Prije cca dva tjedna završilo je najveće međunarodno okupljanje vinara u Hrvatskoj i šire. Preko 80 vinarija iz preko 11 zemalja (dvanaesta je japanski sake) s više od 250 uzoraka izlagalo je u zagrebačkom Westinu i dan ranije u Ljubljani.
Samo jedno vino koje ću spomenuti vrijedilo je ulaznice, a organizacijski, posebno prostorno i logistički, Westin predstavlja trenutno najvišu razinu koju u ovom trenutku mogu zamisliti na ovim prostorima za festival ovakvog koncepta.
A taj koncept se službeno naziva „festival organskih i biodinamičkih (ekoloških) vina“. Nije mi namjera u izvještaju razvlačiti davno započetu i nikad službeno definiranu liniju razgraničenja ovog i onog, već imam ambiciju podijeliti osobne favorite koje sam kroz ova dva dana izdvojio. Međutim, kad već povlačim vraga za rep, najpametnije što sam čuo o tome izjavila je na konferenciji Elena Panteleoni (La Stoppa) da ne pokušava praviti „natural wine“ već „terroir wine“. Premda mi 2010 Ageno nije sjeo, mislim da La Stoppa u tom nastojanju ponajbolje uspijeva. Bojim se da „Place“ (Mjesto) i „Culture“ (Čovjek) na dugi rok uvijek prevladaju fanatizam, pa bio inspiriran i najplemenitijim pobudama.
Vino koje sam spomenuo u „worth the price of admission“ smislu je Šampanjac. Pravi pravcati. Iz Chardonnaya i Pinot Noirea berbi 1999 & 98-97-96 iz 65-godišnjeg vinograda – Champagne Tarlant Cuvee Louis.
Well shave my legs and call me grandpa, ali svidio mi se svaki srk ovog razvratno dekadentnog single-vineyard Šamposa. Jako. Tako da si mislim kako ili postajem netko tko samo izgovara čudne riječi poput Brut Nature, Les Crayons, Oeuilly, Marne ili stvarno znam i sam pogoditi dobru stvar možda čak i poput Parkera, Gallonija, Hugh Johnsona 🙂 🙂 🙂
Stvarno, čitam osvrte Jancis Robinson, Joanne Simon, Tima Atkina (posebno debilno moram naglasiti), Richarsa Julhina i tko je već naveden i niti jedan mi ni približno ne opisuje impresivan doživljaj. Možda mi torro pokloni bocu za neki osobniji uvid, ali njega ovo ziher ne zanima 😉
Eto, to je to. Sad mogu ići kući. Pjevajući. Ali kad sam već tu…
Je li netko skužio kako je Kramar dobar? Ne mislim posebno spominjati Keltisa, Ducala, Čotara pa i Urbajsa kao moje poznate favorite. Želim spomenuti neka meni nova ili neisprobana imena. Nije mi ovo prvi susret s Kramar etiketom, ali konkretno Kramar Merlot 2005. je moj top odabir s festivala. A kod smo već kod Slovenaca da nastavim… Gordia Rdeče! 2011. berba koja još nije punjena. Batič Angel, bijeli, iz magnum boce! Nisam siguran koje godište 
(Petriću pomozi) „Nikad čuo“ Atimo također ima zanimljivu štoriju i još zanimljivije vino, Malvazija 2012. Meni do jučer također nepoznato ime, Nando, i njihova Malvazija također 😉 Pa Guerila Pinela i osobito JNK Rebula.
Jedne neobične i prohladne ljetne večeri imao sam privilegij isprobati Immich-Batterieberg Zeppwingert Riesling 2012. To mi je bilo najmanje upečatljivo vino te večeri, ali u društvu u kojem je uopće bilo postignuće konkurirati. Ako je Bolfanov Libertin Rizling bio predodređen kao vrlo zadovoljavajući za kuhanje, jasno je da se radilo o prilično perverznoj selekciji. Uglavnom, svidjele mi se i nove berbe ostalih etiketa Immich-Batterieberg koje je čovjek ponio u Zagreb na festival. Toliko da to želim zabilježiti na ovim stranicama. Baš sada bi najradije otvorio jednu 😦
Nabrijao sam se na Foradori koju sam prošle godine propustio i nisam uspio dovoljno doživjeti to sve skupa i bla U najboljem sjećanju mi je ostalo nepretenciozno vino Unlitro. Donekle i Ameleia.
Jedno od najboljih vina festivala bio mi je Cabernet Franc (iz magnuma) Domaine de l`Ecu, prepoznatih terroirskih vina u svijetu Muscadeta.
Predrasude ili već, ali nisam se nadao jako ugodnom iznenađenju iz Bordeauxa. Chateau Le Puy! Oduševilo me i vino Piane, vinarije Le Piane, ali godište 2007. Iz zaista starih vinograda na sjeveru Piemonta.
Nisu toliko oduševili, ali bilo je prezanimljivo probati i češke i slovačke predstavnike. Nestarec Tramin zvoni u pamćenju… zatim Alsace, Binner Kaefferkopf Alsace Grand Cru 2010. Toliko „prijeđenih kilometara“, a cijelo vrijeme na istom mjestu, zapravo dva 🙂 u Dvorcu Ljubljana i Hotelu Westin.
Za Austrijance nisam bio osobito raspoložen tih dana premda sam isprobao i Tscheppea i Mustera i ostale, od čega mi se „Aero“ i Pinot Noir Reserve vinarije Ploder Rosenberg učinilo zanimljivim. Više sam tražio Francuze i Talijane, „stare“ favorite poput Colombaie i „nove“ poput Fonterenza-e. Njihove Montalcino etikete već se mogu isprobati u Mundoaka street food-u u Petrinjskoj i to po vrlo fer cijeni btw.
O domaćim predstavnicima ću iscrpnije u nadolazećim dojmovima. Krauthaker je predstavio novu Graševinu i 2012. godina je bitno, dakle bitno bolja od prealkoholne i čudne 2011. i tome se baš veselim. Clai je napravio svoj desertni Tasel. Veliki uspjeh. A Brečević i Kosovec se samo zajebavaju ionako 🙂
Šalim se, veselim se osobito i novim izdanjima Piquentum i Kosovec Selekcija. Uskoro u dojmovima 😉
Dnevnik vinopije 
🙂 bojim se da ništa od boce šampusa, u pravu si, ne interesiraju me 🙂 …šteta što nisi report sa festivala u Esplanadi napravio, mislim da bi više interesa izazvalo, no dobro…sretne blagdane i svako dobro želim, da se dobro popije i pojede
Isprike na povlačenju za jezik. Morao sam te spomenuti jer si ušao u top 5 komentatora kaže službena statistika 😉
Ne mogu napraviti Vino.Com report osim onih aktivnosti u kojima sam bio osobno involviran, a to ću navesti kad dođu na red ti dojmovi, tipa Brkić Plava Greda 2012.
Razlog zašto ne mogu napraviti izvještaj je što nisam uspio niti približno zadovoljavajuće skenirati situaciju uslijed niza razloga. Nekoliko zanimljivih “otkrića” ću ipak podijeliti jer planiram nabaviti vina i isprobati u miru.
2 stvari..
mislim da je Batic Angel iz magnuma bila 2010. ali sad kad malo razmislim sjecam se da mi je Miha objasnjavao kako je to kupaza vise berbi tog mladog vinograda ili se ipak radilo o nekom drugom vinu.. jebiga, zaboravio sam, nisam bio koncentrovan izgleda, ako netko slucajno zna nek pliz kaze, bas me to kopka sad..
ko je onaj lik s tobom na fotki??
Neki Moslavac ziher