Kosovec, Škrlet, 2011. vs. Kosovec, Škrlet selekcija, 2011.

Cijena: 35 kn (kolovoz 2012.)

Cijena Selekcija: 40 kn u podrumu (kolovoz 2012.)

Kosovec Ivan je zagovornik tzv. ekološkog pristupa vinogradarstvu zbog čega prakticira ručni rad u vinogradu i neintervencionizam u podrumu. Svjesno ne želi koristiti enološka sredstva, ne koristi niti selekcionirane kvasce, ne radi dodatne korekcije i filtracije. Sve to skupa je divno, ali kakva su vina?

Paralelno sam otvorio njegov regularni i djelomično macerirani Škrlet s oznakom Selekcija iz aktualne berbe 2011. Dok je većina ostalih Škrleta na tržištu vinificirana tako da se konzumiraju i potroše do nove berbe, Kosovčev Škrlet tek je nedavno napunjen u boce.

Na oko, Selekcija je neznatno punije boje, intenzivnije žuta, ali jednako bistro vino.

Predivna sočna svježina, specifičan miris, prirodni kvasci i voćne arome između dunje i jabuke obilježavaju regularni Škrlet.

Macerirani je identičan, ali dublji, raskošniji i za nijansu „slađi na nosu“ – nota dozirane rustikalnosti koja ga čini plemenitijim, izvornijim? Ili samo „maceriranim“ 🙂

Ali, kakav fenomenalan acid bite u ustima 🙂 Iskra svježine! Suh, neke divlje rizlingovske strukture sa sveprisutnim gurmanskim kiselinama koje čiste nepce i prekrivaju ga vinskom slasti kako bi pripremile vinopiju na kakav dobar zalogaj.

Macerirani je identičan, ali suptilniji, nježniji prema nepcu… donosi profinjenost na stol. Harmonično. Kompaktno. Skladno. Čvrste strukture „uz dodir macerata“. Uz suhi dimljeni evidentno domaći kravlji sir koji se mrvi od tvrdoće (najsličniji Dragecu) ovaj Škrlet je spektakl. Taj sir nisam probao od djetinjstva i vikenda koje sam znao provoditi u Turopolju. Nimalo cijenjen niti poznat, kao i Škrlet uostalom. Ipak, ovaj spoj jedno je od najuzbudljivijih doživljaja ove godine. Reskoća svježine kojom prati hranu je fantastična. Uz tjesteninu u umaku od svinjetine također izvrsno. Naresci, junejmit…

Najbolja stvar kod Kosovčevog maceriranog Škrleta je ta da se vino tek dobilo. Još je mlado i neki optimum će tek doseći. Bit će prezanimljivo pratiti što će se događati.

Usto je savršeno vinozno u najboljem smislu. Arome grožđa su dio cjeline neočekivanog otkrića. Škrlet, tko bi rekao? Poželio sam ga usporediti s mlađim austrijskim Gruner Veltinerima.

Premda pobjednika nema, dok je regularni Škrlet ipak najbolji dobro rashlađen, macerirani pruža gušt i na nešto višim temperaturama konzumacije.

Razmišljam, 4 plus…

Oglasi

70 thoughts on “Kosovec, Škrlet, 2011. vs. Kosovec, Škrlet selekcija, 2011.

  1. Ivan 31/08/2012 / 15:33

    neki dan sam bio kod g. Tomislava iz Vino.hr-a i nakon kusanja skrleta on je spomenuo gotovo identicnu stvar, struktura rizlinga.. 🙂

    • vinopija 31/08/2012 / 16:12

      🙂 to je već interesantna podudarnost, ali ne bi forsirao to samo zato što je stvorilo određenu asocijaciju koja je meni (i g. Tomislavu) poslužila da ponudi deskripciju, odnosno da si malo pojednostavim život ovdje – radi se o korištenju “rizlinga” kao epiteta, opisnog pojma isključivo koji ima puni više smisla tijekom konzumacije negoli kad sam čitao to na papiru, ali drago mi je zbog te koincidencije.
      Dodatni bizarni splet okolnosti je da baš večeras imam jedan neuobičajeni dogovor i druženje upravo na temu Škrleta i nosim ove butelje sa sobom 😉 barem Selekciju

  2. ifke 31/08/2012 / 17:06

    Eto ti ga sad, ja išo u onu pripizdinu Kamptal po strukturu rizlinga, a trebo u Moslavinu… 🙂

    • vinopija 31/08/2012 / 17:22

      o ne, krenula je zajebancija :-/ nego, ništa nisi prigovorio na GruVi stari Kamptalopijo 🙂

      • buonsangue 31/08/2012 / 18:50

        To ce vjerojatno kad se vi poklonici rizling teorije i vi poklonici gruve teorije dogovorite koja je uopce razlike izmedju vashih teorija 🙂

        • Patti 31/08/2012 / 20:16

          Ja sam čitao da ima sličnosti i s Muscadetom, i sa Cheninom. To je napisao jedan utjecajan autor(itet) u jednom ozbiljnom magazinu.

          don’t like hr gurus…

          • buonsangue 31/08/2012 / 21:46

            Taj genije je ili to procitao kod nekog drugog srodnog genija ili ocito ima totalno enciklopedijsko poznavanje Muscadet-a i Chenin Blanc-a, sto da kazem :-). Skoro ko ova spika s rizlingom i gruve-om, he he: znas onu staru dokazanu istinu, svi auti su u biti slicni, imaju 4 kotaca i karoseriju :-). Uostalom, imam neprevazidjeno brilijantnu ideju: predlazhem da ovaj skrlet ubacimo kao “dead ringer” 🙂 u degustaciju znasveckojeg proizvodjaca, pa da se direktor na licu mjesta odluci jel mu vishe rizling ili mu vishe gruva 🙂

          • buonsangue 31/08/2012 / 21:49

            (Jer, tko zna, mozda nam, neodgovornim zajebantima, usporedba naglo poprimi smisao tijekom konzumacije 🙂 🙂 )

            • Patti 31/08/2012 / 22:53

              There’s a genius born every minute 🙂 . Sviđa mi se ”dead ringer” ideja s malim domaćim burazom 😀

              Možda i kojeg Moslavca ubaciti u flight jer, citiram: ”Moslavac…if handled with care, it produces wines similar to Riesling, with great ageing potential.” (isti je autor – dr. encipoklopedija)

              Ajmo se mi okupiti i djelovati čim prije.

              🙂

  3. Koshpa 31/08/2012 / 17:37

    Meni je macerirani za koplje bolji. 😉 Zao mi je sto nije ostalo negdje 100% maceriranog da to probam. Ovaj klasicni mi je dobar, ali i preobican sa nesto slabijom aromatikom u odnosu na ostale klasicne skrlete drugih proizvodjaca. Iako mogu potpisati ovo za slicnost sa austrijskim rizlingima.

    • Ivan 31/08/2012 / 17:53

      hehe, nadam se da ce biti ove godine 100% maceriranog skrleta.. vidjet cemo uskoro.. 😉

      • vinopija 01/09/2012 / 11:12

        Nisam htio posebno navoditi u dojmu da se ne bi krivo shvatilo (za razliku od potpuno opravdanog korištenja masovno percipiranih zajedničkih obilježja sorte u svrhu opisnih pridjeva, što ovi neki zli hejteri jednostavno ne mogu prihvatiti 🙂 koliko je zapravo to još neposloženo vino, divlje i tvrdo za “sad i odmah” standarde. Ja sam ga vidio kroz neko vrijeme i premda sam baš sinoć na jednom druženju najviše uživao baš u tvojoj Selekciji, to treba napomenuti.
        Na druženju je inače bio i proslavljeni Miklaužićev Škrlet koji smo maltene odbacili jer nije sličan Škrletu već Graševini s izraženim utjecajem Sauvignonskih kvasaca. Sumnjam da su tome vinu dali priznanje kojim se hvali. Načuo sam da je na ocjenjivanje otišla butelja iz klonske selekcije, a ovaj uzorak s police nije isto vino.
        Ugodno je iznenadio Mikša, inače prvi Škrlet koji sam probao bio je Mikšin i odonda ga nisam probao 🙂 Ali, očito vrijeme pogoduje nekim vinarima, vinogradima i podrumarima 🙂
        Čak je i Trdenić skoz korektan, očekivao sam propast nakon iskustva sa Sivim Pinotom, ali Škrlet fin. Tušekov je bio ugodno iznenađenje… ali Moslavački kozji sir domaćina ipak je bio otkriće večeri 😉

        • Koshpa 02/09/2012 / 22:50

          Kakvi su to sauvignonski kvasci?! :S

          • vinopija 02/09/2012 / 23:22

            s velikim S kao Superman… slutim da znaš dobro na što sam ovdje ciljao, ali iz nekog razloga želiš čuti podrobnije. Disclaimer na početku, nemam ja ništa protiv “industrijskih kvasaca” kao takvih. Tko zna, hoće i može, iskoristit će ih za dobrobit vinopija. Uraaa!
            Nemam pojma je li vinar koristio selekcionirane kvasce koji daju arome koje većina prepoznaju kao Sauvignonske (bazga, travulja, ostalo) ili je krajnje legitimno dodao 14,99% Sauvignona u vino ili ništa od toga nije radio. Point je u tome da kao informiran i upućen konzument doživljavam to vino kao krasan enološki posao, ali ne kao Škrlet. Unatoč priznanju, to vino radi štetu izvornosti i autohtonosti sorte. Mislim da je tvoj kompić Kosovec napravio najveću moguću uslugu Škrletu i Moslavini svojim vinom o kojem ovdje pričamo… identitet koji prenosi njegov Škrlet je jedinstven unatoč usporedbama nas kompulzivnih analogista 🙂

            • Koshpa 03/09/2012 / 20:40

              Ja sam spomenuti (Miklauzicev) skrlet probao dok je jos bio jako mlad i meni je to vino bilo fenomenalno, nema govora o ne skrletskom mirisu ili sauvignonskim notama. Ono kaj sam probao u Kutini 5mj. poslije nije bio ni sluga onom iz prvog mjeseca bez obzira govorili o tipicnosti skrleta. Uostalom baza samog vina je premala da bi se mogao isticati tipicitet (sam to izmislio novu rijec 😮 ) Ivanov klasicni skrlet je u tom nekom okviru tipicnog skrleta dok ovaj macerirani dosta odudara i moze biti misleading. 😉
              Ali meni koji godisnje probam 10ak razno raznih izvedenica ovaj je upravo zato i zanimljiv. 😉
              No dobro, ako zelis onjusiti tipicne skrletske arome dodji kod mene da vidis kako se lijepo osjete u vrenju. 😉 Steta sto njuh ne moze nikako trajno zabiljeziti, poput zvuka ili slike :/

              • Patti 03/09/2012 / 23:11

                Moze se njuh, miris, trajno zabiljeziti. Itekako 🙂

                • Filip 04/09/2012 / 04:14

                  Proust i kolačići:p

                  • vinopija 04/09/2012 / 14:36

                    Koshpa i ja se nalazimo već godinama pa nikako 🙂 Do Popovače sam stigao, ali do Kutine nikako 😀

  4. albatrosa 01/09/2012 / 13:50

    ne znam kojeg mikšu si probao..koju godinu..ali ja sam kupio mikšu škrlet ovo ljeto…moram reči da groznije vino več dugo nisam probao..i kompić mi pao u nesvjest… na kraju smo pola prolijali..i da…nije bio pokvaren..jednostavno je loš…uf…. sorry na ružnim riječima 🙂

    • vinopija 01/09/2012 / 13:55

      tako sam nekako i ja čuo, ali eto… ovo je bilo prilično dobro

    • Mikša 21/03/2013 / 12:02

      poštovani!
      prihvačam vašu kritiku, i ovim putem se javno ispričavam svima oštećenima sa tom šaržom škrleta.
      Greška je pronađena i otklonjena!
      ta serija, tj. bačva je bila pokusnog tipa( puštena je u prodaju sa 5 mg/l s02 i naravno vino je OKSIDIRALO NAKON DUŽEG LEŽANJA U BOCI.
      poanta je bila brzo puštanje na tržište i brza konzumacija dotičnog škrleta…što je rezultiralo fijaskom!!!!
      ovim se putem ispričavam svim ošptečenim kupcima te ”loše” serije od nekih 500 butelja, i ovim vas putem pozivam da me kontaktirate da vam nadoknadim štetu i dokažem vam da proizvodimo odličan škrlet!

      žao mi je, pomalo i sram, da nam se tako nešto dogodilo ali kao što sam već napomenuo, namjera je bila dobra i iskrena.
      PROIZVESTI VINO SA ŠTO MANJE SLOBODNOG SUMPORA.
      Ali očito da to ne ide 🙂

      • albatrosa 21/03/2013 / 16:48

        poštovani gsp.Mikša
        mnogi konzumenti ovdje hvale i vole vaše vino
        ja ću svoj prvi kontakt s vinom zaboraviti a vas zamoliti da mi oprostite ružne riječi
        obečajem da ću ponovno probati vino i vjerujem da će biti dobro kako ga i drugi konzumenti doživljavaju
        ipak sam bio malo prestrog u izjavi jer sam očekivao odlično vino.lijep pozdrav i želim vam puno uspjeha.Ime Mikša je ime koje svi znaju pa i oni koji ga nisu probali.lp

      • Ivan 21/03/2013 / 18:54

        e jebemu misa sinek, sparas na sumporu i onda se kasnije cudis..

        ak ti treba bum ti ja posudil koji gram da ti se to ubuduce ne desava..

        a bas si pravi sirotek.. 😛

        • vinopija 21/03/2013 / 22:56

          Lijepo da se vas dvojica istaknutih vinara Moslavačke vinske ceste s prilično kul logotipom (made by B&Ž ako se ne varam he he) i ovdje imate priliku družiti, ali pogledaj što to radi od poštenih vinopija a la albatrosa 😉
          Zašto bi proizvesti vino sa što manje slobodnog sumpora samo po sebi trebao biti imperativ?!? Kako su već rekli upućeniji od mene, nije li to tek pitanje higijene?!? Osobno, zadnje što me zanima u tzv. neintervencionističkim vinima je koliko slobodnog sumpora imaju u tim i tim mjernim jedinicama i nekako me puno više zanima u kojoj mjeri su neintervencionistička, pa čak i te činjenice uzimam s golemom rezervom ne iz nepovjerenja već iz potrebe da mi predrasuda ne inficira doživljaj…

          • Ivan 22/03/2013 / 10:31

            hehe, pa ima se para pa smo angazirali B&Ž.. 😛

            dobro zboris, nista nije imperativ samo po sebi ili iskljucivo zbog sebe pa tako ni proizvesti vino sa sto manje sumpora sto sigurno nije nemoguce ali za to su potrebne drugacije tehnike vinarenja i vinogradarenja jer u protivnom se desava ono sto se desilo Miksi, oksidacija vina u boci tijekom duzeg stajanja.

            moja proizvodna filozofija je cisto prosto seljacka, znaci od loze dobim grozde, od grozda dobim most, od mosta dobim vino.

            sto manje se petljam, utjecem sa strane, doradujem i radim korekcije po danasnjem “suvremeno-enoloskom” principu:

            “ja mislim da treba biti 6,1 a ne 6,7 grama kiselina” i slicne pizdarije koje realno nemaju veze sa nicime i tu upravo dolazi do izrazaja koliko je to striktno puko odradivanje posla/vina gdje se ne postuje ni sorta, ni uvjeti godista, ni na koncu konca taj (mitski) prekaljeni izrazaj terroira..

            danasnja tendencija vinarenja i vinara koji “znaju” je upravo to – konstantno petljanje, analiziranje, degustiranje, dorada, korekcije, podesavanje svakolikih kemijskih parametara na, ispod i unutar odredenih granica, gramaza i miligramaza..

            lijepo je biti “zdravstveno osvjesten” i iskren i zeljeti potrosacu i pilcu pruziti vino bez sumpora ali zasto se onda ograniciti samo na sumpor!? sumpor je ovdje najmanje bitan faktor i nije neki veliki problem ima li ga 5 ili 15 mg/l ako to znaci (najbitniju!) razliku izmedu pokvarenog i dobrog vina.

            sto je sa svom brdom pesticida iz vinograda, hebicidima i insekticidima, sto je sa umjetnim gnojivima, sto je sa masom enoloskih aditiva i preparata koji najcesce i iskrivljuju i “tweakaju” sliku iskrenosti vina a danas gotovo da nema vinara koji ih ne koristi..!?

            slobodni sumpor, koji se mjeri u mg po l, je ovdje uistinu najmanji problem..

              • buonsangue 22/03/2013 / 11:30

                Sumpor ovo sumpor ono blablabla. Naravno da je moguce vino bez sumpora. Samo, bilo bi dobro da oni koji iz okvira trendova i moda mnogo galame o tome mozda malo progovore o tome da ta cinjenica ima citav niz implikacija, od, kao sto kaze Ivan, vinograda, preko stila (tj uopce genus-a, tipa pica s kojim cemo se susresti), do trajnosti (tj tipa transformacija kroz koje prolazi, a koje su u velikoj mjeri odredjene ovim prethodnim faktorima), te da se te implikacije (koje nisu u startu i po definiciji ni “dobre” ni “loshe”, vec su naprosto to sto jesu) uzmu u obzir.
                Ne mislim sad ovdje otvarati Pandorinu kutiju, no naglasavam jos jednom cinjenicu da vino nije misterij samo u religijskom smislu, vec je prilicno tajnovito i u onom najbanalnijem smislu. Sto god vam pricali strucnjaci s diplomom dopisne skole (ti u pravilu ionako “najvishe znaju”), cinjenica je da mi naprosto veoma malo znamo o nekim za vino opcenito sasvim sredishnjim pitanjima. Za pocetak, npr., o misteriju interakcije izmedju vina i kisika :-).

  5. madiraza 01/09/2012 / 14:14

    a možda si naletio:) kažem opet….grozota…. nije za piti uopće….ali ovu ivanovu bi valjalo probati:)

  6. buonsangue 01/09/2012 / 16:51

    Evo, nakon sto temeljito isprobah narecheno vino (Selekciju), da i ja ovlash prokomentiram sto samo vino, sto spomenute asocijacije… Shalu i zajebantiju na stranu, vino sam otvorio s dosta visokim ochekivanjima, obzirom na to da kroz sporadicne napise i razmjene “mishljenja” u ovim komentarima vec neko vrijeme posredno pratim o cemu i kako dotichni vinar razmishlja. (Kazem, “razmishlja”, a ocito je da razmishlja, trazhi, kopa, da ga neshto “goni”: to je vec mnogo.) Bit cu kratak: vino je u potpunosti u skladu s tim prilicno visokim ocekivanjima, cak ih je mjestimice i nadmashilo. Prva nachelna primjedba: cini mi se da je odlican izbor da se u “selekciju” blenda ne vishe od, koliko sam shvatio, 20% maceriranog vina. Vino je tim “kompromisom” dobilo jache “srce”, jako dobru dinamiku i zhivahnost i zhivost u ustima, lijepu kompleksnost, tezhih i tamnijih akcenata u smislu dobro korishtenog zachina (tankocutno, medju vrscima prstiju, taman toliko koliko treba), a izbjeglo je zamke sporosti i tezhine bilo kakvog tipa. Vrlo visok faktor pitkosti bez apsolutno ikakvih banalnosti, sto za ovako “mishljeno” vino nije mala stvar. Krasan, aromatski, na trenutke pomalo balzamichni nos. Odlichna perzistencija i precizan, nemeandrirajuci, ravnomjeran finish u ustima. Super struktura, super balans: inherentni karakter i ocito solidan potencijal materijala u dobroj harmoniji sa samom izvedbom (vazhna stvar!). Gurmansko vino. Druga nachelna primjedba: inzistiranje na prirodnim metodama ocito, kad se stvari dobro poklope, daje veoma dobar rezultat. Vino ima krasnu transparentnost, laku citljivost, i intenzivan osjecaj “cistoce” (na dalekom tragu opjevanog Nikolaihofa i nihovih antigravitacijskih vina – sto je, u mom sustavu, veliki kompliment, obzirom da njima na “bliskom tragu” ionako nije uglavnom nitko). Trecha nachelna primjedba: mislim da bi nam se “finesse” (osim sto je ocito krajnje vrijeme da promjeni nick, cinizam je doista pregolem cak i za moj pervertirani ukus 🙂 ) mozda morao malo prebaciti na maceraciju skrleta, tko zna, mozda mu uslijed takvog napora prodje panichna fobija naspram mirisa djetinjstva :-), a mozda tu i tamo potpishe i koju bocu vina koja ce ovom (ok, razmazhenom 🙂 ) nepcu biti manje toksichna :-).
    Po drugi put, shalu i prijateljsku zajebantiju na stranu: niti numericki ocjenjujem vina (osim povremeno kao debilni party trick za odabrane 🙂 ), niti mi, kao direktoru Vinopiji, specijalno odgovara uloga dobronamjernog djeda Mraza, ali, sto se tice ove konkretne boce ovog konkretnog vina… tu smo negdje. Bravo!
    (Zadnja stvar: ne da mi se puno zaplitati u to, jer nisam veliki fan u grotesku razvucenih, bolno aproksimativnih analogija i, opcenito, ne bas nasushno potrebnog usporedjivanja stvari kojima je ionako najveca vrijednost koju posjeduju upravo njihova singularnost i “nesvedivost”… no, kad vec svi pishaju uz vjetar, reci cu da su mi asocijacije na GruVe do odredjene mjere jasne i opravdane. Rizling… naravno, trebalo bi odmah prvo pitati “a koji rizling?”, no takva asocijacija cini mi se vrlo neobaveznom, nepreciznom, ploshnom, preokvirnom da bi ju se moglo ozbiljno shvatiti, i po meni uglavnom rezultatom neposjedovanja blizhih i preciznijih korelata :-). U strukturnom i organoleptichkom smislu, ovo prilicno individualno vino od svega eventualno pokazuje odredjenu srodnost s nekim suhim furmintima: kompulzivnim analogistima toplo preporucam da probaju vrhunske “uratke” 🙂 npr Isabelle Zwack (Dobogo), Istvana Szepsy-ja ili Noel Pinguet-a (Kiralyudvar), prije no sto pocnu posezati za opcim mjestima 🙂 🙂 🙂 )

        • ifke 01/09/2012 / 20:43

          Uffff, Tvrle, potrošio si sad hrpu komplimenata…..imam filing da je to to za ovu godinu. Otsad nadalje, ekipa je najebala… 🙂

          • Patti 01/09/2012 / 21:10

            Pinguet u Mađarskoj? Vrijeme je za Furmint. 🙂

            • buonsangue 01/09/2012 / 21:32

              Pinguet je bio u Madjarskoj. Koliko znam, ove godine se samovoljno penzionirao i ne radi vishe s Hwang-om. (Barem je tako zimus najavio). Vina ce, navodno, od ove godine nadalje raditi neki perpspektivni mladac koji je zadnjih nekoliko godina segrtovao kod Pinguet-a u Vouvray-u. We shall see 🙂

              • Patti 01/09/2012 / 23:24

                🙂 …and search for remaining bottles

          • buonsangue 01/09/2012 / 21:35

            Jebiga, dragi, nije da mi je lako palo i da volim hvalit, al sta mogu, vino je fakat odlicno. Mislim da bi se svidjelo i tebi – navodno pljunuti rizling 🙂

              • vinopija 01/09/2012 / 22:13

                Mi kompulzivni analogisti još vjerujemo u Djeda Mraza, a još više u Baku Mrazicu 😛
                Pih, neš ti Furmint. Pa to je sinonim za Pušipel, odnosno Moslavac. To je degradacija nakon Chenina i štajaznam 😉

          • ifke 02/09/2012 / 16:24

            da, binarna…… 1 – riesling-like i 0 – zakurac 🙂

            • Patti 02/09/2012 / 18:58

              bizarna skala 🙂

  7. Lada 04/09/2012 / 14:22

    ok, kak se najlakše dolazi do tih moslavačkih vina? (pitam ja iz Ivanić Grada 😀

    • vinopija 04/09/2012 / 14:30

      Ako već nije, vrlo skoro će biti u Mivi galeriji vina i vino.hr

  8. buonsangue 06/09/2012 / 17:30

    Probavsi i “obicni” skrlet, samo da se kratko nadovezem jos i na to. Drasticno drukcije vino, drasticno drukciji karakter. I “obicni” skrlet odlicno interpretira svoju ulogu – ima ostrinu i naboj, perzistentan, viseslojan i rezak nos, ne samo dobru, dinamiziranu vertikalu nego i iznenadjujucu shirinu i raznovrsnost u ustima (kao i kod Selekcije, mnogo dinamike, ali manje elegancije – no, to i nije poanta). Jedina mala primjedba: alkoholni “shiljak” mozda malcice previse izviruje na inace dobrom i zaokruzhenom finishu. Jedan nachin da se tome donekle doskoci jest servirati vino vrlo hladno, sto funkcionira odlicno: ovo je ionako vino “brzog i energichnog gutljaja”, “brzo vino”, a ne jedno od onih koje se slosh-aju pet minuta cekajuci da se probudi kundalini :-). (It’s a mojo wine, not u kundalini wine :-)). Najkrace moguce, odlican par razlicitih, ali na neki nacin komplementarnih, vina i, takva kakva jesu u ovoj berbi, trenutno medju mozda desetak najzanimljivijih i za stolom najkorisnijih bijelih vina hrvatskog sjevera.
    (Obicno ne volim previse komentirati tzv QPR jer ta tema cesto teziste diskusije s merituma samog vina odvuce na nesto sto se u principu brzo svede na raspravu o tome kolko ko ima love :-), ali reci cu samo sljedece: ljudima koji nemaju isti problem kao ja (prenatrpanost podruma i u dubinu i u shirinu – ne u apsolutnom smislu, vec u odnosu na konkretne potrebe i mogucnosti) ozbiljno savjetujem da se opskrbe pristojnim kolicinama. Takodjer, da ne razbijaju glavicu hipotezama o odlezhavanju – i jedno i drugo vino mogu, cini mi se, ponesto odlezati, ali to je u ovom slucaju potpuno nevazno: ja bih popio sve sto kupim ove i iduce godine, jer oba vina trenutno imaju tocno ono sto od ovakvih vina ocekujem, i to je manje-vishe to.)

    • vinopija 06/09/2012 / 20:29

      ouukej, dakle i to ti se svidjelo… zašto jednostavno ne napišeš tako?

      🙂

      • buonsangue 06/09/2012 / 20:52

        Pa zato, brate, da malo jxxxm kxvu svima ovima koji se znoje cim na ekranu ugledaju ista viseslozno. Bilo bi stvarno previshe cak i za ovaj blog da im, kad vec imaju tebe, jos i ja neprestano podilazim. 🙂 🙂 🙂

        • buonsangue 06/09/2012 / 21:26

          E da, kak sam plug, zaboravio sam ocijenit vina: obicni skrlet C293F2, a Selekcija cak ponosnih (F35112MD-GLJF45).

          • vinopija 06/09/2012 / 21:29

            Aposlutni nonsens! Svima je jasno da je Selekcija barem Ф35113МД

          • ifke 06/09/2012 / 22:16

            Moja ocjena Selekcije je 87-91. Pojašnjenje: danas 87, ali u strukturi vina osjećam potencijal razvitka, a pogotovo za 14 mjeseci kada Sunce bude ispred zviježđa Škorpiona, a ak se to poklopi sa punim mjesecom i anticiklonom i odbijanjem novog aranžmana sa MMF-om…..onda bi moglo roknut do 91

            • buonsangue 07/09/2012 / 09:26

              Slazhem se s argumentacijom, osim sto bih malo korigirao “range”: meni se cini da donja vrijednost ocigledno lezhi negdje oko 83, a gornja bjelodano oko 92. Dakle, 83-92 bi bilo puno tocnije od ovog sta si napiso.

    • Luka 06/09/2012 / 22:01

      Tebi se kundalini budi s vinom? Dobar, dobar, to nema nigdje u onim istočnjačkim knjigama..mogao bi malo tu spiku raširiti, pa držati seminare samospoznaje uz boce vina..:) Evo vidiš, najviše si kudio Ivana kad je nešto tamo pisao, a sad mu hvališ vina, i vjerojatno mu indirektno povećavaš prodaju.. svaka čast

      • buonsangue 06/09/2012 / 22:45

        a) To ti uopce nije losha ideja – njushim gadan bizmis, znam neke koji bi se odma upisali (zapravo, skoro svi od ovih koji jos ne piskaraju assorted bedastoce i moronarije ni za Pavica ni za Todorica :-)) :-),
        b) Ovo drugo sto spominjes: cini mi se da te dvije stvari nemaju nikakve veze jedna s drugom, nit je bilo u jednom, bilo u drugom, s moje strane bilo cega na banalan nacin “osobnog”. U oba slucaja sam samo inzistirao na cinjenicama. U prvom svojedobno, dakle, da pishe bedastoce i da bi trebo malo spustit durbin (both correct 🙂 ), a u drugom da su vina stvarno odlicna i predstavljaju vazan “datum” medju sjevernohrvatskim “bianchistima” (a to dal ih je napravio Sv. Stjepan, crni vrag, Zinedine Zidane, Papa Ivan Pavao II ili Ivan Kosovec, i sto ja privatno mislim o svakome od njih, fakat ne utjece na moju valorizaciju),
        c) Sto se indirektnog povecavanja prodaje tice, kao prvo, tko god misli da u ovoj smijeshnoj zemlji postoji makar i priblizhno relevantan “endorsement” za neko vino nego da ga ja pohvalim, moze se ionako odma prijavit na lobotomiju kod Dr. Mengelea. Ko im kriv sto su preglupi da slushaju pametnije od sebe, mozda im “the good doctor” moze pomoci :-). Kao drugo, again, it’s nothing personal: nekako mi se cini da se ionako radi o (relativno) malim kolicinama vina, ali ako covjeku poraste prodaja zato sto em ima ovu berbu odlicna vina, em super cijene, oh well, fala bogu – everybody wins, right? (Ukljucujuci, naravno, i mene, koji jos i danas, kad probam stvarno dobro vino, osjetim veselje skoro ko da mi je prvo 🙂 )

        • vinopija 07/09/2012 / 09:10

          Finalni stadij vinske demencije. Nakon svih Burgundaca i Rizlinga, Šampanjerose da ne spominjem, iznova otkriješ Škrlet 🙂 Sad ispočetka 😀
          Jedino što je ovaj valjda stvarno prvi skroz naskroz through and through isključivi škrlet koji si mogao probati…

          • ifke 09/09/2012 / 00:01

            škrlet……daaaaah……it’s like….old news……wait till you taste – dišeća ranina…it’s like….woooow! 🙂

  9. Luka 27/12/2012 / 09:32

    Probao i ovaj škrlet. U dva navrata. Dobro mi je vino, samo malo kiselo, onako, nije da sad nešto smeta, ali.. Uglavnom, nisam sad zabilježio neke senzacije, možda sam opet pglu za vina, ništa nemogu detektirati..

    • vinopija 27/12/2012 / 12:29

      …u tome i je fora, misliš da je još jedan glavoboljček kakvog si pio u gomili beznačajnih prilika, ali je zapravo nenalik ičemu sličnom 🙂 Sebi svojstven, otkrivajući tajnu prirodu kakav je zapravo Škrlet, smješta isti u neki suvisli kontekst bijelih vina tog dijela Europe. Jasno, nisi naveo jesi li probao regularni ili Selekciju jer razlika je ipak osjetna, ali senzacija je u jedinstvenom karakteru koji ti djeluje poznato, domaće, a nastupa kao rijetko dobar Austrijanac ili Mađar 😉 Svetsko, a naše 😀
      Takvo što je nemoguće opisati nabrajanjem uobičajenih senzacija. Nabrajanje uobičajenih mirisno-okusnih senzacija i poistovjećivanje istih sa obilježjima sorte je put u iluziju i obmanu 😀
      Teško da ćeš naići na bolje opise od ovih buonsangueovih u komentarima. Druga je stvar koliko su razumljivi i prihvatljivi “neopterećenom nepcu” vinske publike.

  10. Luka 27/12/2012 / 12:59

    je, je imaš pravo. Selekciju sam probao. Ustvari, uzeo 5 komada zbog propagande na ovim stranicama :). samo ovo s Austrijancem ili Mađarom nemogu reći, mislim da nijedno bijelo od tamo nisam probao..morat ću i to ispraviti..

  11. ifke 27/12/2012 / 18:37

    Luka, ne znam kako bih ja reagirao da mi je pod njušku došlo ovo vino prije deset godina. A ni prije male školice “Mineralna blaga Europe” održane od strane velikog meštra masonske lože Kozari bok… 🙂 Uglavnom, nakrco sam ga se odr. količinu i, kao što Vinopija reče, bit će mi ga zanimljivo pratit kroz neko vrijeme. Već sada je vino prezanimljivo i kao dobar šamar spušta pilca na zemlju, a onda i dublje, u realnost moslavačkog podzemlja. Al ipak, ima određenu težinu i sirovost, pa ga ne bih (ko Trifunović) uspoređivao sa veltlincima koji klize ko majčino mlijeko. U svakom slučaju, i ova dva vina i Buonsangueovi komentari su neizostavne, prevrijedne i skoro besplatne lekcije za nekoga tko želi naučiti nešto o hrvatskim vinima i kakva ona mogu biti. (Jes da su malo vremenski izmještene, jerbo se rvacki vinopije tek uče sricati…..bobičasto voće, kupina, malina, ribizao 🙂 …al jebatga, Tvrle, priznaj da si oduvijek htio bit neshvaćen u svom vremenu 🙂 )

    • vinopija 28/12/2012 / 09:51

      Ukazao se jer je mjesec bio pun. Još jedna snažna indikacija u prilog mojoj tezi 🙂

      • ifke 29/12/2012 / 15:39

        …valjda se tak rijetko ukazuje jer mu svakih pol godine vade kamenac…..od svih tih minerala… 🙂

        • vinopija 30/12/2012 / 12:08

          ako su moje kalkulacije točne, izravno je odgovoran za dolazak Phylloxere u Europu

    • vinopija 09/01/2013 / 11:05

      opa! 🙂 preporuka trgovca pretpostavljam i zakon ponude i potražnje na djelu valjda. Inače, bio bi ti odličan i za 75 da je odmah bila ta cijena, ali to se ovako ne radi… osobito ne s istom berbom, ccc. Nadam se da je podrumska cijena još uvijek približno ista ako je još ostalo išta.

  12. amater 09/01/2013 / 15:53

    ne bih isključio mogućnost da je vino.hr dig’o cijenu bez vinara.

  13. Filip 10/01/2013 / 01:14

    djiberi

  14. Luka 11/03/2013 / 00:47

    Danas otvorio selekciju (negdje se zamela zadnja boca) i baš me iznenadila, vino se još razvilo od Božića kad sam ga zadnji put probao, kao da je dobilo na punoći i recimo nekoj slatkoći, izgubila se ona kiselkastost koja mi je kao malo smetala, eto ko ima još boca u arhivi dobro je da ih ima..

    • vinopija 11/03/2013 / 18:59

      majkumu 🙂 meni zvuči kao da se raspada u paramparčad 🙂 to je sigurno od svih tih aditiva i enzima kojima je istekao rok trajanja 😀

      • ifke 21/03/2013 / 16:29

        Niš se ne raspada, naravno, barem ne kod non-selekcije….otvorio prije par dana, malo jače samo gorči niz jezik. Po meni, najbolje otvorit pa u fridž do sutra, onda se smekša. Tioli, ravioli i mineralna banda i dalje piče ko sumanuti…

        • vinopija 21/03/2013 / 16:36

          normalno da “se ne raspada”… kome nije bila jasna ironija možda bolje da ni ne pokušava probavati

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s