Cijena:

74,18 kn Kozlović, Malvazija, 2009. (31.05.2009.)

58,98 kn Benvenuti, Malvazija, 2009. (08.06.2009.)

Peti po redu dvoboj mladih malvazija zapravo je prvi ovogodišnji i to upravo konfrontacija dvaju istaknutih laureata ovogodišnje Vinistre.

Kozlovićeva mlada malvazija s ocjenom 86,14 najbolje je ocijenjena nakon „perverzije“ nazvane MA.DE.BA.KO prema početnim slovima vinara MAtošević, DEgrassi, BAstianich, KOzlović koji su zajednički napravili pobjedničku malvaziju.

Benvenutija, otkad se pojavio u prestižnom društvu, cijenim pola koplja ispred ostalih po pitanju mlade malvazije. Ove godine je odmah iza navedene Kozlovićeve malvazije sa 85,83 boda. Dakle, slijedi pravi „zlatni dvoboj“ 🙂

Dodatnu zanimljivost pruža činjenica da je Kozlovićeva malvazija Zapadne Istre dok je Benvenuti malobrojni predstavnik Centralne Istre u prvoj ligi Istarskih vinara. Meni je to interesantno jer je teoretski moguće imati različitu „kvalitetu berbe“.

Prvo otvaram Kozlovićevu malvaziju… jest herbalna, jest i travnata, ali i nešto više voćna na nosu nego što sam naučio od Kozlovićeve malvazije, u smjeru citrusa…učinilo mi se da sam ponovo registrirao taj miris vrenja sira koji sam doživio kod odležanih zrelih malvazija, npr. Kozlovićeve Santa Lucije ili Akacije. Moguće sam zamijenio senzaciju jer taj ugodan vonj zrelosti definitivno nije za očekivati u mladoj malvaziji.

Gutljaj! Srk i žvak… slasno i aromatično. Fenomenalno iznenađuje „gazirana“ tekstura!?! Obuzima paletu svježinom osobito pri sredini i traje u finišu vrlo dugo, duže od očekivanog za mlado vino. Premda mlado, sjajne strukture, sjajne koncentracije, bit će da je 2009. izvrsna berba. Neočekivano osvježenje iz Kozlovićeva podruma meni je ostavilo „četvorku“ (4) jer baš kad sam zaključio kako ne znam što bi puno više čovjek mogao očekivati od mlade malvazije, eto varijacije.

Nasuprot Kozlovićevoj gaziranoj svježini, Benvenuti je nešto svjetlije boje u čaši, ali kad nastupi trenutak istine i 2009. potvrđuje visoku ocjenu. Slatko voće na nosu, kora naranče; tek sekundarno, ali dosta snažno odaje karakterisitčne sortne arome ljekovita bilja i sl. Očaravajući nos svakome tko voli Malvaziju.

Mmmmm… puno ozbiljnije i uglađenije teksture od Kozlovića što prvo „upada u oči“ u ovom trenutku kušanja.

Jednako je suho i čvrste kičme, dobro balansiranih komponenti, već sad potpuno stabilno za razliku od Kozlovićeve koja će svoj puni potencijal tek doživjeti.

Na kraju me iznenadilo koliko su različite. Očekivao sam nemogući dvoboj gdje će razlike biti u nijansama što će me natjerati da tražim dlaku u jajetu. Ovako Benvenuti pruža očekivano što je već jako puno, a Kozlović iznenađuje stilskom varijacijom.

Benvenuti je više nego ikad uspio dobiti profinjenu, premda mladu već vrlo zaokruženu, tipičnu Malvaziju s jasnom nijansom voćnosti zbog čega je zadnjih par godina Benvenuti i bio pola koplja ispred priznatih vinskih kuća Istre i ne samo meni 😉

„4“ zaslužio i ove godine

Cijena: 79,98 kn (31.05.2010.)

E to je onaj s krundibe Kraljice Elizabete II 🙂

Zlatnožute boje u čaši, raskošnog šnjofa; nepograšivo sortnog, ali intenzivno floralan, baš mirisno cvjetni nos. Uz parfem tu je i voćni aspekt, kompot od dunja, sve do težih aroma plemenite plijesni, čak i mineralnost u trećem planu…

U ustima uspijeva biti koncentirarano gusto, ali ne preteško. Punoću tijela kod 14,7% alkoholnog polusuhog Traminca i očekujem pa je ključno pitanje koje me zanimalo jesu li kiseline dostojne zadatka.

I jesu, upravo koliko treba za Traminac, kiseline su još sasvim primjetne…

E to je suhi/polusuhi Traminac kakav bi trebao biti. Sorta koju znam preporučiti ljudima koji ne piju ili ne „vole“ vino, s tim da ovaj Traminac nije tek zavodljiv na prvu već kompleksno vrhunsko vino. Jedini problem je kako toj publici preporučiti vino koje košta 80 kuna?!?

No, ako se neki vinopija zaželi pravog Traminca, ovo je vino koje bi trebao odabrati. 3/4

Cijena: 38,00 kn (lipanj 2010.)

Kad je već tema vina do 40 kuna toliko popularna, eto jednog zanemarenog favorita.

Rubin crvene boje u čaši, tek nešto prozirnije nego što smo naučili od Plavca Malog.

Šnjof, šnjof?!? Baš rustikalan nos, skoro kategorija „domaćeg vina“, plavo voće i vonj…

Malo presvježih kiselina za Plavac, malo neujednačenih alkohola/sladora s istim te premalo tanično. Je li ovo uopće Plavac?

Ipak je. U masovnijoj konzumnoj varijanti čak jedan od ponajboljih. „Domaći vonj“, pitki plavac, oznaka Hrvatska kvaliteta… može li bolje? 😉

Apsolutno može! Ali, ne za te novce. Možda je mrlju na stoljnjaku od ovog vina lakše oprati nego od nekog drugog, ali ovaj Korčulanski plavac nije niti zamišljen kao vrhunsko vino za rijetke prigode već cjenovno pristupačno vino-za-svaki-dan. 2/3

Cijena: 30,00 kn kod vinara (lipanj 2010.)

Ovo je interesantno; prva berba Cabernet Sauvignona iz tri godine starog vinograda!

Bez predočekivanja punim čašu vinom visoke bistrine i purpurne boje.

Vino miriši na rano proljeće, još nezrelo voće, a tek malo hrastovine (zapravo akacije) zaokružuje nos koji je kompleksniji od očekivanog jer naknadno ukazuje i mirisne floralne note.

Toliko ugodan i lagan Cabernet, glatke teksture, strpljivih tanina da bi mogao proći pod crni pinot. Međutim, čvrstoćom i puninom tijela ipak dostojno predstavlja svoju sortu čak i ovako mlad.

Izvanredno zaokruženo; kiseline živahne, ali nimalo stršeće, tanini očekivano preblagi, ali odlično uklopljeni s alkoholom i sladorom.

Svakako, vinar nije pogriješio s ovim kultivarom u podneblju Moslavine. Jedva čekam novu berbu jer ovu sam zavolio isprve! Izvrsno, 3/4 !

Cijena: 30,00 kn kod vinara (lipanj 2010.)

Često svojatana sorta Frankovke nije po prvi put u Dojmovima. Ponovit ću se stoga i još jednom ustvrditi da ono što Austrijanci mogu napraviti iz ove sorte nije za očekivati u Hrvatskoj gdje je Frankovka prilično obezvrijeđena prejakom produkcijom bazičnih vina bez duše, prikladnih kao kuhano vino recimo, uz dosta cimeta 🙂

Stvari se mijenjaju i podneblje Moslavine smatra se prikladnim za uzgoj upravo Frankovke kao kontinentalne crne sorte.

Košutićeva mlada Frankovka je ljubičasto-tamnocrvena s jarkim odsjajem.

Topao, aromatičan i začinjen nos, tamno voće, paprika ?!? Sve uz dodir hrastovine.

Na prvu dosta izražajnih kiselina, srednje jakog tijela, očekivano slabije taninima, ali i sladorom…ipak prepoznatljivo kontinentalno vino frankovke koje nedostatak zemljanih aroma i osobnosti nadoknađuje dopadljivom pitkošću i sortnom prepoznatljivošću.

Kad se još malo smiri i ustabili…bit će to vrlo dobro. Za sada mi se sviđa, 3.

Cijena: 30,00 kn kod vinara (lipanj 2010.)

Moslavački Škrlet! Mlad i polusuh! Ne osobito cijenjena autohtona sorta koja svakako ima potencijal veći od dosadašnjeg. U kojoj mjeri Košutićev Škrlet tome doprinosi?

Svijetlo žute boje moguće zelenkasta odsjaja…

Na nosu blago izražene voćnosti… kruške, možda i jabuke, lijepo. Tko je očekivao kiselkasto-gorkasti škrlet, iznenadit će ga ovakav nos.

A tek okus…polusuho, iznimno pitko i ugodno, vješto uravnoteženo, ovaj Škrlet mi je jedan od boljih predstavnika sorte. Nešto viši slador savršeno je u balansu s kiselinama, a za Škrlet donekle visokih 13,1% alkohola odlično se uklopilo.

Možda najugodnije iznenađenje do sada, dijelom zbog predrasuda prema Škrletu, ali svakako i zato jer se vinogradar i vinar ovdje ipak dodatno potrudio…

Premda aromatski malo uskraćeno vino, ovo je vrlo elegantan i zapravo izvrstan Škrlet.

Kad bi dulje trajalo u finišu, bio bi skoro oduševljen, ali da li bi to onda bio Škrlet? 3/4

Cijena: 35,00 kn kod vinara (lipanj 2010.)

Svaka čast graševini koju ljudi vole i piju, ali dometi rizlinga opće su poznati. Pitam se u kolikoj mjeri je sorta zastupljena u Moslavini.

Košutićev rajnski rizling u čaši je svijetložute boje zlatnog odsjaja.

Već na nos jasno je da „više nismo u Kanzasu“ 🙂 To je mirisav, floralan nos koji odaje slador i voćnost kako rizling i zaslužuje, a skoro da sam registrirao i plemenitu plijesan ?!? Uglavnom, odličan šnjof!

Pun, bogat okus, harmonično skladno tijelo. Suho! Ali, vrlo slasno i pitko, ujednačenih sladora, kiselina i alkohola od 13,5%.

Još su malo preizražene kiseline tako da je osvježavajuća komponenta i predominantna, ali kiseline koje traju uzduž palete nagovještavaju ugodno starenje.

Već sad mi se sviđa, 3. S još nešto malo vremena očekujem da mi se i više svidi za 3/4.

Cijena: 30,00 kn kod vinara (lipanj 2010.)

Priznajem da mi je ovo prva Graševina voloder-ivanićgradskog vinogorja. Ova najrasporstranjenija sorta u Hrvatskoj svakako i u Moslavini može ostvariti dobre rezultate, ali nekako mi je draže probati autentičniju sortu, npr. autohtoni Škrlet.

Zelenkasto-slamnato-svijetložute boje, doima se vrlo svježe u čaši.

Potvrđuje na nosu očekivanja da se radi o bazičnoj svježoj graševini.

Vrlo pitka, baš vrlo pitka i ugodna te sortno prepoznatljiva Graševina. Kiseline uravnotežene s ostalim komponentama tako da vino ne zahtjeva nužno hranu. Npr. može se uživati samo u ljetnim vrućinama.

Toliko lagano da iznenađuje podatak o 13,3% alkohola te vinificiranju i odležavanju u hrastovini. Fino harmonično, osvježavajuće i bez mana. Kvalitetno, ali tipično. 3 jer mi se sviđa takvo vino. Uvijek dobrodošla kapljica.

Cijena: 25,00 kn kod vinara (lipanj 2010.)

Vino koje zasad nije dostupno na policama maloprodajnih lanaca ili vinoteka u metropolama nosi oznaku vinara Košutić i dolazi iz Moslavine. Obronci Moslavačke gore s pogledom na Lonjsko polje porijeklo su vinima kuće Košutić, vinogorje Voloder-Ivanić Grad.

Prvo vino koje sam otvorio je i cjenovno najniže. Nepretenciozna, ali zanimljiva kupaža. Uz Graševinu i Rajnski Rizling, mjesto su našle i autentične sorte Škrlet i Moslavac.

Na oku svijetložuto, odaje stanovitu gustoću što obećava.

Šnjof? Nos je s druge strane suzdržan, osim što odaje mlado i živo vino, ali nakon nešto vremena moguće je detektirati orašaste plodove poput badema…

Snažne kiseline traju dugo u finiš i najviše obilježavaju ovo svježe vino kontuiranog intenziteta uzduž palete. Pitko vino s blagom osobnošću podneblja iz kojeg dolazi, ali izvrsno „za svaki dan“ vino, tek nešto aromatski kompleksnije nego što postižu slična vina. Međutim, uz svako jelo, sjajno će se uklopiti.

Solidno. Dopadljivo uz jelo, 2/3

Za te novce, malošto mogu reći da je bolje.

Cijena: 58,00 kn (21.05. 2010.)

Kupaža sorti Tempranillo, Merlot i Cabernet Sauvignon dolazi iz ragije Navarra, bodegas Inaki Nunez… Navarra je jedna od brojnih Španjolskih apelacija u kojima se rade izvrsna vina, a da nije nužno Rioja ili Ribera del Duero. Čak i kod nas moguće je naći izvrsnih Španjolaca iz manje čuvenih regija, ali mislim da je ovo prvo baš iz Navarre.

Stoga sam jedva dočekao otvoriti ovu entry-level butelju s nemalim očekivanjima.

Duboke tamnocrvene boje i blage pjenušavosti, djeluje gusto u čaši…

Nos prožima zadimljena voćnost, dosta je fokusirano u tom smislu i daje naslutiti koncentrirano, začinjeno vino.

U ustima osjetnih kiselina, ali i malo pretjeranog hrasta. Overoaked. Jednostavno malo nedostaje tanina i mesnatosti za toliko hrasta. Pretanko za Tempranillo kao sortu, previše izraženih kiselina za Merlot, a nedovoljno tanično za Cabernet Sauvignon. Dobro, tu sam malo pretjerao jer vino itekako steže nakon nekoliko gutljaja.

Međutim, ovo je i zamišljeno kao kategorija izvrsnog vina za svaki dan. Osobno bi ga preporučio i konzumirao uz veliki broj različitih jela.

Sviđa mi se, 3. Skoro i 3/4 jer ipak nudi više od tražene šuške, a to se uvijek cijeni.