Cijena: 136,75 kn
Stvarno je klasik. Tomčev opjevani pjenušavac nije od jučer stekao reputaciju koju uvijek iznova i potvrđuje. Uz dominantan Chardonnay, Tomci koriste i stare pleševičke sorte u proizvodnji ovog Classica. Rezultat je „zlatni prepečenac“ na nosu, „kvasci i bakterije vrenja“ u razini vrlo poželjnoj kod ozbiljnih pjenušaca. Nešto što volim nazivati vrlo aristokratskim nosom, dekadentno pun, a opet asketski suzdržan, lišen isprazne tropske voćnosti koja ispari s mjehurićima. Umjesto toga, skoro ciderovska voćna zrelost koja nastupa krajnje profinjeno.
Suh i bezobrazno pun 🙂 Beskrajna punoća kremoznog materijala predstavlja se upornim, ali nježnim mjehurićima. Svega 12,5% alkohola na etiketi ne naslućuju izrazitu punoću i snagu Classica. Premda je svakako besprijekorno uravnoteženo i pjenušavo osvježavajuće, Classic je i raskošan. Arome su „teško zlato“, tijelo je široko i duboko, ali pitko.
Ponešto opulentnije nego pamtim. Još uvijek uvjerljivo najkompletniji i diskutabilno najbolji RH pjenušac. 91.
Dnevnik vinopije 
“Svega 12,5% alkohola”___ ?! 12,5% je za pjenushac vec rubno. ____ “diskutabilno najbolji RH pjenušac” ___ Da. Ak si fakat totalan balvan i razumijes se u pjenushava vina ko baba mara u k… k…, ta ti se potpuno bjelodana i nekontroverzna cinjenica doista moze uciniti “diskutabilnom”. 🙂
🙂 Ne misliš li da sam samo želio isprovocirati tvoj komentar?
Isto kao što “forsiram” ovo s alkoholima. Svako malo imam “neki % alokohola na etiketi (redovito niži od 13 🙂 čime se ne naslućuje ono što slijedi”… Dakle ja kao imam “predrasudu” iz neznanja kao i svi mi i sad se, kao, čudim tome ko pile jajetu 😉
Aha… Sad kuzhim. Izgleda da je jedino kaj ti nije palo na pamet upravo ona varijanta u kojoj prestajes izigravat i s jedne strane pravit se pametnijim nego sto jesi, a s druge strane pravit se glupljim nego sto jesi. U naturalistickom teatru postojala je stilska (i scenska) figura pod imenom “cetvrti zid”. Probaj pogoditi o cemu se radi :-). Uglavnom, figura je, pod istim imenom vremenom evoluirala do toga da se moze manifestirati i samo jezikom/dijalogom, bez ikakve druge, krutije scenske materijalizacije, pa je cak i preselila u roman. Tako je Hans Castorp u romanu “Charobni brijeg” s Clawdijom Chauchat o svojim osjecajima, umjesto na rodnom njemackom, u stanju razgovarati samo na stranom francuskom, jerbo ima osjecaj da “stranost” nematerinjskog jezika, kao nesto sto je “at least twice removed” od njega, svakog implicituma njegova psihe i tijela, gotovo kao neki kondom provizorno stiti od skakljivog sujet-a i odgadja bolnije i direktnije suocavanje s istim.
Nije mu bas mnogo koristilo 🙂
ah, opet ta etiketiranja, premda soficticirana, ipak etiketiranja 🙂 Sigurno, dijelom sam i Hans, dijelom Gregor Samsa 🙂 Ali, radi se samo o jednostavnom komuniciranju. Najjednostavnije rečeno, kodiram poruku na način da primatelj dekodiranjem ostvari onu povratnu vezu koju sam želio. Osnova svega. Al ovo “diskutabilno” sam stvarno ubacio samo da tebe isprovociram na komentar jer sam znao tvoj stav 🙂 Nakana nije bila izmanipulirati, već “pojačati dojam”.
Ja svoj stav nisam “znao” do objave ovog dojma. Od svega što sam probao, superlative naj-ozbiljniji, naj-kompletniji, pa i naj-bolji odnosi Classic (u RH konkurenciji) i to dosta uvjeljivo. (s tim da mi je opet Tomčev, brut rose možda i atraktivniji, uzbudljiviji, ali ne ovakav snažan statement kao Classic)
Jasno, možda mi se samo trenutno više uživa u nečem drugačijem što može biti također izvrsno, Veraldin rose brut recimo ili dr. Classic je klasik, u najboljem smislu. Kao teško dostižan orijentir za sve ostale.
Nego, nešto se kao sjećam pozitivnih komentara vezano uz Vuglec breg?!? Worth a try?
“ah, opet ta etiketiranja, premda soficticirana, ipak etiketiranja Sigurno, dijelom sam i Hans, dijelom Gregor Samsa Ali, radi se samo o jednostavnom komuniciranju. Najjednostavnije rečeno, kodiram poruku na način da primatelj dekodiranjem ostvari onu povratnu vezu koju sam želio. Osnova svega.” ___ a) Nisam siguran je li veci problem u tvom cudnom shvacanju pojma “etiketiranje”, ili u ponesto preuskom shvacanju i interpretaciji “na prvu loptu” moje prispodobice :-), b) znao sam da ce mi se kad-tad obiti o glavu sto ti ovu mocnu nuklearnu jednadzhbu abc-a marketinga i komunikacije “kodiranje – povratna veza – etc.” nisam adekvatno prokomentirao vec zadnji put… Eh, ne stigne covjek bas sve :-)… c) Vuglec breg worth a try? Meni je onaj jedan try sasvim dovoljan, hvala, ali ti probaj, pa mozda bude nesto za iskodirati kako bi ostvario povratnu vezu :-). Koliko se sjecam, to sto sam prokomentirao dalo bi se svesti na “nije otrovno”, a ukoliko sam ostavio drukciji dojam – retrogradno (kakav vec jesam:-) ) se ispricavam 🙂
(Eh, da. A sto se tice komunikacije, tj. pardon, “kodiranja-dekodiranja-povratne veze”, preporucam ti samo na brzinu da u nekom trenutku mira i koncentracije, ukoliko ga nadjes, nabavis na nekom razumljivom jeziku i procitas knjiga Martina Bubera koja se na njemackom zove “Ich und Du”, da vidis kako stvari, onkraj dopisnih kurseva i citavog ovog pseudosvijeta i pseudostvarnosti u kojima se sugovornik tretira kao “target”, a svaka je poruka neka vrsta projektila, na tom planu doista stoje. Znam da si sumnjicav, ali ne bi vjerovao koliko “potencijalnih benefita” se krije u tom i takovom uvidu, cak i u sasvim prkaticnom, svakodnevnom smislu 🙂 )
Naprotiv, odlična preporuka! zahvaljujem…
Dobro, što si mi onda spomenuo u pozitivnom kontekstu domaćih pjenušaca?!? Ili nisi ništa
A ovog Hansa moram pročitati (u francuskom prijevodu 🙂 pa ćeš mi objasniti u šest ili osam očiju 😉
Ovaj put imam i nešto Spiegelau-ica za doprinos. Možda i Vuglec Breg onda nabavim 🙂
Nisam nista osim treceg Tomcevog pjenushca, koji je takodjer maestralan. Svi ostali – vidimo se za dvajst godina, decki i cure 🙂
(A posebno valja izbjegavati Clai-a, koji je napravio pjenushac za kojeg sam siguran da je jako zdrav -za njega, za mene je vrlo shtetan-, siguran sam da je najbolji na svijetu – za njega, a ja bih ga, da igramo covjece ne ljuti se ili monopoli, poslo drito natrag na pocetni kvadratic-, nezgrapan i bez finese, kao nazalost i vecina ostalih njegovih vina, koja kao da su napravljena po mjeri slona, a ne covjeka, i -why doesn’t that surprise me- ladno preskup).
🙂 ali usput, kad me već pitate, da malo opletem po Clai-u 😀 Težak današnji dan mi se rasplinuo u trenu od smijeha 🙂 Nisam inače probao, ali vjerujem 🙂 Međutim, sjetio sam se Meneghettijevog novog favorita!? Classic 2010, jesi stigao to probati?
Meneghettijev sparkler mi je, sto bi moj gazda rekao, “okejchich” – nothing to write home about. Shemberov Rose; je cak bio vrlo dobar dok je bio frishki, al se vrlo brzo u boci razvio u s mog gledista jako loshem smjeru. Ali nije poanta sad u tome, pa jesi probo Grpca, pa jesi probo Porin, pa ovo, pa ono. Dobar proizvodjac pjenushavog vina nije netko kome se jednom ili dvaput omaklo vino koje je relativno fit for human consumption, a to je maksimum kojime se -naglashavam: za sada- bilo koji proizvodjac pjenushavog vina u Hrvatskoj moze pohvaliti. S jednom iznimkom: Tomac. Oni imaju sad vec pristojan kontinuitet proizvodnje po najzahtjevnijim standardima (a znas i sam sto to u mom slucaju kod pjenushavih vina znaci) vrlo dobrih, odlicnih, cesto i iznimnih, a iz godine u godinu jos sve boljih i boljih, pjenushavih vina. Zato inzistiram da, kad se govori o hrvatskim pjenushcima, doista nitko ne stane u istu recenicu s njima – to je cinjenica, ni vise, ni manje. Cinjenica koja ni najmanje ne ovisi ni o tome koliko se meni, Tvrletu, osobno mozda malo vishe ili malo manje svidi pojedini pjenushavi cuvee (ili neko drugo vino) koje Tomci izbace na trziste. Njihova kvaliteta je bjelodana objektivna cinjenica: radi se o jednoj od veoma veoma veoma rijetkih hrvatskih vinarija koje bi, transplantirane, sta ja znam, u Alto Adige ili u Pfalz, i tamo bili – apsolutni superstar.
(To koliko doista dobrih pjenushavih vina ima u Hrvatskoj fakat treba odvojiti od toga da je sad od Umaga pa do Triglaavaa izgleda postalo seksi usput napravit i neko pjenushavo vino pa ga svaka druga shusha sad i radi, kao i od folkloristickih fenomena da kad ta shusha napravi pjenushavo vino, ukoliko nakon testiranja na zivotinjama ne crkne susjedova krava, odma je, ko i sve drugo, “vrhunsko” :-), a folkloristicki fenomen tada jos pojacha vec ustaljena ubojita struktura zaduzhena zamutual self-empowerment, samogratuliranje i grupni felacionizam: kolege vinara koji o vinu znaju ko baba mara jeli itakodalje, razni laureati i znamenici tzv hrvatske vinske javnosti, i, mnogo marginalnije, tu i tamo poneki prirodno tupasti i beznadno u temu neupuceni bloger/ica (present company excepted 🙂 ) )
“ali usput, kad me već pitate, da malo opletem po Clai-u” ___ Eto, direktore, bar neka korist i od mene 🙂
ali pazi.. pa ti nisi probao nenabavljivi Princes, Princeps ili kako već Iločkih podruma. Brut rose koji se čak i Pattiju svidio 😉
Pattio nema pojma 🙂
dotako sam pattos 🙂
Tomac Classic je uvjerljivo broj 1 u domovini, a slijedi ga Tomčev Rose. Nakon ova dva ide opet Tomac i njegov Millenium 😉
E, a nakon ovih gore, dalje nema nikoga kome ću ja opet dati pare jer su cijene za veseljake, a kvaliteta za seljake. Pardon svekolikom proizvodnom i potrošačkom puku.
Princeps je na onoj večeri bio bolji od ostatka ponuđenih, simpatičan, trunku presladak i ”šipčan”, ali mi se dopao. Direktore, već me dvaput prozivate u porotu.
Znaš kaj me zanima? Koliko bi Poj dobio bodova ako je ovo 91?
🙂
Poj? Vjerojatno isto kao i Peršurić… sympathy points 🙂
Kaaaj?! Ne svidjaju vam se dokazano vrhunska pjenushava vina dr.mr.sc.drk.phil. Dzhordana Pershuricha??!!! Ali.. ali… to su tako vrhunska vina, skoro ko neki… ne znam, neki champanjac! Svit se koncha… 🙂
Vidis, direktore, kod tebe ovi koji rade sranje od vina dobiju sympathy points, a kod mene antipathy points. To je zato jer ti volesh da te biju 🙂
No more pojints! 🙂
Joj…jedna “skrivena” porukica za Buon., pa još jedna skrivena porukica za Buon……..daj None skuliraj se….jebote osjećam se ko da gledam pornić kad čitam ove vaše raspre. 🙂 Pornić u kojem poznam glumce…..bljaaaa. Imaš Tvrletov mejl pa mu tam napiši dojam o svakom vinu, ak misliš da si tak “pametan”. Jerbo uskoro počinju radovi u vrtu, a tada mi slabi intelekt, a jačaju fizikalije i neću te moć pratit ak ne uvedeš: 1. više ševe, 2. više šore, 3. piđn kroejšn, 4. manje incestuoznih odnosa sa taticom…nastavi niz 🙂 Inače odo ja na neki pivski ili čajnokamilični blog….a možda mi se pridruži i sam Madirazd….kaj veliš, Mad? 🙂
Ifkosicu, zhivotinjo nekulturna 🙂
🙂 nakarado nakazna, nisu to nikakve subliminalne poruke nego se predsjedniku ne sviđa moja stilistika :-)))
ma kaj on zna….za mene si ti zakon….Nenad Ciganović – vinski mačak… 🙂
😀
pa razmišljan ja svaki drugi dan prestat cugat ili manje cugat…i što više razmišljam manje djelujem..e vo sad fakar razmišljam da poslije tomca objesim rukavice na zid…ne bi imao niš protiv…ljeto,cure,terretana,ženu poslat na more…đecu isto… i samo zdrav duh u zdravom tijelu…swam sebi se čudim kakav sam postao…možemo probat svašta nešto druže ifke…moraš mi samo reči prvo kako da ubijem crva u sebi?inaće rasprava mi zabavna ali ne pr4eviše jer se ne radi o vinima koje cugam pa nemam neki interes osim shvatiti što se tim dečkima događa? :))hehe
🙂 …malo jebuckanja, malo ping ponga, zeru psikoanalize….al i obavezne eno-literature za napredne. Mad, nisam mislio na vinsku apstinenciju, nego na bložnu, al i to u šali. A ti si vidim pri kraju snaga, već se priča i o ubijanju crva……ts ts ts…..a šta će reć drušvo za zaštitu životinja…
hebem ti opet sam ti popio poklon..tomac je bio za tebe……ak tak nastavim možda te zadesi Steinmass(l)….tko je upoznao crva upoznao je sebe (i pokojnog strica)hehehehehe…dobro malo pretjerujem….
….ma daaaa….pa ja sam ti baš htio narihtat vanju rupenu da izađete na neki dejt kad mi dofuraš riz…..al izgleda da ću je morat sam odradit…fak!
samo reci riječ i ozdravit će duša tvoja ( u prijevodu… organiziraj nešto jer ja imam previše članova po m2).. ne volim to pisat jer nema veze sa komentarom vina…ali ajde kad se pjeniš :)))
Ma znao sam ja da je Tomac car čim sam vidio gospona Stubljara s blaženim osmjehom kako sjedi za njegovim štandom na vino.com-u.
Zna čovjek…
😀