2010. BEST OF ili Najbolje što se pilo protekle godine

Nemam neki osjećaj da sam u protekloj godini kušao osobito „velika vina“ izrazite osobitosti osim nekolicine koje navodim u nastavku. Međutim, nekoliko večera u društvu Buonsanguea i njegove vinske arhive dodatno je zakompliciralo ionako predivno zamršen vinski svijet. Obično „brojim“ samo vina koja sam isprobao u vlastitom domu, ali premda nisam radio bilješke, dovoljno koncentrirano sam kušao Buonsangueov odabir te jednostavno moram navesti bar one butelje koje su me osobito impresionirale.

Možda je netko primjetio tri vina kojima sam dodijelio 4do5 ocjenu?

1. Jakončić, Carolina (rdeča), 2006.

(https://vinopija.wordpress.com/2010/05/15/jakoncic-carolina-rdeca-2006)

Ne skrivam da sam fan Goriških Brda, a ova tipična predobra crna kupaža nije toliko eksponirana kao prva imena Brda (Movia, Ščurek, Simčić), ali nimalo ne zaostaje i meni je jedno od najboljih vina u kojima sam uživao u 2010.

2. Enjingi, Venje (bijelo), 2003.

(https://vinopija.wordpress.com/2010/08/24/enjingi-venje-bijelo-kasna-berba-2003)

Bez ulaženja u visokoindividualne diskusije tipa koja berba je bolja, ove godine Venje je donijelo na stolove meni možda najbolje bijelo vino Hrvatske, posebno kontinentalnog dijela i to po MPC koja je danas čak ispod one koju sam tada dao. Pa nek se i osjeti malo više Traminca, to samo produbljuje kompleksnost i pojačava čaroliju.

3. Pichierri, Terrarossa, Primitivo di Manduria, 2006.

(https://vinopija.wordpress.com/2010/10/27/pichierri-terrarossa-primitivo-di-manduria-2006)

Čudo u čaši za niti 8 EUR. Nevjerojatno! Savese za koji je Buonsangue izjavio da bi „trebao koštati 4-5 puta više nego košta, ali tko sam ja da se žalim“ Znam tko si – moj ambasador onostranog Primitiva 🙂 I neću se žaliti!

4. Boškinac, crno, 2007.

(https://vinopija.wordpress.com/2010/11/03/boskinac-cabernet-sauvignon-merlot-2007)

Dabogda pio ovo vino svaki dan ako lažem da nije za 4do5 🙂 Ilustracija kako „ocjene“ mogu biti problematične. Da odaberem jedno vino koje bi najradije otvorio od svih iz cijele prošle godine, u devet od deset dana odabrao bi ovo! Ali, morao sam se praviti pametan kad znam da „Barba“ čita svaku moju riječ 😉

5. Matarromera, Ribera del Duero, Crianza, 2007.

(https://vinopija.wordpress.com/2010/07/08/matarromera-ribera-del-duero-crianza-2007)

O.K. priznajem da sam snobina koji mora pokazati kako voli baš Riberu del Duero. Ovo je dobavljivo u supermarketu za 15ak EUR, ali ne u Hrvatskim na žalost.

6. Korta Katarina, Plavac Mali, 2006.

(https://vinopija.wordpress.com/2010/09/27/korta-katarina-plavac-mali-2006)

Ove godine priklonio sam se profinjenim doživljajima vrhunskog Plavca Malog. Korta Katarina, Saints Hills, Grgić… tko se još može priključiti takvom stilu? Rafinirani Plavci prestižnih položaja školovani na vrhunski način i premda je Korta svojim Pošipom zasluženo već priznata, kod Plavca Malog daleko je veća konkurencija. Također i raznorazna filozofiranja na koja sam zaboravio čim sam kušao ovaj Plavac. Još da se dokopam Reubens Reserve…

7. Saints Hills, Dingač, 2008.

(https://vinopija.wordpress.com/2010/09/16/saints-hill-dingac-2008)

Bio bi ja oduševljen i Nevinom da sam je kušao kao Chardonnay plus nešto Malvazije, poput Butkovića 😉 Ali zato Dingač! Dingač je fenomenalan. Gentle Giant u tekućem obliku kojem je čak i moja gospođa dala visoku ocjenu, a to je rijedak privilegij 😉 Cijena adekvatna za prekobarske skorojeviće koji žele osjetiti vinsku ezoteriju, ja bi je postavio i višom za to tržište. Ambasador Hrvatske par excellence.

8. MaDeBaKo, Malvazija, 2009.

(https://vinopija.wordpress.com/2010/09/13/madebako-malvazija-2009)

U kategoriji mlade ili svježe Malvazije kakvu smo srećom naučili konzumirati, MaDeBaKo se stvarno pokazala meni najboljom ove godine u svojoj kategoriji.

9. Piquentum, Blanc, 2009.

(https://vinopija.wordpress.com/2010/10/27/piquentum-blanc-2009)

Drugačija, neforsirana, najprirodnija, a uz sve to jednostavno izvrsna, već dozrela i neodoljiva Malvazija francusko-hrvatskog mladog vinara. Obzirom da sam zadnju uzeo za 55 kn MPC u Dobrim Vinima, jedino vino koje će se naći na mojoj BEST OFF i BEST BUY listi. Da završim u tonu popularnih vinskih tiskovina: ne čekati, trošiti odmah 🙂

10. Adžić, Graševina Hrnjevac, 2008.

(https://vinopija.wordpress.com/2010/09/02/adzic-grasevina-hrnjevac-2008)

Premda volim i Adžićev Sivi Pinot i štošta, upravo ovaj stil Graševine je nešto što se meni jako sviđa i osobno vrlo cijenim. Jako dobro napravljeno.

11. Aleksandrović, Vizija, 2006.

(https://vinopija.wordpress.com/2010/11/17/aleksandrovic-vizija-2006)

Dabogda doživio da netko u Hrvatskoj napravi ovako dobru Frankovku. Ako nekome nije dobra, sugeriram da reference potraži u Austriji. Kad bi se po ovoj cijeni našla na domaćim policama, možda bi bilo drugo vino koje bi stavio na BEST OFF i BEST BUY listu.

12. Gulfi, Rossojbleo, Nero dAvola, 2008.

(https://vinopija.wordpress.com/2010/10/20/gulfi-rossojbleo-nero-davola-2008)

Ovo bi bilo treće na BEST OFF i BEST BUY listi 🙂 8 EUR za „entry level“ – to treba objasniti brojnim Plavac proizvođačima. Entry level ne znači bulk smeće, već naprotiv! Rossojbleo je čaša puna života i energije.

 

A sad spektakl, with courtesy of Buonsangue koji je presiskusan insider s intimističkim poznavanjem vina u najkonkretnijem i najširem smislu istovremeno…

 

Montenidoli, Il Templare 2006, Bianco di Toscana IGT, San Gimignano.

(https://vinopija.wordpress.com/2010/08/20/vecera-kod-buonsanguea)

 

Marie Noelle Ledru, Ambronnay, 1999.

Hrđa i zlato 🙂

 

 

 

Domaine de Belliviere, Coteaux du Loir, 2001.

Chenin Blanc s jedne od najsjevernijih položaja na kojima se uopće radi mirno vino. Nakon desetak godina, magično.

 

 

 

Domaine Pegau, Chateauneuf du Pape, 2000.

Da. Parkerov 100pointer. Nikad ranije nisam probao 100bodaša, osobito zasluženog. Na kraju sam zaključio kako mi je „dosadno savršeno“.

 

 

 

Fatalone, Primitivo Gioia dei Colle, 1997.

Primitvo u tercijarnoj zrelosti, gumenasto iskustvo za kojim najviše žalim da nisam radio bilješke.

 

 

Clos Martinet, Priorat, 2000.

Još jedan ovaj put 95pointer i još jedno vino koje nisam nikad probao, a želio sam. Primjetio sam jedan Priorat u Hrvatskoj za neobično pristupačnih sto kuna, ali neću reći gdje…njanjanjanjanjanjaaa 🙂

 

 

 

Rudi Pichler, „Federspiel“ Gruner Veltliner, 2000.

WooHoo za Wachau GV desetogodišnjak!!! Sama mineralnost je kompleksna, a aromatski prezahtjevno za opisivanje.

 

 

 

Patrick Ducournau, Chapelle Lenclos, Madiran, 1990.

Ne znam koliko ljudi postoji da bi „na slijepo“ prepoznali francuski Tannat. Dvadestogodišnjaka. Ja nisam bio jedan od tih, ali sam izrazito uživao toj spoznaji.

 

 

 

Celinate, Valcalepio Rosso

Mislim 2005. ili tako neka „recentnija godina“ i istinski gušt iz potpuno neočekivanog kraja po smiješno niskoj cijeni tako da sam već naručio koliko će stati u bisage 🙂

 

Oglasi

One thought on “2010. BEST OF ili Najbolje što se pilo protekle godine

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

w

Spajanje na %s