Cijena: 39,98 kn (18.06.2010.)
Meni jedno od najvećih otkrića prošle godine upravo je Buhačev Merlot. Ako dodamo tome Beljskog laureata aktualnog Decanterovog ocjenjivanja te fenomenalan „value“ Iurisovog Merlota, Istočna Slavonija općenito čini se čudesnom destinacijom ljubiteljima crnog vina. Bilo iz Baranje ili iz Srijema, odličnih vina sve je više.
Buhačev Merlot 2009. neprozirne je tamnocrvene boje u čaši.
Šnjof, šnjof?!? Je li to dim? Zatim papar i plavo voće…
Srk, žvak, gut…to je to. Kako je vrlo suho, čak mi malo i nedostaje sladora obzirom da je Merlot u pitanju. Ali, to djeluje vrlo seriozno i vanserijski ekstraktno. 13,7% alkohola grije tek kao senzacija u retrookusu. Najupadljivija je zapravo taničnost koja je vrlo osjetna te kisline koje su vrlo žive.
To bi sad trebalo sugerirati potencijal odležavanja. Da imam podrum, uzeo bi sad bar karton po ovoj cijeni i ne bi otvarao još dvije godine.
Zbog tanina, tekstura nije Merlotovski mekana, ali voćnosti u aromatskom profilu ne nedostaje. Međutim, ovo vino nije „sokić“ kakv bi netko očekivao od pristupačnih Merlota s druge strane bare. Naprotiv, za 40 kuna (!) ovaj Merlot nudi jako puno; vrlo ozbiljan, zrelo voćni profil dodatno pojačan začinjenošću, npr. cimet, te pomalo hladne mineralnosti…
Svakako, toliko koncentrirano da bi ga mogao žvakati s čokoladom u ustima (i to pravom premium mliječnom čokoladom 🙂 i još uvijek bi osjetio Buhačev Merlot u uvjerljivom finišu 😉
I love it! 4. Vraćam se po još prvom prilikom.
Dnevnik vinopije 
http://winesofcroatia.wordpress.com/2010/06/11/croatia-land-of-malvazija/
nije komentar na buhača, nego link na zanimljiv tekst o londonskom kušanju hrvatskih vina. nekoliko zanimljivih stvari:
– relativno visoke ocjene za rožanića (za kojeg kod nas postoji love/hate stav)
– od slavonaca, bolje ocjene je dobilo feravino (tko u rh smatra njih ozbiljnima?) od krauthakera
– vrlo neobična recenzija postupa mare, da nije bila u pitanju loša boca? – nije da ih se osjećam pozvanim braniti, ali to jednostavno nije opis vina koje sam pio (naročito uzimajući u obzir da se za vina koje sam pio u najvećem dijelu slažem sa kritičarkom – npr. crno venje koje sam kupio pročitavši ovdje hvalospjeve meni je osobno bilo skoro nepitko – preslatko i “čudnog” okusa)
Bas je zanimljivo citati njihove usporedbe nakon sto sam ovaj vikend probao gotovo sve navedene grasevina.
Hmm i konstatacija da je malvazija > grasevine mi nikako ne stoji…
Mene uopće ne čudi da je nekom strancu Malvazija itekako atraktivnija od Graševine. Malvaziju promatram kao kategoriju za sebe, a zbog specifičnog aromatskog profila nudi autentičan doživljaj dok i za najbolju Graševinu lako možeš naći primjer vina iz svijeta koji može imati i bolje osobine od najbolje Graševine. S tim da ja volim dobru Graševinu jer to je vino koje se pije uz većinu jela i savršeno odgovara većini jela i meni također savršeno odgovara. Jednostavno Malvaziju cijenim više. Uspoređivati sorte je ionako nezahvalno, zato mogu uspoređivati vina 🙂 Ali puno hvala na linku pbayvip…
malvazija je danas in, danas je “kul” piti i narucivati malvaziju, to je fora, trend, malo cak i pomodarstvo za one koji se ne razumiju u vina ali opet, potrosaci su potrosaci.. o malvaziji se puno prica, svepristuna je, vezana je uz istru koja je sigurno nasa najljepsa, najrazvijenija i najpitomija regija, mala toskana.. i sve je automatski vezano uz malvaziju, to je prakticki sinonim za istru.
to je naravno odlicno jer iza toga stoji veliki marketinski i ostali trud i veliku zaslugu za to ima vinistra na celu sa matosevicem (kojeg osobno ne volim kao niti njegova vina, jer kao sto bi moj jedan frend reko – njemu je isti drek da li prodaje vino ili vezice za cipele jer sve je to biznis ali ja takav pristup prema vinu jednostavno ne mogu smislit).
malvazija se stilski razvila u mnogo smjerova, uz grasevinu i najvise i to svakako treba pohvaliti. danas prakticki svaka malvazija od novih vinara koja izade na trziste ne kosta ispod 50-60 kn za butelju sto je jako dobra (visoka) cijena, pogotovo za obicne pocetnike.
ali malvazija nazalost kao sorta nije na nivou grasevine u genetskom smislu ali znam da to potrosacima i nije bitno ali je ipak nezahvalno staviti malvaziju ispred grasevine i reci da grasevina nije dobra samo zato sto je malvazija trenutno najpopularnija..
malvazija je organolepticki izrazito specificna (to ima veze i sa definiranjem stila) dok se grasevina dozivljava samo kao “obicno bijelo vino” koje je prosjecno i obicno dolazi iz “tamo neke siromasne slavonije”.
iskreno, ja nisam fan grasevina ali niti malvazija ali volim dobra vina od obje sorte ali sam takoder misljenja da grasevina nema sta traziti izvan kutjevackog kraja, slicno kao sto niti malvazija nema sta traziti izvan istre..
mislim da su svjeze i jednostavne danasnje malvazije obican produkt tehnologije (hladene, tj. kontrolirane fermentacije) i zato mi se vise svidaju vinari tipa claija, coronice (koji vecinom radi tako ali malo bolje), sada brecevica (piquentum).. koji njeguju malo rustikalniji stih i rade kompleksnija vina od malvazije sto je vrlo tko mislio da je moguce dobiti.
“ali malvazija nazalost kao sorta nije na nivou grasevine u genetskom smislu ”
Slazem se s ovim dijelom. Ako usporedjujemo cjenovno, jeftina grasevina ce biti bolje od istovrijedne malvazije. Isto tako ce skupa grasevina biti bolja od skupe malvazije. Izmedju je prostor i kvaliteta koja nedefinirana i jako je relativna.
Ovaj vikend mi je bio kolega vinar sa djevojkom pa je probavao nas Skrlet s opaskom “…to ti je moslavacka Malvazija”
Kolega kod kojeg smo bili u podrumu i ja, gotovo istodobno smo izjavili da je to uvreda za Skrlet. 😉
S tim da ja uopce nisam fan skrleta, dok se on mozda i ponosi tom sortom – lokalpatriotizam na djelu. 😀
Budimo realni, Malvaziju su Istrijani dosta ranije poceli ozbiljnije praviti nego sto se Skrlet radi u Moslavini. I kao sto je Ivan rekao imaju odlican geografski polozaj (blizina EU) i jako jako dobar marketing…
Ja sam dosad probao mozda 10ak Malvazija i niti jedna mi nije sjela. Jednostavno ne volim tu sortu…
sve to stoji samo cijena vina malvazije u istri je odmah i u startu skuplja zbog same (visoke) cijene zemljista i skuplje radne snage dok je kod nas u kontinentu a pogotovo u slavoniji moguce raditi vino grasevinu za 15 kn/l i jos cak solidno zivjeti od toga dok je u istri sa tom cijenom vina to gotovo nemoguce..
krauthaker ti sam kaze da su kutjevcani na oko 75% maksimuma sto grasevina moze pruziti kao vino a sta bi mi tek trebali reci za skrlet, mi nismo niti na 25% sortnog potencijala. dok su oni sa malvazijom mozda otisli i najdalje u tom smislu.
meni je malvazija odlicna kao ljetno vino i najbolje mi se slaze uz ribe od svih vina (tu moze doci u obzir jos jedino svjeziji chardonnay) dok je grasevina ipak vise za meso i za malo tezu hranu i u biti su istrijani izvrsno pozicionirali malvaziju kao vino koje si pije uz ribu ili morsku kuhinju, tu jos jedino moze doci bolji, svjeziji posip ali dalmatinci nisu marketinski ni do koljenima istrijanima.
ja smatram da je skrlet neopravdano zanemaren i da njega treba drugacije i kvalitetnije pozicionirati ali to je trenutno cak gotovo nemoguce posto izvan moslavine za skrlet gotovo da nitko nije niti cuo, ne postoji vrhunski skrlet, ne postoje razliciti stilovi kod skrleta, najskuplji skrlet kosta koliko neka bijedna vrlo jeftina malvazija, itd. sve je jos to u zacetku ali napretka ima i mora biti jer smatram da je skrlet veceg genetskog potencijala nego malvazija ali puno treba raditi na tome.
sto se tice samih vina, meni je malvazija od coronica najbolja svake godine, u boljim godinama kozlovic i kabola, obavezno clai (ok, on ne radi svjezi tip vina), benvenuti, terzolo u boljim godinama.. ima jako dobrih malvazija!
Dobro da si spomenuo Krauthakera. 😉 Ovaj vikend se vidjelo koliko manji proizvodjaci pridaju vise paznje grasevini i doslovce s osmjehom mogu gledat na vece Kutjevacko vinare, pa i na Vladu Krauthakera.
Ma problem sa cijelom nasom drzavom (osim Istre) sto ne znamo promovirati autohtone proizvode. Zato je nas skrlet gdje je. Nadam se da ce se nakon zavrsetka klonske selekcije nesto ipak iskristalizirati.
Sto se tice samog grozdja skrleta mislim da ono po pravilniku o vinu niti ne moze dati jace vino od “kvalitetnog”. Bar zasad
A i za to smo si mi sami Moslavci krivi.
nisam te bas najbolje skuzio za ovo sa grasevinom i krauthakerom..? oces reci da su ostali manji i jos relativno nepoznati kutjevacki vinari bolji u grasevini od krauthakera? ako si to mislio ja se ne mogu s time sloziti jer je krauthaker napravio u zadnje 2 berbe mozda i najbolje grasevine ikad! od bazne serije sa trokut etiketom koja je naprosto odlicna (pogotovo jos za tu cijenu od 50ak kn) pa do grasevine mitrovac koja je doslovce savrsena i jedna od najboljih suhih grasevina ikad proizvedena!
ma mozes dobiti vrhunsku oznaku za skrlet ali ako su ti takvi i svi parametri, tj. za kategoriju vrhunskog vina.. od vinograda i prinosa do organoleptike i analitike.
sjecam se kad je prva malvazija dobila oznaku vrhunskog, mislim da je bila neka kozloviceva prije 6-7 godina a do tada je jedino jos mislim coronica dobio vrhunsko vino od malvazije.. koliko ja znam i koliko me sada sjecanje sluzi. mozda vinopija bolje zna kad brije na malvazije? 🙂
Eto da se i ja malo uključim na ovu temu, ako je to ok. Najprije bih rekao da je vino jako demokratično i da je u konačnici mjerilo osobni ukus i preferencija. Osobno nisam neki ljubitelj graševine (osim nekih kasnih berbi) ali činjenica je da se od graševine može napraviti vino u rasponu od stolnog do predikatnog, što nije slučaj s malvazijom, što graševinu ipak čini malo, recimo to tako, ozbiljnijom sortom (što su mi potvrdili i ljudi koji se bolje od mene razumiju u vina). Da ne bi bilo zabune, još jednom napominjem, govorim samo o sorti – to nikako ne znači da se malvazija podcjenjuje, dapače – to je odlično vino (istina, s još boljim marketingom koji je učinio od malvazije to što je danas, a ako ćemo se prisjetiti prije “renesanse” malvazija je bila tek obično, praktički lokalno vino). U zadnje vrijeme se počelo govoriti i o potencijalu malvazija za odležavanje ali to je trend koji je tek u začetku i treba vidjeti kakvi će biti rezultati. Sami istarski vinari, pa i enolozi mi kažu “off the record” da su sve malvazije više-manje slične uz neke iznimke tipa Coronica ili Clai ali za većinu malvazije nema previše odstupanja u nekoj kvaliteti u što se već godinama i sam uvjeravam upravo zato jer su jako standardizirali kvalitetu i kroz markicu kvalitete IQ. Po pitanju graševine – opet ponavljam, stvar je osobne preferencije ali je isto tako činjenica da neko izgrađeno ime može doprinijeti tome da se vino tog vinara percipira kao bolje. S obzirom da sam imao sreću i prilike probati graševine kutjevačkih vinara, slobodan sam reći da jaka imena i dalje drže kvalitetu ali moja osobna preferencija što se tiče graševina je Adžićeva (Hrnjevac, zlatna etiketa), pa i Mihaljeva, prije Krauthakerove (uključujući liniju s kosom etiketom i liniju Mitrovac 2008 koja je šampionska). Ima još nekih uvjetno rečeno “manjih” vinara sa odličnim graševinama i potencijalom ali da sad ne širim previše temu, neka ostane na ovome, uz napomenu da nismo spomenuli Enjingijeva vina, koja meni osobno možda i najviše odgovaraju (opet napominjem meni osobno, to je stvar preferencije) jer je većina kasne berbe.
Ja govorim o onome sto se moglo probati u Kutjevu proslu subotu. I definitivno stojim da je bilo puno boljih grasevina od Krauthakerove. Ne znam koju je liniju ponudio na standu, ali su alkoholi strsali i uopce mi nije sjela.
Napisao sam vec ovdje negdje
Od grasevina Camak 2009 i Mihalj 2008
Od rizlinga Tandara 2009
To su vina koju su odskakala od svih ostalih…
to su rijetki izuzeci jer svakom se potrefi neke godine pa napravi bolje vino od nekoga ali isto tako treba uzeti u obzir da npr. camak ima 100 puta manje tog vina od krauthakera a i sumnjam da mu je kvaliteta svake godine na takvom istom nivou kao sto je kod krauthakera.. ali ok, pohvalno je da se ide naprijed kako god bilo.
jedna stvar je kad stvoris ime, brend, drzis cijene, imas kolicine, dugo si u tome.. ili kad krenes pa se probijas, to je danas izuzetno tesko tako da svaki trud treba nagraditi ali kazem da ce vrlo tesko “staru gardu” (enjingi, krauthaker, kozlovic, matosevic, degrasi, plenkovic) netko drugi zbaciti s trona samo zbog svoje visoke kvalitete vina jer oni su danas jaki brend koji ima kolicine i konstantnu kvalitetu sto je ok.
svi bljesnu neke godine, benvenuti na vinistri, ovaj ovdje onaj ondje ali pravi vinari su uvijek svake godine pri samom vrhu – krauthaker, coronica, itd.
ja smatram da se o vinu jedino i moze pricati u kontekstu cijene, tj. omjera cijene i kvalitete jer je glupo i nezahvalno usporedivati kvalitetu vina od npr. 40 i 140 kn po butelji, naravno da to nije i ne moze biti isto pa cak niti slicno. makar mnogo vinara ima relativno visoke cijene koje su definirane u proslosti iz razloga sto su bili prvi na trzistu, prvi u boci, prvi u marketima, prvi u kvaliteti, itd. to je nesto sto se tesko mijenja.
sto se tice skrleta, tu treba jos jako puno raditi, nekad sam pricao sa miklauzicem pa smo dosli do podatka da skrleta ima samo negdje 100tinjak ha..!? znaci to je prakticki cijeli skrlet koji uopce postoji na svijetu. pa toliko samo enjingi i krauthaker imaju vinograda grasevine.. treba tu puno raditi i u vinogradu i u podrumu da bi se dobio pravi skrlet koji nece biti samo prosjecno gemist vino jer smatram da moze doci barem na nivo malvazije ili posipa..
Nisam probao pa neću komentirati. Krauthaker izvjesno nije napravio lošu graševinu, ali zašto ne bi bilo i boljih od njegove?
Nisam siguran da izvan Kutjeva ne mogu napraviti dobru graševinu također!?! Istočna Slavonija mene je iznenadila i po tom pitanju.
Diskusija o genetskom potencijalu sorte je nešto što mi zvuči pogrešno u startu. Svjedoci smo uspjehu malvazija iz razloga što je publika prepoznala kvalitetu. Koga briga piše li vrhunsko, kvalitetno ili stolno…osim vinara valjda. Ta kvaliteta znači i specifičnost jer nema dovoljno sličnog vina ne samo u Hrvatskoj već puno šire. Možda Škrlet iskoristi svoj potencijal jednog dana, kao što Graševina polako gubi percepciju jeftinog masovnog vina. Prvi ću se veseliti ako Škrlet ili Kujunđuša postanu ono što je danas Malvazija, ali mislim da ste skloni obezvrijediti sortu zato što ne volite vino te sorte (@Koshpa). Malvazija se dugo vremena (i još danas) muči s percepcijom vina koje traje godinu dana. Znamo da tome nije tako. Hercegovačka Žilavka na primjer… danas postoje fenomenalne Žilavke što je bilo nezamislivo do nedavno… Viška Vugava može također puno, a iz njene perspektive Postup je nedostižan. Uglavnom, gadljiva mi je teza da je neka sorta bolja od druge samo zato što neki Chard mogu čuvati sto godina u podrumu. Koji su konkretni kriteriji koji neku sortu stavljaju ispred ostalih? Što znači “u genetskom smislu”? Ne možeš vrednovati autohtonost i autentičnost i istovremeno zagovarati genetski kriterij odabira.
Pa ja sam napisao sta mislim pod prosjecnom kvalitetom neke sorte. Direktna usporedba 2 vrste vina najjeftinijeg cjenovnog razreda koje se nalazi u slobodnog prodaji i hmm, necu reci najskupljeg, ali gornjeg srednjeg.
Primjer: grasevina i malvazija od 25-30kn po butelji, i ista ta 2 vina od 150-200kn po butelji.
To je onda osobni odabir i spremnost da netko plati ovaj ili onaj iznos za neku vrijednost. Slažem se da je to jedini meritum. Evo, dodam još jednu kategoriju između i meni Malvazija vodi u toj kategoriji od 50 do 100 kuna, gubi u kategoriji do 30 kuna, a izjednačena je u najvišem rangu. Dakle ne pričamo o usporedivosti stilova vina, organoleptičkih svojstava, kemijskog sastava ili nedajbože genetike, već odabiru vina prema vlastitom guštu.
Sto se tice skrleta zasigurno da ce stvari krenuti nabolje vec od slijedece godine kada bi na trziste trebao doci prvi bezvirusni klon nastao kao posljedica klonske selekcije. Prve u Hrvatskoj. 😉
Tada ce se nasi vinari vise odlucivati upravo na tu sortu.
Nadam se Moslavački vinari, jer ako se Kinezi domognu sjemenki…Ili dođu po flance XOXOXOXO
Hoće li biti BIO Škrleta barrique nastalog biodinamičkim organskim uzgojem, ali iz odabranog genetskog klona?
Mislis ako ga kinezi skuze? Bit ce onda svega. I Skrlet noira xD ili Cabernet Skrleta. Sta god pozelis 😀
Odličan. Jedva čekamo Muškatni Škrlet 😉 XOXOXOXO!
Čuvaj ovaj tvoj Cabernet do jeseni… dolazim po koju butelju ako ostane 😉
Ostat ce. 😉 Tek u 9om mjesecu ide iz drveta u inox. 🙂
Sori što vas smetam u off topicu, al, eto, probah novog Buhača. I super je. Drvo je još malo sirovo, ali kroz taj osjet se obilno razlijeva raskošna voćnost. Potpisujem sve što si napiso gore. Kontam, trebalo bi uzet kutiju pa svakih 6 mjeseci otvorit bocu i vidit kak se razvija. Definitivno best buy….
Bio u Vrutku ali nema Buhačevog Merlot-a nego samo CS 😦
Nisam se odlučio za isti, ali zato ima Antunovićevog Postupa pa ćemo probati 🙂
hehe…….pogriješio si…. 🙂 ….cabernet je isto super. Baš ga sad rokam uz srdele i guštam se ko prase. Još je mlad i sirov, al već je sad super užitan. Cassis, kava, začini…nakon par sati miris se još žešće otvori (iako je mlad). Buhaču kapa dolje za crnjake…..a istočna Slavonija, Baranja, hrvatski Srijem potencijalni raj za crnjake. Ne znam jel sam lud il šta, al u zadnjih 5 dana sam probo 2 najbolja domaća CS-a do sada, ovaj Buhačev i Veraldin iz Istre 2008 berba koji je odličan, pun kave, duhana, cassisa u pozadini i toliko sočan da ga prestaneš pit tek kad je butelja gotova….isto mu treba još malo vremena za zrenje….
Ma inače nisam neki fan CS-a, iako tu i tamo probam koji čisto da se razuvjerim ali ništa 😉
A možda ga probam drugi puta iako je bilo cca 10-tak boca na polici tako da čisto sumnjam … u svakom slučaju tnx na preporuci 😀
Stvarno mi se čini da će Buhač biti na best buy listi i ove godine. Nadam se da nije istina da ga više nema u Vrutku…bit će zaboravili dopuniti police. Usporedio bi ga s Beljskim ove jeseni recimo i sljedeće godine…
Zasad je zbilja best buy, pogotovo cabernet. Probaj ga, Vinopijo, baš me zanima kakaf će ti biti. Al pusti ga bar 1 sat da diše, iako je mlad, razvije super miris….
Evo, stavljeno na listu želja…
prvo želim reči da mi je ovo jedna od najomiljenijih staranica na netu:) i da se manje više slažem s vinopijom u 80% posto slučajeva.
evo kupih jučer jučer ovaj merlot 2008 u vrutku.Ukratko dojmovi:
na prvu loptu :
vino koje opravdava svoju cijenu,.Što se tiće samom okusa prvi gutalj nudi najviše.Nakon pola sata sve sjeda na svoje mjesto.Kao i kod mnogih jeftinijih vina početno oduševljenje nestaje nakon kračeg vremena,Naime prosječna vina nisu u stanju zadržati nakon nekog vremena(čitaj pola sata-1 sat)svu čaroliju okusa koja je na prvoj lopti.Ostaje tek boja.Čak i početni miris negdje odlazi nošen vjetrom.Mislim da je belje svojim crnim vinima ipak 2 stepenice više.Ukoliko mislite popiti vino u vrlo kratkom roku onda ok,inaće ćete popiti sasvim prosječno vino u rangu 30-40 kuna,Ocjena 3/5
Prvo, ne skrivam svoj ponos kad dobijem ovakvu pohvalu i stoga zahvaljujem.
Što se tiče Buhačevoh Merlota, nije to vino za usporedbu s Beljskim, već recimo Iurisom. Korlat pretpostavljam konkurira Beljskom kojeg sam neki dan otvorio.
Idealan primjer koliko je problematično ocjenjivanje vina jer za 40 kuna ovaj Merlot konkurentan je uvoznim “jeftinijim” vinima Novog Svijeta i svakako ću ga prije odabrati premda nemam ništa protiv Novog Svijeta. Naprotiv.
Jesi li znao da Buhač ima “kvalitetan” i “vrhunski” Merlot s identičnom etiketom, razlika u 0,1% alkohola? Razlika u cijeni zanemariva ili čak nepostojeća 🙂 To nisam ni ja znao do nedavno. Baš jedan čeka da ga otvorim.
Nisam znao:) Naime kod mene je slijedeči problem.Ja malo previše očekujem od vina o kojima se priča(opčenito), S druge strane od no name vina ne očekujem ništa pa se zato uvijek ugodno iznenadim.Moram priznati da sam puno buteljica iznad 50 kn dao svom sudoperu da isproba:).S druge strane popio podosta korektnih vina od 30-tak kuna.Čak neka i iz decantera završila u sudoperu.Kupio ovih dana neka vina i od kalazića za probu.i to jeftino.E tu sam bio vrlo skeptičan a ostao ugodno iznenadjen.Danas imam tešku dvojbu:) yellow tail cabernet sauvignon ili od kaikena sauvignom.Malbec več prije usvojio.Recimo ta vina su samo malu stepenicu ispod casillera del diablo.A jeftinija 20-tak kuna. do Inaće po meni najbolji sistem za dobro vino je:otiči u vrutak.Kupiti 5-6 butelja(raznih naravno)i u istraživanje.Puno pametnije nego slušati savjete vinskih časopisa.Mislim da ću probati od buhača i cabernet sauvignon sljedeće….
probao sam merlot od buhača i to vrhunski.i ukratko vino mi je odlično.također sam probao i njegov chardonnay iz 2009.e sad.odmah nakon otvaranja boce sve vam je jasno:)) kiseline do neba.ja inaće volim izražene kiseline ali čak i meni su bile malo prejake.zato sam vino malo ostavio da odstoji i međuvremenu narezao malo sireka itd.odmah je bilo bolje.meni je vino ok i svidja mi se ali vjerujem da će večini ipak biti malo previše kiselina.tj.puno previše.nema šanse da bi pogodio da je chard iz srijema.prije bih rekao pleševica ili zelina.vrlo me podsječa na vina iz slo marke ormož-jerulazem. :))
Probao Iuris merlot 2007. I stvarno je jako dobar, čini mi se drugačiji od 2006., onako nema onaj tipičan merlotovski štih koji nekima ne paše. Nisam mu se dovoljno posvetio (jedna čaša nakon dobre pečenke), pa ni nemogu u detalje, ali u svakom slučaju kupujem ponovo.
Puf … pant … pokušavam uhvatiti korak, jer sam tek naišao na ovaj odličan site. Hvala na trudu!
No, htio sam samo reći da Merlot 2010 nije niti blizu onome iz 2009. Nažalost. Buhačev Merlot mi je bio jedan od favorita. Valjda više sreće slijedeće godine. 2011.-a je bila dobra godina, ne? Barem što se tiče grožđa.
2008ma je bila najbolja do sad!!
2008. svakako i 2009. ali “vrhunsko” 🙂 Jer ima i “kvalitetno” s 0.1% deklariranih alkohola manje ?!? Jedan od rijetkih slučajeva da klasifikacija ima smisla 😉 2010. nisam probao, a stvarno bi me iznenadilo da je na tragu prethodnih, a sve je počelo s 2006. čini mi se… 2011. će biti ključna, imam osjećaj, u kojoj će se vinar morati odrediti između kvalitete i zahtjeva za količinom…
Ja bih radije da se vinar odredi radit ozbiljna vina koja će duže odgajati. Svaka čast sočnosti njegovog merlota i caberneta, al ta vina su ipak infanticid, ne u konzumaciji, već u ideji. Da se merlot u tom kvartu može sasvim lijepo nositi s godinama dokazala je ekipa iz Iurisa, za cabernet bi to trebalo biti još logičnije. Neki dan sam u Kući hrvatskih vina naišo na Buhačev merlot iz 2007-me. Propalo vino, ošlo kvragu, izgubilo boju i miris. A Iurisov iz 2006 se još lijepo pije. Brijanja sam da je Buhačev mlađahnovinski motiv uglavnom ekonomska solarna računica (pare na sunce!), jer ako ekipa otamo misli da u vinogradu ne može dobit dovoljno dobru materiju za dugovječna vina, možda je vrijeme da posadi plavac ili crljenak… 🙂
“Neki dan sam u Kući hrvatskih vina naišo na Buhačev merlot iz 2007-me. Propalo vino, ošlo kvragu, izgubilo boju i miris.”___ Sve 5, ali u ovakvoj situaciji bih se, na tvom mjestu, prije no sto krenem s ekstrapolacijama o trajanju vina, ozbiljno zamislio o uvjetima skladistenja i o tome kroz sto je sve ta boca prosla od kada je stavljena na trziste. Evo ti primjer Dobrih Vina: proslo ljeto udjem na temperaturi od cca 38 u hladu u njihov ducan u Antunovicu, vrata shirom otvorena, a unutra solidnih +38.7, i sve one stotine i stotine boca se tako citavo ljeto fino kuhaju, a onda neki lakomisleni namjernik dodje pa kupi… Spominjem to jer se -nazalost- radi o jos jednom primjeru kako u Hrvatskoj svi projekti, pa cak i oni uglavnom hvalevrijedni, pocinju od dupeta, a ne od glave… .
“u Hrvatskoj svi projekti, pa cak i oni uglavnom hvalevrijedni, pocinju od dupeta, a ne od glave…” moram priznati da se ovo potvrđuje iz dana u dan i da i sam trpim konzekvence, aplicirajući na širi kontekst… ali, eto, nova godina samo što nije… 🙂
Dragi Lastane, potpuno si u pravu, smetnuo sam s uma taj čimbenik u žaru pisanja. Neke druge butelje otamo su bile OK, al ni to niš ne znači, jer ima finih butelja koje će vrućina sjebat, a ima ih koje su ko žilave mazge… mislim da svi imamo i previše loših iskustava sličnih tvome. Ali, brate, svi veliju da je 2012. godina promjena i ja fakat nekak osjećam da je. I zato, dragi Lastane, rokni prozac dva, pripremi se na hladne vinoteke, vruće hostese, tijole na kile i cijene vina niže od dionice Pounja na ZG burzi… 🙂
Da se nadovežem na ova razmišljanja o vremenu kada vinarije odluče pustiti vino u prodaju, gramzljivosti i time-2-market-u…
Prije koji dan slučajno uočim u Konzumu da je Dajla Cuvee na akciji. 50Kn umjesto standardnih 65+. Kako nisam baš lak na obaraču, kad treba izdvojiti više od 60Kn za botilju, ova akcija me oduševila, tim više što mi je ta Dajla stvarno fino i drago vino.
I tako, jedva dočekao da dojašim kući, krenuo kuhati i naravno otvorio vince da se pijucka usput i uživa.
No, jednostavno se nisam mogao oteti dojmu da to nije isto vino. OK, nije dan, količina vlage u zraku, štogod već…
Vrag mi nije dao mira, pa sam se zagledao u etiketu. Piše godina 2009. Hmmm. TO nije isto vino koje sam pio prije.
Evo me danas u Konzumu ponovno:
– Dajla Cuvee VRHUNSKO vino 2009 – 50Kn
– Dajla Cuvee KVALITETNO vino 2007 – 65Kn
Toliko o klasifikaciji.
Usput, sretna vam svima Nova!
Nisam ni ja mogao odolit akciji. 🙂 2009 znatno lošija.
Dajli cuvee barrique 2007 dao sam čistu četvorku čini mi se…
2009. nisam nabavio jer mi se učinila nespremna na nekom kušanju…
Buhač je s 2009.-om imao situaciju različitih punjenja. Sve je pošteno označio, ali ipak je od zavoda dobio jednu oznaku za jednu, a drugu za drugo vino. U ovom slučaju je vrhunsko bilo vrhunsko, a kvalitetno kvalitetno 😉
Buhač, Trs, Kalaz, Iuris (ovisno o afinitetima) ipak su na tržište donijeli veću kvalitetu po nižoj cijeni. Naravno, osobno bi poludio da sam primoran iz nekog razloga piti isključivo ta vina. Otišao bi malo dalje pa se vratio da provjerim što se dešava…