Dnevnik vinopije

Cijena: 134,98 kn (26.10.2010.)

Napokon. Ottocento crni 2007. bilo je genijalno vino. Ottocento crni 2008. također, ali sam ga kušao tek usput jer je tuča bitno smanjila urod, pa samim time i količine. Na polici je zato nedavno osvanuo novi crni Ottocento.

Zašto je Ottocento toliko značajan govore i komentari svih koji su se odlučili proglasiti svoje osobne favorite na moje pitanje najboljih crnih vina Istre. Tri najučestalija rezultata su Coronica Gran Teran, Trapan Syrah i definitivno Clai Ottocento.

Zatim, riječ je o vinaru koji se ne trudi „raditi vino“, već koji „čeka da se njegov trud u vinogradu pretvori u vino“. Na njegovom vinu nema potvrda o biološkoj proizvodnji, niti da je vino biodinamičko ili organsko, ali je ono sve od navedenog u onoj mjeri u kojoj je potrebno.

Još uvijek pamtim 2007. po „depositu“ u boci, valjda od nefiltriranja i po jednoj od najboljih etiketa i uopće butelja ne samo na domaćem tržištu.

Vrijeme je za šnjof 🙂 Nos nudi kandirano crno i crveno bobičasto voće, „slatko“ od jagoda, kupina, crnog ribizla plus cvjetni ljubičica momenti, sve diskretno obavijeno isprva dimom, a zatim vanilijom. Nimalo toplo što bi sugeriralo čak 15,2% alkohola na etiketi, tako da očekujem kako će isti biti perfektno integriran u strukturi.

Srk, žvak i gut! Već odlično zaokruženo unatoč što mi se tanini čine još uvijek malo nezreli. Suho, uklopljene kiseline koje nimalo ne strše i čak mi i nedostaju za Istarski terroir tako da mi je vino i premekano, ali objektivno… vrhunski. Mislim da će niže kiseline, pa i niža taničnost biti opće obilježje berbe 2009. u Istri.

Vino je spremno i izvrsno, ali svejedno kao da mi je 2007. bila nešto draža, nešto „mračnija“, zemljanija, vibrantnija, prašnjavih tanina… kao da je nešto niži udio Refoška ili Terana u odnosu na internacionalne sorte ?!?

Nevertheless, istarski CdP, meni još zanimljiviji i bolji od izvornog 😉 3/4+