Cijena: 39,98 kn (09.08.2012.)
„ka cviće bez vode“ sam ako nema Cesarice 🙂 Jedna od najdražih butelja do 40 kuna koju mogu kupiti u Zagrebu i ne samo zbog 40 kuna.
Miriši na more, slušanje školjke iz koje izađe mali račić 😉 Nos neočekivane kompleksnosti i dubine tko ima volje, sluha i strpljenja… neprocjenjivi trenutak čijeg značaja nisi svjestan dok ne prođe.
Miriši na domaću spizu, priziva sir i maslinu, pjat s mariniranim inćunima kako bi se to slatko more prelilo iz čaše u onoga sretnika tko ju drži.
Premda je ove godine vino dosta jače, tih 13% alkohola nimalo ga nije promijenilo osim što je još intenzivnije, ekstraktnije. Jednako pitko i lagano, suho, neusporedive ravnoteže i strukture, jedinstvene aromatičnosti „bijele Dalmacije“, Bogdanjuša, Pošip, Maraština i Parč.
Slankasta „morska“ mineralnost kompenzira prirodno niže vinske kiseline tako da je isključivo cjelina bitna.
U cjelini, Cesarica 2011 još je bolja od prethodne berbe. Nevjerojatno zahvalno vino kako uz predjela, preko rižota i tjestenina, tako i uz „teža“ jela mediteranske kuhinje s kojima funkcionira kao prirodan začin, koktel ljekovitog bilja čiji recept čuva sama priroda. Jedno od meni najznačajnijih bijelih vina Dalmacije i Hrvatske općenito.
Vino mora, kamena i škoja… 😉
Dnevnik vinopije 
sve pet
ali obavezna konzumaciju uz neku spizu..ili bilo šta…..
samo mrvicu da se podeblja..ali baš mrvicu….
evo jedan livestream.. uprovo marendao par slanih srdela i otvorio ovu Cesaricu. Odlična je, a svakim novim gutljajem mi sve bolja, diže joj se temperatura u čaši i opušta arome.. mm.. sad je trenutno na 89 bodova, prije 15 min je bila 87, tko zna gdje joj je granica..
Eh, da se bar mogu slozhiti… Al vidim da je drugima super, pa necu bas ja sjxxxxxvat party 🙂
moram priznati da iako mi se evidentno svidjelo vino, nisam probao dovoljno godišta 2009 (tek jednu butelju) da bi primjetio značajnu razliku i upitan zaokret ne samo u stilu već samom vinarenju… u tom kontekstu ovo i prethodno godište tek su odjeci ili još gore iskrivljeno lice stare Cesarice, ali velim… dojam nisam izmislio.
Jes, i ja sam probao 2009., ona mi je po sjećanju onako rustikalnija, domaćija.. kad sam probao ovo i ja sam pomislio da su sigurno neke nove šeme uveli, u početku onako ledeno bacalo mi je na moderne malvazije, graševine, ali kasnije su stvari počele sjedati na svoje mjesto i uglavnom, jako mi se sviđa.. pomislio sam da bi bilo idealno vino za restorane za ponudu iz Dalmacije, ionako svi briju samo na malvazije i graševine, od Dalmatinskih samo pošipe nude..
Ne mogu, naravno, ulaziti u to sto se kome svidja, a sto ne – svatko ima neki svoj razlog (bolji ili gori 🙂 ). Ono sto, na temelju pazhljivih degustacija, mogu reci sasvim sigurno je sljedece. S jedne strane imamo Cesaricu ’08 i ’09, s druge strane Cesaricu ’10 i ’11. Izmedju ta dva para berbi doslo je, najjednostavnije receno, do promjene paradigme. Time zhelim reci da razlike izmedju ta dva para vina koji tvore direktnu vremensku sekvencu nije objashnjiva faktorima poput razlike u prirodi berbe. To je vino od 2010. znatno drukcije zamishljeno, drukcije se “vidi” i drukcije “radi”, druga je koncepcija. Meni je Cesarica do 2010. bila pravo malo chudo autenticnosti, slada, bogatstva, zujanja pchela, zhutog voca, i bakin ormar mediteranskih zachina, i medju cetiri-pet najvecih senzacija jadranskog bijelog vina. Takva kakva je u zadnje dvije berbe… relativno “kompetentno” vino, no potpuno “streamlined”, i meni samo “jos jedan, n-ti, prilichno prazni poship”, ne toliko razlicit od desetaka slicnih bijelih vina kakva vec postoje, a ne sumnjam ni da ce ih biti sve vishe. Sto to meni konkretno hijerarhijski i u smislu apsolutne kvalitete znaci, jasno je po mom komentaru. Jasno je, isto tako, i to da moja razmishljanja i, na kraju krajeva, moj ukus nikog drugog ni na sto ne obvezuje u smislu valorizacije/svidjanja-nesvidjanja.
No, ta promjena paradigme je ocita i neupitna: svakako nesto sto je kod ovog, u kontekstu bijelih vina hrvatskog juga vazhnog, vina – vazhno i potrebno naglasiti.
Zahvaljujem na komentaru. Svakako je važno naglasiti. Pitam se sad što je onda ostalo za “odlikaše”? Dvije Vugave i Kujundžuša?
He he, lukavi Trifunovicu :-). Ne znam ja, ti meni reci… 🙂
🙂 dodat ću neki Debit, a možda i neki Gegić, Bogdanuša, Maraština/Rukatac? Trebbiano čak, očekujem dosta od jedne Pošip-Žilavka varijante… Grk ipak malo teže bojim se, ali doći će vrijeme za top liste i kvartalne obračune
(U svakom slucaju, mislim da je dobra vijest u svemu tome bar to da su tvoji kompici s ovim “overhaul-om” Cesarice dobili jos jedno “tehnicki korektno”, “srednje prema lijevo chisto”, “srednje fino” vino 🙂 )
pa to je barem prosto ko pasulj, nećemo valjda govoriti o nemeandrirajućem finišu među eminencijom 😉
daj Tvrle, ne kvari mi doživljaj 🙂 . I nisam ti ja ničiji ”kompić”!
bez brige Luka, to je išlo mene…
Laganeze, care, ti oduvijek totalno super kotirash :-). A tko su “kompici”, eee, to ce ti kolega Nonesperanzo sam rado objasniti 🙂
ma zaheban je ovaj Tvrle, taman se s nečim oduševiš i onda ti on na tanane objasni da to baš nije tako.. i što je najgore nemožeš mu s ničim vratiti.. kupio bih i ja bugavu ali tu je nitko ne prodaje, tako da san osuđen na ova vina koja misliš da su dobra a ustvari nisu, šmrc.. idem popit pivu, tu mi nemože ništa 🙂
Sori, shefe, necu vise, majke mi 🙂 🙂
Samo ti daj, poučno je to.. a evo danas ova čaša što je ostala nije tako uzbudljiva kao ona jučer..hm, možda cura ipak ima silikone, a kladio bih se jučer da su joj prirodne 🙂