Cijena: 92,75 kn (ožujak 2012.)
Izdvojio sam ovo vino još tijekom Međunarodnog festivala vina i kulinarstva u Esplanadi i napokon sam ga isprobao u miru. Još uvijek je premlado, ali sad već spremno za konzumaciju.
CAB-MER-SY-TER u aproksimativnim omjerima 40:30:20:10, odvojeno macerirani (15 do 20 dana) i fermentirani nakon čega je nastavljena malolaktična fermetacija u drvu te dozrijevanje tijekom 12 mjeseci pola u francuskom barriqueu i pola u velikom drvu.
Šnjof, šnjof?!? „Mladenački“ nos! Radi se o tome da unatoč koncentraciji i razmjerno visokoj razini školovanja, vino posjeduje toliko primarne voćne arome prpošnog intenziteta koje djeluju nezrelo, ali ne u lošem smislu. Stoga, „mladenačko“ 😉 Uz tek vrlo malo valjda neizbježne „ukuhanosti“…
Sočni bordoški blend u veselom zagrljaju s Rhoneom i Teranom 🙂 Nos sluti na opulentno vino, ali iskričava karaktera… prezanimljive kompleksnosti na nosu, premda sve unutar voćnih senzacija, od šumskog voća do borovnica, suhih šljiva i nešto paprenijih začinskih nota te čak i aceto balsamicom u dubini.
Jako dugo sam uživao u mirisima i dok više ništa nisam mogao razabrati zabilježio: koncentriran, raskošan, nepreintenzivan 🙂
Srk, žvak, gut… srčano i odvažno vino srednje puna tijela, ali jaka ekstrakta i ravnoteže vinskih kiselina u strukturi suhog Istarskog crnjaka s 13% alkohola.
Više negoli Istarsko, Nigra Virgo Revolution je Trapanovo autorsko djelo i nevjerojatno uspješan balans nemogućih sudionika Cab-Mer-Sy-Ter pri čemu me iznova oduševio utjecaj Terana koji je uspio obilježiti vino s jedva desetinom udjela.
Sitni tanini ostaju u ustima, ali nimalo ne stežu, a „težina“ u aftertaste-u je neočekivano postojana. 3 međunardne sorte i jedna „lokalna“ čine mi se vrhunski materijal za jedan neopterećen, neočekivano harmoničan doživljaj koji pruža beskrajan gušt… u ovom trenutku još pomalo prizeman, ali svejedno impresivan.
Posebno mi je drago što se dan nakon otvaranja Revolution pokazao još boljim, mekšim i potentnijim, što je u pravilu slučaj kod izvrsnih vina. Love it!
Ovo mi je bilo najbolje njegovo vino u Esplanadi. Puno bolje od njegovih monosortnih crnjaka
Meni se svidio Ruby Rose 2010. Na žalost, 2009. je nestala iz Vrutka prije negoli sam se dokopao primjerka – rado bih ga usporedio s Korakovim ljetnim syrahom. Lajkam i Shuluqa, ali mi se činio malko preskupim.
Ovo je zanimljivo – novosvjetska kupaža s malo terana…mljac. Probat ćemo asap.
ne znam zašto “novosvjetska kupaža”, ali i meni se svidio Ruby rose 2010, a možda još više 2011 koji je dominatno teran…
CAB-MER-SY je, ako se ne varam tipična za čileance. Samo zato.
Ruby 2011? Gdje? Pošto?
Ako je u Vrutku, tamo mi je zabranjeno prije plaće. Inače, ZABA dolazi po mene i vozi me u neki rudnik gdje ću odrađivati dugove do 2066.
Trenutna shopping lista:
Dillutum
Sladić Maraština
Nigra Virgo
Miloš Plavac 2008 (ako se nađe)
uvijek se doda i pokoji Bugarin…jer kao jeftino je…i voila 500 kunića.
I onda dodju gosti koji to sve pregaze za 2 sata i pitaju…”a nije bilo još?”
Cab-Mer-Sy iz mojeg iskustva jednako je “tipičan” i za Tunis ili Maltu recimo 🙂 Možda i “tipičniji”…
Rubija 2011 još nema u distribuciji koliko znam, ali ja sam ga probao na “en primeur” događanju uoči Vinistre.
Miloševog Plavca 2008 prije ćeš naći nego Sladićevu Maraštinu 2010. Baš me zanima kakav ti je Dillatum…
Kad već mene pitate…. 🙂 , cab-mer-shir kupaže najčešće su u Australaca, koji, ne znam zašto, izbjegavaju tu još tutnut i teran. Probo sam 2-3 take legendarne (tak na etiketama piše), koje su izišle iz legende brzo nakon otvaranja boce…
Eto koliki sam ja amater…:-)
Ali, brzo učim. Prije godinu dana mislio sam da je Kjanti vrsta grožđa:-D
(buonsangue, nemoj jako, majke ti!)
Da, sori, Dillatum. Tamo sam već komentirao da me Babica nije oduševila. Bila mi je onako…flat. Ja sam odrastao na kaštelanskim domaćim vinima. Dugo godina sam kupovao vino kod šjor Ive Lebedine u Štafiliću. Onako, na kanister. Pokojni Smoje je tamo kupovao opol. Mi smo trošili uglavnom crno…čista nostalgija.
Maraštinu vidjeh na web-u kod Vrutka, ali 2009., ako se ne varam. Na slici je stara etiketa.
Zaboravio sam na Radovanov Merlot, ali njega navodno nema u Vrutku. A bogme ni u Dobrim Vinima.
Nevjerojatno…iš’o pogledat i … nema više Sladića. Tuga.
ajd, da se tvoji i moji dojmovi nekog vina poklapaju 😉
nemoguće?!? onda sam nešto sigurno pogriješio 😉