Cijena: cca 9-10 EUR (srpanj 2012.)
Mislio sam da je ovo jedna od najboljih vrijednosti za 20ak eura na svjetskom tržištu. Onda sam čuo da je plaćeno niti 9 EUR.
Predrasude se poigravaju. Vino spumante di qualita 🙂 …di uve Pinot Nero. Nakon što sam posvetio trenutak ovom vinu doživio sam zaključak kako ne treba slijepo forsirati trendovski cijenjene vinogradarske i podrumarske tehnike ili jednako trendovsko odsustvo istih da bi se dobio fenomenalno vino. Radije bi se posvetio razumijevanju koji je postupak najbolji da oživim svoju viziju uz sve zadane prednosti i ograničenja.
Perlanje je zadnje što me zanima u ovoj proširenoj flûti koju sam odabrao. Mandarine, dunje i voćne egzote već na nosu su sofisticirane, a krušne arome na kvasce delikatno prisutne. Tako jednostavno, ali niti slučajno „jednodimenzionalno“ 🙂 Dubina i jasan fokus ono su što čini razliku već na nosu.
Srk, žvak, gut!?! Wow! Zavodljiva dunja u lingering finišu traje dok ne shvatiš kako cuclaš surovu mineralnu komponentu. Naprosto razvratno dobro. Struktura? Ne znam je li harmoničan sklad ili divlja razuzdanost prikladniji pridjev, ali kako samo pristaje uz marinirane inćune…
Charmat metoda… volio bi upasti u to kazanče 😉 Blistavo! Probao sam šampanjce manje impresivne od ovog spumante-a. Pokazalo se da osobito ljubim Blanc de Noir konkretno iz Aube, možda zbog univerzalne pristupačnosti, možda zbog odvaljenog karaktera vina, ali moram se zaustaviti jer ovo vino nema skoro nikakvih podudarnosti s tom temom. Okej dakle, novi sindrom – introspektivno preispitivanje uzrokovano mizernim spumanteom 😉 Dijagnoza kroničnog alkosa neizbježna 😛
Nakon svega opet ne znam gdje bi uklopio ovo vino, ono je platinasta plavuša idealnih proporcija i koja je unatoč svim predrasudama atomska fizičarka Nobelovka.
Dnevnik vinopije 
🙂
Oh, sweet memories…