Dnevnik vinopije

U odabiru najboljeg što se pojavilo u Dojmovima prethodne godine, poredak ima značenje – viša „ocjena“ osigurava višu poziciju. Osobito mi je drago što čak 20 vina prelazi „prag 90 bodova“ premda je skala 100 uvedena tek nakon plebiscitarne podrške 🙂

Isto tako mi je krivo što sam izbor morao ograničiti na Top 20 uslijed čega pojedina meni draga vina neće biti navedena poput Brkićeve Žilavke 2011, Chianti Superiore 2008 Donatelle Cinelli Colombini, Elihu 2009 Mihe Rozića, Trapanovog Ponentea 09 i Ruby Rosea, Bibichevog Debita 2011, „Crnog“ Boškinca 2009 i Korta Katarine 2008…

1.)    Montenidoli, Il Templare, 2006.

(https://vinopija.wordpress.com/2012/05/17/montenidoli-il-templare-2006/)

Prema „novoj“ skali ovo je 98-100. Nešto što se ne može „napraviti“. Nema tog projekta, investitora, enologa, agronoma, dobrog poznanstva ili mita i korupcije koje može osigurati ovakvo vino. Sve što pomislim dodati čini mi se banalno pa ću samo reći da je to „to“ za mene. Što više takvih u životu „skupim“ osjećat ću se bogatijim.

2.)    Montenidoli, Canaiuolo, 2011.

(https://vinopija.wordpress.com/2012/07/27/montenidoli-canaiuolo-2011/)

Mogu otvoriti tisuće butelja, ali dok hodam bit ću „žedan“ ovakvih vina. 97.

3.)    Miloš, Stagnum, 2005.

(https://vinopija.wordpress.com/2012/07/31/milos-stagnum-2005/)

Veliko vino sorte Plavac ostvaruje moj maksimalni respekt (94-95) koji može u ovom trenutku ostvariti ijedno hrvatsko vino. Uskoro otvaram 2003. 😉

4.)    Batič, Pinela, 2004.

(https://vinopija.wordpress.com/2012/06/11/batic-pinela-2004/)

Možda sam poludio, ali ovo je meni 94-pointer. Vjerojatno se varam jer nije ni 90 kuna na akciji, pih 😉

5.)    Lanson, Extra Age, Brut

(https://vinopija.wordpress.com/2012/11/14/lanson-extra-age-brut/)

Stvarno ne znam što bi dodao izuzev objavljenog dojma s kojim sam poprilično zadovoljan i koji je bio vjerojatno najzahtjevniji dojam od svih.

6.)    Tomac, Rizling Amfora, 2009.

(https://vinopija.wordpress.com/2012/10/24/tomac-rizling-amfora-2009/)

Sasvim drugi svijet po pitanju vinarenja…

7.)    Coronica, Gran Teran, 2008.

(https://vinopija.wordpress.com/2012/05/28/coronica-gran-teran-2008/)

Najteran najmasjtora terana iz najberbe mora biti u mojih Top 10 ove godine!

8.)    Tomac, Crni Pinot, 2010.

(https://vinopija.wordpress.com/2012/11/17/tomac-crni-pinot-2010/)

Čini se da sam dobro prognozirao kad sam Tomčev Pinot istaknuo kao „Bez greške u najbolja 3 hrvatska crna vina koja sam otvorio ove godine do ovog trenutka.“

9.)    Brkić, Mjesečar (crveni), 2008.

(https://vinopija.wordpress.com/2012/10/12/brkic-mjesecar-crveni-2008/)

Ako netko ima još koju bocu i ako mu miriše na ljepilo nek je proslijedi meni 😉 Ponavljam, nije nužno tražiti ovaj kolekcionarski kuriozitet kraj Plave Grede u svim boljim „apotekama“ 😀

10.)   Jerković, Mračaj, 2010.

(https://vinopija.wordpress.com/2012/02/29/jerkovic-mracaj-2010/)

Pitam se ima li koji festival, ocjenjivanje ili štogod na našem tržištu koje bi ovom vinu dodijelilo 91, 92 boda? Upravo idealno za ono što je.

11.)    Zidarich, Terrano, 2009.

(https://vinopija.wordpress.com/2012/06/29/zidarich-terrano-2009/)

Naravno, ovo se vino moglo naći i na još višoj poziciji od „91-92“, ali još je mlado 😉

12.)     Lipanović, Vugava, 2010.

(https://vinopija.wordpress.com/2012/11/07/lipanovic-vugava-2010/)

Dakle najbolje Dalmatinsko bijelo vino koje sam otvorio prošle godine.

13.)     Veralda, Brut rose

(https://vinopija.wordpress.com/2012/12/31/veralda-brut-rose/)

Jedan od posljednjih dojmova prethodne godine i eto ga… slutio sam da bi mi moglo biti dobro, ali još je bolje 🙂

14.)      Brundlmayer, Kamptaler Terrasen, Riesling, 2009.

(https://vinopija.wordpress.com/2012/11/21/brundlmayer-kamptaler-terrassen-riesling-2009/)

Meine Damen und Herren… njegovo veličanstvo Riesling 🙂

15.)      Kosovec, Selekcija Škrlet, 2011.

(https://vinopija.wordpress.com/2012/08/31/kosovec-skrlet-2011-vs-kosovec-skrlet-selekcija-2011/)

Koliko pamtim ovo je jedino vino do sada koje se našlo na sve tri „novogodišnje liste“. 91. Uz kineze ili dimljeni Dragec sir…

16.)      Tomac, rose brut

(https://vinopija.wordpress.com/2012/08/27/tomac-rose-brut/)

Ako netko nije znao tko je broj 1, 2 i 3 hrvatski proizvođač pjenušaca …exhibit A

17.)      Senjković, Spoža, 2011.

(https://vinopija.wordpress.com/2012/06/21/senjkovic-spoza-2011/)

Predivan opolo kojeg svatko može razumjeti, ali samo odabrani prepoznati 😉

18.)      Benvenuti, Teran, 2008.

(https://vinopija.wordpress.com/2012/05/25/benvenuti-teran-2008/)

Vino koje dodatno produbljuje moju teranoidnu demenciju 🙂

19.)      Roxanich, rose, 2009.

(https://vinopija.wordpress.com/2012/06/04/roxanich-rose-2009/)

Obzirom da još uvijek nailazim na neinformirane… Rožanić se čita, Ro-ža-nić 🙂 Ro-ze. Ja-ko do-bro!

20.)      Trapan, Uroboros

Namjerno nema linka jer želim najaviti 2011. koji bi stvarno mogao nadmašiti opjevanu 2008. i meni jednakodobru 2009.

Na žalost, osjećam potrebu dodati kako osobno smatram da barem pola vina s ove liste najšira vinska publika nije spremna primjereno valorizirati i doživjeti. Ne mislim da je to depresivno loše niti da smo isključivo mi sad totalni idioti zbog toga, jer kad kažem najšira vinska publika, ionako mislim globalno. Također ne mislim da sam ja sad nešto poseban zbog toga što ih mogu doživjeti u značajnoj mjeri.

U nastavku je nešto što stvarno ulazi u domenu osobne arhive i većinom „courtesy of buonsangue“…

Baković, Plavac Murvica, 2006., 2004., 1997.

Double blind tasting kod „Inspektora“ nakon kojeg se Bakovićeva Murvica s Brača uz Milošev vinograd u Ponikvama na Pelješcu nameću kao danas upečatljiviji terroiri od Dingača i Postupa ili Ivana Dolca…

Brkić, Limousine, 2006. (magnum)

Brkićeva biodinamička Žilavka iz (pretpostavljam) francuskog bureta 🙂

 

 

Louis Pernigou, Chateauneuf du Pape, 1978.

Wtf je ovo bilo? 🙂 Uopće ne postoje podaci… vinarija se ugasila valjda prije vremena interneta 😉 Tko čuva ovo? Ima li itko više neotvorenu butelju ovog vina? Btw, jako se dobro držalo. 2dcl kole i „diglo bi se“ skroz 😉

Olga Raffault, Chinon, Les Picasses, 1995.

Bio je to početak malog Cabernet Franc „grankru class-a“ 🙂 Ništa nije jače od Chinona čije je vrijeme nastupilo 😉 Mislio bi da bolje ne ide da nije slijedilo remek djelo braće Foucault.

 

Clos Rougeard, Saumur Champigny, Les Poyeux, 2001.

Opa, evo jednog čistog sto-pointera za mene! Tamo neki bezvezni Loirski CF. Doduše, u određenim krugovima cijenjen kao suho zlato, međutim potpuno izvan tržišnih zakonitosti ponude i potražnje. Sumnjam da će se skoro pojaviti u Roto Dinamiku, ifke sori 🙂

Pierre-Jacques Druet, Bourgueil, Vaumoreau, 2005.

Žrtvovano puno prije vremena u edukativne svrhe u sklopu „Cabernet Franc radionice“. Bog će ti platiti 🙂

 

 

P.O. Poje, Bunčić, Issa Prošek, 2009.

„Aktivirati eventualnu višku vezu“ jedini je meni poznati način kako doći do ovoga…

 

 

Domaine A. et P. de Villaine, Les Montots, Mercurey, 2006.

Legendarno ime za lagani uvod u Burgundiju? Kakav oksimoron. Nema laganog uvoda u Burgundiju 🙂

 

 

Albert Morot, Beaune 1er Cru Bressandes, 1993. (magnum)

Uf! Ovo je već znalački odabir. Ahaaa, dakle ovo je Pinot Noir… uopće se ne doživljavam dostojnim tupiti tu nešto, ali još jedno od vina koje te čini bitno „bogatijim“.

 

Marie Courtin, Resonance, extra brut, Champagne, Cote des Bar, Aube

Mislim da je kap Resonancea bila ta koja je „prelila moju čašu“ u smislu afiniteta prema pjenušavcima 🙂 NV Champagne 100% Pinot Noir mislim… vrh.

 

 

Brumont, Novembre, Pacherenc du Vic Bilh, Madiran, Moelleux, 2005.

Pacherenc du Vic Bilh mora biti sljedeća hit sorta… mora! 😀 Još je slatko. Di ćeš bolje.

 

 

Raymond Laurent, Blanc de Blancs 1998, Celles-sur-Ource, Aube

Možda, zapravo vjerojatno što bi naveo kao najbolje vino koje sam ikad probao općenito, crno, bijelo, rose, pjenušavo, slatko, suho…

 

Montenidoli, Vernaccia di San Gimignano, Carato, 2006.

You had me at Vinbrusco… 🙂 This is over excessive 😀 Huge!

 

 

Marisa Cuomo, Costa d’Amalfi, Furore Bianco, Fiorduva, 2006

Nevjerojatno, nemoguće vino. Doslovno i preneseno…

 

 

Gosset, Cuvee Quatrième Centenaire

Ova velika Šampanjska kuća pustila je navedeni NV mjehurić povodom 400-godišnjice još onomad kad su se u Sarajevu održavale Olimpijske Igre. Najmlađe godište unutra vjerojatno je 1979. ili tako nekako, ali to nije toliko bitno koliko činjenica da je meni ovo stopointer 🙂 Ili barem vrlo blizu.

 

Ezio Voyat, Rosso le Muraglie

Dakle ovo je genijalan zaplet, Vino da tavola Valle d`Aosta. Magično. Zagonetka. Ogledalo. Istina.

 

 

ArPePe, Valtellina Superiore, Sassella, Vigna Regina Riserva 1995

Arturo Pelizzatti Perego, još jedno legendarno ime, institucija, koja potpisuje ovo ekstremno vino i koje ulazi u deset najveličanstvenijih vina koja sam imao sreću probati. Interesantno, bilo koje Nebbiolo bazirano vino koje sam tako probao u protekle dvije godine uznemirilo me dublje od Baroloa…

 

Ornella Molon Brut

Vino Spumante di Qualita da uve Pinot Nero. Suludi QPR.

 

 

 

Gaia, Thalassitis, Santorini, 2007.

Strahovita očekivanja nakon Wild Ferment Assyrtika, ali potpuno drugačije vino. I dok sam tražio „ključ“ da ga doživim, ode butelja. Reci ti Patti što hoćeš, ali još uvijek tvrdim da je ifke potezao iz flaše dok nismo gledali 😉

 

Domaine de l’Ecu, Muscadet Sevre et Maine sur lie, Expression de Granit, 2004

Idealan Muscadet, usudit ću se reći da ovako zamišljam „blueprint“ Muscadeta.

 

 

Domaine de la Pepiere, Muscadet Sevre et Maine Sur Lie, Clos des Briords, 2007

Najbolje od najboljeg u potpuno specifičnom svijetu Muscadeta…

 

 

Domaine de la Louvetrie, Muscadet Sevre et Maine sur lie, Le Fief du Breil, 2005

Ovo mi još uvijek nije jasno. Ne znam sviđa mi li se ili se ne sviđa, ali mi je drago da sam bio u prilici probati.

 

 

Clos Cancaillau, Creme de Tete, Jurancon, 2007

ifke donio u strahu da neće biti dosta alkohola u ovim Muscadetima 🙂 Bio je u pravu, car.

 

 

Fritz-Schmidt, Cremant d`Alsace, Ottrott le Haut

Dominantno iz Bijelog Pinota mislim, neočekivan, idealan aperitiv u večer Rieslinga…

 

 

2009 Emrich Schonleber, Mineral, Riesling trocken (Nahe)

der Name ist programm 🙂 Naprikladnije ime za jedno vino ikad – Mineral. Osobni apsolutni ideal Rieslinga. Bolje ne može u tom smjeru.

 

2011 Peter Lauer, Ayler Kupp, Stirn, Riesling, feinherb Fass 15 (Mosel Saar Ruwer)

 

 

 

1996 Trimbach, Cuvee Frederic Emile, Riesling (Alsace)

Ufff… ako mi je ovo bilo treće najbolje te večeri, kakvi su ostali.

 

 

2009 Domaine Ostertag, Muenchberg, Riesling, Alsace Grand Cru

„like shaking the hand of a mountain“… so true…

 

 

Clos Petite Bellane, Côtes du Rhône Villages, Valréas, les Échalas, 2001.

No 0444 🙂 100% Roussanne? Jedno od najboljih vina koja sam probao ikad, neovisno o vrsti, tipu i ifkeu 😛

 

 

Dobogo, Tokaji Furmint, 2009

Furmint, a suv. Ludi Mađari… 😉

 

 

 

Montenidoli, Il Templare, 2001.

Ovako zreli Il Templare evidentno je grandiozno vino, ali vjerojatno malo „pre“ za moj sadašnji afinitet i sigurno ga zato nisam prepoznao na slijepo, a ne zato što sam dekoncentrirani majmun koji ne zna registrirati svojeg favorita numero uno.

 

Kopfensteines, Weinberg, Blaufrankisch, 2009.

Približilo se doba da se Frankofka proba 🙂 Hvala Davor na doprinosu. Odličan odličan odabir.

 

 

Jalits, Szapary, Blaufrankisch, 2007.

he he 🙂 moj drug ifke Frankovku za trku ima 😀

 

 

 

Jean Lallement et Fils, Champagne brut, Cuvee Reserve, Verzenay Grand Cru

Potez kistom, militantna disciplina, svijetla ili tamnozelena… i zajednički nazivnik iz Verzenaya

 

 

Chateau de Fieuzal, Graves (Pessac-Leognan), Grand Cru Classe, 1982.

Ekvilibrij savršenog balansa u svim zamislivim smjerovima i nešto što sam nazvao „enciklopedijskom“ slikom vina, neusporedive kompleksnosti… val koji prelazi preko šljunka Bordoškog Grand Cru-a i vino koje bi ponudio vanzemaljcu da me zatraži ali samo jedan uzorak crnog vina s planete Zemlje.

Bernard Baudry, Chinon, La Croix Boissee, 2000.

Tko ne voli Loire-u, nabijem mu…

 

 

 

Domaine Huet, Vouvray, Clos du Bourg, demi-sec, 2000.

Stvarno nektar… rizling na steroidima 🙂 Bollywood, ali šareniji i s više plesa i vatrometa, a opet dubok, ozbiljan, napet.

 

Domaine Huet, Vouvray Petillant, brut, 2005.

…kao zadnji put nismo ovo mogli doživjeti jer je bilo zadnje u slijedu pa eto ga opet peti… ccc, Patti, Patti 🙂