Cijena: 41,98 kn (lipanj 2012.)
Mislim da moraš popiti puno vina da bi doživio unikatan karakter Kujundžuše u Jerkovićevoj interpretaciji. Vino o kojem se prilično pisalo i komentiralo na ovim stranicama, a nadam se da će se još i više. Naizgled svakodnevno i jednostavno vino, ali zapravo nesvakidašnje i jedinstveno. U 2011. godini čak i Jerkoviću nije uspjelo dobiti vino ispod označenih 12,5% alkohola i zato je moje jedino pitanje bilo je li i ova butelja na razini prethodnih.
Na nosu je nešto više voća, ali tu je „ono nešto“ što čini razliku. U ustima jednako električno kao i uvijek, kao da „pecka i pucketa na jeziku“, ali je savršeno mirno vino. Sličnu senzaciju kakvu sam kasnije doživio na Montenidolijevom Canaiuolu (rose).
I u 2011. Jerkovićeva je Kujundžuša protkana slanom mineralnosti u idealnoj ravnoteži strukture koja je minimalistička i besprijekorna.
Slani inćuni, kalamata masline, sarajevski somun i maslinovo ulje… ne znam je li veći gušt kombinirati s ovim vinom skroz rashlađenim u Vacuvinovom „kurtonu“ ili maltene na sobnoj temperaturi. Svakako idealan odabir i za ljetne vrućine.
To je to.
Raduje me da je krivulja kvalitete Jerkovićevih vina uzlazna. Nadam se da to opravdava i ovaj mali porast cijene od “tričavih” 20-ak %.;-)
Nadam se da ću imati vremena navratiti do Runovića u skorom putu na jug.
Cijena je ista jer ona koju sam ranije isticao je iz podruma. Buonsangue bi ionako platio i dvostruko 😛
Fakat. A zakleo bih se da je u Vrutku cijena bila 34,98…mea culpa.
Pa, i bila je ta cijena svojedobno u Vrutku. Sadašnja, viša cijena, vjerojatno je odluka iz Vrutka, jer je u podrumu cjenovno, sve ostalo isto. Inače, Ivan Jerković nam je jako bolestan. Držimo mu fige da prizdravi!
Ajoj! Nadam se da će sve bit OK.