Cijena: 59,98 kn (04.02.2010.)

Ima li ičeg prikladnijeg za 101. Dojam od Enjingijevog Zweigelta?

Nešto kraći pluteni čep, boja zagasito crvena s tu i tamo ponekim mjehurićem.

Šnjof!?! Zemljani tonovi usklađeni sa slavonskim hrastom maskiraju očekivanu kiselost.

Dosta oštrine na nosu, ali to je više začinjenost i paprenost negoli alkohol. Neke sekundarne i tercijarne arome nos mi ne da naslutiti, ali pobuđena mašta mogla bi otići i dalje od ovog 🙂

Posjeduje i svojstvenu rustikalnu notu, ali doziranu…

Srk! Toplo i raskošno. Za jedan Zweigelt poprilično puni usta i traje dugo u finišu. Dosta bogato, aromatski je voćno, šumske jagode i reske kiseline.

Podsjetilo me kad sam prvi put probao ovaj Zweigelt u Bitoraju u Fužinama, savršen odabir uz divljač. Ipak, pamtim ga tada nešto koncentriranijeg i s više snage od ovog godišta, premda još robusnijeg i neuglađenijeg.

Bilo kako bilo, poprilično mi se sviđa i premda mnogima neće sjesti tako dobro, meni je ovo pravi vrhunski domaći Zweigelt koji je izašao s bitno nižom cijenom od ranijih godišta.

3/4 na skali 0-5

Cijena: 65,00 kn (22.02.2010.)

Stoti po redu Dojam! To zaslužuje malo statistike:

Rekordnih 6648 posjeta u mjesecu veljači, 237 posjeta dnevno u prosjeku, oko 300injak u danu objave novog posta. To znači i da se konzumiralo 10ak butelja mjesečno, čak i nešto više obzirom da imamo „Dvoboje“ ili sučeljavanja, tema poput „crnih vina do 40 kuna“, ali i najpopularniju objavu do danas, a to je Izvještaj s wine gourmet festivala.

Tko mi je kriv kad svoj osobni Dnevnik objavljujem na internetu. Premda, prilično sam zadovoljan s nekolicinom objava i pozdravljam sve komentare na iste te napominjem kako su još uvijek jednako aktualne objave iz lipnja i srpnja kao i današnje, jer se srećom radi o vinu 🙂

Priznajem da me motivira posjećenost takve razine i planiram s bloga prijeći na CMS site s engleskom verzijom gdje ću moći unaprijediti neke čisto funkcionalne zahtjeve koje imam.

No, vraćam se temi i napokon otvaram pjenušac, prirodno pjenušavo vino da budem potpuno precizan. Kažem „napokon“ jer ovo je ujedno i prvi dojam o pjenušcu koje ipak držim svijetom za sebe i premda sam informiran i o tom svijetu, osjećam se manje kompetentnim negoli kod suhih, pa čak i slatkih vina.

Marsuret prosecco nahvaljen je kao jedan od rijetkih prosecca dostupnih u Hrvatskoj koji nisu „smeće“ 🙂 Ovaj prosecco je V.S.A.Q. odnosno Vino Spumante Aromatico di Qualita s 12-20 g rezidualnog šećera što ga svrstava u „extra dry“ kategoriju (brut je do 15g).

Prosecco je bijela sorta regije Veneto i posebno je cijenjena s lokacije Valdobbiadene odakle je i ovo pjenušavo vino. Koliko znam, svi Prosecci nastaju Charmat metodom što ih čini cjenovno pristupačnijim, dakle sekundardna fermentacija odvija se u čeličnim tankovima, a ne u boci.

Unatoč tome, ovaj prosecco se lijepo perla u tulipan čaši. Ne previše gusto ili intenzivno, ali postojano. Mjehurići su finiji i sitniji, prava sapunica 🙂

Bistre slamnatožute boje s floralno voćnim mirisima na nosu, svježe i pjenaste teksture, nešto kremastije od očekivanog. Minimalno gorkast retrookus zelene jabuke.

Lijepo za gledati, ništa nezaboravno, ali dovoljno posebno da obilježi službeno 100. dojam po redu.

Hik!

Cijena: 39,98 kn (04.02.2010.)

Gruner Veltliner sinonim je za Austriju i premda će mnogima stvarati poteškoće s izgovorom, sorta je više nego zahvalna i to ne samo za jednostavna, a vrlo kvalitetna vina kakvo bi trebalo biti ovo, već i za kompleksnija, aromatična vina za čuvanje na duge pruge.

Navojni čep još je odbojan mnogima, ali bolje se čim prije priviknuti jer toga će biti sve više.

Na nosu je slasno i voćno, dosta jednodimenzionalan nos, ali jako fino fokusiran.

Zato su kiseline energične, rasturaju u pozitivnom smislu minimum preostalog sladora u inače baš suhom vinu i traju do ugodno gorkastog finiša. Nešto tanje tijelo je očekivano za vino koje impresionira prije svega svježinom i ne toliko svojom sortnom raznolikošću.

Unatoč „zelenosti“ i svježini ne treba biti turboi rashlađeno da bi bilo atraktivno. Izvrsno balansirano, skoro sterilnom preciznošću vino je upravo onakvo kakvog ga je vinar želio napraviti…Taj balans ovdje nema tek uobičajeno značenje ujednačenih elemenata, već predstavlja i nesvakidašnji ravnomjeran intenzitet na nosu i uzduž palete. Vrlo ugodan doživljaj.

Teško da je najbolji Gruner Veltliner koji sam probao, ali kao jedno nepretenciozno veselo piće s pedigreom, ovo je sjajna ponuda! Ovakvo vino za 39.98 je izvrsna prilika.

Obzirom da znam što može dati Gruner Veltliner, moj konačan dojam je ipak samo „like it, not love it“ i čvrsta trojka. (3 na skali 0-5)

Cijena: 59,98 kn (04.02.2010.)

Pouzdano nisam jedini kojem je Vranac crnogorske Plantaže tzv. vino za svaki dan. Premda Makedonci imaju svojih favorita, a sorta se čak uzgaja i u Hrvatskoj, ovo je i meni jedini „pravi Vranac“.

Stoga je to vino koje toliko dobro poznajem da mi je skoro glupo bilježiti dojam. Međutim, Pro Corde godišta 2007. otvaram prvi put.

Sve je tu… folija, kvalitetan pluteni čep…

Tamna crvena boja s ljubičastim nijansama, intenzivnijim negoli pamtim !?!

Šnjof? Seriozan, baš vinski nos. Vrlo suzdržan u odnosu na danas moderna vina.

Srk! Malo preacidično !?! to ne pamtim kod ProCorde-a, ali ipak dobro zaokruženo, znalački izbalansirano koncentirano crno vino. Srednje punog tijela, južnjačko vino puno topline i nešto ekstraktnije.

Zapravo, osim ukoliko nekome nije presudna farmakološka vrijednost povećanog broja proantocijanidola, obični Vranac trenutno predstavlja veću i skoro jedinstvenu vrijednost za novac. Ono što je osjetno drugačije i dodatno oplemenjeno je Vranac reserva, ali je i cijena adekvatno „oplemenjena“ 😉

Pro Corde 2007. meni je jedna ozbiljna trojka. (skala 0-5)

Cijena: cca 40 kn (veljača 2010.)

Da li je ovo prvo domaće flaširano mlado vino u masovnijoj distribuciji?

Probao sam mlado vino u butelji, ali bilo je austrijsko i ne baš masovnije distribuirano.

Ukoliko je ovo stvarno prvo, onda je po tome značajno i dovoljno zanimljivo za jedan novi dojam.

Mlado vino veseli i bespredmetno je diskutirati o njemu u konkurenciji vina razvijenih do kraja. Tehnički, to je vino, a obzirom da se većina vina danas konzumira prerano pa se većina i proizvodi za skoru i brzu potrošnju, meni je baš gušt kušati i mlado vino.

„Kinky“ je mlado vino sorte rajnski rizling. Zdjelarević je tržištu ponudio još i sauvignon, chardonnay, graševinu, muškat i rose.

Otvaram navojni češ dobro rashlađene butelje. Zbog podosta hladnije temperature od uobičajene, šnjof je zakinut i do izražaja dolazi tek očekivana slatkoća.

Slatka voćnost podržana živahnim kiselinama. Očekivano tanko, ali izrazito pitko i simpatično. Ne znam zašto mi pada na pamet legendarni slogan: „nije vino nije voda već Traubisoda“ 🙂

Slatkoća obuzme početak, a finiša praktički nema tako da svaki gutljaj zahtjeva sljedeći i s 13,5% alkohola ovo vino je idealno za „neprimjetno opijanje“.

Dobro postavljena cijena za ovaj specifičan vinski doživljaj osobno me veseli.

Kao i mladi rizling. 2/3 na skali 0-5

Zagreb wine gourmet Festival u prostorima MUO-a okupio je 140ak izlagača među kojima istinski vrhunskih vinara i vina od kojih je Vinopija neke isprobao po prvi put.

Imao sam privilegij kušati sljedeće:

Clai, Ottocento bijelo 2008. (malvazija, sauvignon, pinot sivi)

Trapan, Ponente 2008. (malvazija istarska)

Trapan, Shuluq“ 2007. (syrah, cabernet sauvignon)

Galić, Sauvignon 2008.

Menegheti, „Bijelo“ 2008. (chardonnay, pinot sivi)

Menegheti, „Crveno“ 2007. (merlot, cabernet sauvignon)

Bastianich, „Tocai plus“ 2007. (tocai friulano)

Bastianich „Calabrone“ 2006. (merlot, refosco, pignolo)

Schloss Johannisberg Riesling 2008.

Schloss Johannisberg Riesling Kabinett 2008.

Schloss Johannisberg Riesling Erstes Gewachs 2008.

Schloss Johannisberg Riesling Spatlese 2008.

Tomac, Amfora 2007. (chardonnay, žuti plavec, neuburger, zeleni silvanec, crveni veltlinec, pinot sivi)

Laguna, Muškat ruža

Belje, Goldberg Graševina 2008.

Ščurek, Stara Brajda rdeče 2007. (merlot, cabernet franc, refošk, cabernet sauvignon)

Ščurek, „UP“ 2005. (merlot, cabernet sauvignon)

Marjan Simčić, Teodor rdeče

Movia, Veliko rdeče 2002. (merlot, modri pinot, cabernet sauvignon)

Edi Simčić, Duet 2005. (merlot, cabernet sauvignon, cabernet franc)

Martelozzo Piera „Tabbor“ 2005. (merlot, cabernet sauvignon, cabernet franc)

Batič, „Bonisimus“ 2007. (pinela, rebula, chardonnay, pinot sivi)

Batič „Zaria“

Batič „Rosso Batič“ 2006. (merlot, cabernet franc, cabernet sauvignon)

Bibich, Shiraz

Pian dell Orino, Pian dell Orino 2007. (sangiovese)

Pian dell Orino, Rosso di Montalcino 2007. (sangiovese)

Pian del Orino, Brunello di Montalcino 2005. (sangiovese)

Pian del Orino, Brunello di Montalcino 2004. (sangiovese)

Pian del Orino, Brunello di Montalcino Riserva 2004. (sangiovese)

Bura, Dingač „Bura“

Bura, Postup „Mare“

Korak, PInot crni 2008.

Gries, Lagrein reserva

Coronica, Gran Teran 2007.

Režek, Pinot crni 2007.

Aleksandrović, Regent 2006. (cabernet sauvignon, merlot)

Aleksandrović, Vizija 2006. (frankovka)

Aleksandrović, Trijumf (pinot crni)

Boškinac, Cabernet Sauvignon, Merlot 2006.

Tercolo, Teran

Degrassi, Teran „Terre Rosse“ 2005.

Degrassi, Merlot „Contarini“ 2007.

Penfolds, BIN 407 (cabernet sauvignon)

Beringer, Zinfandel 2005.

Rossi, Teran 2007.

Rossi, Refošk 2007.

Bartolović, Kaptol crno 2007. (merlot, syrah, cabernst sauvignon)

Istravino, Postup „Donja Banda“ 2006.

Kabaj, Merlot 2006.

Miloš, Stagnum 2003.

Roxanich, Superistrian cuvee 2006. (40% merlot, 40% cabernet sauvignon, 30% borgonja)

Roxanich, Teran

La Valentina, Montepulciano dAbruzzo 2006.

Felsina, Chianti classico Riserva 2006.

Felsina, „Fontalloro“ 2006. (sangiovese)

Petra (Toscana), „Quercegobe“ 2007. (merlot)

Petra (Toscana), „Petra“ 2006. (cabernet sauvignon, merlot)

Više od navedenog nisam mogao fizički degustirati 🙂 Bilo je tu još velikih i zanimljivih imena vina koja bi rado isprobao, ali sljedećom prilikom.

OSOBITO IZDVAJAM:

Osim navedenih Slovenskih crnih kupaža koja posebno cijenim, od probanih posebno želim izvojiti vina koja su me se osobito dojmila:

Bura, Dingač „Bura“

To je gigant. Očekivao sam nešto impresivno, ali ovakvog diva sa 16% alc ne možete očekivati. Apsolutno over-the-top u svim segmentima, esencija Dingača. Ponos Pelješca!

Pian dell Orino „Brunello di Montalcino Riserva“ 2004.

Što Toskanci rade sa svojim Sangioveseom je nevjerojatno. Ovaj Brunello je iz certificirane „organic“ vinarije koju vodi enolog sa svojom suprugom i meni je apsolutno jedno od najboljih crnih vina koja sam probao tog dana.

Penfolds, BIN 407

Zašto bi samo Shiraze tražili u Australiji? 100% cabernet sauvignon! Prethodno dekantirano, ovo je toliko moćno vino koje obuzima kušača i ostavlja trajan dojam. Aftertaste još osjećam. Mislim da ću ga potražiti u Vivatu prvom prilikom.

Belje, Goldberg Graševina 2008

Nisam očekivao da je stvarno toliko dobra Goldberg graševina. Čak i preko crnih vina, dojam mi je ostao iznimno snažan.

Također, izdvojio bi sljedeća „čuda od vina“ koja kanim imati na oku:

Bastianich „Tocai plus“ 2007.

Batič, „Bonisimus“ 2007.

Kabaj, Merlot 2006.

Schloss Johannisberg Riesling Spatlese 2008.

Pian Dell Orino, Brunello di Montalcino 2004.

Degrassi, Teran „Terre Rosse“ 2005.

Aleksandrović, Vizija 2006.

Režek „Pinot Crni“ 2007.

Za razliku od svojih kolega s Plešivice, Režek mi je najavio vrlo prihvatljivu maloprodajnu cijenu svojeg crnog pinota s kojim tek izlazi na tržište. Jedva čekam!

Šteta je što se od hrvatskih regija nije dostojno predstavilo Međimurje, ali sve u svemu izvrstan Festival s jakom ponudom prestižnih vinarija. Ponovilo se!

Cijena Goldberg: 154,98 kn (14.02.2010.)

Cijena Kutjevo: 32,48 kn (04.02.2010.)

S jedne strane najpoznatije bijelo vino Hrvatske najprodavanije sorte u Hrvatskoj!

S druge strane najnagrađivanija i po mnogima najbolja Graševina u svojoj kategoriji!

🙂 Razlika u cijeni iznosi skoro 500%, zaokružujemo na 5 X

„Litrača“ iz Kutjeva vjerojatno je i najprodavanija Graševina u Hrvatskoj. Paše uz sve, a za svega 30 kuna MPC. Dodao bih da je to i najutjecajnije vino. I najčešće miješano s mineralnom 🙂

Međutim, to je nepravedno prema ovom vinu. Ljudi nisu glupi i godinama radije kupuju ovo kraj tolikih „nazovi vina“ koja se prodaju i po 15 kuna za litru.

Goldberg graševina meni je bila jedno od najugodnijih iznenađenja na Zagreb wine gourmet Festivalu 12./13. veljače 2010. i moram priznati da je znalački napravljena.

Slijedi sukob svjetova, dvoboj Graševina s velikim „G“. Masovno proizvedeni tradicionalni i općeprihvaćeni litreni mastodont protiv fancy Graševine prestižne kvalitete vrlo ograničenih količina 😉

Kutjevo s običnim vulgaris čepom na navoj. Ne mogu ne prisjetiti se kako je Krauthaker uveo Stelvin Lux čep što ipak drugačije djeluje.

Goldberg, naravno, pluteni čep dostatne duljine. Obzirom na cijenu očekivao sam i kvalitetniji čep premda ovaj zadovoljava u potpunosti.

Kutjevo – Boja u čaši je svijetložuta, malo preprozirna za graševinu kao sortu.

Goldberg – Boja je intenzivna i puna zlatnožuta i to s nijansama starog zlata ili skoro jantarne nijanse što me tjera da još jednom provjerim na etiketi da je vino polusuho.

Kutjevo Šnjof – Hlapljiva kiselost koja ipak podržava prisutnu svježu voćnost.

Goldberg Šnjof – Koncentracija i kompleksnost odbacuju me pola metra unazad da dođem do daha. Brojnost različitih komponenti koje se daju detektirati je ogroman, od slatkog dozrelog voća i voćnih kompota preko raznoraznih cvjetnih izrazito opojnih mirisa, do težih stvari poput meda i plemenite plijesni, specifične mineralnosti ili nečeg trećeg jer nema čega nema.

Kutjevo Srk, Žvak – Prvotnu slasnost prebrzo zamjenjuje još uvijek privlačna kiselost da bi u finišu i povratnom okusu preostalo ono što zovemo karakterističnom gorčinom. Dosta tanko uzduž palete, ali vrlo korektno napravljeno masovno vino znalački balansiranih komponenti.

Goldberg Srk, Žvak – Polusuho evidentno, bit će da ima tu i grožđa ili preciznije pokoja grožđica kasnije berbe 🙂 Evidentno i manje uravnoteženo ili se još nije potpuno smirilo, međutim kad su komponente toliko snažne i vino toliko ekstraktno (14,8% alc BTW) nije ih moguće samo tako „balansirati“. Ovdje se igra drugačija igra jer vino je istovremeno svježe, podržano živim kiselinama, ali je i potpuno zrelo i teško vino s nevjerojatno kompleksnim i bogatim aromatskim profilom koji traje dugo u finišu.

Presuda!

Zanimalo me što ću detektirati kad se nakon Goldberga vratim Kutjevačkoj Graševini.

Osjećaj je otprilike kao da pijem vodu s D vitaminom (zbog onog što zovemo „karakteristična“ gorčina)

Da li uzeti 5 litara graševine Kutjevo ili Goldberg „koncentrat“ ?!?

Odluka ovisi o osobnim preferencijama, a u mojem frižideru ima mjesta za jedno i drugo. Ipak, meni je draže vikendom koncentrat negoli litra svaki dan u tjednu 🙂

Kutjevo Graševina: 2 na skali od 0 do 5

Goldberg Graševina: 4+ na skali od 0 od 5

Cijena: 59,98 kn (04.02.2010.)

Stoljetna slavonska sorta probuđena iz zaboravljenih vinograda. Drevni zasadi izgubljenog nasljeđa. Slavodobitni pobjednik zemlje ovjenčan lovorikama vječnosti.

Takozvana „kenjaža“ 🙂 Jedan od tri gornja navoda, stvarno se nalazi na inače osebujnoj etiketi ovog vina. Osobno obožavam tu bajkovitost i misticizam koji se povezuje s vinima. Posebno zahvaljujem dinku-šminku koji mi je skrenuo pozornost na muškatni silvanac.

Muskat Sylvaner inače je Sauvignon Blanc, skraćeno Sauvignon koji, usput budi rečeno, Iuris također posjeduje u svojoj sve impozantnijoj ponudi, tako da je uspio zbuniti i one konfuziji nesklone kupce.

Ovaj „Muškatni Silvanac“ iz ograničene je serije. Mene je dopalo vino s rednim brojem 0105.

Usprkos pojedinim preuranjenim komentarima, boja nije skroz tipična za Sauvignon jer uz slamnatost ima stanoviti zlatni odsjaj puno topliji nego što je očekivati od Sauvignona, a zelenkastu notu nisam primjetio premda je krajnje nezahvalno komentirati doživljaj boje, a uglavnom i najmanje bitno.

Šnjof! Na nosu je aromatično, ali na delikatan način. Nije to toliko prodoran nos kao kod mnogih Sauvignona. Pomalo i floralno, a svakako više voćno negoli travnato.

U ustima je nježno, ali čvrsto. Koncentirano vino punog ekstrakta, izrazito slasno premda manjkavo u finišu. Izostanak očekivanih prepečenih nota, jer na butelji je naznačeno odležavanje u Slavonskom hrastu što je inače pomalo neortodoksan postupak kad je Sauvignon u pitanju. Premda ima nešto vanilije, ali općenito više unutar nekog začinskog profila koji je prisutan negoli kao maska hrastovine, dobro uklopljeno reklo bi se…

Svježina je tu, premda kiseline nisu toliko visoke za neki svježi Sauvignon, međutim najviše u pamćenju ostaje ta slasna voćnost koja se ipak ne sreće svaki dan. Stoga mi se u ovo vino niti ne uklapa prisustvo, makar ugodne, blage gorčine i mineralnosti u retrookusu.

Bit ću iskren i priznati kako ne bi samo tako otprve prepoznao ovo vino kao Sauvignon, ali još manje da je Muškatni Silvanac 🙂

Nevažno. Upravo mi je zato ovo vino tim intrigantnije i vrlo vrlo zanimljivo!

Ocjena: 3/4 na skali 0-5

Cijena: cca 70,00 kn (05.02.2010.)

Neuobičajene okolnosti, neočekivana gesta!

Wine tasting sponzor: Minja (na fotografiji) 🙂 Naljepša hvala.

Dakle, u čaši neprozirna tamnocrvena. Šnjof, šnjof! Začinjen nos! Pomalo voćni aspekt poput višnje i sličnog, ali i prepečeni tonovi drva, čak i terroir na nosu.

Srk i žvak! Dobra kiselost, visoka za Plavce, vrlo visoka zapravo što neće svakom odgovarati tako da se čovjek zapita je li ovo uopće Plavac? I naravno da nije 🙂 Vino Sv. Klement radi se od grožđa s Paklenih otoka kod Hvara, ali u tom vinu nema Plavca već Cabernet Sauvignona i Merlota i nešto malo Cabernet Franca.

Dakle ne radi se o egzotičnom Plavcu koji je zbog egzotične lokacije dao vino specifičnih svojstava, već o međunarodno sveprisutnim sortama koje na autohtonoj lokaciji daju vino s elementima tog specifičnog podneblja. Zbunjujuće?

Slador, odnosno alkohol nešto zamjetniji ali tek u finišu, kao i tanini koji su suzdržani za jedan Plavac, ali obzirom da ovo nije Plavac, možda su ipak taman zreli da stežu koliko treba…sad sam i sebe zbunio 😉

Premda živahno, dojma sam kako bi vino djelovalo čak umorno da nema tih kiselina. Ovako je postignut baš specifičan balans i meni izvrsno vino.

Ipak uvodim skalu ocjenjivanja na ovom „jubilarnom“ 93. dojmu! Ne može biti jednostavnije i iskrenije:

Užas: 0

Loše: 1

Tako tako, solidno: 2

Sviđa mi se: 3

Love it!!! : 4

Perfektno: 5

Kuriozitet na kraju nije vezan uz „Klementinu“ već zato što je Minji Carićev Ploški Plovac bio nekako kiselkast ?!? 🙂 Je li se to Carić pokvario otkako je digao cijene? Molim komentare na tu temu, unaprijed sam jako zahvalan 😉

Ocjena Tomić Sv.Klement: 4

Cijena: 77,98 kn (siječanj 2010.)

Ako postoji svjetski vinski brand onda bi Gallo bio među prvim kandidatima. Ernest i Julio Gallo osnovali su vinariju koja je danas najveći kalifornijski izvoznik vina. Unatoč „konzumirajmo domaće“ publicitetu, globalno gledajući smo mi koji pijemo hrvatska vina frikovi, a ne svijet koji pije kalifornijska. Tko je bolje prošao, to je već druga priča 🙂

Ovo je vino označeno kao poluslatko !?! i s 13,5% alkohola.

Ispod folije čeka nas patuljasti „plastiša“ 😉 Ali, u čaši se doima ozbiljno, boja je duboka tamna ljubičasto-crvena.

Malo „prevruće“ na nosu. Voćni bombon definitivno, ali s alkoholnim punjenjem.

Srk! Žvak! Srednje tijelo, mekana tekstura, slador izražen, ali zar baš toliko da je vino deklarirano kao poluslatko? Svakako je na rubu, osobito jer uz nedostatak tanina itekako nedostaju i kiseline tako da se taj aspekt slatkiša dodatno osjeti…

Hedonističko vino za vinopije početnike koji su iznenađeni da crno vino nije samo Ribar ili Kaštelet i da može biti gušt i bez CocaCole u bar 1:1 omjeru.

S druge strane, NovoSvjetski egzemplar vinarstva i podrumarstva, ne toliko vinogradarstva 😉

Zbog malo preniskih kiselina za moj ukus, prednost bi dao Mondavijevim vinima ili južnoaustralcima jer ovdje su i YellowTail i WolfBlass ozbiljniji predstavnici ovog stila, a dostupni kod nas po privlačnim cijenama.

Idealan početak neljubiteljima vina. Brojnu publiku ima ovo vino, a meni je svakako drago da sam ga probao, premda ne mogu reći da sam se zaljubio.