Cijena: 174,25 kn (studeni 2012.)
Smells like Christmas… Ne znam koliko je to tradicija, ne znam koliko je rašireno, ali znam da osobno u vrijeme blagdana težim darivanju i konzumaciji biranih malih plavaca najboljih položaja Pelješca, Hvara, Brača, Visa…
Korta Katarinin Plavac definitivno je u toj kategoriji „mirisa Božićnih blagdana“ za vinopije 😉 A pro pos mirisa, dekantiranje obavezno!
Vrlo ozbiljna boja u čaši sugerira još odležanije vino od 4 godina stare berbe. Toplina sunca (15% alc) na nosu, smokve i rogač, pržena kava, šljive i višnje, puno višanja koje ustraju permanentno, intenzitetom koji je „pod kontrolom“.
Slatka trpkoća zadržava se na nepcu u beskonačnom završetku. Prekrasne voćne kiseline u početku i na sredini prenose punoću aroma Postupa i Dingača iz gutljaja u gutljaj… ali upravo sitni tanini čine podatnost i mekoću realnom, stvarnim Plavcem Malim, od kože do koštice, u cjelini koja je veća od sastavnih dijelova.
Uspijeva biti puno i prepuno, ali i profinjeno, elegantno vino. Tanini tradicionalno divlji, a vino koje je ipak zaokruženo i harmonično. Nemoguć balans ostvaren, na rubu preintenzivnog, a čini se najbolji Kortin Plavac do sada! 90
Zašto? Zato jer je prepoznatljiv Plavac Mali s najboljih položaja brižno pretvoren u respektabilno uravnoteženo vino. „Sanjivo vino“, nivelator tlaka 😉 Respekt.
Dnevnik vinopije 
Kakva mu je cijena, i nije nego za Božić.
😉
Zapravo, u posljednjih nekoliko dana intenzivno razmišljam o plavcima i došao sam do zaključka da su mi to najdraža vina. E, sad, nije da sam probao neka bugundska ili bordoška čuda, ali popisio sam nešto butelja. Zaključak – obožavam plavce!
I uopće ne sumnjam da je ovaj jako, jako dobar. Ali 219,98…
Omaška iliti tipfeler: “popio” a ne “popisio”.
Mislim da su te cijene inicijalno prije pet godina valjda bile zamišljene kao krajnje restoranske s rabatnom politikom naravno. Gost ostavi u restoranu 225 kn za butelju, a veći kupac (restoran) ima veći rabat i to i do 30% npr. Znam da je ista cijena u samoj vinariji kao i na maloprodajnom mjestu. Već sam nekoliko puta naglasio kako osobno cijenim taj pristup koji naravno (u pravilu) kod nas ne prolazi pretpostavljam, kao i malošta pametno uz veliku čast iznimkama.
U svakom slučaju, Korta je vino cijenom i količinama oduvijek orijentirano na restorane i u toj kategorji, obzirom na ostale sudionike u ponudi, cijena nije osobito kontroverzna. Npr. Bura ti je u vinariji 150 kn, u Zagrebu nekih 450 kn. Saints Hills Dingač 500, Medvid također, Badelovi Ivani Dolci tu negdje… pa ti budi pametan. Najskuplje vino na mojoj best buy listi Plavaca je 130kn za Bakovićev Plavac. Iznad toga nema baš smisla govoriti o best buy vinu na domaćem tržištu. Čak i s tih 130 riskiraš “Butkijev sindrom” za većinu publike 🙂 Bez brige, ja još neću početi vina od 200 kn nazivati vinima-za-svaki-dan.
Dodatno, kao što kažeš, nisam ni ja imun na Plavce s osobitih položaja. Jesam veliki ljubitelj i “protagonist” Terana i manje eksponiranih sorti i vina bijele i crne Dalmacije (kao i Istre, Slavonije, Plešivice, Moslavine, Mađimurja također) ali ovaj tvoj zaključak je ipak na mjestu… ne možeš ne voljeti dobar Plavac.
Cijena vina u podrumu treba biti podrumska, daklem bez maloprodajne marže, naravno to je moje mišljenje. Čemu inače prodaja u podrumu? U Italiji, Mađarskoj, Austriji i Sloveniji navedeno je uobičajna praksa. Cijene u restoranima se več neka druga priča, …
Svaki će te distributer tražiti da njegova izlazna cijena bude jednaka cijeni u podrumu barem približno. To što ti na vratima podruma možeš uzeti vino bez računa, pa tako i bez nemalog PDV-a je svakako uobičajena praksa, ali “ispod radara” ovdje i svugdje.
Isto kao što ne očekuješ popust ako si došao po dvije butelje, ali bogme ga očekuješ ako si došao po deset kartona.
Ovu jesen bio u Italiji (južni tirol) i Mađarskoj. Okvirno, ako je tamo cijena vina u podrumu 7,8 EUR, u maloprodaji je cca 11,12, dok je u gostionama i restoranima cca 15,16 eura. Takvi su relativni omjeri. (Cijena se podrazumijeva sa PDVom, dakle vino koje se prodaju u podrumu treba imati markicu). Nemam internog uvida u funkcioniranje vinskog biznisa kod nas. Ak distributeri traže da cijena u podrumu bude jednaka cijeni u maloprodaji i ak je to uvjet za distribuciju vina, hokej, možda vinari nemaju izbora. Ispada da vinski trgovci kolo vode, pa ne čudi da je cijena Bure 3x veća u zg-u nego u podrumu na pelješcu … Volim crna vina, plavace posebno, Bura je nedvojbeno sjajno vino, da li vrijedi 450 kn? Ne. Da li vrijedi 150 kn? Da.
Službena markica znači da vino ima dozvolu nadležne državne institucije da smije u promet (rinfuzi ne treba markica premda treba dozvola) i da si podmirio sve trošarine koju opet nadležna institucija ubire. Nisam baš čest gost podruma da sam upoznat osobno s praksom, ali koliko čujem, izdavanje računa (što bi značilo iskazivanje PDV-a između ostalog) nije pravilo.
Izgleda da država i “država” kolo vodi, tek onda trgovina, tek onda vinari, a na kraju konzumenti zbog kojih sve to skupa i postoji. Održivo ili ne, pokazat će vrijeme.
S druge strane, vinarstvo je jedno od rijetkih preostalih djelatnosti gdje se preporučuje “proizvodna orijentacija”, dakle ne prodajna ili božesačuvaj marketinška 😉 a što je opet dobro jer u protivnom bi svi konzumirali najprodavaniji vinski artikal godine u RH, Venus iz tetrapaka. To je biznis, a ne Miloš, Tomac ili Coronica 😀
Bolje Venus in Furs iz tetrapaka :), svejedno, priča o istim cijenama u podrumu i maloprodaji (ne) drži vodu samo u nas, naravno, ima vinara koji su izuzetak od tog pravila, …., glede marketinga vina, vinskim zlatoustim “guruima” iz tiska, ne bi se htel mešati 🙂
Ja ti samo malo “mutim vodu” jer o cijeni i što ona predstavlja, odnosno o njenom formiranju su studije napisane (od kojih sam neke čak i pročitao, a ponešto i napisao)
Jedina dobra stvar nakon što sam uveo ovu “binarnu skalu 100” je da mogu sakriti brojku ne bi li čitaoc morao bar letimično pročitati dojam, a druga (he he) je da me više ne opterećuje cijena u kontekstu davanja ocjene. Primjera radi, kako ta psihologija funkcionira: “Svaka čast QPR-u, ali ne može Buhač imati istu ocjenu kao ova Korta recimo, bez obzira što su skoro potpuno neusporediva vina” 😉 Ali, par veselih iznenađenja imam u pripremi, o da… mutit će se voda…
Ma znaš što?
Nije problem što prava “mrcina” od plavca košta 200-300 kn. Problem je što si to ja ne mogu priuštit. 😦
Koliko god kojekakvi znalci pričali o prihvatljivoj cijeni pravih burgundaca, ipak ne možeš dobit pravu stvar ispod 500-tinjak čunića.
Ono što je istina za cijene vani jest da se u kategoriji do 10$ (Amerika) ili 10€ (EU) može dobiti jako dobro vino. Kod nas to košta 15-30% više. Srećom, i kod nas postoji već lijepi broj vina koji je umjeren cijenom, počev od Antunovićeva Postupa, preko Ritoše, do Slavonaca Buhača, Kalazića, pa čak i Enjingija.
S druge strane su Bibich, Boškinac, Roxanich i veći broj Istrijana čija vina jesu dobra, ali cijene su apsolutno pretjerane.
Često razgovaram s kolegom koji se zalaže za nominalne marže u restoranima. Dakle, neka zaradi 30-50 kn po butelji i to je to. Pa da vidiš kako bi se pila fina vinčeka. A ovako, s 50%-200%-tnom maržom, ne pije ih nitko. A i nemaju više od par boca na lageru.
BTW, ova informacija o Buri je zlata vrijedna…nego gdje je ono točno ta vinarija?
😉
Informacija je od prije neke dvije i pol godine. Taman tri godine nisam bio na Pelješcu pa nisam provjerio. Ima smisla jer su vinari stara pelješka obitelj i vjerojatno bi ih se odrekli da tkogod čuje da prodaju skuplje 😉
Bura ti je u Potomju u blizini zadružne vinarije P.Z. Dingač, od ove godine postoji i “tabla” pa je lakše naći, ali to nije sve…. umjetnost je uopće kupiti butelju Bure (jer navodno sve ide u izvoz u Ameriku), ali to ćeš vidjeti na “on the face of the place” 😉
…ma to ti je priča jer ne smiju priznati u selu da prodaju za basnoslovnih stoipedest kuna u podrumu 😉 …u susjedstvu čovik prodaje čisti ekstrakt grožđa za sto. Od njega moš napravit pet litara vina, a možeš i na žličicu kao lijek 😉
Vinopijo, ja sam mislio da si ti neki skroz ozbiljan lik;-)
Gorane, hvala za info.
Pa to i je za lijek… a i u susjedstvu u krugu 100m možeš kupiti dobrih vina O:-)
što se cijene tiče, ova navedena je cijena berbe 2007. berba 2008 je dosta jeftinija, oko 175 kn u Mivi
http://www.miva.com.hr/hr/web-shop/proizvod/korta-katarina-plavac-mali/1451/
Hvala tomislav! Onda ću i ja korigirati cijenu jer uzorak i je iz Mive.