Cijena: 76,98 kn (27.03.2011.)
Jedna od prednosti festivala vina je da neku etiketu koja se iz nekog razloga istakne, mogu kasnije kupiti da je probam u miru i uživam u njoj. Tako je bilo i ovog puta. Na stolu mi se našao Gegić, tzv. indigenous variety s otoka Paga i nešto što me ugodno iznenadilo na ZWG…
Viskozna zlatna tekućina u čaši odmah daje medene arome cvijeća i bilja. Na nosu pokriva široki spektar mirisa od bazge, nečeg đumbirastog, pa do sirupa od naranče… zapravo me podsjetilo na sočnu unutrašnjost svježe Rapske torte. Ima tu još puno toga slasnog i egzotičnog, na specifičan način… s jedne strane neodoljivo privlači da čim prije kušam, a s druge da gutljaj čim dulje odgodim uživajući u mirisu. Svakako, predivan nos nešto je po čemu se ovaj Gegić ističe.
Pag je svakako poznatiji po siru, janjetini, čak i Zrču, a zašto nije i po Gegiću… nije mi jasno nakon ove čaše. U nekoj aromatskoj prezentnosti ima sličnosti i sa susjednim Malvazijama i Žlahtinama, ali Gegić je Gegić 🙂 Specifičan i svoj, čini mi se.
Vrlo dobro ukomponiranog sladora i kiselina u poprilično puno tijelo te „izdašnih“ 14,7% alkohola.
Skoro gorkasta svježina je meni osobito pamtljiva zagonetka ovog vina. Uz svu kompleksnost, uspijeva biti jednostavno, skoro vinozno, a definitivno opojno i pitko iskustvo.
Malo je cijena viša od one koju bi volio, ali ne žalim za ovo iskustvo koje ću izvjesno ponoviti. 4
Dnevnik vinopije 
Probao Gegić 2010. i stvarno jako dobro vino, uljasto se valja po ustima, prisutno je..uglavnom jako sam sretan što sam ga probao. ima mislim 13.2 % alc za razliku od ovih 14.7. Nisam probao 2009. I, kad sam već tu, probao crno 2007. i stvarno vrhunsko vino (4/5), rekao bih da se osjeti pažnja u tom vinu
Nevjerojatno, ljudi, ako je to dobro. Gorko vino, platio bih da ga ne pijem.
Komentar se odnosi na 2009. ili neko novije godište?
2013. godište. Želio sam ga probati, želio sam ga zavoljeti, što se kaže. Jednostavno ne ide uz sve kompromise.
Razumijem. Pošteno. Nisam probao i premda bi očekivao određenu razinu gorčine, očito nešto nije uspjelo najbolje 😦
Nije tu samo prisutna razina gorčine, već jedan osjećaj umjetnosti. Nešto na brzaka prepravljano. Morat ću svakako ponovo probati Gegića drugom prilikom jer Boškinac poštujem.
Meni je ona bijela kupaža iznimno uspjelo vino.
Filipe, kako si mi samo uletio dok sam objavljivao komentar pod Malvazijicom. Znaš što si učinio? Sad je desettisućiti komentar – moj 🙂 Ništa, morat ću otvoriti nešto večeras 😀
ma otvoris si neki pizdariju, npr. skjop iz 90ih.. 🙂
rado, to je ipak sasvim druga razina… drago mi je da si probao
Ma zafrkava se opće nebu poletil! :)) izvoli Filipu dati nekaj iz preporuke kao prvom do 10.000 iliti četverostrukoj 9.
E moj ambasadore bučina (uskoro nadam se i maslinova) ulja, da mi prijatelj Collector nije presušio sve zalihe možda bi imao koju “preporuku” u arhivi 😀
vani kiša a kod nas zalihe presušuju….lastane & HZZ.hr pomozite 😦
dofuram ti ja par butelja kupus-stalskog zweigelta, hehe
hipsterska uzdanico 🙂