Otvoreni uzorak s kojim sam se vratio s Korčule bio je mutan. Mutan na način koji ukazuje na proteinsku nestabilnost. Ništa otrovno, ali obzirom da sigurno nije namjerno, onda je greška. Greška koja se dogodila s cjelokupnim punjenjem Bartula 2016 – Grka kuće Zure. Nakon stabilizacije bentonitom, kojeg koriste i „neintervencionisti“ kao zaista najmanje invazivnu metodu koja rješava navedeni problem, bile su potrebne još tri (!?!) stabilizacije da vinarija Zure napokon odluči vinogradarenje i podrumarenje prepustiti svojoj dvojici kung fu sinova 🙂 Ivan i Marko su ionako završili fakultet vinarstva pa s berbom 2017. godine preuzimaju odgovornost.

Odgovornost nije mala. U Batistić Zure su toliko posvećeni sorti Grk da je prave u četiri varijante. Ovih dana je punjen Sur Lie, a ja sam imao privilegij isprobati sljedeće:

Zure, Grk, 2016.

Cijena: 100 kn u podrumu

Nakon tih konfuznih “turbulencija” stvarno jest “degradirano”, ali i dalje vrlo dobro vino… ima dobar “tek”, svježinu na nepcu (možda malo tvrđe kiseline nego bi trebalo), ali “vozi samo par nota”, aromatski je uskraćeno i pomalo “plošno”, jednodimenzionalno, nalik još jednom pošipu u masi… Svejedno, mislim da bi se moglo vremenom još malo uravnotežiti u boci onako kako dolikuje. Čak i degradirano, užitno je i bolje od mnogih. Šteta je jedino u tome što je moglo biti fenomenalno.

 

 

Zure, Quinta Essentia, Brut

Cijena: 600 kn u podrumu

Panceta se pokazala kao stvorena uz pjenušavi Grk 🙂

Čim se snažan mousse smiri u čaši na nosu se otvaraju grejp i kruška. Dobar je i konkretan miris, koji kao da nije odavde…

ta kruška, zelenija i svježija, ustraje i na nepcu kao i perlanje mjehurića. Pikava tekstura s ovakvom aromatikom podsjeća na mošt 🙂 Na dobar način, na način kako birani šampanjci ostvaruju jasnu ciderastu notu. Lagana retronazalna gorčina, naznake dubine i ta mekoća, uz vrlo prisutne kvaščane arome, sve jasno upućuje na klasičnu metodu. Prilično ozbiljnu. Nije cilj samo osvježenje, ima tu kompleksnosti.

Jako dobro „klizi“. Brut, koji ostavlja slast na nepcu. Premda joj prvi susret na Korčuli nije stvorio visoka očekivanja, Martina priznaje da joj je ovo gušt 🙂 „Sve bolje i bolje sa svakim gutljajem.“

I meni je.. Postignuće, koje će tek pokazati što je. Premda i meni izgleda kao zadnja stvar koju se treba forsirati, ako nastave rad na pjenušavom Grku, mogli bi napraviti nešto što bi na slijepo ubacio u najozbiljniji šampanjski line up.

 

Zure, Elysion, 2016.

Cijena: 350 kn u podrumu

Napokon. Tradicija bijelog prošeka nešto je o čemu se može samo čitati u starim knjigama. Jako starim knjigama.

Behold! I give You… Elysion!

Poput korice naranče u kolaču, slatki Grk posjeduje osvježenje u slatkom grožđanom soku. Sušene marelice i bagremov med u mirisu i nešto moćno… grožđice 🙂

Svakako „zarazno“ poput tih prirodnih grickalica. A manje zasitno.

Aromatična punoća ne leži na nepcu, težina je tako raspoređena da cjelina osvježava poput naranče u šerbetu za baklavu. Čak i „gorčina“ uzdiže doživljaj ovog zaboravljenog recepta.

Privučen poput pčele na cvijetnu pelud… zadovoljno zujim 😛