Cijena: 37,98 kn (srpanj 2012.)
Kujundžuša ti neće dati puno. Ali će ti dati ono što ti treba 🙂
Možeš pomisliti kako miriši na pokislu repu, ali možeš osjetiti unikatnu aromu.
Možeš pomisliti kako podsjeća na Debite, Maraštine, odnosno Rukatce, nepravedno prezrene sorte, žrtve površnosti ljudske prirode kojoj je bljutavo sve što nije napadno „svježe“ ili dovoljno „ekstraktno“…
Ali, kad prožvaćeš Kujundžušu u ustima, možda možeš i shvatiti jedinstven sklad koje niti jedno drugo vino ne ostvaruje na baš takav način.
Tako je i Grabovčeva Kujundžuša iz 2011. možda još bolja od 2010. a možda sam sve više na suptilnoj frekvenciji Kujundžuše. Izvrsna struktura sa 13% alkohola, vrlo visokih za Kujundžušu. Međutim, ona je uravnotežena, genijalno pitka i puna razloga zbog kojeg bi je uopće odabrao. A ti su razlozi identitet podneblja kojeg predstavlja, autohtonost sorte koja je došla tko zna odakle i prilagodila se okruženju mijenjajući pritom i sebe samu…
osim toga je bila vruća ljetna noć i butelja je otišla dok sam rekao „sir Jura“, trapistoliki pratitelj ovog skromnog doživljaja.
…svaka čast! idem u kupovinu!
Ukoliko nisi probao Kujundžušu, svakako… mislim da dosta pratiš ove moje bilješke i znaš da ovo nije prva Kujundžuša u dojmovima i zato mala promjena stila, organoleptičke impresije već su dovoljno puta istaknute… preporučujem usporedno ili naknadno kušanje Jerkovićeve Kujundžuše ukoliko butelja ne bude dovoljna 🙂
Općenito bijele sorte Dalmacije su nešto na što stavljam naglasak već neko vrijeme.
Šve mi ide šljina na ušta od ofok tojma….srk.
Čini mi se da u Hrvatskoj jedino Slavonija i Baranja nemaju autohtonih sorata. Ako je istarska malvazija autohtona sorta , a ne jedan od mnoštva klonova malvazije, zašto nebi i kutjevačka graševina bila autohtona sorta.
koliko znam, graševina se i smatra autohtonom sortom ?!?
…da, autohtona je od Alpa do Crnog mora….
vidi ga kako brani Kujundžušu, pa proplakat će more 🙂 nije ni kujundžuša neki endem pred izumiranjem, čini mi se sedma najrasprostranjenija bijela sorta u RH, ali istina da je baš nema nigdje van Imotskog vinogorja
ma ne branim kujundžušu, brate, pa zasad ima samo jedna etiketa te sorte koja mi se sviđa. Sam velim da je poludebilna ideja o autohtonosti graševine, jer ju ima svako kopneno vinogorje u desetak zemalja u i oko Panonije….
kakav obrat… puffo brontolone sindrom 🙂 Zauzeo si se i nemoj sad odmah kvariti doživljaj. Bilo je tako plemenito da je suza kanula 😀
Graševina je ipak najznačajnija bijela sorta u RH jednostavno jer je ima uvjerljivo najviše, pri čemu Slavonija dominira. Sve ostalo su druge teme, meni osobno i zanimljivije.
za sad…..ali BITCHES ARE COMMING
nije autohtona ali se ovdje kod nas, ponajvise u slavoniji, najbolje prilagodila i udomacila i najbolji primjerci grasevine uglavnom i dolaze iz Hrvatske..
Mislim da ćemo se za to što veliš ipak morati malo više potruditi. Jer ako govoriš o svijetu mislim da ipak najviše poznaju tu sortu preko visokih predikata Krachera i ekipe oko Neusidlersee….
Sad čekamo samo Ifketa, mrzitelja Kuje…. 🙂
…jebatga, apdejtaj se, kume, prema zadnjim informacijama iz povjerljivih izvora, Jerkovićeva mi je zakon….i Ifke nije mrzitelj ničega…preveč slušaš Teške boje, vinožupa……lakše malo, ljeto je….laganica….evo baš sam smrvio jedan Lussac S. E. 🙂
sorry…..neću više
čak se i ifke navukao na Kujundžušu… smak svita 🙂
…yeah, bejbe….kako sam veliki grešnik, umjesto flagelacije sam si za pokoru uzeo da ću pit samo loše sorte….tako već neko vrijeme derem po kuji i malvaziji…..evo jučer sam mazno čak i neki sanemilijonski merlot….sve smeće od smeća 🙂 Samo nedjeljom roknem bolfana (jerbo je poznato da je Isus onomad u Kani G. iz vode napravil rizling) i amen….
ifke drma kalaza (ljetnog) s 16,7% i toča kruh u bučino ulje…. osvježava se negdje….