Dnevnik vinopije

Cijena: 215 kn

Prvi nos je stari podrum. Čotar je i poznat po dominantno starim, višestruko rabljenim bačvama zbog neutralnog utjecaja samog drva na vino.

Možda sam trebao dekantirati duže od dva i pol sata. Ultimativno vinozno iskustvo s 12% alkohola i još posebnije, bez dodanog sumpora. Merlot, Teran i Cabernet Sauvignon iz škole obitelji Čotar. Ali, što vrijedi kad je ifke jedva čekao rastočiti svojeg Ronca od 15% 🙂

Malokoje vino devet godina nakon berbe još tako „grize“, „kad znaš da je vino pravo“ i „koja je ovo ludost“, spontano se komentira, ali sve u pozitivnom smislu… kiselinska kičma u vječnom plesu kiselina i tanina, hladnoća i vlaga, suha šljiva i transformacije u čaši. Istinska kompleksnost nije nabrajanje aromatskih asocijacija, već vino koje se mijenja u čaši. Ako šuti, možda bi se trebao koncentrirati na slušanje, da mu dopustim da progovori.

Govor je hipnotičan, vino je volatilno i divlje, a prepuno energije… „dugačko u ustima, dosta sadržaja…“ kaže ifke, „ali dosta asketsko“ sugeriram. „Ko` hostija!“ bilježim briljantnu ifkeovu opservaciju 🙂 „Ledeni mineral i kiselina… i stare bačve… totalno zanimljivo“.

Ovo je prvi zajednički dojam s ifke-om i Tomislavom i jedan od svega tri „zajednička“ čini mi se. Ne radi se o tome da ne volim podijeliti vino s društvom, ali kad si u društvu, pažnja je ipak usmjerena na ljude kojima si okružen. Čotar Terra Rossa jedno je od meditativnih vina. Sposobna promijeniti percepciju i kad ti se jednom svidi, može postati stalan impuls koji te vječno vuče u potragu za „onim nečim“.

Kasnije na nosu pušu neki drugi vjetrovi, otvaraju se suhe trave i korica naranče, hlape kiseline, a ne alkohol. Kad ti uz hranu postane „slatko“, tek tad si ulovio pravu frekvenciju…