? stječe se dojam nepravde…
A glede izmjena, treba pokrenuti peticiju za izmjenu zakona ili pravilnika. Ne znam kakve su procedure ali to je uobičajeni demokratski proces. Internet čuda radi.
jako teska tema.. i sam sam imao problema sa zavodom kada su mi odbijali vina zbog oksidacije a analiticki/kemijski ima parametre za vrhunsko (sto je drugi problem i debilna klasifikacija i teoretski razlika izmedu kvalitetnog i vrhunskog vina moze doslovce biti u 0,1 gramu necega) i slali su mi vino na doradu.
ja kao prvo vino NE “radim” i NE “doradujem” ga, eventualno u obzir mogu doci cisto klasicni postupci tipa sumporenja i pretoka sto sam i napravio i vino je onda bilo u redu.
jedna anegdota da vidite kako se radi (i “razmislja” na tom famoznom zavodu).. prije mjesec dana dosao covjek iz zavoda kod mene u podrum po uzorke za promet, kusamo vina u podrumu, covjek se odusevio, sve 5, dodemo do bacve gdje imam skrlet koji je 20% maceriran 7 dana i to mu jasno i kazem. odmah je poceo frkati nosom i mrstiti se ali kad je probao jako mu se svidio i ispricao mi sljedece.. degustatori na zavodu ne vole takve fore, amfore, bijele maceracije, bijela zrela/dozrijevana vina i kaze da kad god se takvo vino nade na kusanju svi odreda napisu samo ocjenu 75 (minimum za kvalitetno vino) tek toliko da prode i da ga ne stopaju, bez da ga kusaju ili mu se barem malo (ozbiljnije) posvete.
sjecate se price od prije par godina sa gravnerom i zabranom uvoza njegovih vina jer mu ih je zavod odbio i poslao ih na tu famoznu “doradu” jer je bilo maglusasto i imalo oksidativne note pa su mu savjetovali da ga jos malo izbistri, filtrira i zasumpori.. da ne povjerujes?!
nedavno pricam sa covjekom koji je glavni uvoznik gravnera i slicnih vina u RH i kaze da sada vise takva vina nejdu na zavod (jer pili smo bas jedno polumutno vino i bas sam ga pitao kak je to proslo nas zavod) nego su dovoljne tzv. svjedozbe o vinu koje su izdane u zemlji porijekla i ako su tamo zadovoljile kriterije onda se automatski mogu uvesti i kod nas, samo se radi osnovna kemijska analiza a podaci se prakticki prepisu i vino smije ici na nase trziste. to je za mene bilo nesto novo ali tako bi trebalo raditi sa svim vinima, zadovoljiti odredene uvjete kemijske analize i dovidenja, a ne ovako, gluposti i pizdarije poluogranicenih ljudi koji valjda svrsavaju na tehnicki besprijekoran australski shiraz od 30 kn..
” i sam sam imao problema kada su mi odbijali vina zbog oksidacije, a analitički/kemijski ima sve potrebne parametre za vrhunsko (što je drugi problem…..”ž
ne postoje analitički/kemijski parametri za vrhunsko vino!, a to da je blesavo da neka sorta i neko vino ne može biti vrhunsko jer nema npr. 12% alkohola u nekoj zoni uzgoja, je, ali ne možeš reći da ti je vino imalo kemijske parametre za vrhunsko vino, jer i vodena otopina alkohola, ekstrakta, kiselina, glicerola i slično analitički može po tome biti vrhunsko vino…
kako ne postoje..?! naravno da postoje! barem po nasem zakonu o vinu.. imas propisane minimalne sadrzaje prirodnog alkohola za pojedinu zonu proizvodnje, imas propisane pepele i ekstrakte za pojedine kategorizacije, od stolnog do vrhunskog.
pa vino upravo to i je (otopina razlicitih kemijskih tvari) ali najgore od svega je sto zavod pristupa vinu kao da je obicna otopina odredenih tvari a ne vino..
procitaj si tocku 7:
http://www.krizevci.net/vinograd/htm/zakon_pravilnik_o_vinu.html
ustvari smo oboje napisali isto 🙂
doduše ja sam se okomio na tvrdnju da je nečije vino imalo analitičke/kemijske parametre za vrhunsko, što je točno utoliko što je imalo minimalne i maksimalne granične sadržaje nekih parametara da bi uopće bilo razmatrano u kontekstu procjene za vrhunsko, ali netko bi to lako mogao protumačiti da je vino samim time vrhunsko, a nije…
oksidativno i oksidirano nije isto!
nije ni svaki Rose s hlapivima Miloš 🙂
tako vec da, dobro si objasnio sad i skuzili smo se..
naravno da nije isto! ali sta je onda tebi tocno gravner – oksidiran ili oksidativan..!?
“ali sta je onda tebi tocno gravner – oksidiran ili oksidativan..!?”___ Ajooooooj… Decki, don’t go anywhere, idem malo jednu rundu odshtrikat, pa se vratim… 🙂
na ovu udicu se neću uhvatiti, svaka boca može biti različita 🙂
mislim da ću dobro ostariti i osjediti prije nego budem mogao razlučiti koliki stupanj oksidacije je meni! pozitivan u nekom bijelom vinu
ah da, pa neću nikad :-), to je subjektivno i podložno promjenama, a još više i preopsežno i preobuhvatno područje da bi se tako lako odredilo 🙂
otvorim bocu, pa probam…nekad jednostavno subjektivno 🙂 osjetim da se vino raspalo zbog previše zraka u procesu nastajanja a nekad jednostavno shvatiš da je to dobro vino čiji je karakter uvelike uvjetovan takvim načinom nastanka
ako bih morao filozofski odgovoriti rekao bih ovako: stupanj oksidacije koji takvo vino može podnijeti/iskoristiti uvelike određuje pozitivne aspekte takvog pristupa u proizvodnji
najčešće lagana aromatična bijela vina “malog sadržaja” nisu kandidati na koje bih takav pristup primjenio
no kako sam već rekao, bez individualne boce nema smisla razgovor 🙂
spomenuo si da ne volis vina tipa gravnera zbog octikavosti grozda (??) pa mi je u glavi jos dodatnu zbrku ucinio jos ovaj pojam oksidiranosti pa sad vise uopce ne znam sta da mislim pa se pitam da li ti gravner nije dobar zbog octikavosti ili zbog oksidiranosti ili mozda zbog toga sto ti sam ne mozes/ne znas razluciti ta dva izrazito razlicita pojma..
a vezano za Gravnera i ekipu…nedavno probao i to jednostavno nije za mene…ja sam dijete sa sela i znam kakav je miris octikavog grožđa (ono kad je oštećeno na trsu i još padne malo kišice 😦 i životinjske mokraće i jednostavno te mirise ne mogu staviti u kontekst stola za kojim jedem…ono malo da se osjete Ok, ali baš jako da se osjete ne ide
ali mogu shvatiti da nekoga to asocira na nešto sasvim drugo, ako nije imao prigode susresti se sa originalnim mirisima
sad si ti kao i zavod, upravo o tome i pricamo ovdje..
nekome se svida, drugome se ne svida ali na osnovi nekolicine ljudi takvo vino se ipak ne bi smjelo zabranjivati pustati u prodaju!
gravnerova vina nisu octikava, prilicno su oksidativna i opcenito teza makar meni gravner ionako nije prvi u takvom tipu vina vec ima jos i vecih manijaka samo je on najpoznatiji.. meni su npr. bolji vodopivec, princic, podversic,
davno bih umro od gladi da ne znam razlučiti octikavost i oksidiranost (da ne ulazimo u oksidativnost 😉 )
napisao sam da bez zasebnog vina od proizvođača tipa navedenih nekonvencionalnih vinara nema smisla previše debatirati
nedavno sam kušao niz vina od slovenskih proizvođača tog tipa i bilo je dobrih, interesantnih i potpunih promašaja
do sada sam u životu direktno kreirao ili sudjelovao u proizvodnji više vina i više različitih tipova vina i to u količinama koje nisu zanemarive 😉
nemam apriori ništa protiv raznih načina kako od grožđa doći do “vina” uz bilo kakav pristup i spremno kušam potpuno različite proizvode
tako sam dao i šansu brojnim dugo maceriranim bijelim vinima (a i sam proizveo pokoje 😉 ) , vinima bez dodanog sumpora, vinima iz amfora…
da ne ulazim u raspravu o razini “oksidativnosti”, problemi mikrobiološke naravi tipa (octikavosti, neugodnih mirisa spontane malolaktike, Bretta…) ukazali su mi da mnogi vinari takvom izrazito kompleksnom i zahtjevnom načinu proizvodnje vina pristupaju bez dobrog razumijevanja vlastitog vinograda, mogućnosti svog podneblja, odabranih sorata, godišta, prirodnih procesa u vinu i općenito proizvodnje vina
na takav način proizvedena vina jednostavno su loše kopije tehnologije nekog njihovog uzora, gdje je potpuno izgubljena svaka kvaliteta njihovog grožđa i vinograda i svaki smisao takvog vina u copy-paste pristupu
rijetki su originali koji znaju svoj posao i tu se najčešće se radi o pravim vinskim biserima koje treba zaštititi od “falsifikatora”, a pogotovo neukih i netolerantnih degustatora
eh da…i koja je bila funkcija maceracije Škrleta? Ipse dixit?
Haaaahaaaaa, finesse, care, hvala ti ko bratu, ova zadnja recenica je sama po sebi bila worth the price of admission, skoro sam se ugushio kavom… Shalu i prijateljska bockanja na stranu, ovaj pasus od “da ne ulazim (…) netolerantnih degustatora” je antologijski. Potpisujem SVAKU RIJEC, i jos sam se usput dobro zabavio. Bezuvjetno povlacim sve optuzbe i kritike na tvoj velebni rachun! Evo, vidis da ipak znas lijepo objasniti kad se malo potrudis spustiti se na nivo ovdashnje publike :-). Nego, kad ces svratit malo do nas na selo da popijemo zajedno kakav “Chateauneuf”? 🙂
Bas me zanima hoce li ti ikad u zivotu pasti na pamet doista revolucionarna ideja da tvoji realni susreti s odredjenim “mirisima”, koliko god se tebi kauzalitet unutar tih dojmova i dozivljaja cinio ochit, mozda ne “pokrivaju sve baze” i ne iscrpljuju kompletnu pojavnost tih “mirisa”, ili npr ideja da se suocis s bar teorijskom mogucnoscu da precjenjujes svog organolepticki aparat – ne zbog toga jer je bas tvoj losh, nego zbog objektivne chinjenice da su a) pragovi olfaktorne distinkcije u nekim slucajevima abnormalno/nerealno visoki, b) da, kao i kod zvuka i frekvencija, postoje ne samo spektri koji nam totalno izmichu, nego i oni koji su taman negdje na rubu pa nas “zbunjuju”, c) da tzv vinska kemija ne samo da nije dobro i definitivno definiran, u potpunosti jednoznacno dokazan korpus znanja, vec je svjetlosnim godinama daleko od toga (To, naravno, ukljucuje i potpuno nerazumijevanje bilo kojeg s estetskog stanovista iole znacajnijeg aspekta dijahronijske interakcije elemenata prisutnih u vinu – pravo eshatoloshko pitanje tzv vinske kemije. Tako ce i ostati, he he, bez obzira na to sto nevjerni laboranti nemaju organ za suocavanje s tom cinjenicom. Ovdje me, naravno, razgovor o vinu-proizvodu uopce ni ne zanima, a za vina koja me zanimaju moze se ustrvditi da su ionako vise stvar alkemije, nego kemije: cesto zive upravo od paradoksa). Zakljuchci koje izvlacis na temelju, ako i jesu realni i valjani, u svakom slucaju evidentno ogranichenih kauzaliteta doista su vrlo smjeli.
Ali ne daj se smesti…
(Samo, stvarno steta da si tako gadljiv – nikad od tebe poshteni Paracelzus :-))
pa o tom i govorim…
naš je olfaktorni aparat toliko nesavršen da je svaka procjena vina subjektivna i podložna promjenama
u vremenu, prostoru, prilici…
svjestan sam da moja subjektivnost ne pokriva svu “pojavnost mirisa”, ali jednostavno znam što mi se u nekom trenutku sviđa ili ne, eto baš tako jednostavno
kao što znam kakvi su mi mirisi ugodni, kakve toleriram, a kakve ne podnosim…
ako trebam opisati pojavnost tih mirisa bez poezije sommeliersko-blogerskog tipa, onda mi je valjda dopušteno koristiti se terminologijom koja će opisati moj vlastiti subjektivni doživljaj?
“pa o tom i govorim…”____ He he, tako bi i ja znao, netko ti nesto sugerira, a ti onda ustvrdish da o tome i govorish, iako si prethodno sam i bez prisile 🙂 napisao nesto sto uopce nema nikakve veze s tim. Inace, sorry, nazalost nije ti dopushteno koristiti se ovom nekom terminologijom koja tebi odgovara. Cuo sam, naime, da je direktor Vinopija pred neki tjedan osnovao svoju varijantu Zavoda koja kao jedini legitimni i dopushteni diskurs promiche upravo uporabu “poezije sommeliersko-blogerskog tipa” 🙂
pa kako drugačije da se izvučem iz pomalo neugodne situacije da mi je sva pojavnost pojmova koje susrećem u vašim postovima preopširna da bih je detaljno raščlanjivao…nešto kao da pokušam raščlaniti i simplificirati jedan Chateauneuf du Pape:-)
dovoljan mi je gutljaj da bih doživio 🙂
eh da, ako ukinemo Zavod kao aparat za pismeno i neposredno određivanje kvalitete vina na tržištu, trenutno nam ostaju samo blogeri, novinari s “poezijom sommeliersko-blogerskog” tipa 🙂 ili brzinska površna ocjenjivanja 😦
pomozi nam (im) Bože 😉
“pa kako drugačije da se izvučem iz pomalo neugodne situacije da mi je sva pojavnost pojmova koje susrećem u vašim postovima preopširna da bih je detaljno raščlanjivao…nešto kao da pokušam raščlaniti i simplificirati jedan Chateauneuf du Pape:-)
dovoljan mi je gutljaj da bih doživio :-)”___ He he, jedina poetska ili pseudopoetska tendencija koju ja ovdje primjecujem jest tvoje inzistiranje da pomalo Wertherovski (pogledaj na Wikipediju, ako ti je pojmovnost ove reference preopshirna) mistificirash vlastiti nedostatak volje ili sposobnosti da verbalnu i mentalnu disciplinu dulje od post-dva drzis na nesto vishoj razini. Nisam te ja tjerao da se razgovarash o kompliciranim temama, pa da se sad pomalo deluzionalno zhalish da ti je publika toliko glupa i neuka da, jadan pametan i nadasve kvalificiran kakav vec jesi, naprosto nisi u stanju simplificirati do te mjere da bi tupsoni uopce nesto shvatili :-). Niti sam ti kriv sto uglavnom titrash izmedju dva ekstrema: ili diskurs koji koketira s ajatolashkim laborantizmom od kojeg se vec u sljedecem koraku – kao Sir Oliver od necasne radnje – pocnes implicite ogradjivati skokom u drugu krajnost potpunog subjektivistickog relativizma, a sve izmedju ignorirash jer si odlucio da ti se cini nevazno, ili mozda ne znas o tome govoriti. Ne mislis valjda ni da se, npr., meni iz moje pozicije bas predugo daju tranchirati mjestimice simpatichna, ali mjestimice vrlo mutna i na trenutke nazalost potpuno neadekvatno samovazhna trabunjanja provincijskog enologa? Ali opet, u onom prvom post-u si bas efektno srocio par stvari, he he, steta da na tome nije ostalo :-). A odgovor na to kako da se “izvuchesh iz pomalo neugodne situacije”, tja, imam nekoliko spremnih mogucih odgovora kojima bih ti pokushao pomoci, ali prvo bih morao malo tocnije dijagnosticirati sto tebi zapravo tocno znaci Chateauneuf du Pape, toliko preshirok ali, ah, ujedno i toliko jednostavan pojam 🙂 – navrati, molim te, kad bude prilike, bit ce mi drago… 🙂 ____ “eh da, ako ukinemo Zavod kao aparat za pismeno i neposredno određivanje kvalitete vina na tržištu, trenutno nam ostaju samo blogeri, novinari s “poezijom sommeliersko-blogerskog” tipa 🙂 ili brzinska površna ocjenjivanja 😦
pomozi nam (im) Bože ;-)” ____ Ne znam je li ovo weltschmerzlerski “de profundis” enologa koji u osami radi uzbudljiva vina prepuna fines(s)e neovisan od svakog komercijalnog interesa i diktata 🙂 ili pokusaj trezvene procjene situacije manje-vise zainteresirane stranke koja tvrdi da je uznemirava poetizirajuci diskurs, a sama na trenutke pishe kao da je netko mladog Jesenjina pustio s lanca i poslao na prisilni rad na Vinopijin blog :-), no, u svakom slucaju, slazem se s tobom u potpunosti da ce Bog svakako imati pune ruke posla ukoliko budemo prepusteni postojecoj enogastroblogerskoj i novinarskoj sceni. Jedino sto, za razliku od tebe (sudim na temelju ovoga sto si to upravo napisao, a, poucen iskustvom, bog ce znati sto mislis, ili sto si mislio da zapravo pishes), ne mislim da ce nam – ako cemo ozbiljno – Zavod kakav jest u toj situaciji iole pomoci: dapache, prestavlja samo jos jednu ekstenziju mentaliteta i mehanizama koji su iznijedrili i prije narechene… A obzirom na to da se u slucaju zavoda ipak ne radi tek o neobaveznoj hrpici uglavnom loshe obavjestenih partijanera i fajnshmekerskih hobistada, vec o regulatorsko-egzekutivnom tijelu – tim gore.
A sad, molim, deda odlazi, a vi ostali natrag na shale i posalice 🙂
Zašto Plavac na 12% alkohola ne bi imao normalnu tamnu boju? Ok, istina je da je plavac na takvom alkoholu jako često iz područja ili vinograda gdje nepotpuno dozrijeva ili je previsok urod, ali tko meni smeta da u dozvoljenim zakonskim okvirima (15%) u svoje vino dodam neke druge sorte koja ima jaku boju? U tom smislu komentar Miloša nije bitan. Uostalom, zašto bi on mene ograničio kakve će boje biti moj Plavac? Zašto je ne bih mogao u svoju kreaciju dodati malo Alicante Boucheta ili Dobričića ili Vranca, pa neka onda tržište sudi o boji.
Inače dokazivanje podrijetla ne ide preko DNA analize jer sumnjam da je moguće izolirati uopće ili kvalitetan DNA materijal iz vina, ali preko analize izotopa vodika moguće je poprilično lako i sa sigurnošću utvrditi podrijetlo grožđa, tj. vina iz njega. Naravno, Zavod bi trebao zasukati rukave, a ne samo sjediti za degustacijskim stolom u Zagrebu.
“Muda pod bubrege”
“Ja živim vino. Proizvodim prirodna vina koja nose dušu vinograda i dušu vinara. Nema tu nikakve kemije, nikakvih dodanih kvasaca…”
Otprilike tako počinje priča i filozofija koja počiva na neznanju vinara, nepoštivanju znanja i truda, nepoštivanju zdrave pameti potrošača i iskorištavanju vinskih snobova kojima je potrebno da vino ima intenzivan miris ili okus na bilo što, samo da je toliko lako prepoznatljivo da mogu, nakon što su masno platili bocu, duboko i uzdahnuti i s uzvišenim izrazom lica “impresionirati” sve za stolom…”E, to je to, to je XY vino, najbolje što postoji…”
To može biti miris na životinjsku mokraću, miševinu, spaljeno drvo, ocat, ljepilo…njemu to ne smeta, masno je platio svoje snobovsko neznanje i neka…
Istom vinaru već po koji put iz Zavoda poručuju da Brett i hlapive ne prolaze i da vino mora doraditi. Stiže kamiončić u kojem se nalazi ultramoderni aparat koji vino prvo rastavi na “proste faktore” nanofiltracijom i reverznom osmozom, a onda pomoću izmjenjivačkih smola kao rukom odnese točno određenu stehiometrijsku količinu hlapivih fenola ili octene kiseline i uzorak iz te cisterne odlazi u Zavod. I prolazi, naravno. Ta jedna cisterna vina kojeg je “NASA” doradila. Tehnologija dorade nije jeftina, ali 300 kuna za bocu može podnijeti bilo kakav trošak tehnologije, potplaćivanje vinskih kritičara i političara pinkom ili dobrom večerom, redovne duplerice u novinama, raskošne (samo na prvi pogled) podrume i vinograde…
Prirodna tehnologija postaje ultramoderna, muda postaju bubrezi, Zavod i forma zadovoljeni, vinar zadovoljan jer vino ide vani, snob zadovoljen, a ja se osjećam budalom jer očito je da vino na polici, koje sam masno platio jer sam vjerovao i vinaru i Zavodu, nije ono isto koje je Zavod ocjenjivao, barem ne organoleptički, ali analitički da, jer radi se o istom vinu?
Svi zadovoljni, ali ja ne, jer u “tanjuru nisu bubrezi”, a ja ipak neki vrag znam o vinu i moje nepce ipak ne pronalazi tu čaroliju prirodnosti u tom vinu, nego samo loš proizvod, nemar, neznanje, površnost, pohlepu, uobraženost i neiskrenost.
Tko će tu napraviti malo reda i meni pomoći jer.. i ja isto tako živim od vina i ne želim snobovima servirati muda pod bubrege, ne želim potplaćivati kritičare, podilaziti Zavodu i formama, želim da moja vina pokažu svu iskrenost onoga što radim i mog vinograda, ne smetaju me sitne mane i greške mojeg proizvoda, jer znam da ima još ljudi koji tako misle i koji će takvo vino cijeniti.
Samo da me puste da im ga ponudim..
Idemo dalje…uh, kako je bilo dobro ono vino što smo danas probali na sajmu, kažem prijateljima, dok sjedamo za stol u obližnjem restoranu. To ćemo uz predjelo…Konobar mi pokazuje bocu, da to je to, potvrđujem, dok mi toči prvu čašu na probu…šnjof, srk :-), rekao bi Vinopija :-), dovraga to nije isto vino, a godište je isto, etiketa je ista, proizvođač je renomiran i cijenjen, vino je ispravno, ali za par kategorija lošije, umjesto izuzetnog vina, u čaši mi se nalazi mediokritet…u neugodnoj situaciji sam, kako da konobaru objasnim da to nije ono što sam naručio, pa nije on kriv, niti gazda restorana…
Bila je to zlatna medalja, koja meni više nema nikakvog smisla…oh Zavode pomozi 🙂 i uvedi reda 🙂
Svi za stolom znamo nešto o vinu i bavimo se vinom i takva očita prevara nam “diže tlak”, ma briga me za tih dvjestotinjak kuna koje sam platio za bocu, za samo toliko je vinar kod mene izgubio sav kredibilitet dok uzneseno filozofira o svojim vinima
Pa da je bilo malo lošije, ali ovo je bilo bez ikakve mogućnosti usporedbe.
Vraćam se na sajam iduće jutro i odlazim ponovno provjeriti da nisam možda nekog krivo optužio, odmoran i naspavan kušam ponovno vina…to isto vino na sajmu je izvrsno i potpuno drugačije od onog što sam kušao i platio jučer navečer!
Idem dalje, da vidim kakva je situacija dalje…iduće zlatno vino kod drugog vinara nije ono isto koje mi je jučer ponudio i koje me oduševilo, kod slijedećeg od zlatnih uopće ne nalazim niti slično onome koje je šarmiralo ocjenjivače…
Kome onda trebaju ocjenjivanja, a kome treba Zavod?
Eh sad… covjek te taman pohvali, a kad ono, krene struja svijesti… 🙂
pohvala je s vaše strane bila toliko jednostavna i neočekivano iznenađujuća da su me dojmovi preplavili i tok svijesti je samo krenuo
kao da sam se napio samog Miloševog Rosea 🙂
šala mala…ustvari već dugo vremena me razočarava još uvijek neraščišćeno stanje naše vinske scene gdje jednostavno glavne riječi vode oni kojih bi se trebali sramiti , od lažnih velikih vinara, enologa do kvazidoktora znanosti
s druge strane jednostavan vinar s Pelješca koji radi bez velike pompe i filozofije s posebnim proizvodima koji imaju puno obožavatelja postaje medijski slučaj i buntovnik?
He he, pa nemoj tako, ja sam ti najveci fan 🙂
Shalu na stranu, u potpunosti se i do zadnje rijeci suosjecam sto s ovako definiranim “razocaranjem”, tako i s chudjenjem.
Shalu jos jednom na stranu, to mi se slaganje cini puno vaznijim od vlastite nesklonosti nerijetkim (pseudo)tehnickim simplifikacijama odredjenih aspekata vina. Ali, bozhe moj, pa dokle smo stigli ako takvo benigno neslaganje u krajnjoj liniji ne moze bar posluziti kao poligon za malo dobronamjernog humora, he he 🙂 🙂
Glete, ljudi….ekipa u Zavodu su ipak stručnjaci koji su plaćeni da rade svoj posao itd itd….mislim da im treba vjerovat…ipak treba bit nekog reda, bogamu, pa zna se kak se radi vino. Ako Milošu roze ’11 nije uspio, a božemoj, možda sljedeće godine bude više sreće, eto, ni plavac 08 nije bogznašta. Ja mislim da ti ljudi u Zavodu pošteno odrađuju poso koji im je osiguro stric ili šogoričin nećak te da bi mi hrvati trebali imati više povjerenja jedan u drugoga. Tolko ste se uzjebali svi jučer i danas i moram priznat da mi fali jurica kao glas razuma….jebeš mi sve ak on nebi imo neki super link…. Osim toga, vinopija, svaki drugi post je tvoj ili tvog kuma, mislim….nemoj umjetno napumpavat blogosferu… 🙂
nemoj ifke po mom kumčetu zaboga, on je jedan nepristran i vrlo objektivan lik….to što sam ja šutio 3 godine i sad se razblebetao moja je stvar….razlozi su osobne i sebične prirode: želim da ovaj post bude komentiraniji od Korlata i drugi da promoviram svoj gravatar vizualni identitet koji mi je kumče ispljuvalo…..vjerojatno ljubomoran novu filozofiju vina u tetrapacima i na uspjeh dotične vinarije na ruskom tržištu….mislim da će uskoro plasirati MAGNUM TETRAPAK PAKIRANJE 1500ml 🙂
PS. istina je, u ovim teškim vremenima hrvati bi trebali imati više povjerenja jedni u druge….pogledaj gore, svi se slažu i vjeruju jedni drugima 😉
ma zajebavam se, vinožupa, majketi….evo u svezi s vezom jedna gangica:
NESLOGA JE GLAVNA U HRVATAAAAA
KOJ NE VOLI ETIL ACETATAAAAAAA
PIĆEMO MI BEZ MARKICE VINOOOOO
NA ZAVODU NIJE PROŠLO FINOOOOO
jEL VRHUNSKO NIJE MENI BITNOOOOO
ŠES KUTIJA NARUČUJEM HITNOOOOOO
ja sam uvik za dobru gangicu, zato:
E MOJ FRANE NEMOJ GUBIT DANE,
TVOJE VINO ZA NAS NEMA MANEEE
SVE ŠTO KAŽU ZNAJ DA NEMA VEZE
PA I DOPIS OD TE ALPEZEEE
ZNAMO DOBRO DA TI NISI MONA,
DOĆ ĆE VINA DO SRCA LONDONA….
Ludaci… :-). Dosta s poezijom, momci, vidite da finesse teshko podnosi 🙂
da, da, a ti mu poturaš tamo ono dvoje njemačko-ruskih samoubojica
u ifketovoj i mojoj poeziji osjeti se bilo naroda, srce koje kuca i stremi univerzalnoj pravednosti 🙂
He he. E, Zhupa, ti si stvarno golem pacijent, svala ti dala Cheval Blanc 1947. 🙂
(“svaka”, he he)
e moj dobrokrvni, slabo daju, slabo…..valjda misle da sam i ja neki tu balkanski caballus
@finesse: nema više mjesta u tom threadu pa da se nadovežem ovdje… zahvaljujem na ponudi koju s gnušanjem odbijam 🙂
božesačuvaj da želim ukinuti Zavod, ali ukinuti takve ovlasti APSOLUTNO!
Jednu podjednako zanimljivu i zabrinjavajuću stvar naveo je Ivan. Ako se može uvoziti npr. Gravner samo sa “svjedožbom” što pozdravljam i u potpunosti podržavam, onda Zavod s ovakvom politikom IZRAVNO ŠTETI domaćem vinaru!
…nešto slično je već praksa na domaćem tržištu u drugim kategorijama proizvoda, ali o tome kum s odvratnim (ali upečatljivim) logotipom može podrobnije 😉
upečatljivim, to je ključ, a vidi se da nisam lagao da si objektivan i iskren kad si to primjetio, a sad o ostalom de gustibus 🙂
Nevjerojatno koliko različitih ljudi, različitih mišljenja, ali nitko se nije zauzeo za Zavod… i to jako puno toga govori.
…..a nije se začudo javio ni neko izmučen posljedicama pijenja Miloševih “neispravnih” uradaka……ili razočaran odvratnim mirisima… dakle, bilo ko ko bi opravdao postupak Zavoda.
nego a kako uspijevaju preko zavoda na trziste doci razni perestili, vinca, domace bijelo stulno, domace crno stolno i slicna otapala za kamence u sudoperima??
Kako?
Lako….
kako to prolazi zavod pitas se, evo sad cu ti objasniti..
vinar je duzan zavodu dostaviti 4 boce uzorka koje ide u promet i na temelju te 4 boce radi se kemijska analiza i famozna organolepticka analiza (sto god to znacilo). e sada, ti teoretski mozes u zavod donijeti sto god te volja, dakle ja imam npr. grasevinu koju pustam u promet i koja nije nesto. odem u ducan, kupim 4 boce vrhunske grasevine krauthaker i pretocim ih u svoje obicne boce i to dostavim zavodu. prodem fino analize, dobim rjesenje za promet i markice i poslije pod time prodajem prakticki sto god zelim!
znaci mnoga takva smeca od stolnih vina prolaze na takav nacin, pod krinkom necega drugoga. samo je problem sto se iza te 4 boce koje se moraju dostaviti zavodu poslije mogu prodavati milijuni litara kojekakvih sranja a to se i dogada..
naravno da to poslije apsolutno nitko ziv ne kontrolira a to uglavnom velikima i odgovara jer najvise takvog smeca imaju badel, todoric, itd.
prije su se uzorci za promet uzimali iskljucivo iz bacava u podrumu na licu mjesta ali naravno, to mnogima nije odgovaralo (gore navedenima) pa sada moze i ovako.. bitno da se prodaje.
i sada ispada (po politici zavoda) da je kvalitetnije vino jedno panonsko bijelo, bilica, bijeli ribar i jos cijela svita “originalnih” naziva od npr. milosevog rosea jer su oni ipak prosli analize zavoda i mogu u promet dok milos ne moze jer mu vino (khm, khm..) ne valja.
i onda kako stati u obranu zavoda i reci da rade dobro i da je sve ok kada i slijepci vide sto se tamo desava i po kojoj spagi.
Nije li Zavod tek ekstenzija sustava koji mu propisuje ovlasti definirane Zakonom i Pravilnikom?
Između apsolutne kontrole što je nemoguće ostvariti i tek neophodne kontrole, što je moguće, biram ovo drugo…
Bit će “otrova” u plastičnim 3litrenim pakiranjima i bit će kupaca za to. Mislim da to pomiče fokus s teme. Kad bi išao tako daleko, tužio bi Grad zbog vode pune CaCO3 ili već čega, ako ikad dobijem kamence po bubrezima itd.
Pustiti tržište da regulira svoje, a država kroz Ministarstvo i Zavod nek “smanji doživljaj” tamo gdje je to besmisleno, premda bi ja osobno volio vidjeti i malo dublju kemijsku analizu u smislu nekih veličina koje je finesse spominjao, ali…
Zavod mora biti i dobro je da zavodi postoje. Vrlo je važno da uvijek postoji regulatorna institucija koja će kontrolirati zdravstvenu ispravnost proizvoda i brinuti o zdravju konzumenata. Mislim to je ključno. Reda mora biti.
Također važno je da postoji i netko tko će voditi evidenciju. Dakle da svaki vinar pošalje podatke o svom vinu i količinama koje misli napuniti za promet da bi dobio trošarinske markice. To je isto važno da se smanji crno tržište koje je u RH jako. I kada se rade analize točno se dobiju parametri koje prijavljeno vino ima. Tako da možemo reći postoji kemijska sljedivost.
@ Ivan: dakle Ivane, ako ja pošaljem 4 Petrusa na zavod prođem analizu i organoleptičko ocjenjivanje i onda prevarim i Zavod i državu i potrošača puneći umjesto Petrusa Violu, kako ti spomineš, stari moj to je kriminal. Kako bi dobri stari Franjo (koji pije i zlo ne misli) rekao: “svinje prevarantske, toče bučkuriš mesto vina”. Dakle prokletnici, prevaranti i sve najgore.
Sad postavljam drugo pitanje. Ako zavod ima podatke o testiranim vinima, zašto se u zakon/pravilnik ne donese odredba da se tijekom perioda kada je vino (odobreno) na polici smije izvršiti dodatna kontrolna analiza. E sad kad bi takva analiza pokazala da u bocama “xy Petrusa” nije Petrus nego Viola, da citiram jednog velikana: POKAZALI BI MU KAKO MUSA DERE JARCA, po ovome što ti Ivane kažeš da je moguće onda je to zajebano i zato treba da se djeluje.
@ vinopija:
“Nije li Zavod tek ekstenzija sustava koji mu propisuje ovlasti definirane Zakonom i Pravilnikom?”
– apsolutno to je i najveći problem, zato se bojim da ovo sve ima elemente zavjere da se hrvatska vinska scena pretvori u MATRIX, a Frano Miloš, bloggeri i slični su kao Morpheus, Neo i ekipa……jel sutra, za 20 godina, kad će ljudi piti neka vina, mislit će da Rose isključivo mora imati okus kao TASTY WHEAT i to na ovom primjeru za vecinu:
i za templare 🙂 s bonusom:
“Između apsolutne kontrole što je nemoguće ostvariti i tek neophodne kontrole, što je moguće, biram ovo drugo…”
Mislim da je bi sustav trebao biti barem dva koplja iznad neophodne kontrole. Kao prosviječeni apsolutist nisam za apsolutnu kontrolu ali dodatne kontrole nakon neophodnih ili barem strah od dodatne kontrole ne bi bio loš.
(He he, vidim da dajes sve od sebe da ovo progurash preko stotke, ali tesko, kume, tesko… :-))
Da bi išlo preko sto komentara, morao bi netko reći nešto u obranu Zavoda, a sad smo na korak do moraliziranja tipa “je li u redu da direktor ZET-a ide na posao automobilom”…
po meni nije, mislim da je to grehota
Tja…..kod Korlata je išlo sve puno prirodnije. Vrhunsko je vrhunsko… 🙂
možda si u pravu, ali ja ne volim postove u kojima se loza muči, to nasilje je stvarno previše uzelo maha
….je, ta Provansa je zajebana, kad dođe ljeto svi bježe iz nje, kako čujem. Nitko se ne voli mučit. Svi kupe krpe i bega u vikendice u Alpama i po Sjevernom moru….a ti grenache, ko te jebe, muči se….i moli Boga za zeru mistrala…samo ti on more pomoć u ovoj kamenoj pripizdini di sam te posadio… 🙂
Benkovački grenašu,
dobro došo u Lijepu našu.
Tko te mili ovdje tjero,
nemaš tu mistrala ni zero….
…….sad bi dalje možda moglo:
Rasti zemljo, pukni stino..
tak nešto, ha?
Na Grenache-u, se baš insistira u zadnje vreme, kada su rose vina u pitanju, što znači da su mu karakteristike verovatno idealne kada su rose-i u pitanju. Prošle godine crnogorske plantaže su predstavile svoj prvi Rose, od osnivanja same vinarije, dakle nešto oko 40 godina postojanja i gle čuda radi se o kupaži dve sorte neizbežnog Grenache-a i njihovog domaćeg Vranca. E , sad što se mistrala tiče, ko te pita….to je ipak neka druga priča. Rose im je solidan, ali se opet ničim preterano ne izdvaja od drugih na tržištu. Provansa je ipak Provansa, a njihovi rose-i važe za odlične.
Interesantan članak, na temu pomenutih Rose-a, Frane Miloša i njegovih problema sa zavodom, koji kako se kaže, traje već nekih desetak godina, objavljen je i kod nas u Srbiji:
http://www.vino.rs/vinske-prie/675-stagnum-vrhunsko-vino-ili-otrov-.html
Nije direktno povezano s temom, ali Decanter je baš objavio dwwa:
http://www.decanter.com/dwwa/2012/
Komentari?
Da bi zapalio obredni lik napravljen od granja, moraš ga prvo izgraditi.
😉
“Scores are philosophically untenable, for reasons almost everyone using this site will be well aware of. Namely, that wines perform very differently depending on the location, temperature, humidity and general surroundings in which they are being drunk, as well as the mood, health, circumstances, age and experience of the drinker.
All wine-tasting, furthermore, is subjective. Tastes differ. So they should. There are many occasions in life when a lower-scoring wine is preferable to a higher-scoring one. I try to buy all of my own wine on the basis of tasting, and take little or no interest in scores. Wine, for me, is excitement and adventure; scores are dull certitude. However, scores are useful.”
Andrew Jefford
Teško je s ovim se ne složiti. A ipak nije lako to ni prihvatiti.
🙂
Svakako se nadam da sve veći broj kupaca u maloprodaji odabire butelje s Decanterovom naljepnicom jer je još uvijek dramatično prevelik broj onih koji traže gdje piše “vrhunsko”.
Decanter je idealan za afirmaciju nekih novih etiketa (regija, sorti, štogod) ali mislim da je pravi uspjeh kad ti više ne treba ni Decanter niti ijedno slično ocjenjivanje.
VINARIJA TIKVEŠ – Bela voda – T’ga za Pelješac
blog vinske priče
Robert Parker je prošle godine Belu vodu, kupažu plavca i vranca Vinarije Tikveš, ocijenio s vrlo visoka 94 boda. I pritom se nije ustručavao glasno ustvrditi da je Bela voda najbolje vino na Balkanu! Otkako je svoje zapažanje (jedino koje je ikad osobno publicirao o nekom vinu s prostora bivše Jugoslavije!) objavio na Twitteru, internetske stranice Vinarije Tikveš je samo tijekom prve noći po objavi Parkerove „presude“ posjetilo više od 20.000 ljubitelja vina iz SAD-a. Bela voda je postala najtraženije vino na Balkanu. Tikveš nije mogao svima udovoljiti. U SAD su poslali 10-ak tisuća boca, a preostalih nekoliko tisuća se različitim kanalima probijalo do vinskih geekova po regiji koji su s brojnim upitnicima u glavi htjeli kušati makedonski iskorak iz T’ge za jug u nebeske visine. Priča o Beloj vodi, međutim, nije samo priča o neobično uspješnoj kupaži koja se, zlobnici tvrde, već godinama u sličnom omjeru navodno radi u nekim vrlo renomiranim vinarijama na Pelješcu (zbog toga se, posprdno, za plavac mali, oplemenjen vrancem koji se noću u šleperima dovozio na Pelješac, znalo govoriti – vranac mali!). Bela voda je još jednom dokazala koliko je velik utjecaj Roberta Parkera, „vinskog cara“ zbog čijih ocjena vinari propadaju, ali i postaju respektabilne veličine na vinskoj karti svijeta. Prije dvije godine Parkerov suradnik Neal Martin pohodio je Hrvatsku i ocijenio 70 vina. Najbolje ocjenjena vina (Trapan, Uroboros 2008.; Zdjelarević, Grand Cuvee Nagual bijeli 2008.; Belje, Graševina 2009.; Tomac, Amfora 2007. i Kabola, Amfora 2006.) dobila su po 90 bodova i u Hrvatskoj se o tome pisalo u hvalospjevima! No, vina nisu bila „nestala“ preko noći i moglo ih se svugdje kupiti…
Zato je za mene vinopija jedini car! Who the f*** is Robert Parker?
😉
😉 bela voda ispod mosta… baš se osjećam kao car ili barem džingis-kan, hvala amater 😀
Ja sam čuo da Vinarija Stobi, Makedonija već priprema rose koji će se zvati Bela ruža, primarno vranac i gamay, sekundarno kratošija, za koju se očekuje zajedno od Oz Clarka i Parkera oko 95 bodova, a pjesmu za TVC je snimio Aca Lukas. Očekuje se također i Bela voda orginal, poznatija kao “Bela, litra i voda”. 🙂 šala mala
…ne diraj mi Oza 🙂 Oz zna.
znam da ste si dobri, imate istog frizera 🙂
U biti se slažem s tobom glede VRHUNSKOG i ovako u trenucima smiraja i razuma skužim da dobar posao radiš u edukaciji naroda, Ali baš kad si spomenuo DECANTER, sjetih se Syrah barrique De Georgiis koji ima naljepnicu na sebi Decanter Bronze.
Vidiš u ovim krajevima gdje obitavam, neki ga nazivaju i “dekantirani”. Mislim si, stvarno čudo od vina, dobiš ga dekantiranog u flaši. So cool…..
Biće da je slao neki od Nadinskih varijanti 😉 Istraži ti to malo bolje…
Nadinski dekantirani
kuc kuc 😉
samo zelim kazat da jako volim ovo/a Freaking vina 😉
Malo ću banalizirati priču. 🙂
Nedavno sam podijelio par boca ovoga rosea s ljudima koji većinom nisu bili upućeni u ”situaciju” Miloš vs Zavod pa smo se igrali fokus grupe. Uglavnom, na prvom kušanju smo pili Stagnum rose ’10. pa ’11. i nitko, ama baš nitko, nije reagirao da vino ima neki feler ili da ga nije htio piti. Štoviše, starija berba je u prvi mah bila favorit, a nakon malo igranja u čaši su se podijelila mišljenja. Ljudi koji su pili nisu stručnjaci, ali većina ih prilično osvještena po pitanju vina, izbora vina te imaju određeni ”staž” iza sebe. Pitanje nakon kušanja bilo je: gdje ga se može nabaviti? Tada sam im ispričao stanje s tim vinom i Zavodom. Nevjerica.
Par dana kasnije, ponovo šire društvo i večer rosea (7-8 različitih boca za usporedno kušanje). Naravno, evo ”zabranjene boce” u čašama sviju. Ovaj puta smo imali i jednu proFesionalku čiji sud je bio u najmanju ruku pozitivan. Svi ostali su ”odobrili” vino pa smo odnekud izvukli još jednu bocu i nastavili uživati. Možda ovo što pišem i nema neku naročitu težinu, ali želim reći kako neopterećena nepca reagiraju na ovo vino (bilo da su laici ili su barem donekle u vinskoj priči). 😉
Ovaj thread je generirao odličnu raspravu, dao mnoge uvide i kvalitetne komentare, potegla su se, u najmanju ruku, intrigantna pitanja o legislativi, objektivnosti, subjektivnosti, zakulisnim igrama, stanju na tržištu itd… pa se neću ponavljati. Ono što me kopka cijelo vrijeme je način na koji se ovo konkretno vino odbacilo, a pojednostavljeno to glasi – nekome ne odgovara okus zbog xy stanja i promjena u boci, iako je vino dobilo svu potrebnu dokumentaciju za puštanje u promet.
Dakle, ako baš želiš naći ”grešku” u bilo čemu – to svatko od nas može (u pjesmi, filmu, bifteku, osobi, vinu itd…), bitno je samo da se jaaaako skoncentriraš i pronaći ćeš što god tražio (čak i ako nije tamo). Isto tako možeš pronaći i ono dobro. A istina je ili negdje između ili u ustima kušača. 🙂 Zavod kao da je istreniran tražiti samo ono što ne valja, a meni se čini, obzirom da ovo nije prvi slučaj s Miloševim vinima, da je ovdje veći problem neshvaćanja njegovih vina koja tako jasno odskaču od većine ostalih usporedivih vinara i samim time imaju ono nešto drugi nemaju ili nemaju ono nešto što drugi imaju, kako god vam paše. A tu je već i trend da mu se vina degradiraju (ona priča ”stolno / kvalitetno / vrhunsko” je također sjajna obmana).
(Nedavno je u jednom luksuznom magazinu (namijenjenom sličnoj publici) izašao članak o ocijenjivanju hrvatskih Plavaca (nekakva top lista 35 najboljih po sudu profesionalaca). Opet, neću ulaziti u kredibilitet, znanje i stručnost sudaca, ali je fenomenalno da jedan Stagnum 2005. završi na pretposljednjem mjestu te ljestvice (uvjerljivo najstarija berba od svih ocijenjenih), a zadnji bude njegov Plavac 2006. Oba vina, popijena u velikim količinama kroz zadnje dvije godine, su u odličnoj formi i imaju sve što bi ja poželio od mediteranskog vina. Ali takva vina kod nas rijetko tko osim Frane Miloša proizvodi. Ima ih na sličnom tragu, ali većinom dominiraju sasvim druge stilistike i tehnologije i mislim da tu leži problem – forsiranje i navikavanje tržišta na trend, na općeprihvatljivo, na safe varijantu i NE SMIJE biti iskakanja iz tih okvira jer ćete zavšiti na 34. mjestu. Naravno, pobjedu na listi odnose Dingači iz sezone 2008/2009. Btw, jedan od sudaca i sastavljača te liste se ogradio i usudio izreći svoj stav da Stagnum ima vrlo značajno mjesto među hrvatskim vinima, a pogotovo među Plavcima i dao mu taman bodova da može ući na vrh liste, ali alternativne. Kapa dolje za hrabrost.)
Samim time, imamo 8-9 sličnih vina i jedno koje se razlikuje i komformističkim pristupom ga automatski odbaciš jer nije u skladu s ostalima. Da li se itko zapita da ovih 8-9 nije u skladu s nečim (tradicijom, prirodnošću, terroirom…) pa da možda treba okrenuti ploču?
Stalno tražiti manu u nečemu je jednako kao i žmiriti na nešto – ne vidi se cijela slika, a često je baš to selektivno opasnije od neznanja.
Da, potrebna je reformacija Zavoda.
blago nasem barba Frani
kad ga vesela ekipa zdusno brani
😀
zavodljivo mu rozo vino
samo zavodu ne prija Fino
😉
Ovo je idealna prilika da jos jednom ponovim mudre i lgenedarne rijeci svog najboljeg frenda, kojeg sam svojedobno vec citirao i na vlastitom blogu:
“Ko ne voli Milosh Franu,
Jebo sam mu nanu”. 🙂
Nadam se da unuka Megan Fox mrzi Miloša… 🙂
‘ko još za zavod mari
nek se glasno pohvali
STO lica jednog vina,
voli ga i nasa strina
😀
nego egzistira li slucaj da je s polica povuceno vino jer sadrzaj nije odgovarao onom sto je poslano zavodu kao uzorak za “ocjenjivanje”?
dobro pitanje suncek… ako je, radilo se vjerojatno o “žrtvenom jarcu” ili “janjetu” ili kako to već ide 😉
to sigurno nije slucaj jer nakon pustanja vina u promet nitko ziv vise ne kontrolira sta je u bocama i koliko tih boca i markica uopce ima i da li se sve slaze sukladno rjesenju za promet.
Sad mi je konačno jasan misterij Merlota Belje 90 pointera. 😀
…a možda se radi i o misteriju psihofizičke ruiniranosti Parkerovih cuclačkih satelita…meni će prije biti to. Jerbo sam probo i neke francuze 90 pointere poslije kojih sam zaključio da ih je ocijenio Ken Parker, kojem je ipak primarna funkcija da voza haskije po bespućima Aljaske i upada u nevolje, a za vino kolko nađe vremena… 🙂
tko bi to iskontrolirao i dokazao neispravnost, koliko puta je samo na ovom blogu spomenuto da nije nešto u redu s čepom, pa boca stoji na toplom i stotinu drugih izlika za loš sadržaj u boci
jel tko probao od belja koje vino iz novog pogona vina belje? ja sam ubo merlot 2011. za 44 kn i ……razočarao se….. moram još probat graševinu pa ak je ista priča da vina belje uredno izbjegavam nadalje… bez obzira na silnu tehnikaliju,moderni pogon,nahviše sunčanih dana u godini i ostalih gluposti koje su meni nebitne…
naravno radi se o 2010 godini…..ne 2011.
Ovi iz Zavoda su probali, sasvim sigurno. 🙂
vina iz nove vinarije u Belju idu od 2011. jer je vinarija otvorena lani.
Kupio sam kv. graševinu 2011. Belje i nije me se posebno dojmila. Čekam vrhunsku.
to sam i ja mislio.i ne budi lijen iz smeća izvadio bocu praznog merlota…godina bijaše….2010…. ak je istina što kažeš da i graševina nije nešto onda je to veliko razočarenje…nadao sam se stilski sličnoj graševini kao dika ,samo još bolje… ovak cijena preko 40 kn ne drži vodu….
ovak se i dalje nadam ali u znatno manjem postotku
i eto ipak preko 100 komentara…..e šta bi sada Bounsangue rekao na ovo…da li bi skočio u zaleđenu reku
The phrase “flogging a dead horse” springs to mind :-). Pozdrav, kume, iz gotovo zaledjene Nizozemske 🙂
Da ako gledaš kvalitativno, ali statistika ne pita za pamet. Uživaj među tulipanima.
Evo se i Butki oglasio:
http://www.jutarnji.hr/skandal-iz-ministarstva-poljoprivrede–zabrana-miloseva-rosea-napad-je-na-sve-nase-vinare/1055787/
e do čega je došlo……pa sad ti pitaj Kafku i Orwella za savjet….
Taj rezultat bio je vrlo očekivan ako si iole realan, ali to ne znači da je taj ishod pravedan… možda bi bilo pravednije da si ti recimo našao neki link u Ministarstvu i riješio to “legitimno”? Ako je to zaključak, onda je Miloš mogao izigrati sustav još na prvoj instanci bez gungule i pompe. Ali, nije. Zato je ovo jedan od rijetkih naslova u novinama koji je okrutno istinit.
a slušaj, ne znam, ja bi sve njih polio volatilnom kiselinom…..smradove jedne…..smrdljive
Miloš je to cool za njih i njegova veličina je u tome što nije ulio u svoj bocu rosea, recimo Benkovački i odnio na analizu a poslije lijepo spakovao svoj “kao dobar dio naših vinskih moralista”, ziher ne bi tako “smrdilo”….a on bi sad lijepo dilao po Londonu
ali zaklela se zemlja raju