2011. BEST OF ili Najbolje što se pilo protekle godine

„Kad eho odzvoni i samo naj-bolje ponovi“ vrijeme je za osvrt na vina koja su (svako iz svojih razloga) oduševila i obilježila proteklu godinu. Bez rezervi i s golemim ushitom želim se sjetiti sljedećih vina bez nekog osobitog značenja u redoslijedu:

  1. Tomac, Amfora, 2007.

(https://vinopija.wordpress.com/2011/09/28/tomac-amfora-2007/)

„Odlučio sam da te volim“ 🙂 Potpuno van konvencija i bilo kakvih diktata tržišta ili je sazrjela Amfora ili sam sazrio ja… komadić Plešivičkog vielles vignes vinograda s nepoznatim sortama, nadahnuće u amfori i finalni odgoj u velikom drvu uz viziju vinara koja se otkriva strpljivima.

  1. Coronica, Grabar, 2007.

(https://vinopija.wordpress.com/2011/09/20/coronica-grabar-2007/)

„Svijet za nas“… Hrvatski Cabernet Sauvignon numero uno. Napet i čvrst. Pun energije i sputan. Hedonistički doživljaj izmjenjuje se s intelektualnim, katarza koju je nemoguće dočekati.

  1. Roki`s, Bugava, 2008.

(https://vinopija.wordpress.com/2011/04/08/rokis-bugava-2008/)

„Astronaut“ 😉 Najradije bi napisao „ne pokušavajte ovo kod kuće“ jer uistinu, pola mojih „4do5“ vina nisu preporuka za masovniju konzumaciju. „…miris mjeseca“.

  1. Plančić, Darnekuša, 2004.

(https://vinopija.wordpress.com/2011/06/09/plancic-darnekusa-2004/)

„S dlana Boga pala si“… šansa da na nekoj polici još ima koja ispravna Darnekuša iz 2005., a kamoli 2004. godine obrnuto je proporcionalna mojoj želji 😉 Karika koja nedostaje nastala iz „Hvarskog paradoksa“, vinograda najviše n.m. u Hrvatskoj.

  1. Jerković, Kujundžuša, 2010.

(https://vinopija.wordpress.com/2011/09/15/kujundzuse-2010/)

(https://vinopija.wordpress.com/2011/03/16/jerkovic-kujundzusa-2009/)

„Mjesta za mene“… itekako ima mjesta za Kujundžušu u mojoj priči. Jerkovićev tekući kamen razbio je i još će razbiti brojne predrasude. Meni možda najveće otkriće prošle godine!

  1. Brkić, Mjesečar, 2008.

(https://vinopija.wordpress.com/2011/02/21/brkic-mjesecar-2008/)

„Bio sam kiša“… najprivlačniji „smrad“ koji mogu zamisliti 🙂 Potpuno nekomercijalno unikatno predivno iskustvo. Priroda i društvo u Brkićevoj orkestraciji koja na lice stavlja suze radosnice.

  1. Brkić, Plava Greda, 2008.

(https://vinopija.wordpress.com/2011/11/17/brkic-plava-greda-2008/)

„Ruke“… bitno drugačije, ali još jedna suza radosnica iz svijeta u kojem je Brkić vrlo osamljen. „Smišljam pravu riječ za ono što se naziva hod zatvorenih očiju.“

  1. Cosetto, Mozaik, 2008.

(https://vinopija.wordpress.com/2011/08/11/cossetto-mozaik-2008/)

„Nebo“… Očito je bilo više „edicija“ Mozaika iste berbe na tržištu 😉 Moje iskustvo je zabilježeno, a volio bi ga ponoviti. Baby puder i Mozartova uspavanka.

  1. Benvenuti, Malvazija „Anno Domini“, 2008.

(https://vinopija.wordpress.com/2011/06/02/benvenuti-malvazija-%E2%80%9Eanno-domini%E2%80%9C-2008/)

„Ocean“… Vino koje je lijek ili lijek koji je vino. Produhovljeni novi balans Malvazije, niti previše niti premalo maceriran.

  1. Rozić, Misno vino Žilavka, 2008.

(https://vinopija.wordpress.com/2011/05/30/obiteljski-podrum-%E2%80%9Erozic%E2%80%9C-misno-vino-zilavka-2008/)

„Najmanja od najmanjih“… začin života uzvišen u skromnoj poniznosti 😉 Vjerujem da bi se svidjelo i Charlesu Baudelaireu.

  1. Tomac, Crni Pinot, 2008.

(https://vinopija.wordpress.com/2011/06/24/tomac-line-up/)

„Mala truba“… maline, šumske jagode, gljive, forest floor :-)… Ovo je jedino, dakle jedino (!) meni poznato hrvatsko vino od Crnog Pinota koje nudi doživljaj u najboljoj Burgundskoj tradiciji i  u domaćem kontekstu ovo je „minus 5“. Sve drugo mogu biti odlična vina, ali nisu odlični Crni Pinoti.

  1. Vinoterra, Saperavi, 2005.

(https://vinopija.wordpress.com/2011/05/17/vinoterra-saperavi-2005/)

„Moja“… Gruzijski Saperavi iz Amfore? Tako čudesno dobro i vjerojatno osjetnije drugačije danas nego prije pola godine. Preporučujem uz izvedbu navedene pjesme 😉

  1. San Roman, Toro, 2006.

(https://vinopija.wordpress.com/2011/10/31/san-roman-toro-2006/)

„Black tattoo“ 😉 Mračno i još nepristupačno, mistično koliko i legenda o Marianu Garciji.

  1. Meneghetti, Crveno, 2007.

(https://vinopija.wordpress.com/2011/10/26/meneghetti-crveno-2007/)

„Tremolo“… Sve ono najbolje polomi cijena 😉 Jedino što baca sjenu na divno vinsko iskustvo. Daj mi 320 kuna za butelju i napravit ću barem jednakodobru bordošku kupažu, ne moram vidjeti niti vinograd niti podrum… ipak, unatoč pretencioznosti ga moram uvrstiti na best of listu.

  1. Clai, Sv.Jakov, Malvazija, 2009.

(https://vinopija.wordpress.com/2011/01/28/clai-sv-jakov-malvazija-2009/)

„Teške boje“ 😉 Sveti Jakov, kontroverza ili ne? Stramputica ili stranputica 🙂 Teško mogu dodati nešto što nisam u objavljenom dojmu.

 

U najbolje što se pilo protekle godine moram zabilježiti i „courtesy of buonsangue“ selekciju 😉 Kronološki i s ciljem da ostane zabilježeno uključujući i manje uspješne etikete, ali i nekoliko „petica“:

Gaia, Assyrtiko, wild ferment, 2008.

Električni šoker za minus 5

 

 

 

Hatzidakiz, Mavrotragano, 2002.

Raritet od nekih 3000 proizvedenih butelja sorte sa svega 2% udjela na vulkanskom otoku Santoriniju. Ovo je meni „petarda.“

 

 

 

Paliokalias, Dalamara, 2005.

Apelacija Naoussa, sorta 100% Xinomavro, 4do5 🙂

 

 

 

Thannasis Papaioannou, Nemea, Pallaia Klimata, 2004.

Regija Nemea, sorta 100% Agiorgitiko, 4.

 

 

 

Chateau Musar, bijelo, 2001.

Ne znam koliko današnji Libanon ima veze s Feničanima jer niti istinska legenda Gaston Hochar nije definitivno odlučio koje su danas planetarno poznate francuske sorte izvorno zapravo Merwah i Obaideh, sortimenti koji čine ovu stvarno kultnu kupažu 😉 Obzirom da nisam u potpunosti razumio vino moj doživljaj je „tek“ 4 🙂

 

 

 

Chateau Musar, crno, 2000.

Ako ne najbolje, jedno od najboljih vina koja sam ikad probao. Ma zapravo najbolje 🙂 Petarda! Google it 😉

 

 

 

Emidio Pepe, Montepulciano dAbruzzo, 1998.

Osmijeh od uha do uha kad se sjetim ovog sumanutog vina. Kakav barnyard, zemljanost i bakrači, ovo je ono što francuzi zovu „merde“ 😉 Genijalno iskustvo, minus 4.

 

 

 

Ferrando, Erbaluce di Caluso spumante

Sami sjever Piedmonta i spumante od sorte Erbaluce… „-4“

 

 

 

Erbaluce di Caluso Spumante, Cuvee Soleil, 2009

V.S.Q.P.R.D. genijalno 🙂 Iznenađenje iz supermarketa koje bi prodao pod tri put skuplje… „-4“

 

 

 

Carema, Riserva, 2006.

Pa dobro Tvrle, piješ li išta osim Careme? 😉 „-4“

 

 

 

Antoniolo, Gattinara, Osso San Grato, 2005

Zapravo je bila tematska večer Nebbiola i nakon otkrića Carema RIserva 06 za sitne novce, izvadila se čuvenija imena… „4“ za Antoniola.

 

 

 

Marcarini, Barolo, LaSerra, 2000

Ovo bi trebao biti vrh vrhova, ali vjerojatno za koje desetljeće… 4

 

 

 

Andre et Michel Drappier, Brut Nature, Pinot Noir, Champagne

Ovaj Drappierov Brut Nature Zero Dosage mi je uz 1999 Ambonnay Marie-Noelle Ledru jedno od najboljih vina koju sam imao sreću probati, pjenušavih ili općenito. Petarda.

 

 

 

Domaine de la Pepiere, Clos des Briords, Cuvee Vieilles Vignes, Muscadet Sevre et Maine, Sur Lie, 2009

Pih! Tako dugačak naziv za Muscadet od niti 100 kn 😉 A čak nigdje nije stalo ime Marc Olliviera. Trenutak metamorfoze bočate vode s mirisom začepljenog odvoda na veš mašini u vanvremensko iskustvo… ovako se sigurno školjke osjećaju u moru… 4do5

 

 

 

Bucci, Verdicchio Classico dei Castelli di Jesi, 2008

Ampelio Bucci, još jedna istinska legenda i donositelj Verdicchija Svijetu, za koji sam na slijepo pomislio da je rajnski rizling. 4+

 

 

 

Montenidoli, IL Templare, 2003

Jesam li negdje spomenuo da ovu „Vernacciu“ osjećam kao najbolje bijelo vino na svijetu 😉 Prepoznao sam je nakon samo jednog vremenski udaljenog iskustva s godištem 2006. Petarda!!!!!

 

 

 

Jonathan Pabiot, Pouilly Fume, 2009.

Kad jednom Sauvignon počneš nazivati po Loirskim apelacijima nema povratka… 4

 

 

 

Domaine Huet, Vouvray Petillant brut, 2002.

Sorry Patti, ovo nisam uspio doživjeti tu večer kako Vouvray to zaslužuje… no soup for You.

 

 

 

Cooperativa, malbec, 1967

Imaju li mrtva vina dušu? Potraga još traje 🙂

 

 

 

La Cave du Vin Blanc de Morgex et de la Salle, Fripon extra dry spumante, Valle d`Aosta

Muller Thurgau? Wtf? Dakle led koji budi mrtve. Ekstrem nad ekstremima! Minus 5 jer mangup me oduševio krajnje neraspoloženoga…

 

 

 

Tomac, Rajnski Rizling, 1996

Ovo više ni sam Tomac ne čuva. Uskrsnula arhivska butelja koja je vjerojatno bila potpuno nepitka prije 15 godina. Fenomenalno iskustvo o kojem bi mogao prilično „filozofirati“, ali najbolje je rekao su-domaćin: „It plays a few notes, but plays them remarkably well!“

 

 

 

Tomac, Rajnski Rizling, Amfora, 2009

Ovo si moram koncentrirano isprobati, ali nema žurbe…

 

 

 

Marcarini, Boschi di Berri, 2004

Svojevrstan raritet, svakako autentičan Dolcetto fenomenalan nakon 6, 7 godina… 4+

 

 

 

Aleksandrović, Regent reserve, 2007

Pamtim uspješnija vina Aleksandrovića od ove rezerve, 3+

 

 

 

Pierre Peters, Champagne, Le Mesnil sur Oger, Grand Cru, Cuvee de Reserve, Blanc de Blancs

Šampanjeros za znalce, nedovoljno skup da bi ga kupovala ekipa koja se zalijeva Dom Perginonima 😉

 

 

 

Chateau d´Epire, Savennieres, Grand Cr d`Anjou, Cuvee Speciale, 2002.

Bring it on Vouvray 🙂 I Savennieres Chenin Blanc za trku ima… 4+

 

 

 

Maison Pierre Overnoy, Arbois Pupillin, 2007.

Tako dobro da je uvreda svim ostalim tehnički ispravnim vinima na svijetu 🙂 Samim postojanjem prkosi vinskim konvencijama čineći ih besmislenim. Osjećam se nedostojan dati i najbolju ocjenu jer ovo vino ima sve ocjene i niti jednu. Potpisuju Pierre Overnoy i Emmanuel Houillon i podneblje Arbois regije Jura. Poulsard je ime sorte koja me na samu pomisao doslovno transportira u neku davnu francusku krčmu i sasvim drugačiji sustav vrijednosti i vjerovanja. Inače dosta lako nabavljivo vino…

 

Salvatore Molettieri, Taurasi, Vigna Cinque Querce, 1997.

100% Aglianico i minus 5 vino 😉

 

 

 

Vasco Sassetti, Brunello di Montalcino Riserva, Campo Bellavista, 1997.

Takmac iz iste godine koji meni unatoč svjetskim preporukama nije uspio zasjeniti Taurasijev Aglianico, 4do5.

 

 

 

Ulysse Collin, Blanc de Noirs, Champagne Extra brut

Malo razbacano, ali definitivno gušt za 4.

 

 

 

Berger, Gruner Veltliner, 2010.

Mladi Muhlberg… pitak i mlad Gruvi, hik! 3do4

 

 

 

Hirsch, Riesling, Heiligenstein, 2010.

Bizarno mlado, pravi „baby fat“ egzemplar. Minus 4 meni te večeri čini mi se…

 

 

 

Tomac, „Grofić“ 🙂

🙂 „Ona polovica“ Tomčeve amfore (druga polovica je Chard) koja nije završila u amfori, ali u ostalim momentima identično vinificirana i genijalno vino za praviti se pametan na intimnim vinskim druženjima 🙂 Meni 4 definitivno…

 

 

 

Endorvin vom Altenberg 2007

Zapravo divna kapljica iz bizarne kupaže sorti, ali tek za 3+ te večeri.

 

 

 

Domaine du Terme, Gigondas, 2005

Now we are talkin´ Strašno mi se svidio ovaj Gigondas, struktura, karakter, 4+.

 

 

 

Domaine de la Louvetrie, Muscadet Sevre et Maine, Sur Lie 2007.

Jednako atraktivno kao Clos des Briords, ali na drugačiji način. 4do5.

 

 

 

Tselepos, Mantinia, Moschofilero, 2007

Sorta Moschofilero, a nismo na Peloponezu… ili jesmo? Igre u travi? Ha, ha 🙂 Minus 5.

 

 

 

Pietracupa, Greco di tufo, 2007

Još jedan čest gost na akciji u Dioni je naravno… greco di tufo 😉 4do5

 

 

 

Carte Turquoise, Baumard, Cremant de Loire

Hm. Ovo mi je ishlapilo. Morat ćemo ponoviti 😉

 

 

 

 

Marco de Bartoli, Pietra Nera, 2000

Sicilija je kao regija već dovoljno egzotična, a onda čovjek izvadi jedanaest godina staru Pietra Neru, 100% Zibbibo, muškatnu !?! Sicilijansku sortu s otočića Pantelleria. Dakle, muškatna sorta s podneblja koje je više Afrika nego Europa i k tome preko deset godina u boci ?!? Još jedna lako nabavljiva bočica 😉 Ipak više intelektualno negoli hedonističko iskustvo.

 

 

Montenidoli, Vinbrusco, 2005

Osobito sam ponosan što sam na slijepo prepoznao omiljeni Montenidoli otisak u svojem prvom iskustvu s Vinbrusco, jednim od manje prestižnih, ali jednako atraktivnih vina Elisabette Faguioli. Minus 5 za mene.

 

 

 

Hatzidakis, Santorini, Assyrtiko selectionne, vieilles vigne, 2008

🙂 nešto za ifkea… moram spomenuti statistički najjačeg komentatora u 2011. godini. Vino koje je svojim moćnim alkoholima i ifkeovim glasanjem bilo pobjednik večeri 😉 4+ Bitno je naglasiti i mikrolokaciju: lieu-dit Mylos

 

 

 

Domaine de Belliviere, Calligramme, Jasnieres, 2009

Premda osjetno različito os Coteaux du Loir, beskompromisni Kaligram Erica Nicolasa mi je vino za minus 5.

 

 

 

Agrapart&Fils, Blanc de Blancs, Avize Grand Cru, Champagne, 1990.

O.K. jes da je vintage blanc de blancs šampanjac, ali da je malo više alkohola bio bi to sjajan Šardone 😉

 

 

 

Puffeney, Trousseau, Cuvee Les Berangeres, Arbois, 2002.

Uf! I na slijepo i na kilometar bilo je lako odgonetnuti Arbois. Osim Poulsarda, jednako autentičan je i Trousseau, pravi Bastardo 😉 Možda zbog halo efekta ili ipak ima nečeg u ostavštini Pierre Overnoya, ali za nijansu manje napet Arbois, uz lokalni polutvrdi sir… muk, nevjerica i odobravanje. Minus 5.

 

 

 

Chateau Musar, crni, 1991.

Mislim da sam jasno zabilježio što mislim o crnom Musaru, a 1991. je legendarna berba. Unatoč tome, iz mističnih razloga se nakon sveg ustrajanja domaćina vratila u život tek kad je osjetila moju prisutnost he he 😉 Mizernih 20 godina jedva je adolescencija za Chateau Musar 1991.

 

 

 

Moio, Rosso 57

Čak je i drevni „Falernian“ vino da tavola u Italiji 🙂 Doduše, ovaj „57“ je dobiven iz sorte Primitivo. Toliko jak, moćan, prepun, bogat, koncentiran i mesnat, a toliko pitak.

Rekao bih da ima razloga za nostalgiju i jedino možda malo žalim što nisam fotografirao i jela… ma neeeee 😉

50 thoughts on “2011. BEST OF ili Najbolje što se pilo protekle godine

  1. vinopija 04/01/2012 / 18:32

    Dao sam sve od sebe da ovaj mamutski post posložim kako bi želio da izgleda, ali blogovi imaju svojih limita očito, a svoje da i ne spominjem 😉

  2. audiofan 04/01/2012 / 19:45

    Ovaj mamutski post ti je više nego dobar.
    Pilo se 2011. svašta… Hvala ti na preporuci za Brkića-Plava Greda-jako zanimljivo.
    Kada smo kod Tomca jako dobar dojam na nas obojicu je ostavio i Rajnski 1998 i 2006 ako se dobro sjećam?

    • ifke 04/01/2012 / 21:11

      Ne znam samo zakaj si na početku opće i spominjo ova “bezvezna” vina koja ne spadaju u Tvrletovu Kolekciju vitamina i minerala !? 🙂

      • ifke 04/01/2012 / 22:19

        Pardon, audiofane, ovo se ne odnosi na tvoj post, nego direktorov….

        • vinopija 04/01/2012 / 23:10

          Pretpostavljao sam da bi to tako moglo izgledati, ali naprotiv… ja mislim da ima puno domaćih vina koja su iznimna, a ovo je tek moj vrlo reducirani odabir od onoga što sam sam otvorio.
          Isto tako bi volio “porati posluku” da ću prije smatrati “peticom” karakterno i osebujno vino koje emotivno doživim negoli tehnički besprijekorno i “dosadno savršeno” vino… sjećaš se Domaine du Pegau?

          • vinopija 04/01/2012 / 23:13

            @audiofan: Vjerojatno znaš da osobno preferiram upravo Tomčeve rizlinge između ostalog zbog monolitnosti i longitudinalnosti koju cijenim kod Rizlinga, ali to je već metafizika. 2006. je iznimno uspjela godina očito i taj Rizling je sad tek ušao u svoj optimum.

          • ifke 05/01/2012 / 01:22

            Fak….Domaine du Pegau….hm…..kao kroz maglu se neš sjećam…Tvrle, prosjeti me, prosjetitelju zaboravnih….nemoj sam Jurici reć kolko je Pego dobijo parker pointsa…. 🙂

  3. Vinko Mesić 04/01/2012 / 21:33

    Gdje su naši američki izvozni aduti Trapan, Matošević, Tolj.
    Izgleda da je na djelu poznati hrvatski jal. Mogu oni biti ti zvijezde u Americi, ali ovdje su nitko i ništa.

    • ifke 04/01/2012 / 22:18

      Pokušavam smislit što težu uvredu, pridjev, stupanj u razvoju od primata do homo sapiensa, al džabe……kad krenem napisat sve mi izgleda ko slatkasti deminutiv… 🙂

      • vinopija 04/01/2012 / 23:16

        u pravu je jurica… zadnja uplata nije sjela tako da ih ignoriram. Papci, tko im je kriv 🙂 Međutim, nakon best of retrospektive prošle godine slijedi i best buy i najugodnija iznenađenja 😉

        • audiofan 05/01/2012 / 10:05

          E jurica ko jurica…
          Oko Tolja bi se mogli i složiti. O Trapanu ništa loše! Naime, meni je njegov Ponente 2010 možda i najbolja bazna malvazija u ne baš dobroj berbi. Novi Brunin Teran Terra Mare se svidio i vinopiji i meni. Matošević ima sa Grimaldama 2009 i Albom Antikom 2008 najbolje napravljena vino do sad.
          Oko GK i njihovih putješestvija po americi… Toj priči nije mjesto na ovom blogu. Neka me diša ispravi…

      • Vinko Mesić 05/01/2012 / 11:29

        Kopiraj nešto od lani, npr.
        Jurica Gubec, križar žuljevitih ruku, majstor premise i konkluzije, koji se u svijet znanja o vinu uspio vinuti kolko i grdobina sa dna mora, pitbullovski uporan da to svoje neznanje i dokaže; a zdruge strane vrijedni numizmatičar Sluholjubac, koji je kupio 200 paketa sličica na kiosku, ispunio cijeli album, i sad ga želi pokazati svakome, bilokome, pa čak i Jurici. To čudo što su se susreli ovaj cipal koji cucla napetu površinu mora i grdobina, (jedan priča laponski, a drugi bantu), e vidiš, to spada u božićni mirakul Vinopijinabloga… najte kaj zamerit… 🙂

        • ifke 05/01/2012 / 16:14

          Lanjski snijeg je lanjski snijeg……šteta što nisi početak nove godine uspio primijetiti kao priliku za davanje otkaza u Klubu flagelanata sj-zap Hrvatske, nego si novim postovima vrijedno prionuo u daljnje popunjavanje svog fascikla na kojem piše “Povijest bolesti”…..

          • vinopija 05/01/2012 / 16:20

            nisi pratio, doživjeli smo i juričinu listu (vidi dolje u komentarima)

          • jurica 05/01/2012 / 17:15

            A na tvojem fasciklu, kenjac, piše: Povijest inkvizicije

  4. buonsangue 04/01/2012 / 23:05

    “Trenutak metamorfoze bočate vode s mirisom začepljenog odvoda na veš mašini u vanvremensko iskustvo… ovako se sigurno školjke osjećaju u moru…”_______ Nonesperanzo, zivuca legendo! Vako cu i ja pisat TN kad odrastem! 🙂

  5. madiraza 04/01/2012 / 23:30

    vinopija sviđa mi se što si napokon počeo pisati o vinu oslobođen svih ili ti sviju oko sebe i samog sebe…. i što te puk sve teže shvača…tko želi znanje mora zaviriti malo na dark side…. ko kad dečeći spoznaju vrhunsku milfaću…hehe… lijepo zboriš…napokon vino progovara iz tebe…divan si medij :)) svjestan ljepote koja se otkriva jedino ako si toplo biće…. neki iluminat…. putnik koji tek prolazi zemljom…bravo,bravo….

    • vinopija 04/01/2012 / 23:41

      U jednom komentaru suvislo povezati milfice, dark side, iluminate i stopere galaksijom.. to može samo madiraza 😉 Hvala prijatelju…

    • ifke 05/01/2012 / 00:07

      Nisi ni ti lošiji, direktore. Kad već zaključujemo godine, drago mi je pratiti metamorfozu ne samo bočate vode, već i tvojih sve slobodnijih tekstova, kak je madiraza već napiso. Jedino kaj me zabrinjava je kaj te tolko rajcaju poluispravna vina, barnjard arome, ukratko – sve kae na pol puta do gnojnice. Razmišljo sam i razmišljo zakae to tak….i došo do zaključka: ziher si u prošlom životu bio paradajz !! 🙂

      • vinopija 05/01/2012 / 00:11

        …ili onaj crv iz Fifi i cvjetnog društva koji “vooooli truli kompost” 😉 no dobro, posudim ti par dvd-ova da se informiraš 😉

  6. madiraza 04/01/2012 / 23:43

    🙂

  7. Patti 05/01/2012 / 01:47

    No soup for me? Well, that means more pasta-fagiouli for You! 😉

    Odličan presjek i odlična prateća ”playlista”. 🙂

    Što reći bez ”sranja posluke” – fantastična godina puna vina i vinskih druženja. Od srca hvala dragim prijateljima na velikodušnosti i smijehu. 🙂

    Svako dobro, Vinopijo!

  8. Ivo 05/01/2012 / 09:25

    Svaka čast na odličnim tekstovima i trudu, Best of 2011 je Vinopija 🙂

    hehe bilo je suđeno da netko to napiše 🙂

    Ozbiljno, samo tako dalje!

    P.S. Jako mi je bilo drago kad sam vidio tekstove Vinopije u katalogu Vrutka, pokreću se stvari polako..

    • vinopija 05/01/2012 / 09:57

      Da, vidio sam i ja 🙂 Bilo bi i meni još više drago da nisu tekstovi zamijenjeni na 4 mjesta plus hrpa drugih lapsusa, a bojim se i koliko je sve skupa prikladno, ali dobro… kao neki komentar konzumenta je svakako O.K. koncepcija.
      Dao sam dozvolu da koriste moje dojmove u svrhu promocije vina, bez financijske naknade (!). Ali sam zato odabrao nekoliko etiketa koje me zanimaju za nove dojmove 😉
      Hvala Ivo na sudbonosnom komentaru 😛

  9. vinopija 05/01/2012 / 12:05

    Kad sad čitam ovo s danom odmaka, zapravo mi dosta vina još nedostaje, ali ova lista nije preporuka za kupnju tako da sam ipak odabrao ovih 15 prema najjednostavnijem kriteriju “procjeni doživljalja u datom trenutku”…

  10. wineandfood4u 05/01/2012 / 13:11

    kad se dodaju ovi tvrletovi bakarači ovo je top 100 2011. 🙂 u onaj više-manje Cro top 15 bi dodao Claijev brombonero..Benvenutijevu Corona grande, Tomčevu amforu rajnski rizling 2009, Milošev stagnum 2006.

    • vinopija 05/01/2012 / 16:16

      Moguće bi ih i ja dodao, ali nisam ih konzumirao u prošloj godini 😉 Moja lista je vrlo subjektivna i sastoji se iz odabira objavljenih dojmova iz protekle godine. Dojmove ne mogu objaviti ako nisam samostalno doma u miru otvorio butelju i posvetio joj neko vrijeme…
      “Tvrletovi bakrači” nisu isključivo njegov doprinos (premda velikom većinom očito), ali to nije dio “best of” mojeg dnevnika već kako sam i naveo, moja potreba da zabilježim te trenutke.

  11. jurica 05/01/2012 / 14:29

    Poštovani Vinopijo i gospodo komentatori !
    Dopustite da i ja objavim svoju top listu vina koja sam kupio ove godine u jednoj austrijskoj vinoteci za ukupno 44 Eura. Zamolio sam djelatnika vinoteke da mi do 50 Eura izabere dva bijela vina , dva crna i jedan pjenušac. Moram priznati da jedno bolje od drugoga. Svoje vino i vina svojih prijatelja neću isticati iako su barem podjednaka ako ne i bolja od ovih.

    1. Santa Julia Torrontes 2010
    2. Las Hermanas Joven 2008
    3. Ercavio blanco airen i sauvignon blanc 2010
    4. Aimery Cremant de Limoux Grande Cuvée 1531
    5. Di Majo Norante Sangiovese 2009
    Pozdrav, Jurica

    • vinopija 05/01/2012 / 16:10

      Napokon. Pa ovo je pravi konstruktivan komentar i sasvim legitiman prijedlog povoljne kupnje. Čestitam! Konkretna vina meni nisu poznata, ali naći će se već netko sa sličnim iskustvom.

      • ifke 05/01/2012 / 16:18

        Pričekaj malo, Nonesperanzo, obično ga brzo prođe… 🙂

    • audiofan 05/01/2012 / 16:54

      BTW, ovaj Santa Julia Torrontes je od vinarije Familia Zuccardi. Pio sam 2009 i nije bila loša. No, ima i boljih Torrontes-a.

      • vinopija 05/01/2012 / 17:25

        Zuccardiji? To su onaj stari i sin što se vole naslikavati po žurnalima? 😉 Svi imaju sliku vinarije iz ptičje perspektive, oni imaju sliku njih ispred bačve 🙂

  12. jurica 05/01/2012 / 18:00

    To su onaj stari i sin….
    Diskriminacija ljudi zrele dobi toliko tipična za hrvatske direktore.

    • vinopija 05/01/2012 / 18:05

      Eto sad si opet sve upropastio… a lijepo te krenulo… nisam ti ja takav “direktor” na žalost…
      Zapazio sam naglašenu narcisoidnost u predstavljanju Zuccardija jer ovo (http://www.washingtonian.com/blogarticles/7792.html) je tzv. režirana fotografija, s kontroliranom rasvjetom, profi fotografom i profi opremom te naknadnom obradom kolora…

      • vinopija 05/01/2012 / 18:21

        …a kad bolje pogledam i vizažist i stilist su bili angažirani kako bi se ostvarila ta “ležernost”… ccc, ali dobar posao inače… i košta…

        • audiofan 05/01/2012 / 18:53

          Sin Sebastian Zuccardi fura zanimljive ogrlice… Kada malo bolje razmislim teško ćeš naći takve kicoš-tipove među francuskim vinarima naprimjer. Možda Laurent Ponsot…

          • Filip 05/01/2012 / 23:06

            ..jer oni su ipak pre elegantni i profinjeni (baš kao i njihova vina) za takvo što.. 😉

        • Filip 05/01/2012 / 18:57

          Hahaha, ovo me podsjeća na one crno-bijele fotke di nisu smjeli mrdat 2 min. 😀

  13. jurica 05/01/2012 / 19:30

    I ja sam pogledao fotografiju i sad mi je žao što sam kupio vino od ovih bariksnobova.

  14. Filip 05/01/2012 / 23:02

    Znači uživao si u vinu i sada sam sebi pljuješ u usta?! 😀

  15. ifke 05/01/2012 / 23:24

    Sad sam ponovno preskeniso ove tvoje dojmove i moram ti reć, Vinopijo: ti si zakon!! 🙂

  16. madiraza 07/01/2012 / 23:25

    možda bi se dao još ugurat ,iako malo teže dingač od skaramuće (100 kn okvirno). best buy lista mi puno bliža jer naravno neka vina s ove liste teško da ću ikada probati :)mislim na one odozada

    • Filip 08/01/2012 / 13:07

      Pio ove godine na moru neku “stariju” godinu (za naše plavce;), 05./06 i bilo je fino, pitko..al već ciglaste boje i transparentno, onaj zreli “konjakasti” alkohol..falilo mi je koncentracije i robusnih tanina, živahnosti!!
      ..btw skužio sam da me kod crnih vina s dominantnm primarnim aromama (vjerojatno kontrolirane fermentacije) nerijetko smeta alkohol..kao da je drukčiji(?!!)..a i ta vina nisu zaokružena već su nekako neotesana, gruba i uglavnom nešto strši..zadnje vino koje pamtim kao suprotost tome je Bibich R6, iznimno pitko i užitno..mislim da bi to bio izbor mog vina za svaki dan.

  17. madiraza 08/01/2012 / 14:04

    s plavcima okvirno ti uvijek manje više ruski rulet..nije lijepo kad se čovjek odluči recimo na badnjak dati sto kuna za plavac pa dobije prst u oko..hehe..čast izuzecima..za bibich ne znam ali možda uskoro saznam…kad ovi u vrutku nemaju dernekušu. a ništa moramo isprobati vinopijene best buyeve i najbolje što se pilo….ipak pogađa u 80% slučajeva…

  18. Filip 08/01/2012 / 17:21

    ..joooooj nemoj mi niš pričat..navukli me u konzumu s s popustom na staru godinu 20%..uzeh postup donja banda 07, madirazza (:) dingač i ivan dolac obični..maoprije baš u nekom bedu..idem se utješit s dolcem..nos tipičan..obećava..u ustima pušiona..tanini doslovni bodu jezik..koncentracija je (nekoć bila) tu..al vino ko da je filtrirano kroz brittu..alkohol i arome i dalje prisutni, sve ostalo ostalo u filteru 😛 ..kad sam komentirao dolac barrigue smetao me utjecaj drva..rekoh da prikriva sortne arome..sad mi fali jer nema šta sakrit nedostatke..nadao sam se da će me ispunit i zgrijat inside out..a osjećam se ko da sam popio digestiv

  19. madiraza 08/01/2012 / 18:30

    postup donja banda sam popio triput i sva tri puta mislio da je pokvareno.čak i po boji.neka karamela..prema crvenoj…okus žblj…dolci večinom jesu kao da ih netko procijedio..al heba..plačaš ime…da se to popiti..ali cijena od 100-150 je bolesna…više bi odgovarala 40 kuna…..zato postoji vinopija i profesor…. spomenuli su 5-6 izvrsnih plavaca od 50-100 kn.tu nema zaheba….

  20. jurica 10/01/2012 / 10:44

    Lista odlična. Nema se što komentirati ili su komentatori na skijanju?

    • vinopija 10/01/2012 / 11:02

      tako je, nema dalje dojmova dok se best buy ne napuni s barem 10 komentara 🙂

  21. jurica 10/01/2012 / 12:14

    Ok. Osim dnevnika vinopije pratim i vinsku priču. Iako je većina napisanog i fotografiranog na nivou OUR-skih zidnih novina, nađe se i poneka dobra stvar. U ovoj zadnjoj fotoreportaži posljednja u nizu fotografija je genijalna. Izraz lica našeg tenkista govori više od tisuću riječi.

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s