S Cvita razgovora vratio sam se s tri Kujundžuše različitih vinarija. Grabovac je najpoznatije ime i najveća obiteljska vinarija u Imotskom i odahnuo sam kad sam probao njihovu novu Kujundžušu, dramatičan napredak u odnosu na moje prvo iskustvo. Jerković je već neko vrijeme odabir poznavatelja, a Šimunović je novo ime Udruge Imotskih vinara.
Grabovac, Kujundžuša, 2010.
Cijena: 35 – 40 kn (rujan 2011.)
Bistra, skoro prozirna zelenkastožuta Kujundžuša u čaši.
Šnjof, šnjof?!? Koliko god smiješno zvučalo, u kontekstu Kujundžuše ovo je skoro „voćni“ nos. Težačko vino plemenita karaktera vuče svu svoju iskonsku snagu iz mineralno specifična tla i stvara podlogu na koju dolaze herbalno-vegetalne note. Blisko mirisu kiše u zraku ili pak promjene u tlaku 🙂
Srk, žvak, gut!?! Nježno, izrazito pitko vino koje traži drugu čašu! Vrlo stidljivog tijela u perfektnoj strukturi za niskoalkoholnu (12%) mladu Kujundžušu.
Slane suze na orošenom kamenu, bez vinoznosti kiselina, bez slatkoće sladora, uspješno prenosi specifičnu aromatičnost s potpisom svojeg terroira. Neuobičajena riječ za ovaj cjenovni razred.
U gastronomskom smislu, idealno za bilo koji starter.
Značajno i fundamentalno kvalitetnije vino od mojeg prethodnog iskustva. Čvrsta četvorka i golema vrijednost za novac.
Jerković, Kujundžuša, 2010.
Cijena: 35 – 40 kn (rujan 2011.)
Znam napamet buonsangueov komentar o „apsolutnoj svjetskoj klasi unutar svog stila i konteksta“ te „kamenoj toničnosti“ i „svirepoj mineralnosti“ usporedivoj s „minimalističkim remek djelima“ Gentilinijevih Robola ili Txominovih Txakolina. Taj komentar odnosio se na Jerkovićevu Kujundžušu.
Još je jednom zazvonila i u mojoj čaši. Sol i kamen već na nosu slute na dobro. Izvjesno besprijekorno grožđe s najboljih položaja.
Besprijekorna uravnoteženost daje zaokruženo vino s iskrom kamena i asketskog karaktera… i tako iz godine u godinu. 2010. godina sada je spremna.
Elektrizirajuća Kujundžuša kojoj prošli put nisam dao 4do5 iz potpuno krivih razloga koji se mene ni najmanje ne tiču. Zato što je jednostavno niskoalkoholno (11,5%) bijelo vino? Zato se sad ispravljam.
Šimunović, Kujundžuša, 2010.
Cijena: 30 – 35 kn (rujan 2011.)
Koliko znam Šimunović je jedini buteljirao Kujundžušu školovanu u hrastovoj bačvi. Zanimljiv eksperiment. Ima tu nečega, način na koji se vino izmijenilo…
No, ovo je regularna Kujundžuša i još jedan pravi primjer lagane i osvježavajuće, ali konkretne Kujundžuše.
Čista, skoro prozirna svijetložuta boja…
Šnjof, šnjo?!? Potpuno delikatan, ali prepoznatljiv miris Kujundžuše koji me podsjeća na ljetni pljusak po kamenjaru, lokalne trave i dašak citrusa u ovom slučaju. Ali, ako sve to osjetite, znači da treba vratiti bocu na led 🙂
Srk, žvak, gut!?! Divno jednostavna, ali besprijekorna struktura, usklađenih gradivnih komponenti. Pitko tijelo s 11,7% alkohola, niske kiseline, ako i slador, suho, dovoljno ekstraktno… aromatski slani karakter, nešto suzrdžanije mineralnosti nego kod ostalih Kujundžuša, ali dio iste kulture stola…
Savršen ljetni aperitiv. Možeš uživati u vinu na doslovno prazan želudac. Pružit će okrjepu i pripremiti te za ručak, gdje će preuzeti ulogu zahvalnu za kombiniranje s brojnim jelima. Poptuno suho vino s 11,7% alkohola niskih kiselina? Da, zašto ne.
Težačke povijesti, ali zapravo savršeno plemenito i kao takvo poptuno legitiman predstavnik Kujundžuše. Ocjena „niža“ isključivo zbog tek nešto slabije izražene mineralne signature, ali za te novce…
Dnevnik vinopije 
Oko Jerkovića se potpuno slažem sa dojmom. Grabovac 2010 ćeka bolje dane… No, ocjene su malko previsoke ako se gledaju u općenitom okruženju.
Recimo, ja bih Jerkoviću 2010 dao 16.5(max. 20) kao ukupnu ocjenu. Odnosno, 18 kao ocjenu za vino is podneblja iz kojeg dolazi.
Hehe, nije da su mi ocjene bitne, ali razumijevam tvoje promišljanje i baš zato sam dao toliko. To, naravno, nije za usporedbu z nekim drugim vinom. Najbitnije je “unutar svog stila i konteksta”. Realno sam mogao dati 5, 4do5 i 4 🙂
“Unutar svog stila i konteksta”… Da… Tu je Jerković The Champ.
Zanimljivo je i da su Kujundžuše ukupno dosta napredovale u kvaliteti.
Upravo tako. Općenito su to sada odlična vina koja ne pokušavaju biti “velika” ili kompleksna, već mala i poštena. Jerkovića je nešto teže nabaviti ionako. Sumnjam da ima i značajne količine, ali svi su se orijentirali na takav izričaj Kujundžuše i najvažnija vijest je zapravo Grabovčeva Kujundžuša koje će ipak biti i po vinotekama i gdje već…
ha ha naravno da je dobro, palac gore za sve navedene vinare
ps jako dobri ljudi
zahvaljujem svima koji nisu rekli kazali da je kujundžuša iskreno vino.jer svi znamo što je iskreno vino i što se pod tim krije.napredak očit u svim smjerovima.malo sam tužan kaj vas baš ne stignem pratit. i još tužnjiji što ne mogu komentirati jer slabo isprobavam recenzirana vina. tj.nikako.Vinopija da sam vino nikako ne bih želio odat dojam da sam mali i pošten 🙂 Pokušao bih prenijeti podneblje i nači osobu koja cijeni te karakteristike i spreman ih je platiti..Pošten,iskren,odan,nadobudan,radišan….to su karakteristike pionira a ne vina. 🙂 Ja sam recimo pošten kad sam sebi priznam da je vino banana i prolijem ga u lavabo iako me srce boli…ne zbog vina koje je banana nego zbog bačenih kuna
pa di si nestao madiraza 🙂 tvoj lavabo zamišljam kao Crveno jezero 🙂 a što se tiče “vini veri”, drag mi je Ormož, ali mi je draža istina :))))))
možda vino nije banana nego ti nisi ta “prava osoba”
a ja mislio clai 🙂 ma malo sam u gužvi.ali spremam se nazad jesen-zima 🙂 glavno da si ti hiper aktivan.bravo bravo 🙂
bar ne koristim cilit za lavabo
jurice sve je moguće.ali ipak moje nepce i novac koji sam izdvojio mi daju slobodu prosudbe. ne sumnjajuči u kvalitetu vina i trud vinara:)hebi ga.sheban sam valjda….pa loša vina pijem a dobra prolijevam:)
aj dobro.ni jedno vino se ne smije proliti.u pravu si.oprostite mi svi….vino je ipak hrana
Je….hrana je….al treba i slivniku dat njegovo ponekad. A glede kujunđuše i tvog oduševljenja, Vinopijo, ne znam kaj da velim, osim da konstatiram da kolko kuja nakupi sladora (po baabi, naravno), tolko Kalaz ima alkohola. Napienti sat!
Halo, ifke !
Sad se ti isčuđuješ Vinopijinom oduševljenju niskoalkoholnim kamenotoničnim i surovo mineralnim kujunđušama.
Baš sam se zapitao što se dogodilo tebi i tvom prijatelju.
Čovjek napiše neki glupasti komentar i nikom ništa. Nit ga tko pošteno ismije niti izvrijeđa.
jurice prvo komentar nije bio uopće u vezi kujundžuše i nije bio glupast.a drugo pa zašto bi me itko vrijeđao?daj ti probaj da vidimo kak ti ide….pa ću onda ja tebe poslije.može?ajd kreni
madiraza, moj komentar je upućen ifkeu i nema nikakve veze s tobom i tvojim komentarom
onda dobro.ispričavam se. sve dam al vređat se ne dam.:)….iako imam i ja glupastih komentara,večinom
pa vi ste uspjeli sami sebe zbuniti… što će biti kad objavim dojam o juričinom vinu ne usuđujem se ni pomisliti, ali već se veselim 🙂
i sama najava tog događaja već je pobudila interes kolekcionara koji ne pitajući za cijenu, žele osigurati što veće količine vina za sebe.
jurice nemoj sad dizat cijenu u nebesa:)ti si prvi zagovornik kvalitetnih i cijenovno povoljnih vina.i ljut na one koji dižu cijenu u nebesa.jedino kaj sad ovisiš o vinopiji.ali to je najmanji problem.nema kod njega vina ispod 3 i 3/4…hehee
i
Ne brini za cijenu, ali ocjena…. Uostalom što znače ocjene pa ti odlikašima častiš lavabo hehee
samo zbog madiraze i zajedljivog komentara 😉 da nema ispod trojke, danas ću preko reda ubaciti dva dojma, isti vinar, dva vina, jedno 2do3, drugo 4do5
morat ću i zvjezdice uvesti 🙂
Uffff….jurice, gran malvazija je nahebala, očito je i kod vinopijinih ocjena nastupila recesija. Crno ti se piše! Btw, da se ne izgubi razlika između humora i ironije te iskrenog mišljenja, neki sam dan pio baš Jerkovićevu kujunđušu. Slažem se sa audiofanom i vinopijom da je savršena “unutar svog stila i konteksta”, mineralnost i vrlo vitalne kiseline skladni su i fokusiraniji nego u hrpi drugih poznatijih i skupljih hrvatskih vina (recimo, ova kuja je triput bolje vino nego merlot belje 2008 dekantiran zlatom).
Tvrle je reko “svirepa mineralnost”.( iskreno, tračak toga se osjeti i kad zobate grozd kujunđuše) i ne prestaje mi to odzvanjati, jer možda najbolje opisuje moj dojam o ovom vinu. Naravno, nije mineralnost ta koja je svirepa, već kontekst koji ju tako bezdušno eksponira, lišeći pilca bilokakvog hedonizma i pretvarajući ga na trenutak u isposnika koji zagriza u terroir kojeg su često moji preci dolje grizli stoljećima. Terroir kojeg su elementi,prirodne sile i povijest isklesali teškom rukom, škrgučući zubima i mršteći obrve, ostavljajući čovjeku malo više od ništa. Terroir kojega su plod i ljudi koji se maze grubostima, kojima je psovanje boga interpunkcija i koje teško mogu zamisliti kako guštaju u nekom putrasto-tropskom chardonnayu.
S druge strane, ta škrtost, nedostatak sadržaja kao sadržaj, samo su jedna od ekspresija imockog terroira. Vinopija je opisao, a ja stoput probo kako se dolje slasno klopaju plodovi iste te škrte zemlje koja je iznjedrila kujunđušu. I kolko god savršena (i ekstremna) ona bila u svom kontekstu, falilo mi je više slasti. Loš dan? Mentalna nespremnost? Ne znam, al jučer sam bio mentalno spreman za Radovanovu malvaziju i rasturio je ko beba zvečku. I mislim da bih bio spreman za nju svaki dan u mjesecu.
Impresioniran sam ovime što si napisao.
Ali okladio bi se da neznaš voziti traktor.
nabroji mi HR vinare koji znaju….
ifke, prvo moraš priznati jesi li ove konstrukcije preuzeo iz neke biografije Tina Ujevića, jer ako su tvoje riječi… spomenik si zaslužio, od mjedi trajniji 🙂 i traktor, premda je nakon ovog jasno da zemlju obrađuješ volujskom zapregom 😉
Odrednica “unutar stila i konteksta” također je Tvrletova, a tvoj iskaz uvjerljiv. Radovanova Malvazija je vjerujem izvrsna, moj osobni trigger za Malvazije prije ponešto godina, ali cijenom ne baš ista kategorija, a ne znam što vam je s ovim Beljem ?!? Osim što je nemoguća usporedba, meni to vino nije bilo loše, naprotiv. Više sam bio šokiran da nije bilo boljeg na Decanterovom ocjenjivanju i to u čitavoj regiji. Bitno mi je bolje od Korlatovog recimo.
Ma beljetova vina su danas bila u Vrutku na degustaciji, pa sam se opet načuđivo cijeni i decanteru, neskladan, kuštrav, hrvatski Gato Negro za 35 kn. Tim gore po njega što sam danas probo i Pichierrija i vidio kakva se glatka ko britva vinčina i pol može dobit iz robusnog primitiva, svaka čast (hvala Tvrletu) (a ovi iz belja nemreju iz jednog “fuckin” merlota). A kaj se tiče beljetovog zlata, dekanter ocjenjuje vina sa britanskog tržišta, tu ti je već selekcija, cjenovni razred je slijedeća, niko ne kaže da belje ne mora podić cijene poslije ocjenjivanja, i iskreno, ko zna jel isto vino tam na tržištu i kod nas.
A kaj se tiče malvazija, sram me da sam ih tek sad ozbiljno shvatio i oduševljavam se njihovom mineralnošću (Kabola, Radovan). Pale su mi na pamet dok sam se dogovarao sa kujunđušom (Jerković), i meni zasad više nude, a razlika u cijeni je 10 kn (Jerković doma 35, Radovan doma 45 kn).
Daj pusti komentar kod Picchierija… i javi se kad ideš do Radovana. 45kn mi se jako sviđa 🙂
raduješ se Radovanu, dragoviću… 🙂 (hebate, ak bumo ovak falili malvazije, kuac će im spustit vinari cijene na “ciljanih” 5 jevra….de vinopijo unakazi 2-3 u recenziji, podijeli par dvojkica, da ih kupujemo za par godina za kikiriki…)
vinari, ambalažeri, stiskari, čepari, poreznici, posrednici i trgovci… ugostitelji
vukodlaci i vilenjaci 🙂
Jel prijatelj prošvercao štogod Primitiva za mene?
GOOD ONE….tako misli pravi imočanin, Trifa budi pametan……spustit ćemo tako i Stagnum na 25kn…
aaaaaaaaaaa….. kupio cattunar merlot 2007….
teški zaheb…
tak mi treba kad sam škrt dat još koju kn više za dobro vino.mrzim kad za 50 čuna vino nije bar ono što se od njega očekuje u osnovi…
Jučer opet s kujom Jerković 2010, sobna temperatura, otvoreno par sati. Bolesni mineralno-voćni parfem, puno užitnija nego zadnji put, dobro je sjela, odlično vino.
Užitnija?!..pa ovo se cuga lakše od vode..iako mi je bolja dobro razhlađena(bez klope se uživala)..krepka okrepa!::D Ovo je tolko fora da vjerujem da bi se svidjelo i široj publici.
vidim da ću morat napokon i ja probat to čudo….
Počeo sam opet malo češće otvarat Jerkovićevu 2010, poslije jedne “fešte” za koju je vina birao Dark Master himself. Opustila se zeru, voće došlo više do izražaja, kiselina nije više tolko napeta, ali još uvijek je monolitno. Naravno, cijelo vrijeme pere prekrasna mineralnost i moram priznat da se guštam ko prasac, više nego prije. 11,5 alca, da ne velite da su mi maligani Muss……..evo, pol sata po otvaranju butelje ošlo voće ća, osto čisti fakin kamen, nevjerojatno. Pijući ovakva vina čovjek počne stvari odvajati na one koje jesu i one koje nisu…..i konačno se na trenutak odmoriti od glavnog osjećaja današnjeg društva. Osjećaja da te netko – LAŽE!
…al priznaj da si morao zaredati bar dvije butelje da si to napokon doživio :-))))
Hehe….jok. Bijaše dovoljna jedna, al sam je smaknuo u negdje sat i po vremena. Mojoj kalazarskoj jetri to dođe ko radler….. 🙂
Ovo je legenda: this is this….http://www.youtube.com/watch?v=4onhv63jom8
Ovo je još bolje:http://www.youtube.com/watch?v=7rK3s_BP9kE