Brkić, Mjesečar (crveni), 2008.

Cijena: 200,00 kn (rujan 2012.)

Ako bijeli Mjesečar ima lošu etiketu, onda je ova očajna 🙂 Valjda prva fotka mjeseca koju izbacuje tražilica neke web foto stock arhive s nezgrapnim nazivom vina u Arial tipografiji. Ne bi me čudilo da je priprema za tisak poslana u Wordu 🙂 U ovom slučaju dodatni trash efekt osigurala je intervencija u kojoj je selektirani mjesec konvertiran u jarku crvenu tako da u najmanju ruku nedostaju još samo vukodlaci, ako ne i vukojarci iz nedalekog Imotskog kraja 😉

Sadržaj butelje je međutim nešto sasvim drugo. Butelja sadrži jedno od malobrojnih vina za kakvo sam uvijek spreman izdvojiti 200 kuna. U ovom slučaju iskoristio sam privilegij kako bi se ogrebao za praktično nenabavljivu butelju. Crveni je Mjesečar veći raritet i od bijelog. Mjesečari su proizvedeni na potpuno organski, pa i biodinamički način, između ostalog i slijedeći mjesečeve mjene… „brižno i strpljivo njegovali smo vinograd, obrali grozdove te bobu po bobu ručno odvojili od peteljke i položili u bačvu od bosanskog hrasta. Da živi, raste i diše.“ Dakle, čak je i odabir drva iz okolnog podneblja u skladu s rigoroznim biodinamičkim načelima. Bez dodavanog sumpora i bez filtriranja pri punjenju, što ne znači da nema niti traga sumpora jer zanemariv dio nastaje samom vinifikacijom. Ali sad je dosta „gluposti“, vrijeme je za srk, žvak i gut 😉

Na nosu se doima prožeto voćnošću. Ne postoji površna parfimiranost, nema kozmetike, tek tračak hlapivosti kao svjedok volatilnosti i života u boci. Istinski vinski nos. Odmah postaje jasno… žurba, nervoza, vremenska presija i druge čari modernog života upropastit će doživljaj. Ovo se mora doživjeti polako, jako polako.

Sat i pol dekantiranja nije dosta. Na nosu se izmjenilo više senzacija, od višnje do gljiva, preko zemlje i ljekovitog bilja. Prizivam smirenost.

Ono što se na nosu moglo ćutiti i kao Plavac, na nepcu je nepogrešivo Blatina. Svega 12,2% alkohola, ali toliko puna i koncentrirana tijela da ne bi bio tako siguran kad tanini ne bi bili bitno drugačiji. Uzgred budi rečeno, većina Blatina prirodno je u vinogradu izmiješana sa sortom oprašivačem. Crni je Mjesečar 100% Blatina i to iz selekcije bobica(!).

Četiri godine nakon berbe ova je Blatina mlado vino. Mjesečara zapravo ne mogu zamisliti da je ikad bilo „mlado“ vino, ali karakter i struktura govore o pravoj dugovječnosti.

Unatoč punoći, nikakva težina se ne da evidentirati. Nakon pol butelje mogao bi zakucati koš (kad bi imao sedam, osam godina i jednako toliko kilograma manje).

Prirodne kiseline stopljene su s tijelom… balans koji je uspostavljen još u vinogradu, začin hrani i ujedno hrana sama po sebi! Ekstremnija Plava Greda. Esencijalni sklad. Fokus. Kontrolirana snaga. Da, i „srce od mentola“ je tu 🙂 https://vinopija.wordpress.com/2011/11/17/brkic-plava-greda-2008/

Poročnost kojoj bi se i vaš liječnik prepustio, onaj idealizirani mudri doktor koji zna uspostaviti ravnotežu organizma, koji je svjestan da svaka radnja ima i drugu stranu vage. E taj bi pio ovakvo vino. 92

Otvoreno 30.09.2012. Bio je to dobar dan.

8 misli o “Brkić, Mjesečar (crveni), 2008.

  1. Putnikk 12/10/2012 / 11:59

    Ovo konkretno vino me nikada nije razočaralo.. Naime, od svih biodinamičkih blatina upravo ova odražava… ha šalim se, putnik me fascinira, koje god nenabavljivo vino ti recenziraš on ga komentira ko da ga je već bar 5 puta pio.. kako, kako putniče? 🙂

    • vinopija 12/10/2012 / 13:24

      🙂 Moram priznati da Špaletin rose, a pogotovo ovu Blatinu baš nije lako naći. Nije nemoguće, ali nije u redovnoj distribuciji. Ima izvoznika/uvoznika koji prate ove stranice pretpostavljam?!?
      Inače, Plava Greda je sasvim dovoljna za doživjeti Brkićevu interpretaciju Blatine, fenomenalno vino koje cijenim ništa manje od ove ezoterije (recimo da bi danas dobila isti broj bodova). A znam da ju je jako malo ljudi probalo premda nije uopće nenabavljiva.

  2. SPB 16/10/2012 / 22:31

    Kada ju je punio u boce, bio sam kod njega u podrumu krajem srpnja, ali nije ga bilo u ponudi, uzeo nesto bijelog Mjesecara i Limusine – stvarno lijepo, posebno i drukcije iskustvo zilavke (mozda pitanje osobnog ukusa, ali posebno cijenim da uz toliko sunca u Hercegovini Brkic ne napucava alkohole u svojim vinima)

    • vinopija 16/10/2012 / 22:55

      puno je razloga zašto je posebna, ali taj je možda najočitiji. možda 🙂 Hvala ti SPB na komentaru. Sad idem pogađati što znači skraćenica 😉

  3. Vox 18/10/2012 / 20:31

    Poseta Brkićevoj vinariji mi je otvorila nove vinske dimenzije… Čovek zaista ima nesvakidašnja vina i pomera granice. Ko god ide u pravcu Čitluka ne bi trebao to da propusti! Nažalost, proletos nije bilo Crvenog mjesečara u ponudi a vinopijina recenzija me je skroz zaintrigirala…

    • vinopija 18/10/2012 / 20:56

      …ništa više negoli je mene zaintrigiralo vino. Moram ipak još jednom ponoviti da je Plava Greda i više nego adekvatan doživljaj tako da ne bi plakao za propuštenom prilikom 😉

  4. Žele 15/01/2013 / 00:49

    Vinopijo, vinopijo… Zainteresirao si me za taj Mjesečar od mog zemljaka. Nisam ga probao…ali budem ove godine išao u Hercegovinu pa ću navratit u vinariju …uvjek sam obožavao bobe…

    • vinopija 15/01/2013 / 09:56

      ne znam stvarno ima li još tog vina uopće, osobito navedene berbe, ali kao što sam u nekoliko prilika isticao …Plava Greda.

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s