Cijena: 219,90 kn (rujan 2011.)
It`s a wine geeks dream 🙂 Prvi put probao sam je na Zagreb wine gourmet-u 2010. i bilo mi je prečudno… međutim, danas se moram pridružiti unisonim hvalospjevima.
U amfori je 50% chardonnaya i 50% starih sorti Plešivice iz preko 70 godina starog vinograda! Nitko ne zna koje su točno sorte u tom vinogradu, ali poznato je da su tu Plavec Žuti, Šipelj, Crveni Veltlinac… već ta informacija stimulativna je za prave wine geekove.
Ali to nije sve 😉 Nakon 6 mjeseci maceracije, fermentacija je dovršena u amforama zakopanim u tlo. Nakon strpljivog odležavanja u amforama, vino je dodatnih 18 mjeseci dozrijevalo u drvenim bačvama, ali ne u malim baricima, već velikim bačvama zapremnine 2000 litara. Nefiltirano je punjeno u butelje od kojih je jedna završila na vinopijinom skromnom stolu na čemu zahvaljujem audiofanu, mom ambasadoru Tomca 😉
Poput zrele dinje, svijetlo narančaste boje u čaši.
Nos sluša simfoniju nepoznatih zvukova, tonova i šumova, mirisa i akcenata, aroma i ljepote. Ne djeluje nimalo teško što zna biti slučaj s ekstremnim vinarenjem, već uspavano. Polako se budi i postaje sve dublje i još kompleksnije. Nedokučivo.
Srk, žvak, gut!?! Stvarno, piti ovo vino u veljači 2010. i to usput na festivalu notorni je propust. Tek sad spremno je za uživanje i tek sad sam i ja sam spreman za uživanje u njemu. Distancirana, ali čvrsta mineralna signatura na kojoj počiva takva konstrukcija koju ne želim niti pokušati opisivati zbog visokog rizika prozaičnosti. Npr. osjećam se glupo dok bilježim da se Chardonnay „nimalo ne osjeti“. Suvišna konstatacija gubi svaki smisao u ovom slučaju. Suodnos komponenti daje novu definiciju pojmu čarolija. Britko, žitko i pitko 😉 Najmanje zbog tek 12,5% alkohola, već zbog „prirodnosti“ koja ga prožima. Zbog uravnoteženosti na jednoj višoj razini. Teško je reći je li ovo vino prošlosti sukladno tradiciji kojoj su mu pristupali stari Rimljani ili budućnosti u kojoj će naturalni izričaj bivati sve popularniji.
Međutim, Amfora nije vino koje će se odabirati uz neko jelo. Ono je zvijezda večeri za koje će se osmisliti posebno jelo. Pada mi na pamet cous-cous s rakovima u blagim orijentalnim začinima i kojom datuljom za desert 🙂
Samo postojanje ovog vina oplemenjuje Svijet, a konzumiranje ovog vinopiju. Napomena – sobna temperatura! Samo tako moguće je doživjeti ono što sam zabilježio kao „vinska esencija obložena bijelim taninom“. Nazdravlje!
Dnevnik vinopije 
A što više napisati nakon tvog fenomenalnog dojma? Istina, obitelj Tomac iznimno cijenim i na neki način ih smatram svojim prijateljima. No, to me znaći da sam popustljiv prema njihovim vinima…. Ali, njihova vina su uglavnom vrlo dobra do odlična.
Amfora 2007 je meni najbolje HR bijelo vino. Ona je pravi autorski rad i moja topla preporuka za svakog istinskog vinskog entuzijasta.
Dodao bih još da je Amfora 2007 vrlo pitko vino što je po mom skromonom sudu još jedna dodatna kvaliteta.
I ne brini-uskoro ti stižu novi Tomčevi aduti-Rajnski Amfora 2009, Chardonnay 2009, Sauvignon 2010 i Rajnski 2010. Moramo i zajedno potegnuti do Tomislava da probaš još neka vina…
Jedna od rijetkih vinarija u kojoj sam bio je Tomčeva,međutim u sasvim drugoj konotaciji i bit će prilike za neki posjet što se mene tiče. Razmjerno dulje vrijeme konzumirao sam relativno dosta njegova vina, ali prije nekoliko godina.
Ipak me uspio nedavno iznova iznenaditi prvo s Crnim Pinotom, zatim s Amforom, a možda najviše s jednim arhivskim vinom u jednoj od rijetkih prilika za druženje s Tvrletom… Rajnski rizling 1996. Exceptional.
Usput, naišao sam na jednu zanimljivu komparaciju koju želim staviti makar u komentare:
http://winemadenaturally.blogspot.com/2011/09/extremes-of-natural-winemaking.html#comments
fantastično vino.. stvarno ga obožavam i uživam u svakoj boci..
+1 …. i meni se jako svidjelo, sa svakom čašom sve više 🙂
Iako sam bio jako skeptičan kad sam prvi put čuo za amfore – da ne bude zabune, nemam blage veze o proizvodnji vina – jer mi malo ide na jetra svaka priča koja počinje s idejom da se nekad davno sve radilo bolje….moj prvi komentar je bio da će valjda i boce do vinoteka trasnportirati konjskim i magarećim zaprekama….
Drago mi je što je Tomac razbio moju skepsu i napravio kvalitetnu stvar.
…zapregama….
Meni je bitna prirodnost, a ne da probam što je Spartak pio i večerao premda je pomisao intrigantna. Dakle, ako danas jedna Ožujska može nastati od sirovine do spakirane palete u tri dana (!?!) onda tu nešto ne štima. S vinom takvo što još nije moguće. Za sada 😉
malo mi to čak i za Ožujsku premalo, ha?….jedino ako se radi o neka tri duga dana 😉
ako vam je poznata tehnologija kojom se u tri dana to smiješa, fermentira, filtrira, stabilizira, pasterizira i ostala iziranja i još i spakira, evo nudim se da kupim licencu, avansno plaćam i poslije zaradim koju kintu na preprodaji recepture 😉
vezano za “prirodna” vina…tu bi se dalo debatirati o tome što je prirodno, a što nije, ali u svakom slučaju za pohvalu i užitak je dobro vino koje je proizvedeno uz minimalne tehničko-tehnološke intervencije
jednako je rijetko kao i žene koje su lijepe uz minimalne intervencije hehehe
neke ipak trebaju malo šminke, malo depilacije i tako sličnih korekcija “prirode”…ali i dalje su prirodne, zar ne
Do neki dan sam mislio da se radi o tri tjedna, ali sam dobio informaciju od čovjeka koji nije sklon drobiti gluposti niti ima ikakvih razloga. Možda je moguće da rade s gotovim ekstraktom kao Coca Cola, suha tvar, voda i sila nečista 🙂
A tu temu o prirodnosti dosta smo žvakali i još ćemo čini mi se (čak sam Andrew Jeffordovu kolumnu iz Decantera citirao koji je sve sumirao u par rečenica).
Jednom sam naveo da je i sam Gravner izjavio da bi isključivo “prirodnim” procesima iz grožđa nastao ocat, a ne vino. ifke je predobro zaključio da je jedini prirodni put da grožđe istrune na lozi ili zemlji 🙂
Imali smo i diskusiju o čestoj zamjerci da su sva “orange wines” međusobno sličnija te da li time manje “terroir ekspresivna” od “normalnih”, nakon čega sam zaključio kako jednostavno naš osjetilni aparat nije dovoljno naviknut niti izbrušen za percepciju takvih vina, odnosno tek treba spoznati “ključ” po kojem bi ih dešifrirao…
posto sam fan prirodnih vina i neintervencionistickog pristupa u podrumu jednostavno sam se morao ukljuciti u ovu raspravu o prirodnim vinima i sto to uopce znaci.
i sam sam vinogradar i vinar i slijedim takvu filozofiju pa dosta citam i razmisljam o tome sto u biti prirodnost vina znaci..
istina da je gravner rekao da je prirodni proces vrenja ocat a ne vino (sto je apsolutno tocno) ali tu opet dolazi covjek/vinar kao vazan dio terroira koji ce vino usmjeriti u najboljem smjeru da bude odraz vremenskih prilika te godine, tla, loze, itd.
sa sto manje intervencija covjek moze podici vinograd (priprema zemlje, gnojidba, sadnja), njegovati ga kroz godine (obrada tla, gnojidba, nacin i tehnika uzgoja, zastita, itd.) i dobiti zdravo i zrelo grozde i u podrumu dobiti isto takvo vino bez ikakvih intervencija i korekcija to ce ono biti prirodnije i specificnije s obzirom na tlo, klimu, sortu, itd.
dakle, idealno je posaditi lozu, u jesen pobrati grozde, preraditi ga i dobiti vino. sto manje intervencija i korekcija u tom procesu to prirodnije vino i obrnuto.
naravno, to nije bas tako jednostavno ali nije niti nemoguce, sve ovisi koliko covjek razumije ono sto radi i koliko mu je stalo do toga da dobije sto prirodnije grozde i na kraju sto prirodnije vino od toga grozda.
koliko puta ste samo culi da vinogradari kazu: ma ja bum ga posprical pa ko ga j…! za mene je to kriva filozofija i takvima sigurno na prvome mjestu nije cilj dobiti prirodno i uistinu zdravo grozde.
kao sto m.simcic i clai kazu, moras vjerovati u prirodu i u svoje grozde jer bez toga nema nista..
Prije svega ti zahvaljujem na komentaru Ivane. Nadam se da ti je ovogodišnja berba prošla po mjeri.
Da li se prema biodinamičkim načelima čovjek/vinar smatra dijelom terroira u užem smislu ili ipak šire kulture vinarenja na nekom području? (ovo me stvarno zanima, dakle nije nikakvo tendenciozno provokativno pitanje)
ma da je svaka godina ovakva sad bih odmah potpisao! prije tjedan dana sam pobrao zadnju sortu, frankovku, sva vina vriju ili su vec gotova sa vlastitim kvascima, bez dodavanja ikakvih eno preparata (to nikada nisam niti koristio osim sumpora) a vinograd je prskan ukupno 4 puta sa minimalnim dozama bakra i sumpora, bez sistemika, te insekticida, herbicida i botriticida koji uostalom nisu nikada niti koristeni kod mene. tako da bi vina trebala biti odlicna ali to ces nadam se i sam provjeriti iz prve ruke..
hm, zanimljivo pitanje posto jos nisam naisao na precizan odgovor u zadnje 3-4 godine koliko proucavam biodinamiku.
ali mislim da bi odgovor vise isao prema drugom shvacanju jer je kroz odredene tehnike i nacine vinarenja i uzgoja loze bitno ukljuciti tradicionalni i kulturoloski aspekt pojedinog podrucja i vinogorja tako da se i u ovim modernim i tehnicko-tehnoloskim vremenima sadrzi duh i respekt prema starim metodama uzgoja i podrumarenja jer upravo su te odredene starije metode isprofilirale i istaknule pojedine karakteristike terroira u vinima.
gravner je takoder rekao da za proizvodnju vina ne moras poznavati enologiju vec povijest sto meni itekako ima smisla.
ne znam da li znas ali meni je recimo ova povelja jako dobar put i primjer kako doci do originalnog i specificnog vina koje ce nositi sve odlike terroira sa kojeg dolazi:
http://www.coulee-de-serrant.com/charte-en.html
jos jedna stvar koju zelim napomenuti je da se ja osobno vodim tom poveljom i eto ove godine sam uspio ispuniti sve navedene kriterije i uvjete za dobivanje maksimalne 3 zvjezdice.. sto mislim da vrlo malo vinara moze za sebe reci. naravno, dalje treba isto tako nastaviti ali ja se ne predajem jer vjerujem da je to jedini ispravni put i nacin, pozdrav.
Nakon svega što sam saznao i uz malo zdravorazumskog odmaka moj stav je sljedeći…
1. Namjera i smisao biodanimike u stvaranju vina je besprijekorna. Intencija je stvoriti vino s čim je moguće manjim intervencijama u vinogradu i podrumu.
2. Isključivost i dogmatski slijepo praćenje načela ima više šansi da u konačnici ne ostvari svoju svrhu negoli da je ostvari.
3. Razumna i nedogmatska potraga za prirodnošću znači da čineći čim manje intervencija, vinar stvara vino koje konzumentu omogućuje da doživi imprint podneblja i kulture vinarenja iz kojeg vino dolazi! Bitno je naglasiti da je takva potraga sredstvo za ostvarenjem cilja, a ne cilj sam po sebi!
Postoje takva vina koja u sebi nose razlikovnost u dovoljnoj mjeri distinktivnu da stvore jedinstveni identitet i “prepoznatljivi terroir”.
Ona postoje odavno i uglavnom nemaju niti će ikad imati posebno označene butelje naljepnicama ili natpisima “eko”, “organic”, “biodinamic”, “natural” itd.
Ukoliko je vinaru bitno naglasiti “certifikat” bojim se da to mogu usporediti s pomodarstvom poput predstojeće promjene trenda visokoalkolnih drvenih i putrastih Chardonnaya u “oakless” Chardonnaye 😉
Sama spoznaja da je poljoprivreda veliki zagađivač prirode i nastojanje da se smanji upotreba otrovnih kemijskih sredstava veliki je pomak u pozitivnom smislu.
Kako se to zove (eko, bio) manje je važno.
Taj način rada nije toliko bitan za potrošače vina koliko za same vinogradare koji su kod aplikacije tih sredstava direktno izloženi trovanju. Znam mnoge koji su oboljeli od raka crijeva.
Ne znam što točno podrazumijeva biodinamička poljoprivreda, ali čim ste ušli traktorom u njivu(zbog njegove težine koja za posljedicu ima sabijanje tla) nurušeni su temeljni elementi biodinamike.
Načinom na koji je gospodin Tomac preradio svoje grožđe u vino, može netko drugi preraditi grožđe iz vinograda u kojem su preko svake razumne mjere korišteni herbicidi, insekticidi, fungicidi itd i to će isto biti “narančasto vino”.
Što bi trebalo biti prirodnije nego iz zdravog grožđa iscijediti sok, staviti ga u bačvu da fermantira i pretvori se u vino.
with courtesy of buonsangue 🙂
Zanimljiv link na članak s još zanimljivijm komentarima:
http://www.slate.com/articles/life/drink/2010/09/down_with_the_natural_wine_movement.single.html
Tri put hura za Tomca…..
Uvijek je lijepo bilo biti i piti tamo…..
🙂
To si se ti redovito napajao kume 😛 Ja bio jednom, ali tko mi je kriv 😉 Neki dan bio nakon dugo vremena, pomalo sam zaboravio koliko je Tomac majstor Rizlinga…
Stoj ovo kaj si napisal da je Tomac majstor rizlinga..
za razliku od ostalih trabunjanja, barem to sam pogodio hehe 😉
čak amforu na stranu, regularni Tomčev rizling… i to posebno nakon par godina…
Kad smo kod rizlinga u vrutku je na akciji bolfan libertin 07 i prejeben je. Još uvijek nevjerojatno svjež, iako suh dovoljno sočan:P
Bolfanov Primus rizling 2008. je EKSTREMNO dobar. Cijena od, ako se dobro sjecam, cca 50-55 kuna je, obzirom na kvalitetu, prakticki poklon. Svaka (ali s-v-a-k-a!) chast.
Divljačino!! Za kog ti navijaš? Već godinama svi pljujemo po našim vinima nebi li cijene pale, a ti – poklon! Sigurno ti je kredit u eurima, pa se sprdaš s rajom…. 🙂
Alo… Ifke… jes to ti?… Ne cujem te dobro… do koljena sam u blatu i pushe monsunski vjetar na vrhu Ayler Kupp-a… javim se kad stignem…
Hehe….ziher si im Bolfana ponio, da vide kae riesling. A mogo si im i Kalaza kojeg ponijet, kao ekspedicijski liker za one njihove mršavce od 9,5 alc… a kaj se tiče monsuna, neće ni oni još dugo, Zemlja se hladi, čujem da Peter Lauer već lagano gradi skijaške vučnice po Ayler Kupp-u. Vidiš, sine, to ti je Nemac….
Sad je 35 u vrutku. Čuo sam da nema velke razlike između 07. i 08. Mene je odbio navojni čep. ..lažem, 15 kn razlike!:D
Ispravak netočnog navoda: je 55, 35 je bazni. U čem je uopće razlika?
hmmm.. Primusa nema u Vrutku. Neki dan tražio 😦
Ovaj bazni 07 je definitvno best-buy za 20 kn i svaka čast sortnosti, ali…
uskoro u dojmovima 😉
gotovo sav primus pali za švabiju 🙂 inaće od vinskog vrha do sada nisam probao ništa dobro.pogotovo od linije libertin.ali vjerojatno se nešto promijenilo zadnje 4 godine.inaće mislim da sam na tragu nećeg dobrog poput primusa…ali vidjet ćemo za 10 tak dana.naravno dat ću i testni uzorak uvaženom žiriu 🙂
Ja sam sve pokupovo, direktore. Sori 🙂
ne znam možda prek neta narudžba?kaj je najbolje sinoć ja čitam o rieslingu i dodjem upravo na članak o primusu. bio neki dan u podrumu i čovjek me pilio 3 sata kak je riesling kraj vina.pa sam isprobavo malo rieslinge i i zelene silvance.inaće jućer sam prvi puta u životu probao dobar zeleni silvanac…
“bio neki dan u podrumu i čovjek me pilio 3 sata….”
Madiraza,ti si neki vinski dr. House kad te “čovjek” nije pustio iz podruma dok nisi isprobao sve rieslinge i silvance.
ne bi vjerovao ali istina….nisam house…brijem da sam više ko gsp.roland 🙂 iako on ne kuži prava zagorska vina…samo kasne berbe.. da se nisam morao vratiti raditi ne bi više nikad ni izašao 🙂 ali zakazao sam date za martinje…stižem sa svojom bačvocom od inoxa:) mala ali vrijedna
…valjda dr. Cellar
wine closet.
ima jos i primusa 2008!!!, jucer narucio preko webshopa, prije 2 h mi isporucili.
fala na preporuci tvrle jako fino vino!!!!
post je zavrsio na krivom mjestu, sorry alkohol me zel!!!
Za dvaest ćuna nema ali, e! 😉
Ima 2008-a rizling Bolfan, označen kao vrhunski, nije primus. Meni odličan, aromatičan, mineralan, vrlo vitalna kiselina, na granici suhoće. Za fakin 35 čuna. Još jedan kotačić u, mome srcu dragom, projektu razjebavanja HR vinsko-cjenovnog standarda. Dobar i 2007, ali ovaj mi se čini bolji. A ti, Buonsangue, nije te sram zadnje primuse popaljivati, a u Moselu i Luxembourgu si dvaput mjesečno. Hebate, srećom ti Kalaz ne šmeka inače bi nam ostala samo kutjevačka graševina… 🙂
hmmm… malo se prisjećam 🙂