Još 25.11. je moja prijateljica Ivana okupila eno-gastro piskarala, dominantno blogere u organiziranom posjetu Agrolaguni čemu sam se osobito veselio iz više razloga. Jedan od razloga je što Agrolaguna „pokriva“ i dvije stvari koje me uz vino najviše zanimaju, a to su maslinova ulja i sirevi 🙂 Zatim sam se veselio i prilici da upoznam Milana, enologa Agrolagune od kojeg sam uspio dobiti neke zanimljive uzorke te ovom prilikom još jednom zahvaljujem, a dojmovi su u nastavku…
Naravno, tek nakon pedaliranja po vinskoj cesti i izbjegavanja lovačkih streljiva, Ivana je obavijestila kako je sirana u reizgradnji 
Barem smo prošli uz zaista fascinantne maslinike, a ni sira nije falilo. Agrolaguninu ponudu sireva inače pratim dulje nego vina, a od svih vinarija u vlasništvu najvećeg hrvatskog vinskog koncerna, upravo sam od Agrolagune razvio najveća očekivanja. Kako, zašto i dokle mogu obrazložiti u komentarima ukoliko bude pitanja na tu temu, ali dalje nastavljam u duhu Dnevnika Vinopije s dojmovima dviju interesantnih butelja koje se ne mogu naći u distribuciji.
Laguna, Teran, 2008.
Ovdje sam se kao deklarirani Teran frik našao u unutrašnjem konfliktu jer recimo da preferencije prema Teranu dijelim puno više s Oz Clarke-om negoli Tonyem Hodgesom 😉
100% Inox Teran s dojmom “drva” na nosu 🙂 To nije drvo, već “začin”, “tamjan” i nije tolika rijetkost i rekao bi obilježava jako dobro vino.
Koncentrirano na nosu, naglašeno voćno (šumsko voće)
Vino je našlo ugodan balans. Kiseline su još reske, svježe, ali i potpuno integrirane u tijelu koje je prilično puno. (Jedna od najznačajnijih obilježja terana je sposobnost davanja punih vina uz relativno nizak alkohol koji je ovdje 12,4%) Eventualno, umjesto u određenom trenutku očekivanog rada vinoznih kiselina, stanovita “tupost”, “obamrlost” kao da je anestezirano, ali ništa ozbiljno primjetno i ako se ne razvije dalje iz tog detalja ništa, super…
Dosta harmonično u smislu da svo ovo voće s nosa nastupa i u ustima tako da je naglašeno voćni aromatski karakter potvrđen. Međutim, jako diskretni zemljani tonovi doprinose mineralnom karakteru i tu je ogroman plus! Činjenica je da postoji mineralni aspekt i da ga se može osjetiti. Nešto što nikad ne bi rekao za Laguna Teran 🙂
Cjelina je vrlo usklađena, uravnotežena… Bilo kakve naznake tvrdoće su nepostojeće, tanini djeluju pripitomljeno, premda upravo ta “mekoća” odudara od onog što bi osobno smatrao “autentičnim doživljajem” terana. Preukroćen za divlji teran tako da rezultat nije “muški teran” već uglađeni, elegantan teran. Jako dobro napravljen u željenom stilu. “Mliječan”, bez stežućih tanina, sočan, a suh, pitak, a dovoljno puno tijela bez alkoholnosti.
Sve skupa jako ugodan gustativni efekt i vino koje se savršeno slaže s mesnim delikatesama, tvrdim i plavim sirevima… Uvjeren sam da takvo vino za tu cijenu ima svoju publiku na domaćem i svjetskom tržištu. Vrlo me zanima je li netko ovo kupio dok je bilo u prodaji i sačuvao do danas. Ja nisam bio tako pametan.
Festigia, Malvazija s bijele zemlje, 2011.
Neoznačena butelja. „Eksperiment“ iz podruma nastao iz selekcije grožđa s položaja terre bianche kao probna serija od par tisuća butelja. Ukratko – “clean and green”, ali ne plitko… Predobro izgleda već u čaši, taman onoliko “uljasto” odnosno viskozitetno koliko vinu pristaje. Kristalno čiste zelenkasto-žute boje…
„Maceracija“ realno potpuno neprimjetna na nosu. Naime, vino je prošlo postupak maceracije, ali u strogo kontroliranim uvjetima, vrlo reduktivnim i na jako niskim temperaturama. Kasnije batonage u Inox-u. Ono što je bitno je “zeleno” na nosu, specifičan herbalni aspekt koji je srećom dominantniji od voćnosti (koja je čak tropska).
Jako dobro fokusirano na nosu, precizno, jasno, Intenzitet idealan, nije preagresivan, više dubok, skoro mineralan. Taj mineralni karakter je nešto jasniji u ustima. Slanost i korica limuna uz blagi mineral…
Ekstraktnost visoka, after izrazito dugotrajan. Strukturirano kao vrlo food friendly vino, jasnih kiselina i sve u svemu vjerojatno najbolja malvazija Agrolagune koju sam probao. Punjeno prije 5, 6 mjeseci i bit će zanimljivo pratiti kako će se dalje razvijati u boci…
Ivana, još jednom zahvaljujem na pozivu i divnoj nedjelji u Porečkoj Agrolaguni. Odlično zamišljeno i elegantno sprovedeno na najbolji način. Ne znam što bi bilo da je pala kiša 😉 ali pamtim druženje kao „zadnji dan ljeta“ prošle godine. Nadahnuto. Ocjena izleta: 101 🙂
Dnevnik vinopije 
Imas li informacija kakav im je noviji teran i koja mu je cijena. Treba ga probati…
Teran ko Teran, dakle vino za prave ljubitelje i postovaoce ove neobicne i karakteristicne sorte. Agrolagunin standardno dobar Teran i tako iz godine u godinu i iz berbe u berbu.
Definitivno cu ga sutra potraziti, do sada nisam bas obracao paznju na “kombinatske” vinarije, preferiram manje privatnike, ali naveo si me da probam. Btw, teran mi je medju najdrazim sortama.
Jel se to meni samo čini ili je ovo prva 100+ ocjena na ovom blogu hehehe.
Hvala još jednom na posjeti i drago mi je da smo uspjeli ostaviti takav dojam. S obzirom (i na tome se jako zahvaljujem 🙂 ) da je tu već objavljeno dosta dojmova Vina Laguna vina, drago mi je bilo da i sa ovakvim “opskurnim” uzorcima nisam promašio ;-).
Teran Laguna Histria 2008 nije nemoguće pronaći na policama (naravno, pod uvjetom da prestignete mene koji ga s guštom tražim i uzimam ;-), a i neki moji prijatelji kojima sam dao preporuku 😉 ), iako su ga naravno zamijenile recentne berbe, ali odabrao sam ga više iz razloga jer mi je bilo interesantno kako nenabildani, karakteristično laganiji teran iz inoxa može nakon određenog perioda u boci biti još bolji, što mi je dokazalo još nekoliko izvrsnih takvih Terana i od drugih istarskih vinara. Nismo značajnije mijenjali tehnologiju (a ni preferencije 😉 ) kod Terana, pa mislim da će i naše recentnije berbe biti takve, naravno uz varijacije koje nosi svaka zasebna berba.
Uzorak Malvazije je bio ustvari protukandidat Malvaziji Riserva 2011, ali nije završio na tržištu (još:-) 😉 ), meni je osobno jako drago vino i nije bilo lako odlučiti se koje će od ta dva tehnologijom i terroirom slična, ali opet značajno različita vina, završiti pod etiketom Riserva 2011. Čini mi se da nismo loše odabrali, iako sam siguran da bi i ovaj uzorak bio dobro primljen.
Valjda je i to dio “lakoće postojanja” kada nam je bilo tako “lako” odabrati najbolje Malvazije iz berbe 2011 :-).
Za sad ni 2012 ne izgleda loše 🙂
@Milane, spremamo ekipu od 6-7 ljubitelja vina iz Varazdina za izlet u Istru i obilazak 4-5 podruma u 2 dana, kome se mogu javiti da i Vas mozda posjetimo?
Pozz
Igor
@Boleros: Suzana Diklić 091 4312031, vjerujem da nećete požaliti, a možda uspijemo malo promijeniti “kombinatske” predrasude 😉
@Milane, Bit ce mi drago, javiti cu se svakako. Bili smo vec u Istri par puta, a i u Toskani i Austriji po podrumima, dok smo Slavoniju i Baranju temeljito prokrstarili, ali mislim da Istra ima super pricu i drago mi je da i velike vinarije dizu kvalitetu na pravu razinu. Posebno me intrigira teran jer vidim da nije prejak, a ipak ima i tijela i strukture; vina koja su prejaka nisu bas za siru upotrebu…