Cijena: cca 60,00 kn (kolovoz 2012.)
Pitam se je li ikad Toni probao ovo svoje vino iz neke čaše za Pinot Noir? Philipecz je staro Samoborsko prezime i već sam pisao o njihovom Bermetu kojeg je i Oz Clarke pohvalio, ali to nije tema.
Filipec potpisuje i neke samozatajne etikete standardnih mirnih vina od kojih je jedno kupaža sorti Zweigelt (30%), Pinot Noir (30%) i Cabernet Sauvignon (30%). Preostalih 10% je kupljena Frankovka, međutim ove tri sorte su iz vinograda sa Svete Nedjelje, ali ne one Hvarske, već Samoborske 🙂
Tema dana je upravo to vino, a i vinograd od niti pola hektara, ali s izrazitim mikroklimatskim razlikama. Konkretno, da bi se ostvarilo ravnomjerno dozrijevanje grožđa, trebalo je znati na kojim će dijelovima dozrijeti ranije, na kojima kasnije. Sortiment je i sađen tako da sorte ranijeg dozrijevanja zauzimaju one pozicije čija mikroklima kasni dozrijevanje u odnosu na pozicije na kojima se nalaze sorte kasnijeg dozrijevanja. Nije to neka nečuvena praksa, ali radi se o dosta fascinantnim razlikama na jako malom prostoru.
Osobno me jako zabavlja spoznaja da je Toni pokušavao dobiti vino poput tržišno uspješne Ciconie Nigre vinarije Josić iz Baranje, ne znajući da je već nadmašio samonametnuti uzor 🙂 Moram doduše zaključiti kako ta dva vina nisu za istu publiku i onaj tko neizmjerno uživa u novosvjetskoj voćnosti brzodozrele Baranjske kupaže neće uživati u Filipecovom Cuvee-u.
Ako išta, vino je rustikalno 😀 Godište 2009. do danas se posložilo i sve je nekako sjelo na svoje mjesto. Struktura je skladna i možda ne daje previše voća ili cvijeća, ali zato daje vinoznost. Volim osjećaj da pijem vino, a ne parfimirani shake. Doslovno osjećaj kao da jedem „Izabelu“, ništa spektakularno, ali na neki način uzvišeno u svojoj poniznosti.
Jednom kad boraviš u Kempinskom, Radisson Blu, Grand Hotel whatever shvatiš da koliko god te rezidencije bile luksuzne, sve te sobe izgledaju isto. Prema istim specifičnim standardima osmišljenim za statistički prosjek. Dok ću i sam radije odabrati komfor koliko god konfekcijski bio, kod vina to nije slučaj. Vino može biti proizvod, ali može biti i puno više.
A pro pos diskusije oko ocjenjivanja… kako bi ocijenio vino koje ne bi prošlo osobito spektakularno na niti jednom konvencionalnom ocjenjivanju, ali meni je jako drago !?!
Meni pruža skroman doživljaj koji ima više duše od brojnih ušminkanih vina. Osjećaj poput skidanja kravate s vrata nakon cjelodnevnog sastančenja.
Okej, da se vratim na pitanje s početka, Zalto Burgundy će svakako prenaglasiti doživljaj i zato je za rashlađeni Cuvee Filipec idealna i svakodnevna univerzalka 😉 A usto i kakav masniji domaći zalogaj iz Samoborske tradicije. Pa po lojtrici gor…
Dnevnik vinopije 
“kako bi ocijenio vino koje ne bi prošlo osobito spektakularno na niti jednom konvencionalnom ocjenjivanju, ali meni je jako drago !?!”__ Kakvo je to bedasta pseudo-refleksija?! Odgovor je sam po sebi jasan – zabatali to jel tebi “jako drago” i daj sve od sebe da pogodish kako bi vino proslo na “konvencionalnom ocjenjivanju”, ili, recimo, cak nekom, ono, ocjenjivanju pravog trusta mozgova vrhunskih eksperata, recimo ko ono u onom zabavnom Todoricevom glossy podlistku za koji sam zaboravio kak se zove. Potrudi se malo da stvari sagledas s objektivno-strucnog gledista – ne budi lenj 🙂 🙂 🙂
Svaka brojka mora biti kompromis nedokučivih sfera objektivnosti i stručnosti 🙂 Tome stremimo. U istinu se ufamo 🙂
Razmišljam uz numerički indikator uvesti i simbolički, poput neke životinje. Recimo 95 i pasanac, ili 95 i jegulja nisu isto, zatim 91 i urlikavac s Bornea i 91 s galapagoskom kornjačom nisu ista ocjena 😀
BTW, ovo vino zvuci fora. Mozda se cak i genem da ga probam – za razliku od npr. magnuma netremice iscekivane nove berbe Nevine, koja ce se zacijelo zvati “Innocen’ce Regayned (ovo vam je za ifketa, hi hi) 🙂 🙂 🙂
Idi bre beGAY….nisi skužio koncepciju Nevine. S obzirom na moj dojam na pretprošlom Vajngurmeju, cilj vinara je da mnoge butelje zbilja ostanu nevine, elem, nenačete… 🙂
Potrudit ću se da ga nabavim, inače mislim da Miva drži, ali nisam siguran koju godinu…
Ima ga za kupit na štandu ispred Općine u Samoboru. Ja vidio i prestrašio se kad sam vidio koliko je nabrojanih sorti i koje su. Zvuči k’o neki bućkuriš…
ja se više plašim općine i općinara… brrrr
🙂