Felix Callejo – Tempranillo 2007 (4 Meses en Barrica)

Cijena: 79,90kn (25.04.2009.)

Zaintrigiran oznakom o dodijeljenih 90 bodova Roberta Parkera, odlučio sam kupiti ovo vino uz veliku skepsu jer sam ne tako davno za Crianza varijantu iste vinarije dao i 100 kuna nakon čega sam zaključio da za 100 kuna i nije baš best buy izbor. Usput budi rečeno, isto Španjolsko vino u ne baš prejeftinoj španjolskoj robnoj kući El Corte Ingles stoji bitno, bitno manje.

Međutim, ovo vino je ipak Ribera del Duero, odnosno jedan od, na moju veliku žalost, rijetkih primjeraka iz regije Ribera del Duero dostupnih na Hrvatskom tržištu.

Pa da probamo.

Otvoreno na 17 stupnjeva. Imam na umu da je ovo 100% Tinto fino, odnosno sorta Tempranillo. Boja je duboka, neprozirna prema očekivanjima.

Nos mi registrira neku „earthy“ aromu što volim kod vina. (ne, ne znam kako bi adekvatno preveo pridjev „earthy“) Slične note pamtim, ali daleko diskretnije prisutne, kod recimo Mas Janeil-a iz 2000. Tko je kušao, to mu nešto znači. Uglavnom, iznenadilo me da se takvo što osjeti već na nosu.

Zatim, izvrsno mi je što nije pretjerano intenzivnog voćnog mirisa. Više je to kuhanje pekmeza, a ne neka voćna napast danas toliko prisutna u komercijalnim vinima novog svijeta.

Po tome bi i na slijepo skužio da je vino starog svijeta, možda bi čak posumnjao na Španjolsku ili neku od sjajnih Slovenskih kupaža.

Osjeti se intenzivna „spicy“ aroma (ne, ne znam kako bi adekvatno preveo niti ovaj pridjev)

Hrast se osjeti puno više negoli naznačenih 4 mjeseca, ali imam osjećaj da na jeziku neće biti pretjerano.

Uh, steže baš kako treba. Što je prilično.

Ima sve. I strukturu i tijelo i finoću. Fino izbalansirano da niti jedna komponenta nije prenaglašena, već su sve zajedno! Pomalo metalan „aftertaste“? (za jezične picajzle, finiš nije hrvatska riječ ionako, a „završetak“ je bezobrazno neprikladan pridjev po mojem mišljenju)

Dakle, ne znam kako bi to nazvao. Rekao bi da sam nešto pomiješao zbog Župinog pršuta iz Imotskog, ali pršut još čeka da ga probam. Neuobičajeno, svakako.

Ipak, nedostaje mu potentnosti primjerice Protos Reserve ili Matarromera ili bilo kojeg drugog, toliko uobičajenog Ribera del Duero vina. Uobičajenog u Španjolskoj, na žalost.

Babich – Riesling 2005

Cijena: 49,90kn (25.04.2009.)

Novozelandski rizling koji se na policama pojavio kada i Sauvignon Blanc istog proizvođača. Tada su imali i istu cijenu. Sada rizling ima znatno nižu cijenu. I upravo to ga čini izrazito zanimljivim.

Ono što pretpostavljam da odbija domaćeg kupca već na prvi pogled je čep na navoj. Jednako je odbojno i meni, ali ajmo probati da ne otvaramo sad problematiku zatvaranja i čuvanja vina.

Boja vina svijetlo-žuta. Na nosu imam dojam da vise nije toliko „crisp“ kao što pamtim, ali agrumi su tu. To mi sugerira laganost i pitkost. Činilo mi se da miris sugerira i kako je suviše odstajalo za svoju namjenu jer izvjesno intencija vinara nije bila stvoriti vino za odležavanje.

Ipak, kada ga kušate zaboravite na gluposti. Bas dobro izbalansirana kiselina i slador. Nevjerojatno osvježavajuće! Vibrant, živahno sa malo mineralnosti. Po ovoj cijeni – zakon vino!

Bez nekog pamtljivog finiša naravno, ali vino koje ostaje u pamćenju kao vrlo intenzivno i impresivno nakon prvog kušanja.