Kechris, Afros, Retsina, Vin blanc sec

Cijena: kakva ocjena takva i cijena

Oduvijek sam u potrazi za autentičnim iskustvom. Posebno je lijepo kad te takvo iskustvo pronađe samo. Kad neočekivano, između različitih etiketa ponekad ugodno iznenađenje izroni iz prosječnosti… u ovom slučaju programski uvjetovano, ali i sadržajno drugačije.

Cijela mitologija oko Retsina vina danas djeluje kao zamka za turiste. Uvjeren sam da to i jest čest slučaj. Čak i kod ovog specifičnog vina teško je u doživljaj uklopiti objašnjenje kako se reproducirala starogrčka praksa vina čuvanih u amforama zapečaćenim borovom smolom. Taj postupak danas je moderniziran dodavanjem svježe smole tijekom fermentacije kako bi se ostvario karakterističan „Retsina efekt“.

Rezultat je komorač u mirisu. Ovakav intenzitet doživio sam jedino u Ritošinoj rakiji od komorača 🙂 Miris podsjeća i na Bronhi bombone, odnosno likoriciju. Netko će reći medicinalnost, jer stvarno baca i na antibiotik 😛 Može i anis, dok god nije anus 😀

Prisutan je i diskretan salinitet, ali na površini. Ipak je ovo voćna tema, ciderasta priča sorte Roditis u Retsina interpretaciji, premda valjda svaka sorta daje na krušku u nekoj fazi fermentacije.

Perverzija je ovdje u nečem drugom. Ovo je famozni „pet nat“. Pet nat je unatrag nekoliko godina postala planetarno popularna skraćenica za „Petillant Naturel“ i ovelike se tumači upravo u smislu naturalnosti, odnosno prirodnog vina.

Sama činjenica da se ne dodaje niti tiražni niti ekspedicijski liker ne čini vino naturalnim niti ostale metode „nenaturalnim“. Kad sam počeo uživati u takvim vinima, nazivala su se Metodo Ancestrale, što ima više smisla jer objašnjava metodu koja se razlikuje i od tradicionalne metode i Charmat metode i stavlja je u povijesno-kulturološki kontekst.

Niti inzistiranje na vinu bez (dodanog) sumpora ne čini ga naturalnim kao što niti bezglutenski kruh nije naturalan zato što je bez glutena. Kao što većina ljudi nema problem sa sumporom, tako većina nema problem ni s glutenom. Priznajem da to dvoje nije za usporedbu, ali služi mi kao primjer pomodarstva i nerazumijevanja prave intencije pri čemu se događa da netko naručuje bezglutenski kruh i nakon toga popije pivu ili se najede sušenih marelica nakon nekog novog čuda iz Čotarevog podruma, a kojeg je nabavio na nekom Londonskom suphur free wine festivalu 😀 Osjećam potrebu istaknuti ovdje kako osobno biram kupovati kruh u Kuražu ili Korici ili BreadClubu (Didin je apsolutni favorit) ili Grabovčeve ili Rusulica peke ili ga pripremim sam. Želim reći da bi potraga za pravom namirnicom koja istinski hrani organizam trebala biti u fokusu, a ne besmisleni „labelling“. Tu onda pričamo o materijalu, o pšenici ili grožđu.

Grožđe se osjeti ovdje, unatoč „intervencijama“, unatoč aromatiziranju i zatvaranju vina kako bi dovršilo fermentaciju u boci. Očekivani ostatak sladora je minimalan, ali osjeti se ipak previše da se vino ne bi konzumiralo dobro rashlađeno. Druga strana vage je gorčina, talog kao (prirodan) nusproizvod fermentacije. Ta je očekivana gorčina ipak uklonjena tako da nisam siguran na što se unfiltered točno odnosi.

Možda ne toliko trajan, koliko upečatljiv gutljaj. Prekrasno sirov i energičan.

Special thanks to Giannis Krassaki #winelover for this bottle