Cijena: nepoznata
Crazy Hills Chardonnay 🙂 Zvuči kao novo hipster vino Kalifornije. Daleko manje pretenciozno negoli „Kings Hills“ (Erdut) ili „Saints Hills“, a još više upečatljivo 🙂
Prije ulaženja u pitanja rebrandinga Ludbrega valja probati nešto domaće i ovim putem zahvaliti Igoru na butelji…
Dugo nisam naišao na ovako izrazitu „međimursku školu“. Ne mislim pritom na ništa loše, ali ostatak neprovrela sladora često na rubu polusuhog i koji čini poluslatko uživanje lakim i pitkim, a 13,2% alkohola potpuno skrivenim, već neko vrijeme je rezerviran za lokalnu lakopilačku publiku.
Poznati bljutasti vonj na nosu prisjetio me na neke drage trenutke uz vina međimusko-varaždinskog kraja. Istaknuta osobina je samodostatnost. Nema tog jela koje će savršeno pristajati uz ovakvo vino osim valjda prhkih božićnih kolačića.
Zlaćano i uljasto i ne samo savršeno pitko, već jednako savršeno „plitko“ – voće; breskve, dunje, džem od marelica opojno su aromatični u ovakvoj strukturi. Srećom, lijepo uglazbljene kiseline donekle osiguravaju serioznost ovakvoj kapljici, upotpunjujući cjelinu koja postaje vinski užitna.
Nakon dugo vremena sam otvorio ovakav uspješan primjerak navedene „škole“ koji sam imao radost probati. 83. Neopterećeni vinski gušt i trivijalni hedonizam za koji sam samo mislio da sam ga prerastao 😉 Hik!
Ono što općenito iznenađuje je forsiranje aromatičnog mirisnog zrelog Chardonnaya za vina ovakvog stila. Među najuspješnijim naglašeno polusuhim vinima Međimurja pamtim “nježnije” sortimente. Vina izrazito niskih alkohola koja vibriraju poput najtanje strune. Nježna, delikatna karaktera, poput leptirovih krila. Zar je baš svugdje tijelo postalo važnije od brzine i elegancije?
Dnevnik vinopije 
pijani napad na blog 🙂
vidim 😉 fascinantno je zapravo da premda komentara ima preko 8 tisuća, broj spam-ova još je veći i katkad se neki probije…
čudi me da jedino nije napadač odabra neko 90+ vino 😉