Cijena: 19,99 kn (03.12.2011.)
Pa ovo sam naprosto morao uzeti 🙂 Petrus!?! Jednostavno moram pokušati pronaći poveznicu između istoimenog Chateaua i jednog od najskupljih butelja na svijetu i ove Petrinjske perjanice. Službeno obrazloženje naziva „Petrus“ je u ničim argumentiranoj tezi da ime Petrinja (koja se kao naselje prvi put spominje tek u 13. stoljeću !?!) vuče korijen iz lat. „petrus“ (kamen).
Teško je ne imati predrasude prema vinu kad je prvi Petrus kojeg sam vidio, premda nikad kupio, bilo crno vino s fenomenalnim propustom na stražnjoj etiketi: PRDUCT OF CROATIA. Taj propust u međuvremenu je ispravljen, ali još uvijek ne u potpunosti. Današnji PRUDUCT OF CROATIA, na bijelom vinu, ipak je prihvatljiviji u asocijativnom kontekstu 🙂
Međutim, otvorio sam Petrus i to ne lažni kakav se po originalnoj cijeni mogao platiti u Las Vegasu, već ovaj pravi Petrinjski, u nadi da će biti bar solidno uz paštetu na kruhu 😉
Nimalo specifična bistra zelenkastožuta boja u čaši…
Šnjof, šnjof!?! Ufff… kakav vonj… štala s pekarskim aditivima, ona „suptilna“ razlika između sira s plemenitom plijesni i pljesniva sira najbolje se u kontekstu vina osjeti na ovom primjerku…
U ustima se aromatski „doživljaj“ potvrđuje, osvježavajuća struktura počiva na britkim kiselinama, ali pomalo špicastim, naizgled pristojno uklopljenih sve do povratnog okusa kad se osvetoljubivo vraćaju… burp!
Podsjeća na „sindikalna vina“ koja se dijele zaposlenicima javnih tvrtki upravo za Božićne blagdane i u tom smislu, ovaj bijeli Petrus s 12,3% alkohola odgovara tom profilu.
Bez podataka o sortama, tek oznaka vinogorja Petrinja, iznenadio bi se da je unutra išta izuzev Graševine i eventualno Škrleta. Premda nije potpuna propast, ima Gavrilović i boljih proizvoda.
Dnevnik vinopije 
šta bi bilo da Sv Lovre nije brižljivo nadzirao kreiranje ovog vina od samog početka
denise, jako si dobro to primjetio 😉 Čini se da Sv.Lovro ipak preferira mesne prerađevine… ali možda je problematična bila pašteta jer nije bila od Gavrilovića ;-)))
to je vino koje bi mi svaki put izmamilo osmijeh na lice kada bi u lokalnoj Dioni čekao u redu budući da je uredno bilo složeno kod blagajne. Dočekalo i to vino svoga kupca izgleda:)
Nonesperanzo, ti si stvarno totalni bolesnik 🙂
😉 Sad očekujem da ti otvoriš ovaj francuski… možemo se mijenjati 🙂
Dobit ćeš Gavrilovićevu počasnu liniju jetrene paštete zbog ove recenzije 🙂
…da, od jetara koje su osviještene svinje dobrovoljno donirale pa je pašteta puna pozitivne energije, dobrote i tolerancije… 🙂 ..to je roba za odlikaše. A mi nek srčemo ovu običnu od svinja koje su uzrujavali (da im se poveća jetra) povicima: Svinjo jedna! Mučko đubre! Bledoliki otpadniče! Buržoaske sluge!….(izvin’te malo se uzbudih). Vinopijo, svaka čast na recenziji, a i na hrabrosti kročiti u svijet vina od 19,99. (moja tajna želja je bila da se na toj cifri sastanu kalazov postotak alkohola i cijena butelje, al niš od toga očito)
Nemoj se meni ispričavati što si se uzbudio na svinje 😉
Svako ima svoju mračnu stranu. Razmišljam i o blogu ….ne znam samo kako ga nazvati……Dnevnik Prasoljuba?…….Svinjska priča? 🙂
AAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAA
😀
brutalni krmče 😉
Dobar dan.
Ovo je dokaz da nitko ne može u svemu biti najbolji. Gospodin Todorić je puno bolji vinar od gospodina Gavrilovića, a gospodin Gavrilović je pak dokazano puno bolji kobasičar od gospodina Todorića.
Ma meni je drago Vinko da sam ovim isprovocirao još jednog “novog” komentatora. Što se tiče Agrokor vina, uopće nije upitno da sad imaju presudan utjecaj i osobito pratim što rade u smislu kreiranja primarne potražnje, podizanja kvalitete vinskog doživljaja u najnižoj i najmasovnijoj cjenovnoj kategoriji itd.
Valjda je svakom jasno da nemam ništa protiv niti Gavrilovića kobasičara niti Gavrilović kompanije…
(Gazda, mislim da te “novi komentator” malo nasadio na foru…)
Tko bi imao dovolno sabranosti i koncentracije za sva vaša podbadanja i smicalice…
Ja bi sad mogao složiti listu, po nekom mom osobnom sudu, ali ne budem jer moram ići doma pa s dečkima na ispit…
Jel bi lista mozda bila po tvom skromnom mishljenju?
Naravno, po meni.
sve do povratnog okusa kad se osvetoljubivo vraćaju… burp!
🙂
Ali moraš priznati da si prema ovom Prdež…pardon Prductu imao predrasude čim si ga vidio. Ali svejedno, čak mu je i ova 2-ka navučena vjerojatno.
I onda kad se čovik sjeti što makedonci rade za 20-25 kuna, a što mi prodajemo za tu cijenu…
“Makedonci” caruju segmentom 10 kn za litru, npr. 29.90 za 3L čuda u plastičnoj… ne znam kako bi to nazvao. Ovi “brandovi” s MPC cca 25kn tipa Tga za Jug zapravo su veća prevara od ovih 10 kuna za litru… ali u Makedoniji ima odličnih Makedonskih vina za cca 25-30 kn. Volio bi nakon deset godina ponovo probati Skovin, Kale mislim da se zvala kupaža…
Nema baš puno toga kod nas, ali recimo Matuško Plavac mali za 25kn je dobar primjer ok vina za te novce..
hm… Kiridžija ipak.
Slažem se, zaboravio sam i Kiridžiju spomenuti 🙂
hahahaha 🙂 ima mi aftertaste pod čajnoj
Dobar večer
Gavrilović vino
Tolj vino
Bolfan vino
Hanžek vino
Cetinski vino
Kalazić vino
I stotine drugih obrtničkih vina
Koji je motiv ljudi koji su zaradili novac baveći se drugim poslovima da se upuste u vinogradarstvo i vinarstvo i što i kome žele pokazati ili dokazati?
Zar i Hanžek? Eto, nisam ni znao… nego, lijepo da si se ti nama vratio jurice.
Još i mogu shvatiti Tolja. Angažirao je svjetski poznatog enologa, pokazao što misli o našim nadrienolozima i napravio vino kojem se i enogastrobrutalni sir Ivanhoe poklonio do poda i jedinu zamjerka našao u tome što ga ima premalo. Ali ovo s Petrusom, pa to je još gore od vina one proleterske grdobine za koju se nadam da je završila u mulju nekog slatkovodnog bajera. Očekujem ispriku. Budite vi Jurica.
Ispričavam se jurici, a ne Vama Vinko 🙂 U znak isprike poslao sam mu najnoviju opremu za mikrooksigenaciju koju je gosp. Michelle kompenzirao s betonskim jajima gosp. Tolja.
Time će napokon moći imati vina kao da su iz bureta, a bez silnog četkanja 😉
Tolj ima betonska jaja!!!! Silikoni više nisu in u svijetu glamura?
In su zuljevite ruke i barrique beshtek. 🙂
Gosp. Rollandu svaka čast……jednom je mene i frenda spasio kad su nam svi domaći enolozi okrenuli leđa. Trebali su nam u firmu na sastanak doći neke velke njuške iz Austrije kaj se kuže u vina, a direktor im je obećo neke bordoe za cuganje koji nam još nisu bili stigli. I kaj sad!? Nazvali hitno Mišela, uplatili mu na tekući odr. sumu, i čovjek pita jel imamo ikakvo vino u bačvi. Reko, nemamo. Kaže “a kaj imate?” Pa imamo 200 litara šalše od rajčice. “Koja sorta?” pita Miki. Jabučar i volovsko srce, reko. “Odlično” veli Mišo, “a koje vino trebate?”. Pa, reko, Chateau Mouton ’63. “Odlično” Mile će, “a sad činte vako…” i krene nam prek telefona davat upute za proizvodnju koje će, naravno, ostati naša tajna (mogu sam reć da uključuje i mikrooksigenaciju). Spasi nas čovjek i njuške bile oduševljene vinom te našom dobrotom i tolerancijom i ugovorili poso i živjeli još puno puno godina…. 🙂
🙂
Zaboravio si napomenut da smo im za cuker komt culect istocili i vjerojatno zadnju na planeti jos preostalu bocu spektakularnog domaceg armanjaka Dedicato a Martina 🙂
Eeeee….da, na taj veristički prizor sam zaboravio…..pijani zrigani uplakani švabo koji viče: Die letzte Flasche Dedicato…..das kann…hik….das kann nicht sein!!! 🙂
Jaaa… Lieber Udo, einfach nicht zu glauben, wieviel Herzensguete und Tolleranz in einer so kleinen Flasche steckt 🙂
pa ovaj petrus (sa križem)mi se čini savršen poklon za božić..za vaše najmilije koje fakat mrzite a nemate im snage to reči u facu..hehe
sranje, baš sam ti mislio pokloniti butelju i kako ću sad… ja mislim da je ovo prosjek konzumacije i da se piju daleko lošija vina u RH. Dakle, deset litara “ritoznojčeka” naprama pol litre “Dedicato a…” u prosjeku daju Petrus 😉
ZNam da ćeš me ti razumjeti madiraza 🙂
naravno..samo se nadam da nije riječ o onom mojem darovnome ..hehe… 🙂
ma ne, nisam to još stigao pogledati kamoli otvoriti 😉 Ako ne bude “razrjeđivač masti” bit ću razočaran i nadam se oduzet utjecajem francuske salate…
Evo, ja sam još jedan ponosni kupac Petrusa. Jednostavno nisam izdržao. I s rizikom da me ubijete od pljuvanja rekao bih da to vino u odnosu na traženih 20Kn uopće nije loše.
Za 20 kuna nema puno boljih butelja u dućanima, ali kod dobrog vinara u rinfuzi ima i uzbudljivijih vina… međutim, ja se ismijavam pretencioznom nazivu i nezgodnim lapsusima na etiketi, dok je vino solidno za domaće prilike, pravi prosjek i bojim se čak iznad prosjeka.