Tomac, Amfora, 2008.

Cijena: 225,50 kn

Tomac_Amfora_2008O čemu da pišem? O kompotu od jabuka? Sličnim aromatskim asocijacijama?

Ono što sam ranije doživljavao grubim i tvrdim, danas vidim profinjenim. Sve pažljivo doziranim, brižno i pedantno. Sve s mjerom i sa smislom.

Odgoj je ovdje suštinski drugačiji. 50% chardonnay i 50% stare plešivičke sorte iz vinograda starosti 70 godina. (pretpostavljam da ne mogu posaditi novi Šipelj, Plavec žuti, a to su tek poznatiji sortimenti) Fermentacija u amforama, pravim gruzijskim „kvevrijima“ ukopanim u zemlju, uz 6 mjeseci maceracije (!). Zatim, još 36 mjeseci u drvenim bačvama (mislim neutranim, veće zapremine) i očekivano, nefiltrirano.

Uz sve to, nekako „ogoljeno“, istinsko, vjerodostojno, uvjerljivo.

Briše ionako nejasne ili bolje rečeno neuspostavljene razlike između „narančastih vina“ u najširem smislu i „konvencionalnog“ svijeta.

Ne možeš ovo olako preporučiti bilo kome i to treba uvažiti uz dužno razumijevanje, ali ako netko baš poželi probati što bi po ne samo mojem mišljenju bilo ponajbolje i najznačanije bijelo vino Hrvatske, Amfora je odabir za naj-najzathtjevnije stolove.

Oglasi

8 thoughts on “Tomac, Amfora, 2008.

  1. ifke 18/07/2014 / 00:23

    Ponajbolje hrvatsko bijelo……….50% chard?!!! Reko bi Alfred Kinsey….svaki heteroseksualac je pomalo i ljubitelj šardoneja, pitanje je samo u postotku. Dakle, sad kad si posto pionir…pardon, chard lover, i kad konačno možeš reć da u biti voliš piti baš sve…..mislim da je odličan trenutak za posjetu Vinogradskoj 🙂

  2. IQ 40-44 19/07/2014 / 07:52

    “O čemu da pišem? O kompotu od jabuka? Sličnim aromatskim asocijacijama?” …
    Pa, da, zašto ne? Ako imaš neku asocijaciju koja bi bila poznata običnom i “neobičnom” vinopiji, približiti ćeš mu vino, možda čak, navući ga da izdvoji mukom stećenih 225,50 kn i kupi to vino. Jer, npr. što može isčitati iz – “Uz sve to, nekako „ogoljeno“, istinsko, vjerodostojno, uvjerljivo.”
    Nekad, ne tako davno , mogao sam na ovom mjestu pročitati i “asocijativnije” opise koji su bili ljepši i uvjerljiviji…( Nježna zlatnožuta boja uz slamnatu nijansu ne svjedoči o zatomljenoj svježini jedne od najpolularnijih mladih Malvazija posljednjih godina. Agrumi, livada i trave na nosu, dodir bazge, prstohvat limuna, zrno soli…)

    • vinopija 19/07/2014 / 09:13

      🙂 Zašto ne? Zato što kad ne mogu udovoljiti svima, mogu barem sebi. Ovo je primjer vina za koje konvencionalni tasting note sa sličnim aromatskim asocijacijama nema smisla. Suviše banalno i nedostatno. Puno vina miriši na dunje i smokve, ali niti jedno nije isto. Ovo nije niti vino koje bi olako preporučio i baš ne bi htio navući nikoga da izdvoji 225,50 ako ne zna u što se upušta 😀 Nema tu nikakve mistike, ali ja nisam znao što bi mislio kad sam prvi put probao Amforu 2007 pred koju godinu. Nisam tada mogao i znao uživati u takvom vinu. Danas je druga priča. Danas vidim ovo kao sami svijetli vrh bijelih vina RH, nešto što “nije odavde”, nasuprot velike većine publike kojoj je ovo ili “pokvareno vino” (to je ona publika koja sve zna) ili “ne paše” (a koji ga doživljavaju kao perverziju za okorjele vinopije)
      Hvala ti što si me podsjetio na ove opise. Bit će toga još 😉

      • IQ 40-44 19/07/2014 / 10:21

        Hvala, prihvaćam… na kraju krajeva ipak je sve podložno evoluciji, pa tako i mi vinopije.
        “Ovo nije niti vino koje bi olako preporučio i baš ne bi htio navući nikoga da izdvoji 225,50 ako ne zna u što se upušta :-”
        A, slušaj, ako neko hoće plivati onda mora skočiti u vodu…

        • vinopija 20/07/2014 / 00:20

          Doista smatram osobnom evolucijom to što mogu uživati u ovom vinu. Ne mislim da sam samo zato bolji degustator, ali nešto iskusniji vjerojatno.
          Što se ovih opisa tiče, danas iz njih iščitavam i neka druga značenja. Možda više ne mogu biti inspiriran relativno uobičajenim, ali ne znači da ne cijenim i takva vina. Ta su mi možda najvažnija u smislu promocije uživanja u vinu.
          Ne usuđujem se pomisliti da išta od toga ima veze s kvocijentoom inteligencije :-/

  3. IQ 40-44 19/07/2014 / 08:11

    “Ružine latice, orijentalni začini, dinja uz izrazitu mineralnu signaturu raritetnu među hrvatskim vinima općenito… sve to izmiješano u jednu novu boju koja se raspršuje po nepcu… u valovima….. ”

    “Slatko od bobičastog voća (jagode, kupine), domaći sok od višnje, pa i senzacija koju bi nazvao „pekmez u drvu“, ali strahovito privlačan rustikalan štih u najboljoj maniri….”

  4. S.K 09/08/2014 / 09:46

    Treba li Amforu dekantirati i na kojoj je je temperaturi najbolje piti ? Hvala na odgovoru.

    • vinopija 09/08/2014 / 15:13

      Unatoč “službenoj” logici, ja Amforu ne bi nužno dekantirao. Ne znam kako bi je dekantirao pa je radije ni ne bi 🙂 Važnija je temperatura odnosno raspoloživo vrijeme i prikladna čaša – koliko znam, Tomci je probaju iz Riedel Extreme Pinot Noir čaše.
      Ako je čuvana u hladnjaku, otvorio bi je uoči konzumacije, pričekao neko vrijeme ovisno o temperaturi ambijenta da ne bude poslužena pretopla, odnosno na sobnoj temperaturi i pustio da se sama “zagrije” do temperature okoline. Ako je okolina plus 35 vjerojatno bi ipak stavio onaj “kurton” za hlađenje i u čaši pričekao da se malo temperira.
      Možda najvažnije je raspoloživo vrijeme. Grijeh je Amforu otvarati na brzinu, kao extra butelju nakon 15-e boce u line-upu ili slično…

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s