Cijena: cca 125 kn
Dakle Duboković. Superhvarani za purgere i hipstere prva je asocijacija. Cijeli taj crni line up zapravo je ista stvar s različitim razinama ekstrakta po principu što gušće to skuplje, a početna cijena je također za turiste.
Bijeli Duboković nekako je zanemaren. Meni je najbolje Dubokovićevo vino Moja M, odnosno njegova Maraština. Ali bio sam u prilici nabaviti ovu bocu Njegove B po smiješnoj cijeni i eto novog dojma.
Miriši žuto. Žuto i morsko. To je vrlo intrigantan nos koji me uvuče u dubinu. Isprva pokazuje jednu zanimljivu karakteristiku – na rubu je da ne prijeđe granicu u kojoj bi miris postao smrad (premda me profesorica kemije učila da ne postoji smrad već samo neugodan miris). Međutim, uspješno odolijevanje tom ponoru čini miris uzvišenim i što je duže u čaši i otvoreno u boci, to je „uzvišenije“… zapravo možda baš i ne uzvišeno, ali osebujno. Uzvišena su ionako vina koja su „more grounded“, istinita i dublja, stvarna i samim tim „bliža zemlji“.
Moja Bogdanuša blizu je i prastaroj bačvi, onoj kakvu se još i danas zna ispirati morskom vodom 🙂 ali i datuljama i mirisima ljekovitih trava otoka Hvara.
Na nepcu ravno i skoro bi napisao monolitno, premda je taj naziv rezerviran za potpuno drugačija vina. Ali, kao što ta monolitnost omogućuje da se lakše doživi neki škriljevac ili druga geološka odrednica nekih od ponajboljih Rizlinga, tako i ovdje omogućuje jasnije prenošenje esencijalne energije vina.
Moja B je tvrda i aromatski… arome su „teške“ čak i pri 10,9% alkohola. Vino je hladno i zlatnožute boje istovremeno, čime nepogrešivo sugerira narančastu stilistiku bijelih vina produljenih maceracija.
Da li se krutost mijenja vremenom u čaši? Da i ne. Mijenja se, ali se još više mijenjam i sam, sada poravnat na istu frekvenciju kao vino. Svakako, promjena na bolje. Skriveni žuti tanin tada proradi, osobito uz jelo. Vinozne kiseline prorade zajedno s asocijacijama meditacijske i kulturološke naravi. Nazdravlje!
Dnevnik vinopije 
2009….Hvar…..10,9 alc……..125 kn……oh…….kako……..privlačno………….gle…….kako……………………odla…………………zimmmmm………………….
Nije to za tebe, tupsone, to je za odlikase i za onu skvadru kaj se fakat, ali fakat, kuzhi –
Snatrim o ideji koja moguće prethodi ovom uratku……..hmmmmm…rokniću pe-šes kila po trsu al ću ga macerisat tri godine…ikskluziv za članeve zg vol-strita… 🙂
…sva sreća da već danima sašivam Eisenbergove dačeve i veltlince dačeve…pa sa strane samo posmatram taj sveeeet….. :-)……ko pravi Hrvat nedam da mi niko dirne u Austriju 🙂
Jer još trava nije nikla
Tamo gdje je stala “Moja Š”….pjevuši Ifke 🙂
Ja sam, kao pravi pripadnik Vol-strita, cak i probao ovaj genijalan uradak. Nazalost, nijesam tako pronicljiv, perceptivan i sklon upornom udubljivanju u plicak kao nas None, pa se moj TN moze sazheti u prosto-neproshirenu: “Vino tupkavo, forica priglupa” 🙂
…”udubljivanju u plicak”… :-)….jaka! Btw. None je očito ovo kupio u Roti, sam nije napiso. 30 kuna, ako ko hoće kupit. Ja kažem dalje, odgovorio me najžešći hipster vol-strita u nas – Tvrle.
Samo se ti zajebavaj. Ja sam prezivjela zrtva onog prvog hipsterskog vala u Parizu, kad sam znao ostavit nemao novac raznoraznim spodobama poput svojedobno notornih Bordarier-a i Jancou-a, dok ih nijesam malo snimio. A nakon toga sam se vratio na biranje vina iskljucivo po kriteriju kolicine dodanog SO2: cim vise, tim bolje, a hranu sorsam iskljucivo po kriteriju toga da je uzgojena i proizvedena tisucama kilometara daleko od mjesta na kojem se prodaje 🙂 🙂 🙂
A sto se udubljivanja u plicak i Dubokovica tice, ja ti garantiram da je on, kao istinski mag marketinga u rvata koji nista ne prepusta slucaju, zapravo na opcini promjenio prezime tamo negdje prije izlaska na trziste prve berbe Midvida, kako bi potencijalnoj publici znalackom sugestijom jos dodatno podvukao snazan dojam o neupitnoj viseslojnosti vlastitih vina: (eto, nas None popusio foru 🙂 ). A kak se zvao prije, zakljuci sam 🙂
🙂 🙂 Prvi svjecki hipsterski val……eeeee, sinko, u ono vrijeme zvali smo ga Veliki val! – kaže Broj 1. …..a kaj se Duboko(posegniudžep)okovića tiče ne znam kak se zval prije, al sigurno nije išel skijat na Plitak iznad Rijeke. Vidiš, Tvrle, nekad mi čak i nije žao kaj sam u ta vina krenuo od 4 eura na gore…..naguto sam se svakakih govana, al barem nemrem reć da sam za to mogo sagradit fakin oblakoder ko ti, neg možda samo…kajaznam…neku vikendicu naaaaaa…..Kupi, recimo, tam kod Jamnice… 🙂