Cijena: 125,19 kn
Jako lijepo izgleda ova boja trule višnje u čaši kraj burgundske boce. Damn, na sve su mislili 🙂
„Kalifornijski Ronac“ je topao na nosu, prepun sitnog bobičastog voća i začina. „Spiced“ u mjeri da mogu vizualizirati debeljuškaste bačvice od biranog američkog i francuskog hrasta.
Ipak je skoro prekrasno suzdržano u ustima, bez lažne punoće i pretjerane voćnosti. Vrlo je suho s jasnim taninima te nemoguće svježim kiselinama u strukturi.
Nešto neukrotivo, neki drzak karakter kept me going dok nisam shvatio da će dan nakon biti u još boljem izdanju. Ali hoće li dan nakon ostati ovog litvanskog tvrdog sira s kojim se savršeno nadopunio? Prisjećam se onog miša u Ratatouille-u 🙂
Dan nakon stvarno postaje kremastije, još uvijek vrlo čvrsto na mjestu, tjelesno, još prisutnije. Jednako suho, ali sada dodatno sočno. Bobice i papar još su konkretnije, još intenzivnije, ali ne prekoncentrirane. 87. Očekivano bitno drugačije od nedavno isprobanog Zinfandela u svim ključnim momentima, a čini se opet vrlo prepoznatljivo unutar neke Vintner`s Reserve K-J linije recimo. Dobar posao.
Dnevnik vinopije 
Po slici, rekao bih da je boca burgundska…
amater, puno hvala – ispravljeno. Padne i meni koncentracija u zadnje vrijeme, a bolje i to nego nešto drugo 🙂 Ovo je zapravo oblik inspiriran onim što se naziva burgundskim 🙂 Close enough za mene i još jednom, hvala na primjedbi.
Nema na čemu. Zapravo, dosadno mi je pa cjepidlačim.
Žao mi je što nisam stigao probati ova vinca na Sajmu, ali da nekim slučajem jesam, trebala bi Hitna doći po mene.
Usput, Ritošina malvazija 2011. je oduševila. Uz uvijek hvaljene Imoćane, Ritoša se ističe kao best buy vinar na ovim područjima. Dok je takvih vinara, mislim da će svaki žitelj Lijepe Naše radije cugati takve stvari nego moldavce i bugare, pa nek su i nešto jeftiniji.
Galićev CP 2009 je neloš. Mislim da će mu još koja godinica koristiti ako ga se sačuva u dobrim uvjetima.