Planirao sam započeti ovaj dojam prvom bilješkom tijekom kušanja. Zabilježio sam kako “ovo nisu moja vina, ali moram čestitati na izvrsnosti”. Onda sam shvatio da sam idiot.
Ja istinski uživam u ovim vinima. I Graševina i Traminac su vina fokusa i definicije.
Graševina je vinozna, uz perzistentnost neforsirane aromatike na nepcu, bez umaranja, bez pada intenziteta. Svježa i strukturna interpretacija sorte u najčišćem obliku, u kojem se osjeti grožđe i mineralni fluid na nepcu, a kontinentalni herbarij u mirisu.
Traminac? Esencija grožđa bez imalo “bljutavosti” zbog koje mnogi vinopije izbjegavaju ovu sortu. Tim tragom, također i bez vidljivih naznaka korektivnih kiselina van balansa. Samo peludni moment na nosu.
Ovo je gurmanski Traminac za food-pairing. Granično suh i uvjerljiv u zahtjevnom balansu.
Ovo su vina supstance koja je odlično formatirana.
Ovo nisu “vina farmakološko-enološke recepture”, već vina fenomenalne preciznosti i čak nekako, tektonski čvrsta.
Ostavio sam ih u frižideru nekoliko dana nakon otvaranja i nisu nimalo degradirala. Nisu ni evoluirala u ne znam što doduše, ali mi je čak i draže da nisu.
Ovo jesu vina tehničke perfekcije, ali urađena tako kako to slavonske sorte i Ilok zaslužuju. I u tome vidim smisao postojanja – lokalne sorte u sofisticiranoj interpretaciji.
Ovo je tek prva berba na tržištu, ali je postavljen jasan smjer. Svetsko, a naše 😀
Dnevnik vinopije 