Dnevnik vinopije

Cijena: neprocjenjivo

Ne vjerujem da je to slučajno. Nakon Dubrovnik FestiWinea upravo je Korčula uz svoja trofejna suha i slatka bijela vina odlučila pokazati i kulinarski zanos.

Tko dugo nije bio na Korčuli iznenadit će se koliko je ostalo isto, ono što treba ostati izvorno i nepromijenjeno, a koliko se promijenilo ono što se moralo poboljšati. Iste su ulice, iste kulise i isti je jutarnji zrak koji puni nosnice kaduljom. Ista je smirujuća energija navečer, zvuk klape koja neumorno puni tišinu jedne od naljepših šetnica Jadrana.

Te večeri sam probao možda najbolji komad mesa… ne dosadno savršen, već uzbudljiv. Idealan. Uz 2011 Statut Luke Krajančića i 2009 Decent Korta Katarine, intriga koju ne zaslužujem. I to je ono što se promijenilo. Dogodio se Lešić Dimitri Restoran, u koji se vratio Marko Gajski btw. Malo niže tu je Nonno, malo više tu je Filippi.

 

Na kontra strani preuređeni De la Ville inspirira svojim interpretacijama, a dva wine bara pune čaše korčulanskim i drugim biranim vinima Dalmacije.

Toliko da i čaša može biti prepuna. Prepuna dojmova, od posjete Milina-Bire i Batistić-Zure vinarijama pogotovo 🙂 Jedino ljepše od boravka u gradu Korčuli je izlet po otoku Korčuli. Od Lumbarde do Vela Luke, uzduž otoka postoje mjesta u kojima se ne osjećaš turistom.

Takvo mjesto je Konoba Mate. Nitko ne ide u Pupnat zbog toga što je jedno od najstarijih mjesta na Korčuli. Niti zato što je najmanje. Za konobu Mate se pročulo postupno. Kako i dolikuje. Jedini dugoročno održiv pristup… onaj koji je koncentriran na teču i pjat. Koji se zasniva na namirnici koja istinski hrani i obnavlja čovjeka.

Kao što to čini i dobro vino. Vino koje stimulira mirisima kandiranog južnog voća, sušenog bilja s peludnim momentima… ovaj opojni potpourri odlika je jednog od najboljih grka koja sam kušao. Milina-Bire Grk 2016. uz opojnu aromatičnost u mirisu ostvaruje čudesnu svježinu na nepcu. Neprimjetne kiseline toliko su dobro raspoređene da balans ostvaruju prirodno, kao da je to samo po sebi razumljivo. Aromatično i puno, a toliko pitko. (13,5%)

Idealna zrelost grožđa ipak po mnogočemu ovisi o godini, a 2016. može se smatrati bogomdanom na Korčuli.

Ove godine, kad su loze već uvelike počele pupati, drastičan pad temperature samim krajem travnja oštro je pogodio i Korčulu, ponajviše Čaru i Smokvicu. Lumbarda je imala više sreće. Ne pričam o čuvenim pješčanim vinogradima lumbardskog polja, već tamo gdje najbolji Grk stvarno uzgajaju njegovi dostojni tumači. Frane Milina Bire i Batistić-Zure.

Biretov „vrt“ naziva se Defora. Položaj koji preispituje sve što mislimo da znamo o ovoj sorti. Odnosno o monosortnom vinu iz njenih plodova, jer „Defora“ je i naziv odležanog Grka podruma Bire koji zasad nije u prodaji.

Podjednako je zahtjevno nabaviti i Bire Plavac. 2013 je aktualno godište koje utjelovljuje drugačiji, korčulanski identitet Plavca Malog. (uskoro u dojmovima 🙂

Obitelj Zure je tek počela ubirati plodove svojeg rada u značajnijim količinama. Uz Grk, uzgaja se i Pošip te crne sorte koje su završile u uzbudljivoj kupaži Rebellion. 2014 Rebellion više nije u prodaji i jedna je od boca koju se najviše veselim uskoro otvoriti. Kao što će to biti (nadam se 🙂 ) jednog dana s „prošekom“ od Grka – Elysion.

Premda tada nisam uspio organizirati posjet, bilo bi nepravedno ne spomenuti jednog od opravdano najistaknutijih vinara Korčule. Luka Krajančić radi pažljivo skrojena vina finese i karaktera. To se osjetilo iz uzorka 2015 Sur Lie Pošip, a osobito iz 2015 Korkyra Melania Pošip! Ozbiljan standout koji se još čuva u podrumu.

I ozbiljan razlog da se čim prije vratim na Korčulu 😉