Cijena: 139,90 kn (13.05.2011.)
Iz nedalekog Kisiskhevija u Gruziji dolazi nam „Kakhetian dry red“. Iako mi je prva asocijacija vezana uz Gruziju lik i djelo Josifa Visarionoviča Džugašvilija poznatijeg kao Сталин, pamtim da sam svojedobno u Zagrebu pio neke jeftine, ali zabavne Gruzijske Gewurtztraminere tako da nisam ostao osupnut egzotičnom ponudom. Bojim se da su Hrvatska vina još uvijek veći kuriozitet u svijetu i od Gruzijskih.
Crno vino sorte Saperavi, fermentiralo 20 dana u golemim amforama, zatim malolaktika u čeličnim tankovima i napokon odležalo još 24 mjeseca u barrique bačvama te punjeno nefiltrirano. Zagonetno 🙂
U čaši „nafta“. Saperavi grožđe izrazito je tamno s debelom kožicom što je definitivno manifestirano u ovoj čaši…
Dosta barrique aroma na nosu u početku, malo previše i meni koji ne urlam „oak monster“ čim osjetim hrast 🙂 Ali, kao i većini zanimljivih vina, treba mu dati da malo prodiše…
Slatko od kupina i šumskih jagoda, zapravo crveni i plavi gumeni bomboni ako takvi postoje jer upravo takva „kiselkastost“ od koje cure sline se naslućuje…
Šnjof koji se vremenom ipak mijenja i prolazi transformacije te mi je u jednom trenutku dao i specifičnu začinsku nijansu zbog čega bi na slijepom kušanju pomislio na Cabernet Sauvignon. I to izniman Cabernet Sauvignon zbog našiljene olovke, papra i mentola.
Srk, žvak, gut!?! Mmmm, mislim da sam našao mica macu 🙂 Upozorenje! Nije za svačije nepce. Pacijentu poput mene fascinantno je pronaći nešto donekle drugačije i zato ova vinska egzota pruža priliku za proširivanje vinskog svjetonazora.
Fascinantno je kako se punih 6 godina nakon berbe, tekućina puna energije baršunasto raširi u ustima i traje taman koliko treba da bi poželio sljedeći gutljaj.
Ovako sam zamišljao Bordoške crnjake kakve su pili početkom prošlog stoljeća…
Za control freakove struktura je sljedeća: tanini poput prašine prisutni ni premalo ni previše, kiseline skoro više jabučne nego mliječne (skoro), ali idealno uklopljene i još žive, 13% alkohola, suho i ekstraktno, ali ne prekstraktno… srednje do punog tijela, dojam koncentracije i „mesnatosti“ s vremenom se potencira…
Vino odiše nenametljivošću i tradicijom. Čudesno. 4.
Dnevnik vinopije 
hm, dobro zvuci posto imam jednu butelju u arhivi pa me bas zanima jer inace volim takva vina..
sta mislis kada ce biti u najboljoj formi, za koje vrijeme?
Kad prije si uspio ovo arhivirati? Koliko znam, ovo su uvezli u Dobrim Vinima prije nekih mjesec dana 😛
Najbolja forma, ovisno o afinitetima, u razdoblju od sad do barem 2020., a zapravo bi ga osobno volio poživjeti u zdravlju i veselju kako bi ga otvorio 2036. na dan otplate zadnje rate mog stambenog kredita 🙂
a dobro arhivirati, to ja tako kazem jer mi stoji gdje i ostale boce na dozrijevanju.. pa da, kupio sam je u dv kod antunovica valjda par dana nakon sto su je dobili, mislim da ima vise od mjesec dana, ajmo rec 2 mj.. uzeo sam i bijelo iz amfore ali nisam nijedno otvorio, nekako mi se to cini (pre)mlado, volim kada vina dozriju, narocito ona koja imaju mnogo potencijala za to. otvorit cu je prvom prilikom pa ako se pokaze dobro nabavit cu jos pokoju bocu za (pravu) arhivu..
“pamtim da sam svojedobno u Zagrebu pio neke jeftine, ali zabavne Gruzijske Gewurtztraminere tako da nisam ostao osupnut egzotičnom ponudom”
Dragi Vinopijo, vidim da se broj sivih stanica smanjio od Gewurtztraminera, samo da te podsjetim, to su bili moldavski gewurtztramineri.
Ha! Evo rijetke prilike kad si ti u pravu, a ja nisam 😉 Savour it my friend… ali što je Crno More među prijateljima 🙂 Pa to je samo na drugoj strani obale, pih!
Stvarno, Moldava, wtf, davno je to bilo. Možda ostavim to u postu ipak nek se vidi da i vino župa zna ubosti, dapače dočekati me na voleju…
Za prvi dio: Rugala se sova sjenici….
Za drugi dio: Ne diraj lava dok spava……
what’s a few hundred kilometres between friends 🙂 ).
Daj bar smisli svoju lajnu, ali kako je veliki Bounsangue rekao….ja ču ga citirati……na dobrom si tragu kad koristiš prave citate….
hihihihihihihihi 🙂
VINO ŽUPA 2:0 VINO PIJA
wax on…
U Gruziju sam probao 4-5 butelja Saperavi vina i mogu reći da su me vrlo ugodno iznenadile. Koliko se sjećam samo mi jedna nije dobro sjela jer ju je konobarica donijela zamrznutu skoro, a nije se moglo mijenjati jer im je sva kolekcija bila u frižiderima (uz sokove i pivu :).
Sad se ne sjećam imena, ali kupio sam jedno od boljih njihovih vina na aerodromu, platio čak 55 eur bocu i zapljenilo mi u Latviji dok sam išao na connecting flight. Makar sve bilo lijepo zapakirano sa original računom i uvijek sam bio u međuzonama, pouzimali mi par boca komotno gadovi 😉
Baš ću se uputiti na Dobra Vina u shopping…
Vino je mrak (doslovno ,tak je gusto da se ne vidi kroz njega:).
Nismo (cura i ja kupujemo popola ,tj 60:40 jer sam ja gentleman:D) nikad dali tolko para za butelju ,ali rado ćemo ponoviti ovo exotično putovanje;)
Jako mi je drago da vam se ovo svidjelo. Pamtim ga kao stvarno čudesno vino kao što sam ga opisao i skoro kao kategoriju za sebe.