Uz već poznate favorite povoljne kupnje većinom iz Istočne Slavonije, bez obzira na individualne afinitete, status „best buy-a“ već neko vrijeme imaju Iuris, Buhač, Kalazić, Trs pa i Belje i vjerojatno još neko ime koje sam previdio. Iz isprobanih vina i objavljenih dojmova prošle godine volio bi se prisjetiti svojih favorita bez nekog posebnog značenja u poretku:
1. Ritoša, Teran, 2010.
(https://vinopija.wordpress.com/2011/09/07/ritosa-teran-2010/)
Meni ponajbolji mladi Teran koji je s vremenom još bolji i to iz problematične 2010. godine može napraviti samo „control freak“ vinar Ritoša i to po maloprodajnoj cijeni od 48 kuna 🙂 Kako nakon Vinistre nigdje nisam mogao nabaviti vino, Ritoša je ujuedno prvi i jedini vinar kojeg sam kontaktirao (ne ubrajam radionice jer je druga svrha) iz razloga da objavim dojam o vinu. Svaka čast!
2. Rudine, Pinot Crni, 2008.
(https://vinopija.wordpress.com/2011/08/19/podrum-rudine-pinot-crni-2008/)
Postignuće je i skoro dobro djelo za 48 kuna MPC ponuditi vrlo ugodan vinski doživljaj od sorte Pinot Crni, daleko bolji od mnogih precijenjenih Pinot Noira.
3. Villa Sandi, Piave, Cabernet Sauvignon, 2005.
(https://vinopija.wordpress.com/2011/07/14/villa-sandi-piave-cabernet-sauvignon-2005/)
Vrlo dobar Cabernet Sauvignon za 45 kn s karakterom kojem Novi Svijet još uvijek ne može konkurirati, barem ne takve osebujnosti i po toj cijeni…
4. Plantaže, Vranac, 2008.
(https://vinopija.wordpress.com/2011/07/13/plantaze-13-jul-vranac-2008/)
Ovo je zapravo godinama moj osobni „benchmark“ za većinu crnih vina u tom cjenovnom razredu, svojevrsni „Plantaže Vranac test“, ako nadmaši ovo vino, a košta manje – to vino postaje novi „benchmark“. Još se nije dogodilo.
5. Škegro, Krš crni, 2010.
(https://vinopija.wordpress.com/2011/07/12/vinarija-skegro-krs-crni-blatina-2010/)
Blatina koja upravo ulazi u svoj optimum i koja će promijeniti svijest o Hercego-vinu 🙂 Veliki sam ljubitelj zemljanog karaktera i strukture koju dobra Blatina pruža, a Krš je uvjerljivi „best buy“…
6. Carić, Cesarica, 2009.
(https://vinopija.wordpress.com/2011/06/14/caric-cesarica-2009/)
Dakle za 35 kuna, čudesan novi/stari svijet se stvara pred očima. Ako slučajno nema više ove berbe na polici, i aktualna 2010. berba će biti odlična kupnja. Splet okolnosti htio je da sinoć nazdravim baš 2009. Cesaricom i premda nije nikad predviđeno kao vino za čuvanje, žalim što nisam sačuvao sanduk.
7. Antunović, Rukatac, 2010.
(https://vinopija.wordpress.com/2011/09/20/antunovic-rukatac-2010)
Toliko nenadmašna ponuda da ću zaboraviti recentne crnjake i dati im novu priliku sljedeće berbe. Ne znam niti jedno bolje bijelo vino općenito za 25 kuna. Ni blizu.
8. Casa gran del Siurana, Cruor, Priorat, 2006.
(https://vinopija.wordpress.com/2011/02/05/casa-gran-del-siurana-cruor-priorat-2006)
Obzirom da ovo ne bi našao povoljnije ni u Bareceloni, osim na nekoj posebnoj akciji, ovo je iznimna ponuda Priorata, moguće jedinog dostupnog u RH maloprodaji.
9. Veralda, Refošk rose, 2009.
(https://vinopija.wordpress.com/2011/06/17/veralda-refosk-rose-2009)
Nema sumnje da ima ozbiljnijih rosea u kojima sam i sam imao sreću uživati i koja čine najugodnija iznenađenja protekle godine (uskoro u sljedećem dojmu), ali svježina Refoška uz resku slatkoću je iskustvo vrijedno i vrijednije od 40 kuna MPC.
10. Piquentum, Blanc, 2010.
(https://vinopija.wordpress.com/2011/11/11/piquentum-blanc-2010/)
Kao što sam napisao u dojmu, nadam se da ću imati još vremena uživati u Malvazijama Dimitrija Brečevića po ovim cijenama. 55 kuna čini se kao krađa.
Ove sam godine odlučio kao dodatak best buy prijedlozima objaviti best buy listu Plavaca. Uvjet je da je vino barem deklarativno i organoleptički 😉 100% od sorte Plavac Mali te da je dostupno na maloprodajnom tržištu…
1. Kiridžija, Plavac, 2007.
(https://vinopija.wordpress.com/2011/11/08/kiridzija-plavac-2007/)
Možda nitko neće pasti u trans od ovog vina, ali u cjenovnom rangu do 30 kuna, za 33 kn doduše, ovo mi je uvjerljivo najpoštenije vino… uvjerljivo!
2. Vuina, Plavac Mali, 2008.
(https://vinopija.wordpress.com/2011/06/14/vuina-plavac-mali-2008/)
S cijenom od 48 kuna u cjenovnom rangu do 50 kuna (i nešto višoj bojim se) samo je jedan pobjednik.
3. Miloš, Plavac, 2006.
(https://vinopija.wordpress.com/2011/12/16/milos-plavac-2006/)
Stvari se kompliciraju u sljedećem cjenovnom razredu do 70 kuna, ali s 68 kn MPC prednost dajem ovom vinu
4. Carić, Ploški Plovac, 2007.
(https://vinopija.wordpress.com/2011/04/07/caric-ploski-plovac-2007)
Ali sve postaje jako jednostavno ako imaš 100 kn u džepu za vrhunski Plavac 🙂 Karakternije i bogatije autentično iskustvo od Ploškog Plovca nije lako naći i u sedam od deset slučajeva odabrao bi ovo vino kad bi imao zadani psihološki limit 100 kn. Iznad 100 kn nisam razmatrao kao best buy kategoriju premda je potpuno prihvatljivo da Dingači, Postupi, Ivani Dolci i sl. položaji imaju više cijene.
Dnevnik vinopije 
Jakooo lijepa lista. Kako veći dio vina s liste nisam probao, za mene automatski postaje shopping lista. 🙂
Iskoristio bih priliku, pa dodao par prijedloga i napomena:
– Prelac malvazija – Vjerojatno se svi slažemo da dobar dio malvazija ne zaslužuje cjenovni rang 60-70Kn čemu jako teže u cijeloj grupi. Ovo je jedna koja to zaslužuje, ali u podrumu dođe 45Kn (tako su mi barem rekli, nisam bio).
– Plantažin Vranac Pro Corde dođe u Crnoj Gori 5,20 eura. Dakle po cijeni po kojoj se u hr nudi Vranac obični (i odlični). Ne znam kako je cijena kod nas narasla, da li zbog carine ili zbog uvoznika. Vjerojatno oboje. Tako ako ste blizu Crne Gore ili imate nekoga blizu ili u Dubrovniku, zamolite ga da skokne preko grane po koj six pack. Kad ste već tamo, priuštite si i Vranac 2006 vinarije Burić po cijeni od 3,20 eurića.
– Belje Cabernet Sauvignon 2008 (kvalitetno) – Iako su izrijekom bili spomenuti, nisam odolio primijetiti da ovaj Cabernet traži izdvajanje od 22Kn (na akciji prošli tjedan 18Kn!) što ga po meni čini nevjerojatnom vrijednošću.
– I za kraj, počasnu bih godišnju nagradu dao Gosp. Enjingiju, zato jer konstantno prilagođava cijene i time vina približava nama ljubiteljima. Hvala mu na tome.
Živjeli!
Prelca nisam zapazio za kupiti u maloprodaji, ali koliko se sjećam, jedan od uspješnijih nastupa na prošloj Vinistri…
Vranac Pro Corde za 5,20 EUR je definitivno najbolje crno vino “za svaki dan” i vrijednost bez premca…
Beljska Frankovka za 30, 40 kn koju sam probao je nešto što moram staviti na shopping popis… u kontekstu cijene vjerujem da je i CS prava vrijednost…
Svaka čast i gosp. Enjingiju 🙂
Čini se jako loša godina s obzirom na vina koja su ti dospjela na listu. Istina, nisam probao 3 navedena hrvatska vina (Veralda, rose – jer ga ne pijem; Škegro – Krš crni – dosad nepoznat, Carić – Cesarica – mislim da ga nisam zamjetio), ali ne mogu ne zamjetiti kako ti je lista za 2010. bila puno bogatija i bolja.
Madirazza, Plavac, 2007. – za 55 kn se ne može usporediti sa Vuinom?
Postup Mili, Donja Banda, ti nije iznad 100 kn, dapače baš je i bila akcija jedno vrijeme za samo 75 kuna, a i sad ga veći marketi (kauflan, Konzum) drže na 90 kuna.
Teška godina i breme tegotno… tko ne pije rose nije pravi metroseksualac tako da nemamo što diskutirati. Meni se čini 2011. baš godina rose-a i podizanja kako kvalitete tako i interesa za iste. Ako ćemo nas dvoje za koju godinu istinski uživati u roseima, sjetit ćemo se 2011.
Madirazza je i meni sasvim dobra kontra ako Vuina dosadi, ali osobno mi se čini da bi u 7 od deset slučajeva odabrao Vuinu. U krajnjoj liniji, Vuina je ipak niže cijene pa u tom smislu moj best buy odabir. Postup Donja Banda? 2006 je imala “funky” manu koja nije bila dio karaktera jer se nije radilo o takvom vinu, ali 2007. je čisto dobar odabir, posebno za akcijskih deset Eura, ali probaj paralelno s Ploškim Plovcem…
evo 5. komentar 🙂
Šapnula mi draga prijateljica da je na tržištu novo vino starih kaštelanskih sorti – Dillatum 2008. Not bad at all 😉
Nemoj da mi to rasprodaju prije nego stignem u nabavku. Pssssst!
Eto baš me zaintrigiralo te ga probah. Moram priznat da u kolopletu kaštelanskih sorti dominira ljutun, svojom tipičnom, svima nama poznatom aromom, a u stopu ga prati ninčuša…. 🙂 Neloše vino, idejom vinara teroarski nastrojeno, čini mi se. Ali opet, nekako tanko i pomalo bezlično, nije me baš nagovorilo na cuganje….Vinopiji će bit super, on voli vake neshvaćene. Btw. lijepo je vidjet na etiketi listu posve nepoznatih kvartovskih sorti, ko zna kakvog blaga ima među njima…
I meni je nincusa dominirala (doduse ne na prvi guc) 🙂
Znaš zakaj? Zato kaj ti ninčuša ima osobinu da pokupi najviše teških metala iz zemlje i čestice spržene gume i asfalta iz zraka. To će nam Nonesperanzo bolje nabrojat… 🙂
Apsolutno. Samo bih dodao kako mi je neizmjerno žao da među 6 sorti u ovoj kupaži svoje mjesto nišu našle jednako spašene i spasonosne sorte poput Rogozničke, Mladenke (poznatije i kao Mladinke), Vlaške (poznatije i kao Žutuja, Prejica te Vezuljka) prema kojima su Ninčuša, Ljutun pa čak i Glavinuša (koju ste nesmotreno izostavili) poput Merlota naprama Poulsardu 😉
Jedino bi onda to bilo 9 sorti 🙂 Inače, još ne stignem po to vino i ako se proda prije nego probam u miru, preparirat ću vas u zidne trofeje i popuniti prazno mjesto na polici…
Dalmatinac nosi lancic oko vrata, a nincusu na uhu 😉
Bio sam na radionici na Sabatini koju je vodio, Edi Maletić predstavljajući ovo vino. Vidio sam ga u katalogu u Vrutku nekih 49-50kn i za te novce definitivno BEST BUY. Sorte su plavac mali, ninčuša, babica, dobričić, glavinuša i ljutun. Mislim da dodaju i Crljenak bilo bi too much…(zato se Grabovac pobrinuo). Zvao sam te kume da ti priopčim to…fakat jako dobro….
Aaaaaaaa, zaboravio da znaš za to 🙂
(Diletantumski sam ovo obznanio)
Best bay lista plavaca je jako zanimljiva. S nestrpljenjem čekam tvoju best of ili bay listu graševina, rieslinga, pinot noira…
Iako mi se ovaj naćin ocjenjivanja vina do pred nekog vremena nije sviđao sada mi je draži od komisijskog u kojem se najbolji i najlošiji dojam odbace, a ostane osrednjost.
A mene sad naknadno baš smeta što nema best buy liste malvazija… zvat ću komisiju
Bazne su uglavnom oko 40-45 kn doma kod njih, tak da je best buy ona koja ti je najbolja. Meni veći dio prošle godine Kabola 2009 bazna.
Ja sam ti bio “doma” kod tek jednog vinara Istre i to prije točno 7 i pol godina, a ukupno sam bio kod četiri vinara… čuo sam hvalospjeve o rinfuznim Malvazijama i uvjeren sam da su uglavnom opravdane. Ipak, ako ne možeš nigdje kupiti osim kod vinara u rinfuznom obliku ne igra mi za neku “listu”. Osim toga, imaš buteljiranih za 35 kn cca, Panjoka recimo ako se sjećaš itd.
Ma ne mislim na to, nego sam htio reć da su u podrumima kod njih doma cijene dosta blizu, a finalna cijena ovisi jesu li marže povampirene il normalne. A to onda utječe i na best buy liste…
@jurica, best bay lista plavaca bi bila možda sljedeća: Ston bay, St.Sunday bay, Kaštela bay itd… 🙂
St.Sunday bay zvuči tako gej 🙂
Buy st. Sunday bay.