Sljedećih 12 vina, svako iz svojeg razloga, bez posebnog značenja u poretku, izdvajam kao najugodnija iznenađenja prošle godine…
1. Veralda, Cabernet Sauvignon, 2008.
(https://vinopija.wordpress.com/2012/01/17/veralda-cabernet-sauvignon-2008/)
Definitivno neočekivano. Na samom početku godine bio sam spreman tek „odraditi“ čitanje vina, kad ono jedna od najboiljih domaćih Cabernet Sauvignona.
2. Kaštelacoop, Dillatum, 2008.
(https://vinopija.wordpress.com/2012/03/16/kastelacoop-dillatum-2008/)
Izbezum za vinskog geeka u meni ponudio je ovaj genetski pool Trogirskog vinogorja. Trči vrime, cvili maška, traje jubav, pusta, siromaška 🙂
3. Vinarija Smokvica, Admiral, 2007.
(https://vinopija.wordpress.com/2012/03/06/vinarija-smokvica-line-up/)
Plavac Korčulanskog terroira nije neko pretenciozno vino, ali želim ga izdvojiti baš zato u kontekstu neočekivanog i pozitivnog iznenađenja.
4. Gregoletto, Prosecco, 2010.
(https://vinopija.wordpress.com/2012/05/30/gregoletto-prosecco-2010/)
Neobjašnjivo. Izgubljena karika. Kad već ne vodi nikuda, nek se izgubi čim više i na mojem stolu u novoj godini 🙂
5. Kozlović, Othello, 2007.
(https://vinopija.wordpress.com/2012/05/21/kozlovic-othello-2007/)
Glupo, Othello mi je odavno poznata etiketa. Ipak, kao da sam iznova otkrio ovo vino. Naletjelo mi nespremnome u nekom veselom trenutku na Dalmacija Wine Expo-u…
6. Miloš, Stagnum rose, 2011.
(https://vinopija.wordpress.com/2012/05/15/milos-stagnum-rose-2010-vs-milos-stagnum-rose-2011/)
Ovo je najmanje i najveće iznenađenje godine istovremeno. Nakon Stagnum rosea 2010, Zavod je zabranio Stagnum rose 2011 ?!? Jedan od najkomentiranijih i najčitanijih dojmova 2012.
7. Saints Hills, Sv. Roko, 2010.
(https://vinopija.wordpress.com/2012/07/03/saints-hills-sv-roko-2010/)
Jesam ćelav, ali osjećam vjetar mi struji u kosi. Osjećam vjetar i uživam…
8. Kosovec, Selekcija Škrlet 2011.
(https://vinopija.wordpress.com/2012/08/31/kosovec-skrlet-2011-vs-kosovec-skrlet-selekcija-2011/)
Iznenađenje? Malo je reć´
9. Iločki podrumi, Frankovka, 2009.
(https://vinopija.wordpress.com/2012/08/14/ilocki-podrumi-frankovka-2009/)
Pa meni je vrlo ugodno iznenađenje naći dobru Frankovku made in Hrvatska, osobito za ove novce. Razmišljao sam staviti na best buy listu…
10. Bartolović, Pinot Sivi, 2010.
(https://vinopija.wordpress.com/2012/08/02/bartolovic-pinot-sivi-2010/)
Već sam „osudio“ Bartolovićeva vina isključivo kao crna i eto ga… meni poprilično iznenađenje i poprilično pozitivno.
11. Antunović, Pinot Crni, 2009.
(https://vinopija.wordpress.com/2012/10/10/antunovic-pinot-crni-2009/)
Zagonetke iz dubine… zadnje mjesto na svijetu gdje bi opterećen predrasudama potražio dobar Pinot Crni.
12. Stručić, Portugizac, 2012.
(https://vinopija.wordpress.com/2012/12/14/strucic-portugizac-2012/)
Prezrena sorta puna bezbrižnosti u jednom od najboljih izdanja koje poznajem. Svaka čast. Iznenađenje je utoliko što ne dolazi s Plešivice, pa čak niti Kutjeva.
Dnevnik vinopije 
Kad vidim ovaj komentar na smokvički Admiral, baš zažalim što nisi probao Kunjasov plavac koji raste par kilometara dalje, između Čare i Zavalatice. Okladio bih se da bi se našao na listi “s pola snage”.
Nadopuna: malo sam prošvrljao po netu i pronašao Kunjasov plavac pod imenom Pagadebit, a nudi ga vino.hr po paprenoj cijeni od 129,90 kn. Najtužnije je što to vino toliko i vrijedi;-)…IMHO.
Sad kad se malo bolje prisjetim…možda mi je momak na sajmu rekao da je položaj između Brne i Zavalatice.
Anyway, obitelj Kunjašić je iz Smokvice i glavno vino im je (očekivano) pošip. Dobar prilog za vječnu raspravu o tome je li bolji čarski ili smokvički.
Hm, hm…komentirao sam neki post na drugom wordpress blogu pa mi osta krivi nick. To sam sve ja…amater – diletant.