Cijena Gato Negro Brut: 44,90 kn (10.12.2010.)
Cijena Quercus Penina: 49,90 kn (10.12.2010.)
Nazdravio sam svojem Dnevniku na dan kad je zabilježio „100 000 views all-time“, a pri ruci su se našli dva best-buy sumnjivca, jer da li je moguće da ima pjenušaca osim Freixeneta koji nude dosta za pristojne novce?!?
Gato Negro pjenušac ne dolazi iz Čilea već Argentine (proizvodi i puni: Finca la Celia). Dakle, očekivano je nastalo tzv. Charmat metodom vrenja u tanku inače bi cijena bila sumnjiva.
Svijetložuta boja u čaši, ne pretjerano obilno perlanje, ali konzistentno. Na nosu svježina i breskva ili slično voće, čak daleke naznake tostiranih tonova, prepečenca s maslacem, a da supruga nije pretjerala s korištenjem klora koji zaudara iz kupaonice tko zna što bi još registrirao 😉
Vrlo živahno u ustima! Suho, ali s 8,5 grama šećera po litri i 12,5% alkohola te dobrom kičmom, vino je u odlično uravnoteženom izdanju.
Vrlo vrlo pristojno i zapravo ugodno iznenađenje! Pjenušavi osvježavajući aperitiv koji se nema čega sramiti. Niti Freixeneta. Meni je omogućio bizarno čudesan doživljaj u kombinaciji s beskvasnim kruhom od miješanog brašna.
In zdaj kosilo… Penušava penina! Slovensko pjenušavo bijelo vino od sorti Rebula i Chardonnay. Lijepo se perla ova penina, krupniji mjehurići i vrlo uporni, neumorni 😉
Nos mi je malo zatvoren, a čini mi se ne samo zbog nedavne prehlade, ali u ustima također iznenađuje. Prvenstveno nije napadno slatko kako bi „extra sec“ mogao sugerirati, zatim oduševljava vrlo jasnom aromom zelene jabuke i to reske i slatke, dakle ne Granny Smith kisele, već domaće zelene jabuke.
Jedan ambivalentan all-rounder vjerojatno zamišljen da prati novogodišnju feštu od aperitiva do nazdravljanja uz „prasak“. A pro pos praska, samo želim istaknuti kako se isto smatra krajnjim divljaštvom izuzev zadnje sekunde Stare Godine.
Na kraju dojma, itekako mogu biti zadovoljan. Pritom mislim na vina, ne na statistiku 🙂 Što se statistike tiče, od navedenih 100 000 views, 20 000 nastalo je u posljednjih točno mjesec i pol. Vjerojatno je opet za sve ifke kriv 🙂
Dnevnik vinopije 
100iljadi posjeta?! Respect! Vrijeme je da nakeljiš reklame 😉
Kako kaže Zuckerberg: Its free and always will be 😉
Uostalom, mislim da nije moguće staviti reklame na WordPress ionako. Ostajem nekomercijalan, šmrc…
Daj proguglaj možda ima WinePress negdje 😉
Vjeran fan do vjernog fana – pogacha! Cestitam, direktore, fakat ste najjaci!
Čestitam! Evo i u trenucima slavlja naš Vinopija je socijalno osjetljiv, pa kuša pjenušce za proletere. Priznaj da si htio Dom Perignona prasnut, al je naglo nazvo Lukšić i zvecnuo čileanskim pesosima, drahmama il kaj je već tamo. Priznaaaaaaaj !!!
Ma bio je jedan Ambonnay iz 1999. 😉 , ali zbog navedene intervencije gospodina Andronika (za prijatelje Andro) taj pokušaj je osujećen…
Dobro da ruka nije poletjela prema Pisanovom Tannat Brut Naturu 😉
Čestitam na šesteroznamenkastom jubileju.
Ha ha, crni pjenušac nek ostane kao dobar pokušaj 🙂 Tko ne eksperimentira, ne profitira. Hvala lijepa na čestitci!!
“Pisanovom Tannat Brut Naturu”___ Ja mislijo, dobri smo si, kad ono, prijetish mi :-)…
Sorry buonsangue, neću više kunem se (potražit ću istinu na Marni 😉 )
I vinopija i ja, svaki u svom svijetu, imali smo bliski susret s ovom bocom crnog pjenušca i preživjeli. Jest da je bilo davno, ali taj doživljaj je teško saprati.
Znatiželja zadovoljena i – ne ponovilo se 🙂
Gato Negro – San Pedro, Čile?
Čestitke!
Argentinac ovoga puta.
Hvala!
Česitke na jubileju, vrlo kvalitetan blog, jedno od 5-6 domaćih wine/gastro odredišta iz mog RSS readera.
Drago mi je da opravdavam Vaše povjerenje.
Molim, vjerujete u jamstva mojeg uvažanja.
Hik!