Cijena: 74,70 kn
Bio je to nepromišljen trenutak kad sam probao pjenušavi Mosel Heymann-Löwenstein 2008 Riesling Sekt zaista fantazijskog naziva „Fantasie der Schieferterrassen“ i plasirao svojevrsnu glupost. Inicijalna reakcija je bila „Enjingi s mjehurićima“ i premda je konkretno vino doista imalo ponešto „schiefer“ karaktera više od Kutjevačkog b(a)rda :-D, kao da sam maltene uvrijedio domaćina mojom ishitrenošću 🙂
Kako bilo, neporecivo je i to da vinarija Enjingi trenutno na tržištu drži aktualnu berbu perjanice podruma, bijelo Venje berbe 2007.(!) po cijeni ispod 10 Eur u maloprodaji. Koliko je takvih vina na polici uopće? Ne previše.
Raskošan nos pun voća krajnje zrelosti, a bez gorčina kasnih berbi… dunje i kruške, livada tratinčica i s vremenom, orašastost. Graševina 2007 mi je najbolje Enjingijevo vino i bez zadrške jedno od najboljih vina Slavonije. Venje 2007, uz Graševinu sadrži i Rajnski Rizling koji je također izvrstan iz 2007. te Sauvignon, Sivi Pinot i Traminac.
Svijetle kiseline, skoro tanična struktura, po ničemu polusuha… ipak, ne traje na nepcu koliko bi želio. Osrednja prodornost i energičnost i to uvjetno tanje tijelo obzirom na očekivanja, tjeraju me da razmišljam o svemu osim vinu. Možda danas nije neka „hipsterska uzdanica“, ali volio bi da Enjingi ostane Enjingi. Prezrelost i alkoholnost, ali koji mu pristaju, u skladu s karakterom podneblja iz kojeg dolazi i varijacija berbi. Bilo kakav stilski statement izuzev etabliranog ne bi bio dovoljno uvjerljiv ili zapravo, ne bi ostvaio onu prezrelost i sočnost po kojoj je Enjingi prepoznatljiv.
Arome su bile teške, a ne vino. 2007 Venje je i pre-„lagano“, neovisno o 14,6% alkohola. Enjingi uvijek ima svježinu, misleći pritom na još danas vrlo životne berbe s početka stoljeća koje imaju svježinu, ali ovdje mi je čak nedostakajalo slatkoće prezrelosti. Tko bi rekao.
Dnevnik vinopije 
hoću to!