Malo, ali ružičasto zadovoljstvo. Disclaimer na početku – ambicija ovih stranica nije objavljivati sadržaj službenih press releasova koji se može naći na drugim mjestima. Ambicija mi je podijeliti osobne favorite od zaista velikog broja vinara-izlagača i razotkriti ifkea u čim većem broju komentara.

 

Zluradi će rado primjetiti kako je ove godine Pink Day mogao biti krovna manifestacija obzirom na eskalirajući broj vinarija koje iz berbe 2014. godine mogu eventualno izvući rose. Premda ima osnove za takve „osude“, mene u tom diskursu smeta što se rose dezavuira kao „neuspjeli crnjak“. Nadam se da smo pomalo prevazišli plitkost tog rezoniranja na ovim stranicama i da možemo primjereno uživati u svim nijansama ružičastog, a jamčim kako ih je više od 50.

Uobičajeni favoriti i dalje su na svojim zasluženim pozicijama. Tomac sa svojim pjenušavim roseom, Šember sa svojim, Miloš s ružičastim Stagnumom, ne znam zašto nije bilo Roxanicha?!? Puro Movije se zato pojavio… Ali, ajmo se koncentrirati na domaću produkciju. U repku hrvatskih rosea obavezno bi zvao nekoga iz Skradina, a nisam primjetio Bibicha, niti Sladiće, s dosad genijalnim Plavina/Lasina rozeima 🙂 Srećom, tu je bio Rak. Njegov Opolo 2013 iz sorte Babić zapazio sam još na En Primeuru! Veselim se tom dojmu (premda mi doživljaj s Pink Daya jest malo drugačiji)… Nikog s Visa recimo nisam ni očekivao, ali nije baš bilo nešto niti drugih otočana, tek (poprilično dobri) Rizman i Volarević o kojem sam pisao nedavno u svojevrsnoj najavi Pink Daya. Izlagao je i Vukas, Milošev susjed iz Ponikava s čijim Plavcima nisam bio baš toliko oduševljen kao mnogi, ali čiji me rose ugodno iznenadio.

Slavonija? Galić je napravio neočekivano dobar rose. Dakle bolje nego inače 🙂 Doktoru Jeličiću odgovaraju ekstemni uvjeti da pokaže raskoš u podrumu? 😀 Nježan, ali konkretan i čvrst rose. Još jedna naglašeno delikatna kapljica vjerojatno je malokome zapela za nepce – Kabola. Vrlo, vrlo interesantno. O.K., vjerojatno će biti još takvih rose vina iz Istre ove godine, ali osobno baš preferiram malo suptilnije i delikatnije finese koje rose takvog balansa može osigurati. Bit će tu još favorita iz Istre i osobito Slavonije, ali pola tih vina još je u podrumu ionako. Na čuvanju da bi se „pustila s lanca“ uoči ljeta, po mogućnosti malo sušeg nego prošlogodišnjeg.

Osim meni dragog Trapanovog Che, razveselio me pjenušavi rose iz podruma Petrač, pristupačni novitet koji je još na ležanju, kao i pjenušavi Bordon Slovenske Istre. Bolfanov rose nije ispunio visoka očekivanja. Prošla berba mi je u „Preporukama“. Bojim se da će ove godine „Preporuka“ prije biti Prigora Syrah rose 🙂

Pink Day. Prilično lud dan.

Filipec, sori, nisam na kraju uopće probao Tia rose