Cijena: 324,25 kn
Samo mirišući Plavac Mali u čaši
odlutam u vinograd na poluotoku,
u unutrašnjosti čaše ili Pelješca,
a jedan trenutak posvećen je podrumu,
zagrljaju otmjenosti i umješnosti.
Berba dvije tisuće treća, goropadna,
mišiće puni snagom, a dušu uvidom,
neumorna okrjepa zahtijeva smirenost,
razborito nepce, jogunast i bistar um,
posvećenost i vinu i vremenu, Stagnum.
Oko 10 sati ujutro otvorena butelja točena je u čašu u večernjim satima bez dekantiranja.
Od slatkog tanina, džema od smokve do herbalnog potpisa, Stagnum 03 je prirodno uravnotežen Plavac Mali u punoj veličini. Njegovih 14,6% nimalo ne grije, a ni njegovo tijelo teško nije 🙂
Paradoks ili struktura? Božanska. 94-95.
Dnevnik vinopije 
ovo bi htio probati 🙂
i ja također 😉 i zapravo sam nakon objave ovog dojma danas poželio ponoviti iskustvo tako da se trenutno “tješim” Plavcem 2008 😉
Imao sam priliku prije par godina probati 2003. ali to je vjerojatno jos puno bolje sada, nakn 10 godina od berbe nestlo je divljine i ostalo je samo barsunasto savsenstvo u casi…
jos uvijek je divlje.. jos mu treba vremena.. vino za desetljeca..
Svaka mu cast…
mislim, lako za vino, ali zar nitko nema sluha za moje dvije kvintine u trinaestercu s ukupnim čarobnim brojem slogova od 130 😉
2 x 5 x 13 za matematičare, biatch!
Odlična 2003, klasik.
Btw, jesi pio osim Vugave LIpanovićev Plavac Mali – 2009. ima mislim 15.8% ali uopće ne “smeta”, naprotiv…
ne ne ne, ne možeš sad samo tako navoditi viški plavac 😉 jer bez spoznaje o utjecaju terroira na plavac mali, posebice voćnosti aroma, uglađenosti tanina i naglašenosti kiselina viškog terroira potpuno je apsurdno i krajnje neodgovorno uspostavljati komparaciju ukupnih alkohola 😀 ,pri čemu bi btw, ova razina alkohola u “službenoj valorizaciji” morala garantirati makar oznaku “vrhunsko” 😉 Kod Miloša su ionako hlapive puno bitnije 😉 i naravno, zato više “hladi” negoli vrući superhvaranin recimo koji “grije” 🙂 Osobito kad ga skuhaš. Ali obzirom da mi ima više istinski dobrih Vugava na tržištu od istinski dobrih Pošipa, a tu smo negdje oko brojke 3 ;-( sklon sam isprobati i taj Lipanovićev Plavac. U pripremi imam doduše nešto treće, Plavac tihe braće (Senjanović) pa ćemo da vidimo čija majka crnu vunu prede 🙂
Prvo da prokomentiram trinaesterac : nisi normalan 😂.
Plavci Viski i Peljeski – neusporedivo. I Lipanovic i Senjanovic su prilicno interesantni, pijem ih svaki put i nosim doma koji paket kad sam na tom divnom otoku. Ali zadnji puta sam probao jednog koji ih je zasjenio – Radan. Donjet cu krajem Ozujka jos koju pa ti posaljem.
pitanje za buonsangue, a može i vinopiju.. koja berba Stagnuma je, po vama, najbolja do sada? 2003, 2005, 2006, neka četvrta? nešto bih uzeo za skladištenje…
Ako samo trebaš odabir za čuvanje, nije potrebno da sad ulazimo u dubioze najbolje berbe Stagnuma. Ionako ne znam gdje bi kupio starije berbe, a ja bi u takvoj dilemi u ovom trenutku odabrao 2003. Ili pričekao 2007.
Postoji i neka čevrta – godište je 2004. 🙂
Ukoliko pomaže, Decanter je 2010. dodijelio ”bronze medal” tom vinu. Baš nikako da pogode 😉
Ja bih ti predložio da nabaviš po bocu od svega što nađeš, obzirom da je to jedna od najsigurnijih vinskih investicija u Hrvatskoj, pa se malo posvetiš vinima, kao i ona tebi, a odgovori će doći. Naravno, ukoliko već imaš iskustva s tim bocama, onda poslušaj Vinopiju i njegovu preposluku koju je porao 🙂
da, navodno su godišta poslije 2003, malo pitomija, pa bi valjda 2003 trebala imati najveći potencijal odležavanja i dozrijevanja…do danas ipak 11 godina staro, moralo bi se već smiriti 🙂
Nabaviti čim više, degustirati, razmišljati pa opet – nabaviti i čuvati 😉
2003. je tek nedavno počela izlaziti iz kukuljice.
Malo previše fantazirate o tom Stagnumu. Jebote mislio sam da će mi otvoriti treće oko kad ga probam. Guess what?! Vino je odlično, nema kaj, ali prevelika očekivanja su mi definitivno umanjila doživljaj.
MI, fantazisti, ćemo ti sad točno napisati na što se moraš koncentrirati – na ništa 🙂 Opusti se i uživaj 😉 Problem je jedino ako ne možeš uživati u Stagnumu. Najučestalije je to kod vinopija svekolikih profilacija opterećenih svojim “znanjem”, ali ako to nije tvoj problem, blagoslovljen si 😀 Treće oko dolazi postepeno, nakon trećeg uha, sedme nozdrve, pete obrve, obrnute pete i još nekolicine iznenađenja prirode 😛
“Treće oko dolazi postepeno, nakon trećeg uha, sedme nozdrve, pete obrve, obrnute pete i još nekolicine iznenađenja prirode”
– ovo sve se otvara nakon Zidaricheve i Cotarove Vitovske, hihihi
Nema trećeg oka bez ”Preporuke”. Nemojmo se zavaravati.
upravo! preskakanje gradiva se ne isplatti 🙂
otvorio Stagnum 2006… nije mi se otvorilo treće oko, ali…čudo od vina, nisam ništa bolje pio
ne znam gdje bih drugdje postavio pitanje, trebam preporuku za poklon čovjeku koji je ljubitelj vina, ali slabo poznaje naša vina, pa se dvoumim između stagnuma 2003 i dingača od Bure 2011? pretpostavljam da će odležavati tu bocu neko vrijeme, a za Burin dingač nisam siguran u njegovu dugovječnost, djeluje mi prilično ispoliran i pitak za ne tako staro vino, a ne želim da se raspadne u boci kroz koju godinu
nekako mi se čini da si sam sebi ispravno odgovorio na pitanje 😉
:)…općenito, je li uzrok slabom razvijanju u boci i kratkovječnosti vina prekratka maceracija i upotreba barrique bačvica? jer bi plavac, obzirom na tanine, morao imati potencijal za odležavanje, a osim stagnuma ne znam niti jedan drugi plavac da se razvije na bolje kako odmiču godine
Evo, drago mi je da ima ljudi poput zorana koji znaju lijepo odgovoriti 🙂 Zaista, kažem vam… 😀 Murvica je usporediva sa Stagnumima.
A što se tanina tiče, ima za kupiti tanina u vrećici pa baš neće pomoći u svrhu odležavajućeg potencijala 😉
@torro, usudio bih se reć da ipak postoji jedan dragulj unutar premium plavaca: Baković plavac mali Murvica 2006, vrh vrhova, jako blizu Stagnuma po mom skromnom mišljenju ( čini mi se da to je to godište otišlo u povijest, nemoguće za nabavit) i godište 2007. sačuvao jednu bocu!). Upravo je Bakovićev plavac nevjerojatan primjer potencijala za odležavanje, Kak veli jedan moj frend: kad ga ispijaš kao da u čaši imaš onaj fini smooth jazz fusion, poput Geralda Albrighta. Nikad ne dosadi, bezvremenski.
Uopce nisam obracao pozornost na bakovica,svakako cu prvo isprobati,cijena je korektna, a ako je tako dobar kao sto ga hvale…tnx 😉
na Vinocom-u sam u nekoliko navrata probao stagnum 2003 i moram priznati da nisam oduševljen….ne smeta me “miris štale” koji se osjeti, već previsoke kiseline, bar za moj ukus…možda mi nepce još nije dovoljno baždareno, ali to je moj dojam…2006 godina je puno pitkija….Bakovićev plavac, s druge strane, je u top 3 plavca koje sam probao tamo, uz Burin dingač i Matuškov royal dingač
Nedavno sam na slijepom kušanju odabrao upravo tu 2003 kao moj prvi odabir vina… ta “štala” inače prije ili kasnije nestane i tada skoro da mi nedostaje, ono što se vremenom otvara nije za festivalsko isprobavanje. 2003. je izrazito dugovječno vino koje je tek sad “izašlo iz čahure”, dakle deset godina nakon berbe i razvijet će se daljnjih puno godina. Morao bi biti fanatično discipliniran, sabran i koncentriran (kao i prava osoba) da to detektiraš iz kušanja na štandu. Zato sam prestao ljudima, poznanicima i prijateljima preporučivati što gdje da odu probati i sl. Drago mi je da ti se svidio Bakovićev Plavac kojeg osobno smještam u društvo Stagnuma zbog transformacija u čaši, dakle istinske kompleksnosti koju ostvaruje. Premda naprosto drugačije vino, dubinu donekle ima i Matuškov Dingač Royal 2005 kojeg sam nekidan imao priliku relativno koncentrirano probati jer doista nije tek puki snagator, ali kad ubrojim cijenu i doživljaj u jednadžbu, odabrao bi ga možda jednom u deset prilika kad bi tražio rasni 🙂 Plavac Mali. Buru, na žalost nisam probao. Bojim se da osim Stagnuma i Murvice (i povremeno nekih drugih) nema puno Plavaca koji ispunjavaju očekivanja usuđujem se reći “meditativnog vina”, vina koje, umjesto bučnog monologa ili raskošne spektakularne predstave …priča s tobom.
da je dugovječno, to se odmah osjeti po kiselinama koje još uvijek strše…i siguran sam da će se razvijati još daljnjih 10 godina…i poštujem to kao veliko tradicionalno vino, ali ipak nije my cup of tea…možda bude s vremenom :)…još jedan vrlo interesantan plavac sam zaboravio- Postup Zicada…uz bok Bakovićevom plavcu, drukčijeg tipa plavac, ali po omjeru cijene-doživljaja koji pruža, u vrhu (mislim da je oko 120 kn u Vintesi)…to je što se tiče plavaca, a overall pobjedu kod mene nosi Boškinac 2011…krasno ispoliran, gust, sočan, ništa ne strši i može bar daljnjih 10-ak godina razvijati se u boci…čeka se tvoja recenzija na ovoj stranici 🙂
kad netko spomene Boskinca uvijek se sjetim rijeci druga ifketa sa jednog druzenja.. “kakvog smisla ima proizvoditi BORDOSKU kupazu na PAGU, wtf?!”.. haha, legendarno! a i za mene osobno poprilicno tocno. 😉
Ti da ćutiš 🙂 Tko je vas poznavao, ni pakao mu neće teško pasti 😉
Uh, sve pet, ali “kiseline=dugovječnost” je tema koju smo davno i više puta prežvakali i ovako bukvalno plasirano baš ne drži vodu jelda? Ako to nisu “tvoja vina” to poštujem, ali mi je zanimljivo da ti je Bakovićev ispunio afinititete koje ostvaruju “ispolirana, gusta i sočna” vina jer on ostvaruje i više od toga.
Razumijem da ovo moje opisivanje istinske kompleksnosti kao vina koje priča s tobom djeluje kao poetsko onaniranje nekome tko pristupa vinu u skladu sa svojim zdravorazumskim iskustvom, ali okanimo se onda i pH i analitičke vrijednosti i zaključaka koji iz tih podataka proizlaze. Takvo što nikoga ne legitimira kao poznavatelja i neće ti pomoći ukoliko želiš produbiti “znanje”. Ono što hoće jest “osjećanje” i slonovska olfaktivna memorija.
kužim, ali ako je i samo do “osjećanja”, bez analitičkih vrijednosti i PH, opet kažem da je vino prekiselo za moj ukus, to je moje “osjećanje” 🙂 …Baković nema tu kiselost, niti tanine koji stežu, a ima ostale pozitivne karakteristike plavca
…ma odlično, samo sam upozorio na “grešku u izvodu” zbog usputno plasirane floskule… iskoristio to da još jednom objasnim svoje stajalište.
Bi li te iznenadilo da slučajno Bakovićev Plavac od konkretnog Stagnuma ima više ukupne kiseline ? 😛
haha ne bi, jer očito ima nečega drugoga što neutralizira te kiseline da ne strše toliko :D…da se razumijemo, ja nemam blage veze o ph vrijednostima vina i ostalim parametrima, pišem samo ono što sam osjetio pri ispijanju vina….lamentirao ja nad njime 3 minute na štandu ili 3 dana kod kuće, kiselo je i što mogu :p
Sasvim pošteno i u konačnici, jedino ispravno… mojoj je ženi kiseo i polusuhi superekstraktni tanični Plavac s 16,5% alc 🙂 recimo. A opet, možda će i meni stršati kiseline u toj konfiguraciji. Samo što to vino zbog onog što je, ne mogu jednostavno zvati kiselim. Njen sud je definitivan. Moj nije.
Vidiš, riječ neutralizirane kiseline je retorika koja pripada ovom analitičkom pristupu vinu koje nisam želio kritizirati već samo staviti gdje mu je i mjesto. Ja bi (ne u ovom slučaju doduše, ali da imam potrebu) upotrijebio riječ “neuklopljene” ili sl. što sugerira makar cjelovitiji pristup vinu.
Prilično sam siguran da Baković niti jednim postupkom u uzgoju, preradi i odgoju vina nije išao za tim da “neutralizira” kiseline 😉
Nemoj shvatiti moje odgovore kao osobnu “kritiku”, koristim se ovim diskursom kako bi objasnio neku svoju valorizaciju.
Naime, čak i ljudi koji se uvažavaju kao stručni, neobjašnjivo pogrešno i nasilno koriste neke pojmove 😉
ma sve 5, jasno ti je da se ja služim pojmovima kao laik, kad mi je kiselo, velim da je kiselo, a ako ima povišenih kiselina koje se ne osjete, velim da su neutralizirane 🙂 pa sad, stručno, ne stručno, mislim da se može isčitati što sam htio reći, kao laik jelte :)… nego, ‘oće l’ taj Boškinac 2011? 🙂 (koja kupaža se inače ekskluzivno ima praviti samo u Bordeaux-u, ne dao bog negdje drugdje, nigdje drugdje ne valjaju ni grožđe ni vinari :p
ne vidim zašto se ne bi proizvodila, zbog čega bi bordoške kupaže bile eksluzivno pravo Francuza? notorno je da se bordoške kupaže proizvode po cijelom svijetu,pa zašto ne i na Pagu? to je kao da se netko pita kakvog smisla ima proizvoditi zinfandel u Kaliforniji, kada njegov vrlo bliski srodnik plavac najbolje uspjeva na Dingaču i Postupu
a očito je da caberneu i merlotu odgovara paško podneblje, i ako vinar zna svoj posao, zašto ne bi napravio veliko vino od tih sorti?
zinfandel je u kaliforniji vec par stotina godina i tamo se prakticki udomacio i postao jedna od “njihovih sorata”, nesto slicno kao i grasevina kod nas koju ljudi percipiraju kao iskljucivo “nasu” sortu.
nisam nigdje rekao da je to ekskluzivno pravo francuza (ili bilo koga drugoga) nego sam se slozio sa ifketom u njegovom pitanju gdje je tu smisao?
sad cu malo kenjat ali postavlja se isto pitanje kao i proizvodnja rizlinga u amfori ili maceriranje sauvignon blanca..
taj crni boskinac je dobro vino, kao sto ti kazes – ispolirano, gusto, socno, mekano, pitko.. nemam ja nista protiv toga, sve super i ok ali whats the point?
stagnum 03 ti je pak s druge strane prekisel..
to bi onda znacilo da kad bi boskinac posadio plavac na Pagu da bi dobio “bolje” vino od milosevog stagnuma jer vjerojatno ne bi bio toliko kiseo i tanican vec ispoliran i mekan.
da boskinac posadi syrah ili zweigelt ili frankovku ili st.laurent na Pagu, 99% bi dobio slican rezultat kao i sa bordoskim sortama. dakle, ako je iskljucivi cilj dobiti vino koje je “krasno ispolirano, gusto i socno” onda ti za to ne trebaju bordoske sorte na faking Pagu po cijeni od 180 kn!?
ja vjerujem da kad bi posadio npr. skrlet u kaliforniji da bi u tom “gustom i socnom” pravcu dobio bolji rezultat nego u moslavini ali da li je ultimativni cilj dobiti gustocu i “socnocu” (P-)) i koji bi smisao bio skrlet u kaliforniji (iako bi vjerojatno kao vino po danasnjim klasicnim vinskim standardima kvalitete bio prepoznat kao bolje vino nego iz domovine)..??
pa gdje ti zivis, druze Ivane? 😛 Boskincu je boskinac 2011. udario u glavu i sad ga ne mozes vise naci za manje od 220kn! zbog takvog preseravanja (oprostite mi na rijecniku) ta je vinarija prekrizena sa moje liste zauvijek
…nemoj sad trolati ovako divan thread 😀 Slično sam i ja mislio davnih godina kad su Carić i Baković dizali cijene i sad vidim da sam izgubio “ja”, a ne “oni” 😉
ne znam bas… za te pare si uzmem Stagnuma i jos mi ostane 10kn za neko pivo. definitivno bolji deal :P. ili si uzmem Bakovica + 1-2 butelje neceg pristojnog (ako ne i odlicnog… svasta se moze nac za 100kn). opet bolji deal. jednostavno je presao granicu gdje vise ne opravdava te novce (neki su govorili to i prije, s cim se nisam slagao kad se mogao nac za ~160, ali sad se definitivno slazem jer 30€ je puuuuno previse za takvo vino koje je jednostavno fino i nista vise od toga)
S iznimkom 2009 koju sam i sam pretjerano ishvalio (a koja je mnogima najdraža) ti Boškinci su mi bili puno više od jednostavno finog vina, a očito moram probati i tu 2011 😉 Ja sam zadnji koji opravdava dizanje cijena, međutim relativno je uzak asortiman poteza koje možeš donijeti kad rasprodaš berbu prije vremena. Ili je to postupanje u skladu s recesijskim vremenima, prije ćeš plasirati nešto kao prestiž i statusni simbol po bezobrazno visokim cijenama nego nešto vanserijski dobro po primjerenoj cijeni? U tom slučaju je Boškinac trebao uvesti novu “ultra black” etiketu i staviti 750kn recimo 😀
pa valjda je uvijek cilj dobiti vino koje je “krasno ispolirano, gusto i sočno”…ili je bolje kiselo i tanično, jer je to “tradicionalno”?
i dalje ne razumijem ovo “what’s the point”, pa reci koji je point pljuvanja po bordoškoj kupaži sa Paga? to što se zove “bordoška”, pa se ima praviti samo u Bordeauxu? bordoških sorti ima svugdje po svijetu, kao što i plavaca nema samo na Pelješcu, i u konačnici bi trebalo biti potpuno nevažno o kojoj se sorti radi, i je li vino od međunarodnih ili autohtonih sorti, bitan bi trebao biti samo konačan rezultati i okus na nepcu, sve drugo je bullshit
a ako je problem cijena, budi uvjeren da relevantne bordoške kupaže iz Bordeauxa dođu 5x više od ove sa Paga, a nisam uvjeren da su isto toliko puta bolje 😉
pa ne bih rekao da je to ultimativni cilj svakog vina svakog vinara na svijetu jer upravo to nema nikakvog smisla.
opet, ko pljuje po bordoskoj kupazi sa paga? ja se pitam koji je pravi smisao te paske kupaze?
gegic na pagu mi recimo ima smisla kao sto bi mi vise smisla imala plavina iil lasina umjesto caba i merlota ili sto bas nema smisla cab i syrah u moslavini dok npr. frankovka i pinot crni imaju..
ocito su tvoje vinske preferencije i razmisljanja potpuno drugacije od mojih pa ti je mozda bitno samo ono sto je na kraju u casi, sve ostalo ti je manje-vise nevazno, tj. bullshit kako si i sam rekao i to je na kraju krajeva ok, ovisno sto zelis i sto trazis u i od vina.
no nema veze, sve pet, uzivaj u bordoskoj kupazi, bila ona s paga ili iz bordoa! 😉
Zanimljivo je ovo pratiti sa strane…
Uživaj dok traje 😉 Stvarno to mislim. Tko me tjerao da se družim s Tvrletom 😉 Mogao sam s ifkeom u šoping preko grane, al` sad nema grane pa nije više fora 😀
torro, u potpunosti uronjen u parkerovski i danas još uvijek dominantni ideal i potragu za “savršenim vinom” 🙂 To “univerzalno najbolje vino” valjda bi bilo neko koje će dobiti 100+ ili 101 bod, a univerzalno najlošije će dobiti minus 1 😀
Ivan, koji više cijeni koliko si različitih vina isprobao nego koliko si 1er Grand Cru Classe ili lažnih Petrusa ispio u Vegasu 😉 Koji razumije što znači “ne volim vino, nego vina”.
I ja, kojem crni Boškinac ipak ima smisla. Ako Sassicaia ima smisla, zašto ne bi Boškinac imao 😉 Ako želiš u svojem podneblju napraviti ili težiti da napraviš “najbolje hrvatsko crno vino”, teško ćeš to uspjeti s Batarijom, Volovinom i Gustopupicom 🙂
Osobno ću svakako radije imati radionicu s Brkićevom Blatinom negoli sa SuperHvaranima recimo, ali cijenim oba svijeta.
Ova retorika da “5 x skuplje, a nisu sigurno 5x bolje” mi je jako draga i podržavam je u duhu pristupačnosti vina i “demistifikacije”, međutim danas nostalgično gledam na tu “fazu”
u ovo moderno doba, kada je svijet globalno selo, očekivati od vinara da uzgaja samo autohtone sorte je kao očekivati da u Realu igraju samo Španjolci…igraju oni koji su najbolji, bio to Španjolac, Albanac ili Meksikanac…pa tako i vinar sadi ono najbolje što mu je dostupno i što uspjeva na njegovom terroiru, a ne samo ono što je autohtono… neki na Pelješcu rade “autohtone” Dingače i Postupe, u kojima ima više vranca nego plavca 😉
uostalom, Bibić svoj Bas de Bas radi o merlota i syraha, ne od autohtonih plavine i lasine…Meneghetti svoje crno radi od merlota, franca i sauvignona, a ne refoška ili terana….Tomčevo najbolje crno se pravo od crnog pinota, a ne od portugizca….pa čak i Clai svoj crni Ottocento radi od sauvignona, merlota i nešto refoška….i sad bi trebali što, držati se tradicije i autohtonosti po cijenu da se napravi mediokritetsko vino,jer ne može se od svih sorti praviti ozbiljno vino…a svi spomenuti imaju redom vina i od autohtonih sorti svojih krajeva, pa tko želi autentičnost i tradiciju, može i to dobiti, a ne napadati vinara da ovo ili ono nema smisla….ako je vino top,a je, onda bogami ima smisla
Ovo je odlično. Ali sad imam par pitanja, npr.
Koji bi bili tvoji kriteriji za valorizaciju neke “domaće bordoške kupaže”?
Misliš li da je moguće postići “autentičnost” i s “neautohtonom” sortom?
Znaš li zašto bi netko dodavao Vranac u Plavac?
1.isti kriteriji kao i za bilo koju stranu kupažu, a to je da mi odgovara nepcu 🙂 to je jedini kriterij koji je meni relevantan
2. ne znam 🙂 …vjerujem da se mogu postići temeljne karakteristike sorte uz dodatak neke specifičnosti svojstvene terroiru na kojem je uzgojena ta neautohtona sorta
3. da si podeblja dobit nauštrb slavnog položaja, dakako 🙂
1. Jesi li ikad kupio vino da ga nisi prethodno probao?
2. 🙂 Zašto bi “temeljne karakteristike” sorte bile bitne u “postizanju autentičnosti”?
3. Aha!? A zašto baš Vranac?
1. jesam
2. zato jer govorimo o sortama koje nisu autohtone na tom terroiru na kojem ih uzgajamo i poslije kupažiramo….opet kažem, meni je bitan okus na nepcu, a sad da li se to zove merlot, sauvignon, plavac, ova ili ona kupaža, svejedno mi je
3. jer je jeftin, lako nabavljiv i po organoleptičkim svojstvima blizak plavcu? 🙂
Imam u podrumu eksperimentalno odlično svježe bijelo vino od Merlota 2014. iz Markovca u općini Čelinac 🙂 Mogu ti ga poslati, ali moraš probati 😀
Imam i jedan Vranac iz Imotskog i jedan iz Istočne Hercegovine, a imam i jedan Vranac iz Makedonije i jedan iz Crne Gore, a ne znam koji mi je bliži organoleptičkim svojstvima Plavca 🙂 a svi su skuplji od tog konkretnog Plavca 😀 A imam i još jeftinije grožđe Plavca Malog od uvezenog grožđa Vranca, a vinarija ipak želi baš Vranac 😉
Sve je to zgodno,ali u cijeloj priči gubis autohtonost,jer vranac može biti samo iz Makedonije,a plavac samo sa Peljesca,sve drugo “nema smisla” 🙂
inače, nevezano, Vranac nije makedonska sorta premda se smatra jednako autohtonom kao u Crnoj Gori…
uživaj u vinu i budi pozdravljen…
neretvanske mandarine, grčke naranče, španjolske masline, paški cab, kalifornijski zinfandel, whatever 😉 sve je to naše, zemaljsko 🙂 kad će više ta 5. internacionala da se rješimo tih ideja 😀
kako je život bio jednostavniji prije razvoja ampelografije 🙂 loze su se križale spontano, igrala se velika lutrija. onda su nas prvo zajebali ti famozni burgundski popovi koji su kao nešto sistematizirali i izveli prvi ekocid nad svim sortama osim pinota (užas!). onda došla filoksera pa kao neki znanstvenici se bacili na klasifikaciju… plemenita ideja koja je (uz filokseru) reducirala genetski potencijal loze do stanja evolucijskog bolesnika.
inače, vranac se može držati u vinogradu uz plavac jer ranije zrije pa je to zgodan risk management – ako vranac propadne, ostane plavac, ili obratno. uostalom, to je jedan od razloga za (autentične) field blendove (uz ostale benefite) koji su mi puno više seksi od dominantne monosortne paradigme s nekim od svjetskih moćnika tipa cab.
ja sebi ponekad pojednostavim stvari, uvedem ograničenja. sad želim vina samo od ljudi koji rade na intimnoj, skromnijoj razini. koji mogu odraditi većinu posla sami, u vinogradu i podrumu. mala produkcija. lo-fi, low-tech.
– ne pijem puno.
nema tu natjecanja. jednostavno su pristupi drukčiji.
“plemenita ideja koja je (uz filokseru) reducirala genetski potencijal loze do stanja evolucijskog bolesnika”… pre-prejako 🙂
Ti si clemens doista rijetka biljka, a torro skoro da predstavlja sindrom.
Bojim se komentirati da publika u “Plavcu” više voli ono što dolazi od Vranca negoli od Plavca te da se Vrancem “popravlja” Plavac i to ne samo onim regularno uzgojenim već otkupljenim.