Cijena: 39,98 kn (21.01. 2011.)
Sušćan crni! Ako to nije Svjetski kuriozitet ni ja nisam vinopija. Dakle, autohtoni kultivar s jednog od minijaturnih prirodnih fenomena poznat kao pjeskoviti otočić Susak. „Ploveći vinograd“ Susak zapravo nije od pijeska već lesa kažu mudri ljudi, a ja se slažem jer sam se uvjerio da u Sahari ne raste loza.
Forgotten variety ima i drugo ime kojim ga naziva Krčki vinar Katunar Ivan… „Sansigot“ zvuči kao nešto što su Križari ispijali na putu za obećanu zemlju. Slično i izgleda 🙂 Prilično transparentna crvena boja u čaši naizgled ne djeluje nimalo posebno. Vidljiv je i nefiltrirani ostatak, ali nepotrebno je dekantirati. No, moglo bi se kao zgodan eksperiment, zašto ne?
Voćne kiseline su prvo što nos registrira pa i doziran vonj podruma koji ipak ne smeta…
Interesantno dug aftertaste, obzirom na lagano tijelo. Također stanovita herbalnost ili vegetalnost… ne mogu reći da je nježno, radije delikatno… izraženijih kiselina, ali ne suviše stršećih koje prate doživljaj i čine ga „grubljim“. Suho, blagih tanina, 12% alkohola.
Potpuno nekomercijalno. Mislim to u dobrom smislu.
Nasuprot vinima, najčešće crnjacima juga koja „griju“, Sansigot „rashlađuje“ odnosno osvježava. Nije da ima neku frizzante kvalitetu ili slično, ali baš zbog ugodnih kiselina, niskih alkohola, nudi okrjepu za vruće dane, kakvi su već na Susku morali biti česti…
Teško mogu Sansigot zvati sofisticiranim užitkom, ali u datom kontekstu to zapravo je. Nije spektakularan vinski doživljaj, ali nije ni konfekcijsko masovno vino. Zato ga neću ocijeniti osim napomenom da jedva čekam nove berbe.
Dnevnik vinopije 
Gral je nađen 🙂 i nije skup!!!!!
pio sam od katunara malvaziju..i mogu reči tak -tak….cijenovno košta previše 15 kuna…..koga zanimaju dublje analize može i to……..
mislim da to nije isti Katunar… bar dvojica su na Krku, a Ivan nema Malvaziju čini mi se…
Čini mi se da ni jedan ni drugi nemaju Malvaziju…
Ako nisam upravu slobodno me netko ispravi.
Možda je riječ o Cattunaru i njegovoj malvaziji. Non island wine.
ja sam ga pio baš u jednoj odličnoj konobi na Susku i još ga se živo sjećam kakvog je okusa, zar nije to dovoljan dokaz da vino vrijedi? uživao sam u šetnji otokom i divio se njihovim herojskim vinogradima. jel znaš da na Susku filoksera nije nikad došla jer taj kukac ne može živjeti u tom nazovi “pješčanom” tlu, tako da je tamo loza “piede franco”? barem tako su mi rekli.
dobro kažeš vonj podruma, ali bilo je i meni ugodan, kao da mirišeš neku staru zaboravljenu knjigu 🙂 vino u cjelini nije u skladu s modernim enološkim standardnima ali je autentično i zato mi se i svidjelo, jednostavno, osvježavajuće i autentično.
Znaš da si ovo jako lijepo naveo tako mi je žao što nisam spomenuo. Stvarno taj kukac nije nogom kročio na Susak i nije zanemariva činjenica da se radi o izvornom trsju. “Stara zaboravljena kniga” dosta je blisko mojem dojmu. Tnx!
Gogo, a taj Sansigot koji si pio na susku je bio baš Katunarov ili neki lokalni?
guglo sam malo web-om postoji neka taljanska vinarija na Susku o kojoj nema baš puno informacija?
Da, to je ta talijanska vinarija baš na Susku. Vjerojatno većinu toga izvoze svojim kanalima
Imas informacija o toj vinariji kolko ti srce zeli: http://www.collalbrigo.com
hvala tvrle, jako ljepo od tebe!
Sluga pokorni 😉
riječ je o Cattunaru.sorry.piva previše u guzici
Dobro,dobro i najboljima se dešava….. 🙂
da da 2 su Katunara vinara u Vrbniku, mislim da su čak i burazi Ivan i razvikaniji Anton.
ovaj potonji je raskirčio brdo iznad Baške i zasadio najsjeverniji vinograd plavca malog u hrvatskoj, europi, svijetu!