Stina, Plavac Stipančić, 2019.

Cijena: 62,99 Eur na wineandmore.com

Višnja. I tamna čokolada.

Ovi uobičajeni aromatski deskriptori nisu pogrešni, ali su profani i prozaični u situacijama kad je u čaši iskustvo koje zahtijeva drugačiji uvid.

Ti deskriptori dio su vinskog žargona i premda su zamišljeni kao metafore, nisu plemeniti.

Dok ovo vino jest.

Ne pišem često o Stininim vinima. Cijenim napore te bračke vinarije i rezultati u čaši zaista posjeduju brojne kvalitete. U smislu konzistentnosti i ekspresije stilistike koju smatraju idealnom, općenito uvjerljivo ostvaruju upravo ono što žele.

Kao konzumenta me, međutim, manje fascinira format. Više želim prepoznati nešto što se ne može ostvariti svim novcima svijeta i adekvatno valorizirati taj terroir.

U tom smislu, ovo vino ukazuje na jednu meni značajnu okolnost.

Dok je prvi Stipančić kojeg sam probao, iz 2018., sadržajno potpuno stršao iz konceptualnog poretka Stininih plavaca, ovaj, iz 2019., unatoč jasnom “kalupu” i stilskoj intenciji, svjedoči o snazi terroira zaista značajnog položaja.

Kalup, koji bi bio i suviše čvrst za manje karakternu supstancu, ovdje se pokazuje kao adekvatan. Materijal je izrazito živ i divalj, ali nastupa skoro korzetirano. Ista tehnika koja bi u potpunosti determinirala neki inferiorniji materijal, ovdje je tek civilizirani format za uživanje u iznimnom.

Voće je tamno i duboko. Herbalnost je trajna. Mineralnost neumoljiva poput kamena. Kožnatost našiljenih tanina oblaže nepce, ali vinoznost perzistira.

Ovo je skoro u kategoriji “plazmatičnih” vina, punih krvi, ljubavi sunca i tla.

Distinktivan karakter Plavca sa Stipančića u potpunosti se otvara tek nakon dovoljno vremena u čaši. To je snažna sugestija u prilog potencijalu odležavanja.

“Vatreni crnjak” pomiče se u svojoj tektonici u smjeru rogača i kadulje, u jedinstvenom odnosu taninske stukture i žilavog tijela, radije negoli masivnosti i koncentracije voćnosti.

I svejedno nisam uspio pronaći način da opišem “ono nešto” po čemu je Stipančić terroirsko vino, ali možda bolje da ponestane riječi, nego dobrih vina 🙂

Živjeli!

Komentiraj