Cijena: 39,90 kn (04.08.2010.)

Ovo svakako nije ni prvi niti posljednji Tabali u Dojmovima Vinopije. Tabali je etiketa prepoznata kao „vrijednost za novac“ iz Novog Svijeta, iz egzotičnog Čilea u domaćoj perspektivi, premda je Hrvatska ponuda globalno daleko egzotičnija negoli ikoji Čileanski uradak. Međutim, ovaj Chardonnay iz doline Limari egzotičan je zbog druga dva razloga.

Prvo iznenađuje da je napravljen samo za naše tržište zahvaljujući dobrim odnosima uvoznika (Vrutak) s vlasnikom vinarije (obitelj Lukšić), a zatim da je vinificiran isključivo u INOX tankovima, bez korištenja hrastovih bačvi. Implicira li to zaokret u stilu od općeprihvaćenih prekarikiranih, malolaktičnih putrastih Chardonnaya nalik jedan drugom što je čak pokrenulo „ABC“ (anything but Chardonnay) reakciju konzumenata? Drago mi je što imam priliku presuditi u svoje ime.

Već zelenkastom bojom daje naslutiti kako nije uobičajeni Chard.

Reska svježina limete i tropskog voća na nosu, ali premda mlado i zeleno, ipak odaje sortnu prepoznatljivost… osjeti se malo ta „masnoća“ Chardonnaya na nosu i premda sebe smatram discipliniranim šnjofačem, ovakav nos baš poziva da čim prije uzmem gutljaj… ili dva 🙂

Srk, žvak, gut! Definitivno ništa od barikiranog putrastog napitka, što je sjajno iz moje perspektive. Grožđane kiseline nose ovo vino vrlo čisto, ravnomjerno precizno uzduž palete u srednjedug finiš.

Aromatski profil je u smjeru mineralnosti i svježeg, zelenog voća. Nisam baš registrirao banane, kokos i marelice kako sugerira stražnja etiketa, ali nije niti važno, nek budu zelene banane 🙂

Manjkave slasnosti, težine i punine tijela za jedan Chardonnay, ali zato osvježavajući Chard koji specifičnim aromama konkurira uobičajenim ljetnim vinima, a čini mi se da će takvo ostati duže od godine ili dvije. Čak je malo i preacidično.

Dosta suho i ekstraktno s 14% alkohola, ali pametno izbalansiranih komponenti.

Ne preporučujem ljubiteljima Chardonnaya, ali zato preporučujem svim ostalima 😉 Meni se svidjelo (3)

Cijena: 69,30 kn (04.08.2010.)

Mas Janeil jedan je od mojih osobnih „triggera“, svojevrsnih okidača koji su me natjerali da potražim neke nove i nepoznate vrijednosti u vinskom svijetu. Sigurno nije u top 10 najboljih vina koja sam probao, ali je u top 10 najznačajnijih u mojoj vinskoj priči.

Prvi put isproban sasvim slučajno, u svibnju 2005. kad je u tadašnjem „gasthausu Batelina“ u Banjolama ponestalo Coronicina Gran Terana 🙂 Pukom slučajnosti na stolu se pojavio Mas Janeil 2000., moderno Francusko vino pristupačne cijene i relativno dostupno. Vođeno „terroirom“, apelacijom radije negoli prepoznatljivim obilježjima sorti, Mas Janeil me opčinio svojom različitošću.

Sad mu se vraćam nakon nekih dvije godine premda sam u međuvremenu zabilježio dojam njegova srodnika Cuvee des Ardoises des Erles (vinopija.wordpress.com/2009/06/10/jf-lurton-–-cuvee-des-ardoises-des-erles-fitou-2004) Mas Janeil je također cuvee sorti Grenache, Syrah i Carignan u sebi specifičnom omjeru, ali je puno važnje da je to A.O.C. vino regije Languedoc-Roussillon.

„The fabulous terroir of the Mas Janeil, sheltered by the Chateau of Cathare, comprising large deposits of mixed chalk and clay, allows the grapes to attain an exeptional level of maturity. The result is a truly exciting wine, rich and concentrated, yet smooth, compley and original.“ Rijetko navodim natpise sa stražnje etikete, ali ovaj to zaslužuje.

Vino zagasite bordo nijanse, sa suzama koje polako klize čašom i specifičnim vonjem.

Toplo na nosu, zatim vrlo zrelo voćno poput polutrulih trešnji, ali i smokve i rogača.

Staložene potpuno sazrele arome koje obuzimaju kušača. Kompleksno vino! Smireno, ali izrazito aromatično, drugačije… Ugodne kiseline, još prisutne slatkoće i relativno alkoholno (14%) te bogato taninima koji se polako skupljaju i neprimjetno pojačavaju stisak.

Mas Janeil možda nije primjer koncentracije, premda traje i traje, a u retrookusu pojavljuju se i začinjena tamna čokolada i kuhana cikla i zemljanost i svašta nešto… Međutim, Mas Janeil je primjer aromatičnosti i kompleksnosti kakvu nije moguće pronaći u svojem cjenovnom razredu.

Kad napokon šarmantni nefiltirani ostatak ostane u boci ili na dnu čaše, doživljaj je potpun i svaka riječ navedena na stražnjoj etiketi dobiva svoj puni smisao.

Dozvolio sam sebi ovako patetično subjektivan opis dojma iz navedenih razloga, a također kao objašnjenje zašto ću dati „4“ ovom vinu, premda ću ga izvjesno izostaviti s top lista za ovu godinu, izuzev jedne – best buy liste 😉

Cijena: 32,98 kn (23.07.2010.)

Plavac Mali Konavoskog vinogorja odležao u barriqueu…

Šnjof pokazuje animalan karakter jedva zatomljen odležavanjem u malim hrastovim bačvicama. Dim je i suviše jak, ali nije teško registrirati i vrlo prisutne voćne arome i to zrelog crnog voća (kupine, borovnice) te rustikalnost. Možda je rustikalnost zapravo prisutnost brett-aroma jer dosta je jaka…

U ustima vrlo jasne slatkoće, živahnih kiselina, sitnih, ali brojnih tanina koji lijepo stežu. Nije teško, a čak je i mekanije od onog što se očekuje od Plavca.

Premda vino nije punog tijela kakav Plavac može biti, punoća okusa je zavidno visoka, vino je hedonistički slasno.

Nije to koncentrirani supersnažni Plavac kakav može biti, ali ima svoje kvalitete i to se prije svega odnosi na konkurentnu cijenu.

Meni 3 na skali 0-5.

Cijena: 59,98 kn (23.07.2010.)

Maraština Skradinsko-Pirovačkog vinogorja… intenzivne žute boje u čaši.

Na nosu djeluje prilično zrelo i na slijepo bi pogađao da li se radi o rizlingu zbog zrele voćnosti tek s naznakom gorčine, ali i zbog slatkoće koja izbija u prvi plan te ugodne pljesnivosti.

Stvarno „nije za jist, već za pit“. Nos daje naslutiti koncentriranije i teže vino, ali ne mogu reći da sam razočaran ovom Maraštinom srednje jaka tijela zato što je laganija od očekivanog.

Specifičan slankasti i slatko-gorki, pomalo i vegetalni profil dovoljan je razlog za isprobati ovo vino i sortu. Meni bi odgovarala i manje diskretna Maraština, ali cijenim ovaj rezultat obitelji Sladić.

Nakon prve čaše bila bi to „trica“, ali nakon treće 😉 baš mi se svidjelo za 3/4.

Cijena:

49,98 kn Spier, Pinotage, 2006. (23.07.2010.)

39,99 kn Cape Dream, Pinotage, 2008. (29.07.2010.)

Prošlo je previše vremena otkad sam zadnji put uživao u JužnoAfričkom Pinotage-u. Sorta je križanac Pinota Crnog i Cinsauta, a jasno pamtim i nečiju napomenu kako je Pinotage „odgovor Južne Afrike na Australski Shiraz i Argentinski Malbec“. To mi se svidjelo, kao što mi svidjela i sama sorta.

Odabir kandidata za ovo sučeljavanje nije bio jednostavan. Prvi kandidat nije bio upitan, Spierov classic Pinotage premda me bilo strah već postarijeg godišta. Drugi je trebao biti Nederburgov Pinotage koji nikad ranije nisam ni vidio, ali „mladen“ me uputio i …ništa od toga. (inače Nederburg ima zgodne crne kupaže; Baronne i Edelburg ili slično)

Kako nije bilo Nederburga, nije bilo jednostavno pronaći neki drugi Pinotage za konkuriranje Spieru. Ali ukazao se Cape Dream.

Od početnih opservacija i zapažanja, znakovito je da Spier koristi pravi pluteni čep, a Cape Dream „plastišu“ – loše pretskazanje, jer svega par izuzetaka pamtim koji čuvaju vino značajnije kakvoće.

Oba vina u čaši su skoro identične rubin crvene boje podjednake dubine, možda malo svjetlija ljubičastija nijansa u obrubu kod Cape Dreama.

Šnjofam Spier i prisjećam se već skoro zaboravljenog vonja kiselkaste truleži, odnosno zapaljene gume, odnosno nečeg specifičnog što je prvotno odbijalo vinopije, a danas se smatra sortnim obilježjem Južnoafričkog Pinotagea.

Čeka me ugodno iznenađenje jer nakon par gutljaja 2006. Spier Pinotage ne samo da se dobro drži već briljira! Puno i sočno, dugačkog aftertaste-a s profinjenim taninima, fine slatkoće uz visokih 14,5% alkohola, a smireno i zaokruženo, jednostavno blista! Džemasta voćnost – trešnje, maline, jagode plus šljive, ali aromatski nimalo napadno za modernog predstavnika Novog Svijeta.

Kiseline su još dovoljno mlade da vino poživi i dulje od predviđenih 4 godine, s tim da ne mogu reći da je vino dobilo na nekoj zrelosti već prije da je ostalo mlado.

U drugoj čaši je Cape Dream, više zadimljenosti na nosu, manje vanilije, a više drva. Alkohol izbija premda je nižeg udjela (13;9%) od Spiera.

U ustima se čini korektno, ali pomalo neusklađeno… nekako tanko pri sredini i svakako kraćeg trajanja. Korektno, ali nezanimljivo i banalno jednodimenzionalno, tek naizgled fer ponuda za cijenu (ova je akcijska niža za cca 8 kn).

Neujdenačenost komponenti uzduž palete teško da u ovom slučaju sugerira kako „vino još nije sjelo“ tako da nema neke isprike i sa svakim novim gutljajem sve više iritira. Nije to to. Jedva 2/3, zapravo to je čista „dvica“ na skali 0-5.

S druge strane, ocjena za Spier je iznenađujuće visokih 3/4. Uvjerljivi pobjednik.

Cijena: 46,98 kn (23.07.2010.)

Trebalo je samo 1000 i nešto malo više raznoraznih vina da probam i ovo čudo. Nije moje prvo vino Vinogorja Zelina (Jarec je bio prvi ako se ne varam), ali je moj prvi Kerner.

Sorta nastala križanjem Rajnskog rizlinga s manje poznatom crnom sortom Trollinger…čiste svijetložute boje u čaši.

Intenzivan nos… i kompleksan, na natpisu stoji „prezrele kruške, herbalne note uz tragove petroleja“. Ne znam kakav petrolej sve može biti, ali pamtim jednom kad sam parafinskim uljem punio baklje… šalu na stranu 😉 Meni je ovo jedan od najpreciznijih opisa vina na stražnjoj etiketi ikad.

Prezrela kruška ili čak dunja, zbog reske slatkoće i gorčine iz pozadine. Dakle, nos koji mi se iznimno svidio. Svakako rizling rajnski, ali i još nešto… ne toliko herbalno, više začinsko, ali ne bi se usudio odrediti što i to me puno ne zamara uostalom 🙂 Možda da probam na sobnoj temperaturi, ali ipak je ljeto.

Puno, sočno, zrele voćnosti, visokih razina i kiselina i sladora, a bogme i alkohola (14,4%). Puni usta ali ne traje predugo tako da zarazno traži novi gutljaj. Stvarno je snažno i zaokruženo, pa i taj slatkasto-kiselkasti okus… aromatski zanimljivo i unatoč svemu navedneom iznimno pitko.

Ludnica! „4“, bez pardona! Zagonetka koju još nisam otkrio, ali otkrio sam novu sortu i vino koje me iznenadilo i oduševilo. Jako dobro!

Cijena: 34,98 kn (19.07.2010.)

Vinogorje Srijem i Buhačev Cabernet Sauvignon… ukoliko je na razini Merlota, eto jednog stvarno „best buy“ vina u Dojmovima.

Odličan šnjof! Stvarno opojna voćnost plus vanilija…

Mmmmmhm…mekane teksture, svježe i slasno, još izražena sladora unatoč 13,1% alkohola. Također, unatoč svježini, tu je zreli voćni profil u smjeru crnog (kupine, crni ribizl) i plavog (šljive, borovnica) voća.

Nešto tanjeg tijela i ne posebno trajnog završetka, ali dobro strukturirano. Vrlo konkretno, izravno, bez neke kompleksnosti i bez ambicija za time. Ali, sa svojom slatkoćom i bez izražene adstringencije, privlačno širokom krugu konzumenata i zapravo oduševljava za tražene novce.

Cabernet Sauvignon za uživanje danas i dok se ne popije 🙂

3/4 na skali 0-5.

Cijena: 61,98 kn (19.07.2010.)

Upravo je godište 2008. ovog vina koje je napokon osvanulo i na Hrvatskim policama, Wine&Spirits Extreme Value vino!

Mene je uvijek zanimalo zašto isti proizvođač ima tako različit vizualni identitet za svoja dva vina koja su srodna u kontekstu golemosti tržišta na kojima se kupuje… Čak i boca na primjer. Chianti je u burgundskoj boci, a Chianti Classico u bordoškoj.

No dobro, Chianti 2008. čini se začinjeno na nosu i prilično opterećeno drvom. Ali i vrlo pristupačno, sočne voćnosti u smjeru crvenog voća koja nije nimalo napadna. Ugodan osjećaj svježine, a ima tu i naznala slane mineralnosti te u retrookusu i mirisu karakterističan štalski vonj i zemljanost. Dovoljno diskretno da vikend kupci ne registriraju, a dovoljno prisutno da se svidi pacijentima poput mene 🙂

I dovoljno traje da može pratiti i jača jela, međutim vraćam se na najvažnije. Potpuno očekivano, ovo je odlično uravnoteženo vino, dostojan predstavnik Toscane u nižem cjenovnom razredu masovno prisutan na policama supermarketa od Vladivostoka do Bolivije.

Dakle srednje punog tijela, 12,5% alkohola i izvrsno „harmonizirano“. Stvarno je „simple and real“ kako tvrdi W&S. Prejednostavno da bi mi se svidjelo za više od 3, ali stvarno dobra kupnja za 10 USD ili naših već koliko kn.

Cijena: 32,98 kn (19.07.2010.)

Boja purpurno crvena, ljubičasta odsjaja. Čarobno 😉

Vrlo nježno na nosu, neočekivano mirisno voćno. Neočekivano obzirom na podneblje u kojem je vinograd, ali zapravo vrlo karakterističnog novosvjetskog Merlot šnjofa…

U ustima, slurp! Toliko jednostavno… Dakle, u ustima se ipak pojavljuju karakteristične Istarske kiseline (očito i za Istočnu Istru 🙂

Ne očekujem od ovog vina snažno tijelo niti superdugačak aftertaste. Čak je tanko, međutim nije prazno. Aromatičnost je sveprisutna, a niti jedna komponenta ne strši toliko da narušava sklad i harmoniju vina. O.K., kiseline jesu malo više, ali to se da prispisati terroiru jer da ih nema, nedostajale bi.

Jako lijepo. I pristupačno… blago rashlađeno ulkazi mi u uži odabir vina za svaki dan. Da mi nije plastični čep koji se ne da vratiti na butelju digao tlak, tko zna bi li zabilježio i više od 2/3 na skali 0-5.

Cijena: 29,98 kn (19.07.2010.)

Ispred mene našla se Malvazija koja dolazi iz Istočne Istre iz vinograda San Martino. Priznajem da me iznenadila.

Dugo nisam svjedočio ovakvoj prozirnosti u čaši. Čaša vode (i to ne iz pipe/špine) s tri kapi limuna ima jaču boju od ove Malvazije. Inače, vino je s 12,2 % alkohola i to mi izgleda previše.

Šnjof, šnjof!?! Jako lijepo na nosu… diskretna mineralnost prati voćnost neodvojivu od travnatosti. Podsjetilo me na Sauvignone hladne klime, ali toliko pre-diskretno da je usporedba smiješna.

Očekujem da je vino iznimno pitko i lagano.

Tako i je! Zapravo je toliko ekstremno prelagano da ću ga pamtiti upravo po tome. To već jamči stilsku distinkciju od ijedne druge Malvazije 🙂

Nema nikakvih mana, vino je jednostavno takvo. Za razliku od ekstraktnih vina s više ili manje izraženim sortnim obilježjima, ova Malvazija je toliko lagana da mi dođe da je zamrznem u kockice leda kao eksperiment. Grissini su preteška hrana za ovo.

Premda, slankasto je i nekako ugodno, ljetno osvježenje recimo. Zapravo mi se sviđa kao jedno nepretenciozno vino za neobavezno uživanje u čaši rashlađenog vina, odnosno kišnice s okusom Malvazije i Sauvignonskim mirisom. „2/3“

Svakako specifična… ili možda karakteristična Malvazija kakva se mogla naći u Istri prije 10ak godina i više?